KRVOPROLIĆA U SREBRENICI I OKOLICI ZA VRIEME
ČETNIČKO-KOMUNISTIČKE VLADAVINE
Među gradovima i selima jugoiztočne Hrvatske u
pograničnom području zapadno od rieke Drine stradala su mnoga
veća i manja mjesta za vrieme četničko-komunističke
vladavine, kojom je ravnao jedan viši srbijanski častnik. Mnogo je
stradalo stanovničtvo grada Srebrenice i okolna sela. Točan broj
Hrvata, koji su ubijeni u Srebrenici i okolici, nije se još uviek mogao
povjerenstveno ustanoviti, jer su lešine poubijanih pokopane raztrakano
kojekuda, pa i u šumama tako, da im se ne može ući u trag. U tom ubijanju
i mrcvarenju Hrvata toga kraja sudjelovali su brojni četnici-komunisti,
koji su stigli naoružani iz Srbije preko Drine.
O danima strahovlade u Srebrenici i okolici
izjevio je Muharem Đozić Abidov, rodom iz Srebrenice, u zapisnik
sastavljen 27. siečnja 1942. sliedeće:
"18.
kolovoza 1941. zauzeli su četnici-komunisti Srebrenicu. Prilikom ulazka
četnika u Srebrenicu, bilo ih je oko 3000. sa oružjem bilo ih je oko
tisuću. Vođa četnika bio je jedan srbijanski oružnički
bojnik. Četnici su odmah postavili svoju vlast i odredili za komadanta
Tošića, bivšeg učitelja i rezervnog poručnika. Odmah su oduzeli
i opljačkali sve namirnice iz trgovina pobjeglih muslimana. U pojedinim
selima oko Srebrenice silovali su ženski živalj, osobito djevojke. Kada su
četnici zauzeli Srebrenicu, ubili su oko deset muslimana. Dana 5. siečnja
1942. došao je Rajko Čelonja iz sela Birča, kotar Vlasenica, sa još
oko 400. četnika i u Srebrenici su ubili oko 25. muslimana. Za vrieme
bavljenja četnika u Srebrenici poubijano je i odvedeno u šume i
bačeno u jame oko tisuću ljudi, a vjerojatno i više. Prilikom njihovog
rada u Vlasenici osnovao je Asim Dabić, trgovac iz Krama kod Vlasenice, u
samoj Vlasenici tzv. Vladu iztočne Bosne, kojoj je bio sam na čelu, a
rečeni oružnički bojnik zapovjednik svih četa, i operirao prema
Višegradu, Rogatici, Zvorniku i Kladnju te Foči. Taj bojnik sporazumio se
je sa Čičom (vođa komunista na Romaniji) i imao je
Čiča zadatak braniti frontu od Sarajeva prema Vlasenici i Srebrenici,
da hrvatska vojska nebi oslobodila ove varoši, a hranu i municiju dobivao je iz
Srebrenice, kamo je dolazila iz Užica. Iz Užica su je slali srbijanski
partizani, jer se je spomenuti bojnik s njima sporazumio."