NAJSTARIJA NEHRVATSKA GLAGOLICA
U dubinama glagoljaške poviesti, od 9. do 12. stoljeća, najstarije tragove glagoljskih nadpisa nalazimo u Panoniji, Hrvatskoj, Bosni, Zahumlju (današnja Hercegovina), Makedoniji, Bugarskoj, Moldaviji, Rusiji.
Postoje tri glavna područja glagolizma:
a) hrvatska,
b) bugarsko-makedonska,
c) češko-moravska.
Navedimo neke od najstarijih poznatih glagoljskih nadpisa.
1. Okrugla ili Simeonova crkva u Preslavu, staroj priestolnici Bugarske, sadrži zidopis s grčkim slovima i glagoljskim za slavenske glasove. Zidopis je vremenski iz godine 893.
2. Jedini vidljivi ostatak glagoljice u Makedoniji nalazi se u Crkvi sv. Nauma na Ohridskom jezeru. Radi se o vrlo kratkom proslovu uparanom u zid (zidopis), za kojeg se računa da potječe iz 10.-11. stoljeća (po Vjekoslavu Štefaniću). Po Branku Fučiću on spada u 12. st. Zapis se sastoji od dvie rieči: (NIKULA, glagoljicom) i (POP, ćirilicom). Slovo U na tom glagoljsko-ćiriličnom zidopisu je gotovo istog oblika kano na Bašćanskoj ploči.
Glagoljica se u Makedoniji zadržala dulje nego u Bugarskoj. U to vrieme Ohrid spada među vjerojatno najživlja umna središta, gotovo bez premca u Europi. U Ohridu je samo tiekom 30 godina, nakon smrti Metodove g. 885., odgojeno po predaji 3500 učenika (neki misle da je taj broj preuveličan). Važni su glagoljski rukopisi nastali kano kasniji priepisi glagoljaških proslova Klimenta i Nauma ter njihovih učenika: Assemanijevo evanđelje, Marijinsko evanđelje (neki misle da je hrv. podrietla), Sinajski psaltir, Ohridsko evanđelje, Zografsko evanđelje i drugi.
Marijinsko evanđelje
Marijinsko evanđelje (11.st.) pronađeno je u riznici samostana ,,Rođenje Bogorodice Marije'' na Sv. Gori (Atosu) u Grčkoj, odakle je preneseno u Petrograd. Ima 172 str., a dva se nalaze u Beču. Stručnjaci nisu suglasni je li nastao u Hrvatskoj ili Makedoniji. Samostanske riznice u Grčkoj i Izraelu (Sinaj) ljubomorno čuvaju vjerojatno i još neke stare glagoljske spise.
Spomenimo da se najstarijim proslovom pisanim na glagoljici smatra podpis nekog slavenskog kneza na izpravi iz godine 982., koja se čuva u samostanskoj riznici Svete gore Atos u Grčkoj.
Smatra se da je Assemanijevo evanđelje pisano u Ohridskom učilištu u Makedoniji na pergamentu (koži), po nekima u 11.st. U (jednopisu) jednostručnoj knjizi [Džurova, Stančev, Japundžić] smještava se u drugu polovicu 10. st. Zanimljivo je da obiluje spojenicama, ter da u naslovu oblom glagoljicom sadrži (EVAGGELIE, t.j. evanđelje) s dvostrukim ,,g''. Braća Ćiril i Metod uvršteni su u tom evanđelju među slavenske svetce. Mnogi je smatraju najljepšom staroslavenskom knjigom. Na kraju 158 listova nalazi se i danovnik svetaca i hrvatskih naziva mjeseci. Našao ju je godine 1736. u Jeruzalemu Josip Simon Assemani (1687.-1768.), talijanski isusovac podrietlom iz Sirije, koji je jedno vrieme bio upravitelj Apostolske knjižnice u Vatikanu. Danas se taj vriedan rukopis čuva u Vatikanskoj knjižnici.
Sinajski psaltir
Sinajski psaltir (Psalmi) je nastao na tlu Makedonije u 11. st., ima ukupno 177 str. Jedan je od najvažnijih staroslavenskih prievoda psaltira. Odkrio ga je 1850. na Sinaju Porfirij Uspenski, a objelodanio L.V.Geitler 1883. u Zagrebu.
Zografsko evanđelje
Zografsko evanđelje
Zografsko evanđelje (kraj 11. ili početak 12.st.) ima ukupno 303 lista, od toga 298 pisanih glagoljicom. dok su posljednji listovi nešto mlađi, naknadno dodani, pisani ćirilicom. Pronašao ga je hrvatski književnik i međudržavnik (u službi Austrije) Antun Mihanović u bugarskom samostanu Zografu g.1843. Bugarski kaluđeri su ga g.1860. poklonili ruskom caru Aleksandru II. Danas se čuva u Petrogradu. Značenje grčke rieči ,,zograf'' je slikar ikona.
Makedonski uresitelji glagoljskih knjiga dostigli su veoma visoku umjetničku razinu (vidi [Pucko]). Neki stručnjaci smatraju da je djelatnost glagoljaša u Makedoniji u najranijem razdoblju utjecala i na hrvatski književni običaj. Branko Fučić smatra da se neki naknadni utjecaji ohridskog glagoljskog učilišta na hrvatskom području mogu do 12.st. pratiti duž našeg obalnog pojasa. S tim gledištem nisu suglasni svi stračnjaci.
3. U Rumunjskoj je u jednoj seoskoj crkvi iz 10.st. pronađen glagoljski zidopis.
4. Kratki glagoljski zidopisi nalaze se i u Sabornoj crkvi u Novgorodu, ter u Crkvi sv. Sofije u Kijevu. Zanimljivo je uzput spomenuti da su ruski monasi rabili glagoljicu kano tajno pismo (tajnopis) u 12. stoljeću (postoje i spisi od 15. do 17. stoljeća), pišući naizmjence glagoljskim i ćirilskim slovima. U Kijevu se neki pisci podpisuju glagoljicom štoviše i u 17. stoljeću. U Rusiji se glagoljica naziva kurilovicom (dakle ćirilicom) do 11.st. O tome postoji samo jedno pisano svjedočanstvo: u Genadijevoj Bibliji iz g. 1047.
5. Najstariji češki glagoljski zapis predstavljaju Pražki odlomci iz 11. stoljeća. Ostali su odlomci očuvani u kasnijim priepisima u ruskoj ćiriličnoj i hrvatskoj glagoljskoj književnosti. Na.pr. predaja o sv. Vaclavu nastala u Češkoj oko g.940. očuvana je u hrvatskim brevijarima iz 14. i 15. stoljeća, gdje se ime tog svetca prenosi Većeslav (Dario Tikulin upozorava kako je Većeslav starije od Vaclav). U ranim hrvatskim knjigama vidljivi su i neki moravizmi, kano ostatak utjecaja češkog glagoljskog običaja na hrvatski.
Dobro je napomenuti kako glagoljski nadpisi u kamenu postoje jedino na hrvatskom narodnostnom području i nigdje drugdje do sad nisu nađeni.
Izvori:
Darko Žubrinić: HRVATSKA GLAGOLJICA
http://www.enciklopedija.hr/
