Povratak / Back

A. B. Klaić

>>Hrvatski list<<, god. XXII., br. 264 (7254), 23. rujna 1941., str. 10-11. Pod naslovom >>Nekadašnje i današnje jezične novotvorine<< članak je ponovno objavljen u dnevniku >>Hrvatski narod<<, god. III., br. 253, 25. listopada 1941., str. 8 i br. 256, 28. listopada 1941., str. 10.

 

NEKADAŠNJE I DANAŠNJE JEZIČNE NOVOTVORINE

 

      Čišćenje hrvatskog književnog jezika od stranih utjecaja, koje danas zanima čitavu našu javnost, nije nova pojava. Ono se provodilo zapravo od onoga dana, kada se hrvatski jezik počeo znanstveno obrađivati, a tome je dosta davno. Hrvatski su učenjaci tokom desetljeća nastojali izbacivati iz našeg jezika turcizme, galicizme, germanizme i t. d., i u tom smo poslu imali nekoliko zaista vrijednih radnika, kao što su na pr.: Kurelec, Zore, Maretić, Broz, Iveković, Rožić, Andrić, Dujmušić, Boranić i Ivšić. Međutim sav taj posao nije bio okrunjen onim uspjehom, za kojim su svi ti naši naučni radnici išli, i u hrvatskom je jeziku ostalo mnogo takvih riječi, kojima ne možemo naći dobre zamjene. Neke od njih i ne osjećamo kao tuđe, na pr. biskup, car, crkva, čamac, čarapa, komad, kralj, ormar, puška i t. d., a neke opet i ne pomišljamo zamjenjivati hrvatskim riječima, na pr. metar, kilometar, gram, kilogram, hektar, akademija, general, maršal, ministar, politika i sl. U današnjem našem čišćenju hrvatskoga jezika ima samo jedna novost prema svim dosadašnjim čišćenjima, a to je, da mi danas obračunavamo s pojmom srpskohrvatskog jezika, te jedamput za uvijek prihvaćamo jedino ispravno gledište, da je hrvatski jezik samostalan jezik, i da nije ni dio ni dijalekt bilo kojeg drugog jezika. Mi danas brišemo prošlost u tom pogledu i ne priznajemo nikakvih >>književnih dogovora<< i nikakvih diktiranih pravopisa iz vremena >>težnja za ujedinjenjem<< i iz vremena ujedinjavanja.

      Međutim u čišćenju jezika od tuđinskog utjecaja moramo biti osobito oprezni i ne smijemo upadati u pogreške koje bi nam se kasnije mogle i te kako osvetiti. U ovom prikazu ne će biti govora o čišćenju hrvatskog jezika od srpskih utjecaja, o tom su svoju odlučnu riječ rekli Krstić i Guberina, nego ćemo malo zaći u prošlost, da iz nje povučemo pouke za budućnost.

      Današnje naše novine, pa i velik dio javnog života, upravo vrve od t. zv. neologizama. Ima ih vrlo dobrih i lijepih, ali ih ima i takvih, koji nikako ne odgovaraju duhu hrvatskog jezika, iako su stvoreni od riječi, koje imaju korijena u narodnom govoru. Neke smo nove riječi već i primili u svakidašnji govor, a neke nisu preživjele ni dana, kada su tiskane. Ni to nije nova pojava kod nas, pa baš u ovom prikazu i želimo iznijeti nekoliko primjera, da se vidi, kakvu su sudbinu doživjeli neologizmi, koji su stvoreni prije od prilike 70 do 80 godina, a koji su popisani u Šulekovu rječniku. Napominjemo, da je za taj posao upotrijebljen samo jedan dio spomenutoga rječnika, a ni iz toga dijela nisu uzete u razmatranje sve riječi.

      Uzmimo najprije riječi, koje se tiču znanosti. Tko bi danas pogodio, da je babac - ginekolog, da je bajoslovje ili basnopis - mitologija, boljeznanac - patolog, a boljeznanstvo - patologija? Tko bi danas znao, da je dahokrug - atmosfera, dobjež, centripetalna sila, doboslovje - kronologija, domoslovje - nauka o domovini, drevnopis - paleografija, drevnar - paleograf, čovjekoslovje - antropologija, čestoslovje - anatomija, dušoslovje - psihologija, doumak - zaključak (u logici) i t. d. Danas nam se te riječi čine smiješnima, a kada bi ih tko napisao u novinama, one bi nam pored toga bile i nerazumljive, iako su nesumnjivo hrvatske. Ipak su neke njima slične riječi prodrle i održale se sve do danas, te nikome ne pada na pamet da ih odbacuje. Evo ih samo nekoliko: zemljopis, prirodoslovac, prirodoznanstvo, daljinomjer, bogoslov, bogoslovija, narodoznanstvo i t. d.

      U Šulekovo je vrijeme stvorena i riječ glazba za pojam muzika. Gotovo svi naši jezični čistunci nastojali su tu riječ istisnuti, ali ona je uhvatila tako dubok korijen, da to nikome nije uspjelo. Isto je bilo i s riječju glasovir, za koju u Akademskom rječniku čitamo: riječ nespretno načinjena (tobože po pučkoj etimologiji) u naše vrijeme. Ali obje su se riječi čvrsto održale, a isto tako i riječi glazben, glazbenik, glazbotvor. Međutim, izrazi glazbarnica, za muzičku školu, glazbovinar u značenju >>trgovac muzikalijama<<, glazbovine - muzikalije, glazbovođa - dirigent, glasoklon - kadenca, danas su zaboravljeni, a po svoj ih prilici nitko više osim najužeg kruga stručnjaka i ne poznaje. Ovdje ćemo spomenuti i riječ gudnica, koja znači violoncello, i za koju Akademski rječnik ima potvrdu iz djela Mate Vodopića: >>Uzdahne jekom, reko bi vjetrić priko utegnute tanke žice obješene gudnice<<. Svirku sa guslama kušali su nazvati gudnjava, ali i ta riječ je sasvim zaboravljena.

      Matematičare će zanimati, da se riječ četvorina također prvi put spominje u Šulekovo vrijeme, ali ona se održala, i danas se sasvim lijepo upotrebljava uz izraz kvadrat. Obratno opet Šulekove riječi dirnica i dodirište danas nitko i ne spominje, nego imamo tangentu i diralište, a da o izrazu dvopatrojina za deltoid i ne govorimo. Kad smo već kod matematike, zađimo malo i u fiziku, pa spomenimo riječ gvozdoteg za magnet. Ta je riječ dosta stara, imaju je u svojim rječnicima Bella, Voltiggi i Stulli, a potvrđena je i kod starijih pisaca, na pr.: >>Koliko je veći gvozdoteg, toliko ima veću krepost za pritegnuti k sebi gvožđe<< (Đ. Bašić), >>Stavljene su poslije kosti u gvozdenu škrinju, koja sama o sebi u zraku visi i drži se od jednoga velika gvozdotega<< (I. Velikanović). Danas govorimo samo magnet.

      Ovdje ćemo spomenuti i kemijske pojmove: dragec - plemeniti kamen i glinik - aluminij, koje danas također nitko više ne govori. Pa i sama lučba za kemiju nestala je iz upotrebe.

      Iz vojničkog govora spomenimo izraz branovica - Wehlinie, časta - šarža (domobranski vježbovnik ima riječ čašća za isti pojam), dobedrica - Waffenrock i haljinac - kaput. Ovaj se posljednji izraz održao, i danas se u hrvatskoj vojsci upotrebljava za >>slavosrpski<< koporan.

      U Šulekovo su vrijeme stvoreni i športski izrazi kao borstvo - Ringenkunst,  hitlenica - štafeta, jašac - jahaći konj (J. E. Tomić). Nijedan od tih izraza nije danas u upotrebi, iako na pr. riječ hitlenica dolazi od pridjeva hitlen, za koji Akademski rječnik ima tumačenje: koji brzo, hitro radi.

      Izrazi za financijske pojmove također su zanimljivi. Tu čitamo blagar - Finanzier, blagarina - Aerarialgebuhr, blagarstvo - Finanzwesen, državnjača - das Staatspapier, dohodara - Einnahmsamt. Svi su ovi izrazi zaboravljeni, a od posljednje riječi imamo danas samo njezinu rođakinju - dohodarinu. Spomenimo ovdje i izraze: doslužba - mirovina i doslužnik - umirovljenik. Današnji izrazi za naše >>penzionere<< svakako su ljepši, iako Akademski rječnik ima glagol doslužiti u značenju služiti do kraja.

      I izraz dimnjačar nije baš osobito star. Akademski rječnik kaže o njemu ovo: >>Daničić je upotrebio tu riječ u ovom rječniku kod tumačenja riječi čađar<<. Izraz čađar u značenju purgator caminorum imaju Bella i Stulić, a i Mihovil Pavlinović piše na jednom mjestu: Bio je čađar. Prema tome je vrlo vjerojatno, da je riječ dimnjačar stvorio Daničić. Ipak ne možemo tu riječ smatrati srbizmom, jer je ona stvorena prema riječi dimnjak, koja je u Srbiji gotovo nepoznata. Tamo govore tursku riječ odžak, a dimnjačara zovu odžačar ili odžaklija.

      Moglo bi se još mnogo govoriti o ovakvim riječima, koje su nekada stvorene kao neologizmi, ali su se poslije izgubile. Međutim, da ne duljimo, ovdje ćemo ih još samo nekoliko nabrojiti: bjeljača - Pinsel, daždnik - kišobran, desetoričar - decemvir, dobnjak - sat, dobrovoljnik - humorist, dogodičnost - eventualija, dragomast - balzam, držatnost - kapacitet, dubilo - bager (danas se piše po novinama jaružar i jaružalo), dvobir - alternativa, godiština - anuitet i t. d.

      Održale su se do danas i pokazale kao dobre ove novotvorine iz Šulekova vremena (podsjećam, da nije izrabljen cio rječnik): ćudoredan, častohlepan, čedomorka, čimbenik, čistopis, čudotvoran, dobročinitelj, dobročinstvo, dobrovoljac, domobran, domoljub, dosljedan, dostava, dostavnica, drvored, drvorez, državljanin, državnik, dvoboj, glasovnica, gostoljubiv, gostoljublje, hvalospjev, kolodvor. Zanimljiva je sudbina riječi čestitar, koju danas upotrebljavamo u značenju onaj, koji čestita, dok je u starije vrijeme ta ista riječ značila Gratulationsbuch, današnji čestitar bio je čestitalac. Pa i današnja naša riječ željeznica imala je izdržati borbu s izrazom gvozdenica, koju je upotrebljavao na pr. Nemčić. Obje su riječi po tvorbi dobre, ali željeznica je prevladala, i danas svi tako govorimo.

      Novotvorine današnjeg vremena obasižu gotovo sve dijelove ljudskoga života, a ima ih prilično velik broj. Neke od njih i nisu zapravo novotvorine, nego su uzete između riječi, koje su već bile zabilježene kod Šuleka, pa i prije toga, ali su se kasnije izgubile. To je na pr. pismara za arhiv, ali dok u Šuleka imamo izraz pismar u značenju arhivar, današnje novine pišu pismarnik. Jednako se tako danas počela upotrebljavati riječ kopača za osobitu vrst lopate, koju zovu i ašov, a u tom je značenju imaju i stari naši rječnici, pa i Šulek. Šulekove su još riječi: zemljoslovac - geolog, zemljoslovlje - geologija, vodopis - hidrografija, vodopisac - hidrograf, istovjetnost - identitet, osobnost - individualitet, probitak - interes, pitomište - internat, stožer - pol (danas se stožer upotrebljava za izraz Stab), stožernik - kardinal, praonik - lavoir, brojilo - numerator, obrojiti - numerirati, opskrbnica - pension, opskrbiteljica - vlasnica pensiona, čovjekoslovni - antropološki, djelatan - aktivan, nastran - bizaran, ustroj - organ, ustrojba - organizacija, ustrojstvo - organizam, biljegovka - Stempelmarke, ocvjećje - perigon (botanički izraz), posebnik - privatnik, posebnički - privatni, povremeni - kroničan, sezonski, preuredba, preinaka - reforma, pristojba - taksa, pristojbenik - tarifa, bridnjak - prizma, svotnik - sumarij, vrhovništvo - suverenitet, nazivlje - terminologija, prorov, prokop - tunel, vjerodajnica - akreditiv, uredovnica - kancelarija, urednik - činovnik, samovlast - diktatura, silomjer - dinamometar i t. d.

      Sasvim su nove riječi: izostavnik - apostrof, opskrbište - aprovizacija, jaružar, jaružalo - bager, bitnica - baterija (topnička), bojna - garda, bojnica - bataljon, bojnik - major, brodopratnja - konvoj, brojidba - statistika, brzoglas - telefon, munjovoz - tramvaj, činored, redočin - rang, čovjekoljubno društvo - humano društvo, stegovni, zaptni - disciplinski, držanstvenik - oficijal, društvovan - socijalan, duhanar - trafikant, duhanarnica - trafika, dužnosnik, logornik, tabornik - stupnjevi u ustaškim organizacijama, prividnost - fikcija, slikopis - fotografija (u Šuleka ima ta riječ u značenju Bildbeschreibung, Ikonographie, Hyerogliphie), istoznačnica - homonim, istozvučnica - sinonim, veleobrt - industrija, međutomni - intermistični, istraživaonica - laboratorij, potrgovljenje - komercijalizacija, zatočeničko (sic!) zbiralište - koncentracioni logor, nakupina - konglomerat, udružba - korporacija, navjera - kredit, krugoval - radio, osposoba - kvalifikacija, dizalica - lift, krilatica, krilaš, letjelica, lijetalo - aeroplan, potvarenje - materijalizacija, poboljšni - melioracioni, postavljatelj - monter, munjostrojarski - elektrotehnički, odabir - selekcija, rupčati, prorupčati - perforirati, promičba - propaganda, putničarstvo - turizam, sreditba - regulacija, samovoz - automobil, upravljač samovoza - šofer, promjenjivač - transformator, udjelba - vojni raspored, posvudašnjost - univerzalizam, vojnica - milicija (u Šuleka rat), živoznanstvo - zoologija (u Šuleka je zoologija životinjarstvo).

      Nove se riječi stvaraju danomice. Svaki se dan pojavi po neka, te se ili održi ili nestane, kako se i pojavila. Hoće li te nove riječi doživjeti sudbinu na pr. izraza babac ili riječi kolodvor, to je danas teško reći. Mnogo ovisi i o samim stvaraocima novih riječi. Neupućeni ljudi misle, da se stvaranjem novotvorina bavi Hrvatski državni ured za jezik, pa se i u tom poslu obraćaju njemu. To je mišljenje krivo, jer taj ured nije osnovan sa svrhom, da stvara novi jezik, nego da čuva stari. Nove će se riječi, pa stvarao ih bilo tko, održati samo u toliko, u koliko budu imale dubokog temelja u narodnom govoru i u koliko budu pravi tumač tuđeg izraza. Koliko toga temelja imadu naprijed navedene riječi i koliko su one ispravan tumač tuđih riječi, pokazat će vrijeme. Danas ih je još prerano sasvim zabacivati ili odlučno braniti.

 

Free Web Hosting