SRBSKO IZSMIJAVANJE OKOLO HRVATSKOG KORIENSKOG PRAVOPISA
Odabrao dr. sc. Tomislav Dragun
Srijeda, 02 Siječanj 2008
Srpski uvod
Zorica
Stanivuković:
OPISMENJAVANJE
NACIJE (1. dio)
Na pitanje šta je "nazočni ravnatelj četveronožnog travopasa", koje
je dugo uveseljavalo pobornike
književnog jezika Vuka Stefanovića Karadžića, danas može da odgovori svega
desetak pismenih stanovnika Republike Hrvatske. Reč je, naravno, o pastiru, ali se "novogovorom" i
donedavno modernim "korienskim pravopisom" u Hrvatskoj uspešno služi jedva stotinak ljudi.
Na četiri i po miliona Hrvata koji su, doduše, već u počecima vladavine
Hrvatske demokratske zajednice svladali upotrebu dnevnopolitičkih poštapalica
tipa "glede" i "u
svezi", ova brojka je istovremeno
i zanemarljiva i zabrinjavajuća. Pogotovo u situaciji kada recentne ankete tvrde da je skoro 12
hiljada građana milionskog Zagreba nepismeno. Reč je o stanovnicima hrvatske
metropole starijim od 15 godina, a kad se tome dodaju podaci o nedovršenom
osnovnom obrazovanju osam i po hiljada Zagrepčana, ispada da je čak deset odsto
ljudi u glavnom gradu Hrvatske ispod praga uobičajenih normi pismenosti.
Komplikovana
pravila
Nekad vladajuća Hrvatska demokratska zajednica i jezički savetnici pokojnog
predsednika Franje Tuđmana zbog toga su ostali usamljeni u zahtevu da se u
zemlji ponovo ozakoni delimični "korienski
pravopis" sličan onome koji je bio u
službenoj upotrebi u vreme Pavelićevog režima u "Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj".
Veoma pojednostavljeno, to znači da bi se umesto "mlijeka" u modernoj
Hrvatskoj sada pisalo "mlieko",
"bijelo" bi postalo"bielo", a "lijepo" "liepo". Oni kojima se čini da to i nije tako komplikovano, brzo će
shvatiti da su se prevarili.
Ovo pravilo ne odnosi se na sve reči koje se u hrvatskom jeziku pišu sa -ije,
jer sve one nemaju "dugi jat". Nadobudnim glasačima bivše vladajuće
partije koji su prekasno počeli da uvežbavaju pisanje navedenih reči bez -ije,
preti zato opasnost da pogreše prilikom pisanja glagola. Prvo lice jednine
glagola "grijati" i "piti" i dalje se piše po starom, dakle
"grijem"
i "pijem". Isto se
odnosii na imenicu "gnijezdo".
Direktnu povezanost
književnog hrvatskog jezika i aktuelne dnevne politike ne krije, uostalom, ni
sam Stjepan Babić. Lobirajući za svoj predlog, on se poziva na nacionalnu
pripadnost svih lingvista u Hrvatskoj koji su pozvani da se izjasne o delimičnom oživljavanju "korienskog pravopisa". Reči napisane kao "mlijeko" ili "tijelo", po
njegovoj su oceni "izrazita karadžićevština", ali su suprotna mišljenje o tome istovremeno proglašena
"iskrivljotinama".
Osim Hrvatske demokratske zajednice, čiji je predsednik za života voleo da
smišlja nove i praktično neprevodive reči hrvatskog jezika (mrakobjesje,
usudbenik, jalnuši), profesora Babića je podržao jedino bivši savetnik Franje
Tuđmana za etička pitanja Neđeljko Mihanović. Mada se oprezno ogradio od
procena da je reč o uvođenju "korienskog pravopisa", akademik
Mihanović pozvao se i na politički izrazito zloupotrebljavanog hrvatskog pisca Vladimira Nazora za koga kaže da je
svoje "Pjesme partizanke" i dnevnik "S partizanima" pisao
"korienskim pravopisom".
Istim načinom pisanja Hrvati su se služili sve do
1918. godine, a takav pravopis je, prema
istraživanjima akademika Neđeljka Mihanovića, koristilo čak 70 odsto velikih
hrvatskih književnika, uključujući i čuvenog hrvatskog preporoditelja
slovenačkog porekla Stanka Vraza. Ovome treba dodati i naoko bizarnu činjenicu
da se bivši Tuđmanov savetnik za etička pitanja pre nekoliko godina otvoreno
ponudio da za književno tržište Hrvatske prevede i uredi sabrana dela Dobrice
Ćosića i Matije Bećkovića.
Odabrao dr. sc. Tomislav Dragun
Petak, 04 Siječanj 2008 Srpski uvod
Zorica Stanivuković:
OPISMENJAVANJE
NACIJE (2. dio)
Mihanovića u Hrvatskoj podržava i
predsednik desničarske čiste stranke prava Ivan Gabelica koji upravo na
"korienskom pravopisu" razlikuje kulturne od nekulturnih naroda
Evrope. Poznati hrvatski pesnik i predsednik Liberalne stranke Vlado
Gotovac, zbog impresivnog vokabulara prozvan i "Ciceron iz Imotskog",
u čitavoj priči o starom i novom hrvatskom književnom jeziku prepoznaje samo opsednutost
Srbima i Vukom Stefanovićem Karadžićem. U situaciji kad su domaći lingvisti i
književnici sve uzrujaniji zbog izjava srpskih kolega da su najbolja
dela njihove nacionalne književnosti napisana na srpskom, a ne na hrvatskom
književnom jeziku, lako se prepoznaju nervoza i strah koji se kriju iza najnovijih
jezičkih eksperimenata.
Opsednutost Srbima
Smena političke vlasti već je počela da se oseća i u tzv. kolokvijalnom govoru
građana Hrvatske. Nije više tako strašno ako umesto "uhićen" javno
izgovorite reč "uhapšen", a novinari i spikeri državne televizije
više ne blede od straha kad umesto "izvješća" čekaju na
"izvještaj" s terena... U javnu upotrebu ponovo se vraća i aerodrom
(inače isključivo zračna luka), a "ozračje" i "atmosfera"
skoro da su se izjednačili. Legendarni "tisak" sigurno se pretvara u
"štampu", a fotokopije su ostale "preslike" još samo za retke
lokalne činovnike koji nisu čuli da se promenila vlast u državi.
Jenjavaju rasprave o prednosti "mamutnjaka" nad
"džambo-džetom", ali počinju dileme o tome da li je
"kopnica" stara hrvatska reč za engleski "AIDS" i srpsku
"SIDU", ili bolesnici podjednako kopne od svih teških oboljenja. "Rubljoper"
nije uspeo da pobedi "perilicu" (mašina za pranje veša), ali je ekran
brzo kapitulirao pred "zaslonom". "Zrakomlat" je bio lošije
sreće, pa nad Hrvatskom i dalje lete helikopteri...
Iznenadni predlog Vijeća za normu hrvatskog jezika, koji je pre nekoliko meseci
pokrenuo Stjepan Babić, u ovakvom jezičnom neredu očigledno ima prvenstveno političku,
a tek onda stručnu argumentaciju. U javnost je banuo kao grom iz vedra neba i
teško se oteti utisku da je reč o još jednom pokušaju da se dodatno nacionalno
homogenizuju svi pripadnici biračkog tela za koje su eksperti poražene Hrvatske
demokratske zajednice s pravom zaključili da bi mogli da ih iznevere na
izborima.
Od predloga da se "dugi jat" piše sa ie, umesto sa ije, ogradio se i
autor Rječnika hrvatskog jezika, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Vladimir Anić, a nekadašnji profesor istog fakulteta Dubravko Škiljan, danas
lingvista u ljubljanskom egzilu, predvideo je novo "razdoblje
nepismenosti" u Hrvatskoj.