KAKO SU GLAGOLJAŠI, TER TADAŠNJI DOMAĆI I STRANI SUVREMENICI
NAZIVALI GLAGOLJICU
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
12. ožujka 1379., Dobrinj, glagoljički dokument u
prijepisu Antona Cutinisa iz 18. st. [Ivšić et al., str. 30]:
,,Ja Anton
Cutinis, notar puplik ... izvadih iz pisma
hervaskoga, ...''
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Glagoljički zapisi Jurja Slovinca (početkom
15. st., ili po Dragici Malić s konca 1390tih):
,,Istud alphabetum est Chrawaticum''
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Svećenik glagoljaš Juraj Zubina u svojoj oporuci
iz 1437. piše da je on:
,,pop hrvacke knjige''
(tj. svećenik glagoljaš)
Vidi [Krasić, Počelo je u Rimu, str. 375]
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Mavrov brevijar iz 1460. (pisao Blaž Baromić):
,,I vse knjigi hrvatske tlmačiše''
(govoreći o sv. Ćirilu)
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
P. Krajačić, Ozalj, vidi [Hercigonja:
Glagoljaštvo i glagoljica, str. 269]:
,,... knige hrvackimi ričmi pisane ...''
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.166, 167)
Slovenski
reformator i prevoditelj Biblije Primož Trubar (1508.-1586.) u predgovoru
prvoga diela svojega prievoda Novoga zavjeta iz 1557. tvrdi da se hrvatskim
jezikom (,,die Crobatische Sprach'') ne govori samo u cieloj Hrvatskoj i
Dalmaciji, nego da njime govori i puno ,,Turaka'' (,,vil Turcken'') (slavensko
muslimansko stanovničtvo). Od mnogih je čuo da se hrvatski govori i
piše i na dvoru turskoga cara u Carigradu (Sakrausky 1989: 92).
Trubarova
predočba o jezičnoj razslojenosti jezika koji je smatrao hrvatskim može
se izčitati iz najave da bi mu trebala dva Hrvata (,,zween Crobaten'')
koji dobro govore ,,dalmatinski'' i ,,bosanski'' (,,Dalmatinisch vnd
Bosnarisch''). Za dotičnu dvojicu Hrvata očekuje da dobro znaju
pisati hrvatski i ćirilski (,,Crobatisch vnd Cylurisch'') (Sakeausky 1989:
97). Pisati hrvatski mu znači pisati glagoljicom.
Trubar
spominje da svatko zna da se hrvatski jezik piše dvama različitim
hrvatskim slovima (,,mit zweierley Chrobatischen Buchstaben''), što znači
glagoljicom i ćirilicom (Sakrausky 1989: 92).
Spominjući
jednoga hrvatskoga svećenika iz Dalmacije (,,einem Crobatischen /Priester/
auB Dalmatia'') koji je navodno donio cielu ,,hrvatski'' napisanu Bibliju
(,,ein gantze Crobatische geschribne Bibel''), nadodaje da je Biblija pisana
,,hrvatskim slovima'', što znači glagoljicom.
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Brozićev brevijar, 1561., kolofon:
,,Svršenie
prijali (tj. brvijali, brevijara) hirvackih
štanpani va Bnecih po sinih Zan Frančiska Torižani s velikimi
korizioni i žunutu po pre Mikuli Brozići, plovani omišeljskom, miseca
marča 1561. ...''
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Postila, Tübingen 1562.:
,,Postila to
jest, kratko istlmačenje vsih nedelskih Evanelijov i poglavitejih
prazdnikov, skrozi vse leto, sada najprvo hrvatskimi
slovi štampana.''
-
Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA
(str.177)
Hrvatski
protestanti napravili su ,,Novi testament'' i na ćirilici i glagoljici:
U
glagoljičnom izdanju ,,Novoga testamenta'' (1562./1563.) piše ,,in die
Crobatische Sprach verdolmetscht / und mit glagolischen Buchstaben getruckt''
(Sakrausky 1989: 203). U predgovoru glagoljičnog ,,Novog testamenta''
spominje ,,Ciruliske i Hrvacke tablice
ili bukovnjak'' gdje su ,,hrvacka slova glagoljica, a ,,ciruliska''
ćirilična.
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
2. djel Novoga Teštamenta, Tübingen, 1563., naslovna
stranica:
,,Evangelijov
i poglavitejih prazdnikov, skrozi vse leto, sada najprvo hrvatskimi slovi štampana.''
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Antun Bačić Modrušanin glagoljicom piše u
Metliki 15. siječnja 1563. o valjanosti prijevoda Stipana Konzula
Istranina:
,,... dam na
znanje da ja razgledah knige hrvacke
ke se štampaju v Tibingi i vidim da je pravi čisti istinni hrvatski jezik
i prave riči ...''
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.175)
Prema Slovencu Adamu Bohoriču
glavno je pismo hrvatskoga jezika glagoljica. Nju je, smatra, stvorio sv.
Jeronim za ,,svoje sunarodnjake Dalmatince i Hrvate'' (1584: 15). Glagoljicu
zove ,,glagoljskim ili hrvatskim pismom'', ili samo ,,hrvatskim pismom'' (1584:
19, 22). U zaglavlju stranica na kojima proslovom Otčenaša oprimjeruje
glagoljicu, piše ,,Orthographia Croatica'', a u kazalu istoznačno ,,de
Ortographia Glagolitica''. Miešanje i vezivanje naziva ,,croatica'' i
,,glagolitica'' Bohorič prenosi na jezičnu razinu pak u svojoj petoj
tablici - u kojoj latiničnim preslovljavanjem Otčenaša oprimjeruje
jezike iz naslova svoje slovnice (1584: 35), hrvatski jezik pisan glagoljicom
zove ,,hrvatski jezik'', a hrvatski jezik pisan ćirilicom zove
,,ćirilski jezik''.
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
,,Alphabetum Croaticum''
,,BRY, Johann
Theodor and Johann Israel de BRY. Alphabeta et Characteres, iam. inde a creato
mundo ad nostrausq. tempora, apud omnes omnino nations usurparii; ex variis
auto: ribus accurate depromptii. Frankfurt, 1596.''
Among the alphabets represented are Syrian,
Phoenician, Hebrew, Egyptian, Arabic, Sumerian, Greek, Slavic, Croatian,
Russian, Armenian, Indian, Visogothic and a multitude of Roman alphabets. There
are several plates depicting "national" styles of calligraphy, such
as German, Flemish, French, Italian, Spanish and English.
Izvor www.christies.com
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Godine 1636. u Knjigu krštenih župe Petrčane kod
Zadra glagoljaš don Bare Pifrović piše hrvatskom ćirilicom ovo: ,,Ja, dom Bare Pifrović, to pisah krvaski, ćurilicu i
latinski..." Na kraju piše Amen latinicom, hrvatskom ćirilicom i glagoljicom.
AMEN (near the cross) written in three scripts: Latin,
Cyrillic, and Glagolitic
Vidi [Hercigonja, Glagoljaštvo i glagoljica].
,,ALPHABET(UM) CROATICUM'', tj. Hrvatski
alfabet, je naziv koji rabi Richard Daniel u Londonu u svojoj knjigi objavljenoj
godine 1664. Osim toga za hrvatsko (glagoljičko) pismo rabi i naziv
Croatian hand (značenje riječi hand je ovdje pismo, a ne ruka).
It is interesting that a table of the Glagolitic
Script was included as early as in 1664 in a book prepared by Richard Daniel
and published in London. It represents a catalogue of various Scripts in use in
the Christian world. The Glagolitic Script presented there is called expressly
the Croatian hand or Alphabetum Charvaticum. The book contains also the table
of Croatian glagolitic quick-script, which Daniel calls Sclavorum Alphabetum,
and Croatian - Bosnian cyrillic (many thanks to Professor Ralph Cleminson for
this information). The book is entitled ,,Daniels
Copy-Book: or, a Compendium of the most usual hands of England, Netherland,
France, Spain and Italy, Hebrew, Samaritan, Caldean Syrian, Aegypitan, Arabian,
Greek, Saxon, Gotik, Croatian, Slavonian,
Muscovian, Armenian, Roman, Florentine, Venentian, Saracen Saracen, Aethiopian,
and Indian characters; with all the hands now most in mode and present use in
Christiendom...'' See [Franolic].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Marko
Kuzmić iz Zadra napisao je brzopisnom glagoljicom knjigu koja se danas
zove Kuzmićev zbornik crkvenih govora i kršćanskog nauka (zapravo,
Govorenia duhovna za nauk za žakni) 1724./1725., koju je imao namjeru i
objaviti. Knjiga se čuva u Arhivu HAZU. U tom štivu nalazimo na nekoliko
mjesta hrvatsko ime. Evo nekih primjera:
Na
str. 163-164 navedene monografije [Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne
kulture] možemo pronaći iznenađujuće dugačku rečenicu
Marka Kuzmića Zadranina iz njegova spomenutog djela pisana glagoljicom
(Govorenia duhovna za nauk za žakni), u kojoj se hrvatsko ime pojavljuje
čak pet puta (neki od faksimila su vidljivi gore):
,,Dakle, kako rekosmo da
mi Harvati imamo veće slovov a to 32, od kojih 3 postavljamo u broj, a
ostaje ih 29 s kojimi se služimo u govoreniju ali šteniju harvatskom al slovinskom, ma u latinskom alfabetu slov est
23, ali kako se Horvati (h)ote š nimi služiti u harvatski ezik, od potribe im
je ako te napuno zagovarati, nika slova udvostručiti ili druga naiti... i
s ovim načinom mučno se Harvatam koi nisu dobro uvižbani,
ponapravla.''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Johann Friedrich Fritz, Neu eroͤffnetes in
Hundert Sprachen bestehendes A.b.c. Buch, Oder Gruͤndliche Anweisung, In
welcher Der zarten Jugend nicht allein in der Teutsch, Latei- nisch, Franzoͤsisch,
Iͤtaliaͤnischen, etc. sondern auch zu denen meisten Orientalischen
Sprachen, deren Erkanntniß und Aussprache in kurtzer Zeit zu lernen, Ein
leichter Weg gezeiget wird. Leipzig, bey Christian Friedrich Geßner, 1743. –
Available online. Note that Fritz uses the following terminology: ,,Glagolitisch
oder Croatisch'' (i.e., Glagolitic or Croatina Script). The reader will
also notice several mistakes in the table.