SVJETLOPISNE KRIVOTVORBE U JASENOVCU OD STRANE KOMUNISTA
Prikaz knjige od Nataše Mataušić: ,,Jasenovac - fotomonografija''
(Spomen-područje Jasenovac, Jasenovac, 2008.) u Glasu Koncila od 8. veljače
2009.
Jedna od poznatijih svjetlopisnih krivotvorbi jest
svjetlopis na kojem su tobože seljaci u glinskoj pravoslavnoj crkvi prije
pogubljenja, bez obzira što se u samoj crkvi nije nikad dogodio nikakav zločin.
Kad se uzporedbom pregradnog slikozida (ikonostasa) ustanovilo da niti u kojem
slučaju to ne može biti prizor u glinskoj crkvi, onda je on povezan s
pravoslavnom crkvom u Bosanskoj Dubici, dakako ponovno bez jednog jedinog
činjeničnog dokaza. Ako se jednog dana uzporedbom unutrašnjosti i pregradnog
slikozida u nekadašnjoj bosanskodubičkoj crkvi utvrdi da nije rieč niti o tom
događaju (što je, prema dosadašnjim podatcima, više nego vjerojatno), onda se
može očekivati podpuno nov podpis pod spomenuti svjetlopis i neki nov zločin u
nekoj drugoj pravoslavnoj crkvi.
Svjetlopis koji je objavljen u knjizi ,,Odmetnička
zvjerstva i pustošenje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj'' 1942. od strane ustaških
vlasti, prikazuje mrtvo tielo mužkarca, golog poprsja, s razmrskanom lubanjom
uz opis: ,,Jedan od ubijenih Hrvata ekshumiran iz skupnog groba na Pašincu
kod Priedora. Prednji dio glave sasvim razmrskan.'' Isti svjetlopis je
objavljen nekoliko godina kasnije, ali sad je ovo prikazano kano ustaški zločin
u Jasenovcu. Radi se o knjizi ,,The Crimes of the Fascist Occupants and their
Collaborators against Jews in Yugoslavia (,,Zločini fašističkih osvajača i
njihovih pomagača protiv Židova u Jugoslaviji''). To je objavljeno u dielu
knjige koji se odnosi na KL (koncentracijski logor, op. T. V.) Jasenovac, ali
ovaj put s opisom: ,,Ustaška žrtva s razmrskanom glavom.'' Drugim
riečima, partizani su sliku koja prikazuje njihov zločin u Priedoru,
izkoristili kano sliku koju će podmetnuti kano dokaz za ustaški zločin. To na
žalost nije riedak primjer.
Prema voditelju Oddjela za obrazovni svjetlopis od
slovenske sbirkokuće (slovenski Muzej novejše zgodovine u Ljubljani) prikazuju
zločin pripadnika podjela SS Prinz Eugen nad dva nepoznata borca Vojkovog
sdruga na području Idrijske Krnice 11. lipnja 1944. (Mataušić, str. 75.). Iako
i taj podatak nije sasvim provjerljiv, glasoviti dr. Antun Miletić u svom
trodjelnom uradku je stavio jednu od tih slika u podpuno drugi smisao: ,,Ustaše
iz Jasenovca ubijaju sjekirom žrtve'' (,,Koncentracijski logor Jasenovac
1941-1945: dokumenti'', knjiga 3, Narodna knjiga, Beograd, 1986, str. 222).
S istim su krivotvoriteljskim ciljom svjetlopisi
rabljeni i u pokretnoj izložbi Spomen-područja Jasenovac, što pokazuju njihovi
opisi: ,,Živima za pamćenje: Glave jasenovačkih logoraša u Gradini'', ,,Činili
su što nitko nije činio; Stravično ogledalo ustaškog zločina'' (Mataušić, str.
75).
Što zapravo prikazuju ,,sporni'' svjetlopisi?
Prva, nazovimo je F-2 prikazuje skupinu njemačkih
vojnika koja ,,gleda kako njemački častnik, s osmiehom na licu, zamahuje
sjekirom prema vratu od mužkarca'' (Mataušić, str. 74).
Na drugoj, F-3, isti izživljujući prizor, osim što
je žrtva drugi mužkarac, a pogubitelj gol do pojasa.
Na trećem svjetlopisu F-4 su prikazane glave
postavljene na stol.
Znakovito je da jugoslavenski ,,znalci'' poviesti
jasenovačkog zatočišta nisu smatrali važnim u tom slučaju uvažiti nadpis:
,,Osvetimo krv i patnje naše braće iz Slovenačkog primorja'' u ,,organu
Komunističke partije Jugoslavije'' - ,,Borbi'' od 29. studenog 1944., u kojem
je izričito stajalo da su ,,jedinice našeg IX. korpusa... uništile jedan
njemački štab i u njegovoj arhivi pronašli ova tri strahovita dokumenta'', s
pojašnjenjem: ,,U jednom selu, sjeverno od Trsta, Nijemci su odsjekli glave
dvojici naših rodoljublja'' (Mataušić, str. 72).
Te svjetlopise su krivotvorili mnogi jugoslavenski
pisci, kako bi te zločine podmetnuli Ustašama. Ti ,,znanstvenici'' su bili:
1) Dr. Milan Bulajić (,,Ustaški zločini genocida i
suđenje Andriji Artukoviću 1986. godine'', Globus, Zagreb, 1988.) je te
svjetlopise je to podmetnuo Luburiću uz rieči ,,U tijeku Luburićeve ofenzive u
Slavoniji kolovoza 1942. načinjen je ovaj snimak na kome se vide ustaše kako
žrtvi odsijecaju glavu''.
2) Vladimir Dedijer je u svom pozamašnom djelu na
njemačkom jeziku: ,,Jasenovac - das jugoslavische Auschwitz und der Vatikan''
(Ahriman-Verlag, Freiburg, 1993.) na str. 146 pod br. 9 objavio svjetlopis F-2
s podpisom, na njemačkom: ,,Ustaša s osmiehom na licu odsieca glavu jednom
čovjeku.''
3) Vladimir Dedijer je svjetlopis F-3 objavio
(zapravo tek njezin dio) i u izdanju na englezkom jeziku: ,,The Yugoslav
Auschwitz and Vatikan: the Croatian massacre of the Serbs during World War II''
(Prometheus Books, Buffalo New York; Ahroman-Verlag, Freiburg, 1992) s
podpisom, na englezkom: ,,Ustaša s izživljačkim izrazom lica dok odrubljuje
glavu mužkarca sjekirom.''
4) Branimir Stanojević je u djelu ,,Ustaški
ministar smrti: anatomija zločina Andrije Artukovića'' (2. izdanje, ,,Nova
knjiga'', Beograd, 1986) objavio svjetlopis F-2 s podpisom: ,,Slike iz života.
Ustaška zvjerstva, propusnica za najsramnije stranice istorije''.
5) Milan Bulajić je u drugoj svojoj knjizi:
,,Jasenovac: ustaški logor smrti: srpski mit?'' (Muzej žrtava genocida,
Beograd, 1999) objavio svjetlopis F-2 na str. 407 s podpisom: ,,Brutalni
zajednički masakri zatočenika''.
