Povratak / Back

str. 345 iz knjige: Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u NDH

Franjo Cipra

>>Nova Hrvatska<<, god. III., br. 13, 16 siečnja 1943., str. 4. Podnaslov >>Još jedan pokušaj, da se olakša snalaženje u novom pravopisu<<.

 

SMIJEMO LI JOŠ PISATI IJE?

 

         Povodom pisanja, u čemu se najviše grieši protiv novoga pravopisa (Nova Hrvatska 1. siečnja 1943.), ustanovili smo, da su najčešći griesi protiv onoga diela pravila, koji govori o skupovima ie, je i ije, i da se tu opet najviše grieši u tome, što se često piše ie, gdje, kao i dosad, treba pisati je. Kako smo za pisanje skupa je našli kratko, jasno i obće pravilo: Piši je, gdje si ga i dosad pravilno pisao! Mnogi su zaželjeli takvo zgodno pravilo i za pisanje ie. A pojavilo se čak i pitanje, smije li se po novom pravopisu uobće još pisati ije. Mnogi imaju pred očima članak 4. zakonske odredbe o hrvatskom jeziku, u kome se kaže: Gdje je u ikavskom govoru kratko i, ima se pisati je, a gdje je u ikavskom govoru dugo i, ima se pisati ie. Za ovo ie znadu svi, da se dosada pisalo ije. A većina je bila načistu s tim, gdje će napisati takvo ije. Nije onda čudo, što im se pojavila misao: Kad je tako, da se je i dalje piše, gdje se dosad pisalo, onda će se valjda mjesto dosadašnjeg ije naprosto sada pisati ie bez j, i stvar je u redu, ali samo djelomično; u većini slučajeva čak, ali ne u svima. I čim nije u svima, bez iznimke, onda već nema ništa od onako jednostavnog recepta, kao što ga imamo za pisanje skupa je.

       Istina je da smo >>liepo diete prolieva bielo mlieko<< prije pisali sa j između i i e, a sada to i naprosto izostavljamo. Ali o tom istom djetetu i dalje pišemo sa j između i i e: što ne prolije, to ugrije i popije, ili sakrije pa se smije, i sad je zdravije nego prije. Primjer nije duhovit, ali je poučan. U svim tim riečima to ije izrazito je dvosložno, pa ga treba razlikovati od jednostavnog dvoglasa ie u riečima: liepo diete i bielo mlieko, na koje se jedino proteže pravopisna preinaka, dok u dvosložno ije ona nije dirala ni u skup je. To ostaje dakle sve kao i dosada.

       Provedbena naredba izričito upozoruje, da od jednosložnog ie treba razlikovati dvosložno ije, koje je po postanju različito od ie. Oko ovoga drukčijeg postupanja ne ćemo se u ovom kratkom, čisto praktičnom izlaganju zadržavati, nego ćemo samo ustanoviti, koji su to slučajevi, kad imamo posla s dvosložnim ije, koje se i dalje piše, kao što se i dosad pisalo. Ako ih nema mnogo, a mogu se dovesti u neki sustav, onda nema druge, nego ih nabrojiti, pa zapamtiti. A onda je lako reći: U svim ostalim slučajevima piši ie bez j.

       Provedbena naredba obuhvaća sve slučajeve, kad se i dalje piše ije, u pet točaka.

       Tu su prije svega oblici imenica na - ija (bilo čisto hrvatskih, bilo tuđeg podrietla), kao zmija - zmije, davorija - davorije, nacija - nacije, Marija - Marije, hadžija - hadžije.

       Tu su, drugo, pridjevi i prilozi u komparativu, opet bilo hrvatski bilo tuđi, kao: čistije, novijega, zdravijem, drugačije, intezivnije; pa oblikom posve slični prilozi: prije i poslije, i zamjenice: čiji, čija, čije u svim padežima, u kojima iza ij dolazi e (a to vriedi i za složenice), dakle: čije, nečije, ničije, svačije, čijega, ničijega, ničijem, svačijem. Te zamjenice, kako vidite, slažu se u oblicima sa spomenutim komparativima. Zato i jest sve to došlo pod jednu točku.

       To su, treće, dvie složenice s brojem jedan: ijedan i nijedan, gdje je i odviše jasno, zašto se piše ije, - i onda oblik nije, koji pripada nizu: nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu.

       A sad dolazi četvrto, a to je nešto, gdje treba malo više upregnuti pamćenje, ali nije ni to strašno! To je niz glagola, koji se pišu samo u nekim oblicima sa ije, kao i dosad, i to u sadašnjem vremenu, u trpnom pridjevu (samo neki) i u imenicama na >>je<<, ukoliko se od njih mogu izvesti (a to je još rjeđe). Takav je glagol na pr. biti (koji se ne smije zamieniti s pomoćnim glagolom biti). Sa ije pišu se samo oblici osnovnog glagola: bijem, biješ, bije, bijemo, bijete, bijen, pa glagolska imenica bijenje, nego i isti oblici svih mnogobrojnih njegovih složenica, kao: dobijem, odbiješ, prebijemo, razbijete, ubijen i t. d. Ti se glagoli mogu razdieliti u tri skupine: na -iti, na -ijati i na -jeti. U prvu skupinu uz biti idu još gnjiti, kriti, liti, miti, piti, šiti, viti (vijemo vienac). Tu će biti još koji, koji se riedko upotrebljava, ali ako kome treba, može ga naći u rječniku >>Korienskog pisanja<<, kao na pr. zastrajeli glagol štiti (t. j. čitati). U drugu skupinu idu ovi glagoli na -ijati: brijati, grijati, sijati (sjeme), smijati se, vijati, dakle: brijem, griješ, sije, smijemo se, vijete žito, snieg vije, vuk vije. U treću skupinu na -jeti idu tri glagola: smjeti, umjeti, spjeti (ovaj dolazi amo u složenicama kao: dospjeti, prispjeti, uspjeti), dakle: smijem, smiješ, ako uspije, dospije, prispije. Ovamo idu i složenice glagola htjeti, na pr. ako mi se prohtije.

       Te tri skupine glagola na -iti, -ijati i -jeti treba naprosto naučiti. Nije to težko, jer ih nema mnogo osnovnih, a veliki broj složenih ne treba da nam zadaje brigu, jer se oni ravnaju po osnovnim, od kojih su izvedeni. Primjer smo vidjeli kod glagola biti.

       I napokon peto: još nešto o tuđim riečima. Već smo vidjeli, da se ono, što je rečeno za komparative na -ije i za imenice na -ija, odnosi i na tuđe rieči. Ali za tuđice ima se još reći ovo: Dvosložno ije imamo i na kraju imena kao: Arije, Poncije, zatim u padežima i izvedenicama tih imena, kao i dugih tuđih imena i rieči, koje se u izvornom ili pohrvaćenom obliku završavaju na -ij i -i, na pr. natrij - natrijem, Verdi - Verdijev.

       A sada tek možemo dati onaj željeni recept:

       U svim ostalim slučajevima, gdje se prije pisalo ije, sada piše ie, bez j.

       Ti slučajevi diele se u dvie velike skupine, ali samo zbog izgovora, u pismu je svagda jednako ie. U prvu skupinu idu hrvatske rieči, u drugu tuđice. U hrvatskim je riečima to ie jednosložno, a tuđicama dvosložno. U tuđicama se prema potrebi na kraju redka može ie razstaviti, dok se hrvatski dvoglas ie ne smije razstavljati. Dvosložno ie pišemo u tuđim riečima, gdje je ono u osnovi, a ne u nastavku, na pr.: hiena, higiena, orient, garsoniera, u kojima smo prije pisali j između i i e, čime smo se previše udaljili od njihovog izvornog, dakle korienskog obličja.

       Na pitanje: kada se piše je, kada ije, a kada ie? možemo dakle ukratko ovako odgovoriti:

       1. Gdje se prije pisalo je, piše se ono i dalje.

       2. U pet slučajeva, koje provedbena naredba posebno propisuje, piše se kao i dosada ije, sa j. Time je ujedno odgovoreno na naslovno pitanje.

       U svim ostalim slučajevima, gdje se prije pisalo ije, sada se piše ie, bez j.

 

 

Free Web Hosting