TABLA ZA DICU (Tubingen 1561.)
Priepis iz: “Josip Bratulić – Stjepan
Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA”
Hrvatski su protestanti objavljivali knjige
glagoljicom, ćirilicom i latinicom. Glagoljična i ćirilična
slova lievana su u Nurnbergu i Reutlingenu. Nakon pokusnih listova
(Probezettel) iz 1560. kojima se pokazuju mogućnosti tiskare, ali koji
mogu poslužiti i za učenje pisma, objavili su 1561. dvie početnice
pod naslovom ,,Tabla za dicu'', glagoljičnu pak ćiriličnu. Iako
su odtisnute u Urachu, na njima piše da su odtisnute u Tubingenu, jerbo je bio
običaj da se kano mjesto tiska navodi najbliži sveučilištni grad.
Tiskano je po 2000 primjeraka jedne i druge. Sadržajno i po jeziku
(čakavština) razlikuju se u sitnicama: u objema nakon uvoda sliedi azbuka
u četiri oblika slova, zatim tablica za sricanje slogova pak poznate
molitve, koje su svi znali napamet, pak su to koristili u prepoznavanju slova.
Pretisci su objavljeni 1959. u izdanju Cankarjeve
založbe iz Ljubljane i Dr. Rudolfa Trofenika iz Munchena (po 300 primjeraka
svake) te 1986. u Zagrebu u izdanju Međunarodnoga slavističkog
središta SRH (u jednoj knjižici 1000 primjeraka, priredio Stjepan
Damjanović).
Tabla na glagoljici
Tabla na bosančici
(Tubingen, Sveučilištna knjižnica, C. K. XII. 61)
