DRVAR JE IZGLEDAO KAO GROBLJE.....
Partizanka
Mara Došen, krojačica iz Sanskog Mosta, grko-iztočne vjeroizpoviesti,
preslušana 24. srpnja 1942. u Priedoru od sudbeno-liečničkog
povjerenstva iz Zagreba, kojemu je bio predsjednik Matija Kovačić,
savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, dala je ovaj izkaz o ubijanju Hrvata u
vrieme četničko-komunističke vladavine u Drvaru:
Bila sam u Drvaru, kada su četnici-komunisti ušli u
Drvar. Čim su ušli u Drvar, četnici-komunisti su sve
stanovničtvo iz kuća iztjerali, sve kuće pretražili i
stanovničtvo odveli izvan mjesta u jedan logor. Tu su odielili Hrvate od
Srba i to odmah po skupinama kako su ih dovadjali, pa su znali u pojedinoj
skupini odvojiti 40-60 ljudi, koje su odmah odvodili u Kamenicu, koje se nalazi
na brdu i tamo ih ubijali. Te ljude, koje su dovodili u Kamenicu, vezali su i
vezane iz logora odvodili. Čula sam, da su u Drvaru i bližoj okolici
poubijali oko 300 Hrvata. Poslije toga u Drvaru je ostalo vrlo malo Hrvata, po
mojem mišljenju oko 15 do 20. Za vrieme navale komunista-četnika na Drvar
odpor su davali mladi ustaše u Hrvatskom domu, njih oko 30, koji nisu mogli
odbiti navalu, pa kad su zarobljeni, sve su ih komunisti-četnici odveli
svezane u Kamenicu i sve poubijali. Ostali Hrvati nisu bili naoružani, da bi
mogli dati odpor. U to vrieme nije se samo govorilo o četnicima, nego i o
komunistima, jer su zajednički radili. Za vrieme njihove vlasti u Drvaru,
oni su držali sastanke, na kojima su držali razne promičbene govore, ali
se danas tih govora ne mogu sjetiti, ali se sjećam iz tih govora, da su
napadali Poglavnika, Hitlera i Musolinija, ustaše i fašiste. Znadem, da su
ubili tri Hrvatice, i to neku Ćorić Andjelku, Altarac, kojoj imena ne
znam, te jednu Dalmatinku, kojoj ne znam ni imena ni prezimena. Koliko se danas
sjećam, nakon godinu dana od dogadjaja, poubijani su od četnika-komunista
medju ostalim ovi Hrvati u Drvaru:
Oto Turnšek, koji je ubijen na putu u Bos. Petrovac i
zakopan kod župne crkve u Bos. Petrovcu
Zvonko Ledić, pisar
Luka Ledić, majstor u tvornici celuloze
Kiseljak, strojovodja, krstnog imena mu ne znam
Rudolf Held i njegov sin
Čuman, majstor, krstnog imena mu ne znam
Butković, pekar, krstnog imena mu ne znam
Drago Pavičić, električar
Steinbauer, ljevač u tvornici, krstnog imena mu ne
znam
Asim Micić, brijač
Fedorov, krstnog imena mu ne znam
Ratko Koić
Bjelecki, radnik u tvornici celuloze, imena mu ne znam
Tone Paver, podvornik
Werle, električki majstor u tvornici celuloze
Skiba, stolarski majstor u tvornici celuloze te više
drugih radnika iz iste tvornice,
