KATOLIČKI SVEĆENICI I JASENOVAC – ODGOVOR MESIĆU I FUMIĆU
Ja sam
taj 'gad' koji tvrdi da su obtužbe protiv svećenika izmišljene kao što je
izmišljen i podatak o 73.193 jasenovačke žrtve!
Piše:
Lojzo Butorac, HRVATSKI LIST – 1. svibnja 2008.
Gospodine uredniče, dana 20.
travnja, na spomenu žrtava u Jasenovcu, govornik Ivan Fumić, između ostaloga,
je rekao:
>>Ustaše su imale izdašnu pomoć većeg diela
katoličkog klera, koji i danas, kao posljednji bastion, brani taj poredak.
Svećenici, unutar ustaškog pokreta, pokatolčivali su, a neki su i ubijali u
ovom logoru. To je vjerojatno i razlog što vrh Crkve zaobilazi Jasenovac, ali
ne i Bleiburg.<<
Naša sredstva priobćavanja
naveliko objavljuju upravo navedeni dio Fumićeva govora. I što će neupućeni,
već u to povjerovati? Nismo očekivali kako će navedenu laž, koju je
komunistička strahovlada širila prieko 40 godina, da će se usuditi netko ju
ponavljati i u slobodnoj i neovisnoj hrvatskoj državi.
Ako Fumić misli na jasenovački
logor, a upravo se govorilo o tom logoru, onda je njegovo izlaganje najobičnija
laž, a istina je da ustaše sigurno nisu imale niti izdašnu, niti ikakvu drugu
pomoć katoličkog svećenstva, već je bilo obrnuto. Katoličko svećenstvo, na čelu
s nadbiskupom Alojzijem Stepincem, činilo je sve, koliko se u ono vrieme moglo,
u korist zatočenih u tom logoru. O tome imamo sigurne dokaze. Uoči Božića 6.
12. 1941. nadbiskup Stepinac je pisao Paveliću i tražio da se logorašima o
Božiću dade određene olakšice, da se mogu javiti svojima, da mogu primati
posjete i pošiljke. U povodu Božića po Julijanskom kalendaru, nadbiskup je s
predstavnikom Crvenog krsta iz Beograda posredovao u korist logoraša
pravoslavne vjere. Ponovno o Božiću 1942. godine, nadbiskup Stepinac traži od
ondašnjih vlasti da se logoraši o Božiću puste kući, da im se omogući primati
posjete i pošiljke. Međutim, pošiljke i liekove nadbiskup je obećao dati iz
svoga Caritasa.
Na traženje pakračkoga kapelana
Tome Sruka, 15. prosinca 1942., nadbiskup se zauzeo za 200 pakračkih Srba
odvedenih u jasenovački logor pa su svi pušteni kući. Jednako tako, na upozorbu
sunjskoga župnika Augustina Kralja, 25. listopada 1942., nadbiskup se zauzeo za
2000 Srba iz okolice Sunjeodvedenih u logor. Svi su oni za desetak dana pušteni
kući. To nam je potvrdio svjedok tih događaja, Srbin Savo Skrobo, u sisačkom tjedniku
>>Jedinstvo<<.
Međutim, niti Stepinac, komu su
se ustaše neprestano prietile, nije mogao sve. Zauzimao se za osam katoličkih
svećenika u logoru, ali ih nije uspio spasiti. Svih osam je ubijeno. Poznata je
Stepinčeva izreka o jasenovačkom logoru: >>Ovo je sramotna ljaga i zločin
koji vapi u nebo.<<
Mnogi svećenici sliedili su svoga
nadbiskupa u spašavanju Srba i Židova, ali su neki sbog toga platili glavom. Za
vrieme rata ubijeno je od strane četnika, ustaša, Niemaca i Talijana 46
katoličkih svećenika, među njima moji znanci – župnik u Šćitarjevu Dragutin
Jerih, koji je spašavao Židove, i župnik u Mrežnici Mato Kolundžić, koji se
zauzimao za Srbe.
Fumić kaže da su neki svećenici i
ubijali u tom logoru. Zašto ne navede imena tih svećenika kad već govori u
množini. I opet očita laž! Nikakvi svećenici nisu u logoru ubijali, već su
ustaše u tom logoru ubili osam svećenika. Istina je da je komunistička promičba
godinama tvrdila kako je neki fratar Filipović ili Majstorović činio zločine u
tom logoru, pa je nuždno i ovo pojasniti. Stvarno je postojao fratar i mladi
svećenik Vjekoslav Filipović, ali se on odrekao redovničtva i svećeničtva i
priključio se ustašama. Nakon toga je službeno izključen ili iztjeran iz
franjevačkoga reda, a banjolučki biskup izobćio ga je iz svećeničkoga zvanja, a
na neki način i iz Katoličke crkve. On si je tada uzeo i drugo ime Miroslav
Majstorović i pod tim novim imenom činio ono što je činio. Prema tome,
zlodjela, koja je činio, nije činio niti kao katolički svećenik, pa se ne može
reći niti kao katolik već kao bezvjernik, kojim opredjeljenjem su se hvalili
komunisti čineći ista zlodjela.
Što se tiče pokatolčivanja
pravoslavaca, barem što se tiče katoličkog svećenstva, to je bila samo jedna
ljudska pomoć da se spase ljudski životi. Upravo navedenih 200 pakračkih Srba i
2000 Srba iz okolice Sunje spašeni su iz logora uz tvrdnju da su prešli na
katoličku vjeru. A kad je prošlo >>vrieme ludila<<, kako je to
vrieme nazvao nadbiskup Stepinac, oni su opet nastavili živjeti svoju pravoslavnu
vjeru.
Koje katoličko svećenstvo danas
brani ustaški poredak? Neka se Fumić o tomu izjasni da ga možemo tužiti za
klevetu. Ako on pri tome misli na danas ostvarenu neovisnu hrvatsku državu koju
katoličko svećenstvo podupire, a on ju kao stari jugoslavenski komunist ne
prihvaća, to je onda njegova težkoća.
I konačno, zašto vrh Crkve
zaobilazi Jasenovac? Pa zar on ne zna da svake godine požeški biskup Antun
Škvorčević, s brojnim svećenicima i vjernicima, u Jasenovcu slavi misu i
predvodi molitve za sve žrtve jasenovačkoga logora. To, vidimo, Fumića ne
zanima. Drugo je Jasenovac, a drugo Bleiburg. Iako su žrtve žrtve, ne ima među
njima veće razlike i mora im se dati jednaku počast.
Međutim, sredbotvorci Bleiburga
grade na tamošnjem stratištu oltare na kojim će se slaviti mise i držati
molitve za pokojne žrtve. Za razliku od njih, sredbotvorce Jasenovca ne
zanimaju nikakvi oltari, niti mise, niti molitve za pokojne žrtve. Njih
zanimaju samo politički govori.
Pa i ono što su se ove godine
pojavila trojica predstavnika vjerskih zajednica i kad su oni morali nastupiti,
prekinut je prienos na dalekovidnici iz Jasenovca. Vidimo iz toga koliko je
sredbotvorcima stalo do molitve i kako se onda Fumić može pitati gdje je tu
>>vrh Crkve<<.
Predsjednik Stjepan Mesić sve je
ovo zasladio svojom izjavom: >>Sigurno je da je bilo svećenika koji su
okrvavili ruke<<. I druga njegova izjava: >>I danas ima gadova koji
će reći da je sve ovo izmišljeno.<< Evo, ja pristajem, po Mesiću, biti
gad, jerbo tvrdim kako je, što se tiče krvavih svećeničkih ruku, sve
izmišljeno. Međutim, nisam sam.
U Jasenovcu postoji popis po
imenu 73.193 jasenovačke žrtve, što je također izmišljeno. Sa svih se strana
javljaju svjedoci koji tvrde da mnogi s toga jasenovačkog popisa nisu nikada
niti vidjeli Jasenovac, već su stradavali na raznim drugim mjestima. A
stručnjaci su dokazali da je žrtava bilo između 40 i 50 tisuća, što je također
mnogo. Međutim, eto, i ti svjedoci i stručnjaci, koji pobijaju laži i iznose
istinu, postaju gadovi.
Hvala liepa na takvoj pohvali!