Dr. Giuseppe MASUCCI, O.S.B. , „MISIJA U HRVATSKOJ“ , editorial „DRINA“, Apartado 5024, MADRID, Espana, 1967, str. 304.

5. veljače
Danas sam posjetio omraženog ustašu Didu Kvaternika (ima 32 godine). Sastao sam se s njim jutros u njegovom uredu u Glavnom ravnateljstvu za javni red i sigurnost. Kako njegova majka, supruga vojskovodje Slavka Kvaternika, rodjena Franck, potječe iz obitelji Frank, ima i on nešto židovske krvi u svojim venama. Dido Kvaternik je visok i vrlo lijep. Njegove velike plave oči promatraju hrabro svakoga s kim razgovara, blistajući često srdžbom i odlučnošću. Dolazi mi u susret pun srdačnosti i uljudnosti. Poslije uobičajenih formalnosti reče:
«Ako ste došli kao prijatelj, molim vas, da mi kažete sve, što ste čuli i znate o meni!»
Ja, koji sam bez ovog izričitog poziva došao s namjerom, da ga ukorim radi njegova barbarstva, s hrabrošću, koju posjeduju samo izaslanici Boga, koji zahtijeva od svojih sljedbenika obranu kršćanske pravde i milosrdja, kazao sam mu pu prilici slijedeće:
«Upoznao sam već vašeg otca, vojskovodju Kvaternika, i imao sam više, nego jedanput priliku, da razgovaram s njim. Čini mi se,"da je odličan katolik, pun Ijubaznosti... i toliko različit od vas..“ Jedna poslovica veli, da jabuka ne pada daleko od stabla. Vi ste medjutim izuzetak, koji je uvijek potreban, da potvrdi pravilo... Ali je li moguće, da možete živjeti u miru nakon tolikih strašnih zločina, koje imate na svojoj savjesti i koji viču do neba? Vas nazivaju takodjer u Italiji, koja gotovo žali, da vas je primila otvorenim rukama kao sve ostale izbjeglice, nazivaju vas, ponavljam, krvožednim i ako je sve, što se govori o vama, istina, tada, ako niste nadmašili, sigurno ste potpuno jednaki onom Ijudskom čudovištu NERONU!!!»
Govorio sam tako oko jedan sat, što je učinilo nestrpljivim Comm. Grassinia, pukovnika karabinijera, zapovjednika legije Firenza, koji je čekao, sjedeći u predsoblju. Govorio sam ono, što sam ukratko iznio na ovim stranicama. Odgovorio je kako slijedi:
«Prije svega vam moram kazati iskreno, da ste uistinu onakav kako sam vas zamislio, kad sam imao prvi put priliku slušati vas na jednoj talijanskoj gradjanskoj proslavi: bez oklijevanja ili straha ste mi rekli sve radi čega me optužuju. Zahvaljujem vam na ovom i na vašoj opomeni i moram vam kazati, da ću vrlo visoko cijeniti vaše pošteno prijateljstvo. Neke stvari, radi kojih me optužujete su istinite, ostale su pretjerane».
Na to je iznio odvratnosti, koje su počinili Židovi u Hrvatskoj: pobačaji (oko 300.000), silovanja i defloracije mladih djevojaka i tako dalje. Priznao je, da su neki ustaše izvršili okrutnosti, pa su morali biti strijeljani.
Obožavanje moći je na nesreću bolest, koja se ponavlja u povijesti Ijudskih nastranosti.

6. veljače
Poslije mojih neprestanih prosvjeda radi postupka primjenjivana na zatočenicima koncentracionih logora Dido Kvaternik je pozvao predstavnike raznih naroda, da posjete logor, da bi se sami uvjerili svojim vlastitim očima kako žive zatočenici. Koncentracioni logor Jasenovca je čuven kao najgori; stoga ga treba posjetiti. Postoje tri koncentraciona logora za Židove: jedan za muškarce, jedan za žene i treći za starce i djecu. Od ova tri je najstroži onaj za muškarce, koji je smješteni u Jasenovcu (18).
I tako rano ujutro, praćeni nadbiskupovim tajnikom Lackovićem, idemo na željezničku stanicu, gdje smo se sreli s Didom i predstavninima raznih naroda u Zagrebu.
Polazimo sa stanice u 6.20 sati. Vagoni, koji su nam stavljeni na raspolaganje, zaista su kneževski. Svima nude kavu, mlijeko, ćaj, čokoladu, slatkiše, likere i clgarete. Ima nekoliko okretnih i marljivih konobara, revnih, da posluže.
Bilo je oko 10 sati, kad smo stigli u glasoviti Jsenovac. Pada gust snijeg, što je već napadao metar i trideset centimetara visoko. Ustaše s vatrenim konjima ćekaju na nas. Ima takodjer dug red saonica, koje vuku prekrasni konji. U svakim saonicama sjede dvije osobe. U mojima se nalazi strašni Dido Kvaternik. Vožnja traje dobra pola sata kroz snijeg, koji sa svih strana neumoljivo bičuje naša lica. Odjekuju karakteristični udarci kopita. Konji trče bez obzira na studen i možda se plaho trude, da učine što manje neugodnim ovo već i tako mrsko putovanje Dida Kvaternika, »pred kojim i oni strepe“
Koncentracioni logor u Jasenovcu nije tako strašan, kao što mi je bilo rečeno. Jadnici, kojih izgled pobudjuje samilost, stanuju u prostranim, loženim barakama. Na njihovim ispaćenim licima su ispisani njihovi jadi u sadašnjosti i njihovo gorko žaljenje za prošlosti. Oslovio sam jednog od njih:
<Poi mi rivolsi a loro, e parl'a io «E cominciai: Francesco i tuoi partiri, «A lacrimar mi fanno tristo e pio;
<Ed egli a me: Nessun maggior dolore «Che ricordarsi del tempo felice «Nella miseria; e cio sa l'interlocutore...» (Inf. C.V.v. 116)
Dido, primijetivši moj kratki razgovor, upita malo zabrinuto:
«Sasvim su zadovoljni, zar ne?»
A kako bi mogli biti zadovoljni u takvim prilikama, lišeni sve svoje imovine i najtemeljnije udob nosti'?
Zatočenik ne odgovara, ali njegove usne kao da šapuću:
«Vuolsi cosi cola dove puote «Cio che si vuole, e piu non dimandare.»
Bolesnici su smješteni u posebnu bolnicu, gdje vode brigu o njima liječnici židovi, osudjeni na istu kaznu. Stručnjaci (odvjetnici, tehničari, slikari) ili rade u svojoj struci ili su zaposleni u uredima.
Kad su me upitali predstavnici mjerodavnih vlasti, uključivši talijanskog poslanika Casertana, što mislim o Eugenu Kvaterniku, kojem sam dao nadimak «živi Neron», odgovorio sam:
«On je polje puno korova, koje treba očistiti i njegovati jedan pošten i iskusan svećenik. Potrebno je saznati kako je došao na tako odgovoran položaj u ovu zoru novog hrvatskog rodjenja. Po mom mislje-nju, nema niti potrebnu spremu niti odgoj. Prije bih rekao, da nije čovječan niti potpuno svijestan svojih djela, nego da je zao. On misli, da će tako biti sposoban spasiti svoju već toliko nestabilnu državu...
«Na nesreću ga velika duhovna praznina prožima od glave do pete. Kazao mi je, da je njegova savjest čista, da se ispovijeda često, da ide svake nedjelje i propisana blagdana na sv. Misu. Primjećujem medjutim, da nitko, i to je prilično čudnovato, pa ni njegov ispovjednik, ako ga ima, ne misli ispuniti ovu prazninu ljekovitim kvascem kreposti i plodnim garenjima duboke kršćanske mudrosti. On nije navikao ni na kakvo prisilno održanje ravnoteže, odgovornosti i strpljivosti.On mislii djeluje kao vjetar, koji diže valove i ugrožava čamce ribara, nemoćnih, da se odupiru, kad obavljaju svoj mukotrpni dnevni rad. Kako će svršiti? Ako se ne promijeni, predvidjam, da će imati loš svršetak (19).

U 18 sati dolazi k meni nadrabin dr. Freiberger. Veoma je uzbudjen i veli, da je grad pun plakata, kojima se naredjuje svima Židovima bez razlike, da se prijave redarstvu. Odgovaram mu, da ću slijedeći dan zatražiti sastanak s Didom Kvaternikom i izraziti želju, da mi objasni ovu novu mjeru. On dodaje, da je stvar žurna, jer bi svi mogli biti uhapšeni u toku noći.
Telefoniram Didi Kvaterniku i kažem mu, da moram raspraviti s njim nešto veoma žurno i da je vrijeme dragocjeno. Odgovara mi, da rnogu doći u 19 sati.
1 tako u 19 sati idem k njemu i govorim opširno, zaklinjem, molim, posredujem za ove jadnike. Upozoravam ga, da se mješovite brakove ne može smatrati židovskima, već dijelom katoličke crkve. Nadalje mu tumačim, da je za ovakve brakove potrebna dispensacija (20) Svete Stolice, koja se nikada ne podjeljuje bez nužnih uvjeta i opreznosti. Čini se, da sam ga potpuno uvjerio, jer iznenada izdaje zapovijed, da se objavi u svima novinama, da su poništene mjere, objavljene na plakatima, da se ne smije uznemirivati Židove, koji su sklopili mješoviti (21) brak i da svi židovi u koncentracionim logorima moraju biti pušteni na slobodu.

(17) Odnosi se na Eugena (Didu) Kvaternika.
(18) Kako je poznat®, u Jasenovcu nisu bili zatvoreni samo Židovi, već svi protivnici Nezavisne Države Hrvatske, bez obzira na rasu, narodnost i vjeru, ali najviše komunisti. .
(19) Eugen Dido Kvaternik je izgubio život u automobilskoj nesreći nedaleko gra-da Rio Cuarto u Argentini.