Povratak / Back

UZ POKLIKE "ŽIVIO KRALJ PETAR, ŽIVIO STALJIN!" UNIŠTENO JE HRVATSKO SELO KORAJ I POUBIJANO MNOŽTVO HRVATA

U izvješću, koje je veliki župan velike župe Posavje poslao Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu 4. prosinca 1941. opisan je jedan od najtežih zločina, koji su četnici-komunisti počinili u selu Koraju, kotar Bieljina. Ovo selo, nastavano od Hrvata muslimana, napali su četnici-komunisti 28. studenog 1941.
Naoružanih bandita bilo je oko stotinu. U vrlo kratkom vremenu njihovog boravka u Koraju, dok nesretnom narodu nije stigla pomoć hrvatske vojske, popalili su banditi jedan dio sela i na životinjski način poubijali mnogo ljudi. Tragedija, koja je pogodila tamošnji seljački narod, bila bi još veća, da su banditi imali vremena nastaviti svojim zločinačkim djelovanjem.

U izvještaju velikog župana župe Posavje veli se ovo:

"Točan broj žrtava u Koraju ne može se ustanoviti, jer se je pučanstvo raztrkalo širom prema Čeliću i Brčkom, odvezavši, što je u brzini moglo uzeti, no moglo bi biti 200 najviše 300 svih ubijenih i zaklanih. Popaljenih kuća ima 150, a najgore je postradala čaršija, gdje su se nalazile ljepše zgrade. Kako je navedeno, u pokolju su svi sudjelovali, te su u glavnom ubijali dječake od 12-15 godina. Žene su pljačkale, a mala djeca su nosila slamu i palila kuće sve s poklikom kralju Petru i Staljinu. U mjestu je podpisani našao još nekoliko desetina lešina zvjerski iznakaženih, a nekoliko i nagriženih od pasa, koje njihovi nisu mogli niti dospjeli pokopati. Krvoločtva koja su počinili komunističko-četnički banditi, prelaze ljudsku maštu i spadaju u Srednji viek, pa ću navesti samo dio iz te grozne tragedije.

Staroga hodžu, koji je čekao u svojoj sobi samu smrt i nije nikada izlazio, bacili su težko ranjenog u vatru. Aliju Begiću palili su prsa vatrom, koju su ložili na trgu. Jedna žena bacila je u očaju u bunar troje djece i zatim sama za njima skočila. Ona je kasnije spašena, no sve troje djece se udavilo. Pred opljačkanim dućanom Miralema Zajmovića ležalo je oko 15 lešina, a podpisani je našao još četiri, dok su ostale bile već pokopane. Pred upaljenom kućom Ragiba Begića ležala je u jarku lešina Seife Terzića, a pod plotom Edhema Sarajlića leži lešina Mehe Kuhića, probodenog bajunetom kroz glavu iza uha. Uglavnom su poubijani starci koji nisu mogli bježati i djeca koja se nisu mogla štiti."