Banić i Koić: Promjena na
mrežnom jasenovačkom popisu od 7. listopada 2021. godine
Objavio
Nikola Banić i M. Koić
-
31. listopada 2021. u 13:23
Foto: Fah
Dana 7. listopada 2021. godine došlo je do nove
promjene podataka na mrežnom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP)
Jasenovac. To je u zadnjih pet godina jubilarna 40 arhivirana promjena
podataka na jasenovačkom popisu. Ova promjena bi se ukratko mogla opisati
pjesmom Po lojtrici gor i dol. Jedan lažnjak je maknut s popisa i
odmah je na popis stavljen novi lažnjak. Salih Resulović je maknut s popisa, a
na popisu se pojavio Branko Gajanović.
Kod troje su mijenjani neki podatci, a kod još sedmero
su kao novi izvori dodane izjave nepoznatog autorstva. Ukupni broj žrtava na
mrežnom jasenovačkom popisu ostao je isti kao i prije 83.807. Bez
budnog PATROL-a ovakve promjene nakon kojih broj navodnih žrtava ostaje isti
prošle bi neprimjetno ispod radara.
Inače, nakon 6 godina ovo je prva promjena podataka u
zadnjem kvartalu kalendarske godine. Ovo je bila druga promjena podataka u ovoj
kalendarskoj godini, a kako su godišnje najčešće tri, ekipa iz
jasenovačke močvare bi se morala malo više potruditi i opravdati svoje
postojanje. Neka požure jer Neven i Prvoslav imaju nove padobrane, nosači
„pancir-ćebeta“ su uvijek spremni, a parcela za desant je već kupljena.
Kao po lojtrici
Evo rezultata nešto detaljnije analize predmetne
promjene podatka na mrežnom jasenovačkom popisu. Počnimo s novim, a stvarno
starim znancem s jasenovačkog popisa. Prema nekakvoj izjavi (IZ=4-49/21) Branko
Gajanović (1911., Vilusi, Mile) je stradao 1944. godine u Staroj
Gradiški. Na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi i Mirko Gajanović (1914.*,
Vilusi, Mile) također stradao u Staroj Gradiški 1944. godine. Kod njega je kao
izvor dodana ista izjava kao i kod Branka Gajanovića.
Međutim, taj Mirko je prije prema podatcima iz
napomena bio Branko (1911., Vilusi, Mile), a ime mu je promijenjeno na temelju
jedne prethodne izjave. Ukratko, Branko je na temelju jedne izjave postao
Mirko, a onda se na temelju druge izjave ponovo pojavio Branko, ali je na
temelju te iste izjave na popisu ostao i Mirko. Tako se u dva poteza lažografom
od jedne mogu kreirati dvije lažne žrtve. To je privremena „win-win“ situacija
za apologete jasenovačkog mita.
S popisa je izbrisan Salih Resulović (1926.,
Zvornik, Nazif). Jedini izvor podataka je knjiga povijesno netočnog
naslova Bošnjaci u jasenovačkom logoru. Naslov je povijesno netočan
jer su se bosansko-hercegovački muslimani prozvali Bošnjacima-muslimanima, a
kasnije samo Bošnjacima tek od 1990-ih.
Uglavnom, nakon brisanja Saliha na popisu su još
uvijek dvojica Resulovića Abdulah i Nijaz kojima
se otac također zove Nazif. Abdulah ili kako u izvorima piše Avdo je po
izvornim podatcima iz jugokomunističkog popisa žrtava rata (SZSJ64) Srbin iz
Sarajeva.
Umnažanja žrtava
U napomenama mrežnog jasenovačkog popisa su kod njega
navedene čak tri različite godine smrti i dvije godine rođenja. Znači uglavnom
se radi o nagađanjima ili manipulacijama. Uvidom u digitalnu inačicu
jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) postaje jasno zašto je Abdulah/Avdo
u starijim inačicama bio Srbin i zašto se u četiri izvora podataka Abdulaha
naziva Avdo.
Naime u L64 se nalazi Abdulah Resulović (1924.,
Sarajevo, Nazif), pravoslavni Srbin ubijen u Jasenovcu 15. rujna 1944. godine.
Međutim, u L64 se nalazi i Avdo Resulović (1924., Sarajevo, Nazif), Musliman
koji je također ubijen u Jasenovcu, ali 15. lipnja 1943. godine. Kako je ovdje
jasno da se jedan prikazuje kao dvojica tako su ih radi
očuvanja bar jednog na popisu kreatori mrežnog jasenovačkog popisa
spojili u jednog.
Ova umnažanja žrtava su namjerna jer
je isti slučaj i kod Nijaza Resulovića. On se u L64 također pojavljuje kao
dvojica.
Jednom je Musliman iz Sarajeva koji je poginuo kao
pripadnik komunističke paramilicije, tzv. partizana sredinom srpnja 1943. na
planini Romaniji, a u drugom slučaju je Srbin iz Odžaka koji je živio u
Sarajevu, a također je poginuo kao komunistički gerilac sredinom listopada
1943. godine u Rudom.
Znači u obje inačice nije stradao u Jasenovcu ili
Staroj Gradiški. Inače na mrežnom jasenovačkom popisu jedini izvor podataka za
Nijaza Resulovića je već spomenuta knjiga Bošnjaci u jasenovačkom
logoru. Izgledno se radi o vrlo nepouzdanom izvoru podataka, a tu knjigu su
brisanjem s popisa Saliha Resulovića indirektno kao nepouzdanu označili i
djelatnici JUSP-a Jasenovac.
Upitnici i izjave
U predmetnim promjenama kod Mare Lasan je
ime promijenjeno u Marija, a kod nje i kod Mije Lasana dodana
je ista izjava novi izvor podataka. U digitalnoj inačici jugokomunističkog
popisa žrtava rata (L64) nalazi se osmero Lasana, ali niti jedna Marija, Mara
ili Mijo. Nitko od tih osmero Lasana iz L64 nije stradao u Jasenovcu ili Staroj
Gradiški.
Mara/Marija i Mijo Lasan se kao jasenovačke žrtve
pojavljuju tek u jugokomunističkom projektu Dotršćina iz 1980-ih. U dokumentima
projekta „Dotršćina“ kao izvor podataka za Maru i Miju Lasana se navode
Upitnici i kartoteka.
Upitnici su samo drugo ime za izjave. Upitnike kao
izvore koriste i u JUSP-u Jasenovac (UP-), ali u zadnje vrijeme uglavnom se za
povećanje popisa služe izjavama. Izjava je kao izvor dodana i kod Slavice
Vulinec rođene 1911. u Novom Čiču, a stradale 1943. godine.
Međutim, ona se prema napomenama zove Slava Vukinac
rođena 1902. godine u Lamiću, a stradala je 1944. godine. To su dvije potpuno
različite žene. Da se radi o ozbiljnoj ustanovi, djelatnici JUSP-a Jasenovac
koji žive na državnom proračunu morali bi provjeriti takve podatke i ne bi žonglirali
izjavama koje se produciraju osam desetljeća nakon rata.
Hrvatice iz Konavala ubijene u Jasenovcu nakon rata
Kod Đure Perovića iz sela Dubravke u
Konavlima ima nekoliko različitih podataka o godini rođenja, ali to je nebitno
kad u napomenama piše da je „umro na putu iz logora“.
To znači da nije ubijen u logoru Jasenovac.
Primjerice, na mrežnom jasenovačkom popisu kod Vlaha Perovića, također
iz Dubravke u Konavlima, u napomenama se navodi „umro u Derventi nakon
izlaska iz logora (…)“. Znači ako netko umre nakon puštanja iz
Jasenovca, i dalje ga se lažno navodi kao jasenovačku žrtvu.
Čitaju li djelatnici JUSP-a Jasenovac uopće ono što
piše u njihovom popisu? Kod Đurinih kćeri Pave i Stane Perović iz
Konavala je kao izvor dodana ista izjava (IZ=4-52/21) kao i kod Đure. To je već
treća izjava kojom se kod Pave i Stane mijenjaju podatci. Međutim, to ne
mijenja činjenicu da su prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa
žrtava rata (L64) Pava i Stana Perović stradale u Jasenovcu 9. svibnja 1945.
godine.
Znači, nisu ih mogli ubiti ustaše, već
jugokomunistički egzekutori i to oni koje je J. B. Tito doveo u Jasenovac iz
Srbije. Podatci su mijenjani i kod Nike Pušić (1896.*/1886.,
Dunave, Pavo), još jedne Hrvatice iz Konavala prema popisu stradale u Jasenovcu
1945. godine. Na popisu se koincidentno nalazi još jedna Nike Pušić (1888.*/1893.)
iz istog sela, također ubijena u Jasenovcu 1945. godine.
Ubijene u vrijeme kad su u logoru već bile Brozove
postrojbe iz Srbije
Glavna razlika u odnosu na imenjakinju je očevo ime
Luka. To je jedna dvojba, ali glavni problem kod podataka o Hrvaticama iz
Konavala navodno ubijenih od ustaša u Jasenovcu se kao i u slučaju prije
spomenutih sestara Perović može vidjeti u digitalnoj inačici jugokomunističkog
popisa žrtava rata (L64). U rubrici „ggsm“ s nadnevcima smrti kod svih Pušića
iz Konavala navodi se da su ubijeni 9. svibnja 1945. godine u Jasenovcu.
To znači da su i ove Hrvatice iz Konavala ubijene u
vrijeme kad su u logoru već bile Brozove postrojbe iz Srbije. Ukratko, ako su
Luce, Nike (Pavina), Nike (Lukina) i Stane Pušić stvarno stradale u Jasenovcu
to znači da su žrtve jugokomunista, a ne ustaša. To su imena koja djelatnici
JUSP-a Jasenovac mogu staviti na njihov budući uradak „Poimenični popis žrtava
poslijeratnog komunističkog logora Jasenovac“.
———————-
* Dr. sc. Nikola Banić i dr. sc. Mladen
Koić dvojica su široj hrvatskoj javnosti manje poznatih istraživača, inženjera
računalstva, koji već dulje vrijeme upozoravaju na manjkavost, apsurdnost i
manipulacije jasenovačkim popisom. Na Narod.hr redovito od 2015. objavljujemo
analize Nikole Banića i M. Koića o nelogičnostima na mrežnom jasenovačkom
popisu. Koristeći računalne programe usporedili su i službeni popis stradalih
Memorijalnog centra JUSP Jasenovac s takvim popisima drugih logora te su
otkrili da se osobe koje se vode kao stradali u Jasenovcu nalaze na popisu
stradalih u logorima Auschwitz, Buchenwald i Dachau.
** Mišljenja iznesena u komentarima
osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva
portala Narod.hr.