REIMSKI ZBORNIK (1395.)
Prijepis iz: “Josip Bratulić – Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA”
1395., pergamena, 16 + 31
listova, 17,6 x 23,7 cm
Reimski zbornik dobio je ime po francuskom gradu Reimsu u kojem
se sada nalazi. U knjigama se često susreće i pod imenom Texte du sacre.
U njemu su uvezana dva štiva: stariji ćirilični iz češkoga sazavskoga samostana
iz XI. stoljeća (neki tvrde da je to štivo napisao utemeljitelj samostana sveti
Prokop) privezan je uz hrvatskom glagoljicom pisani misal iz XIV. stoljeća.
Ćirilični sastav sadrži službe svetcima po iztočnome obredu (16 listova), a
drugi, glagoljični, dio je misala (31 list), po sadržaju lekcionar, koji je
češki redovnik prepisao sa starijega hrvatskoga predložka 1395. U slovopisu se
nalaze službe za veće blagdane, kad je opat samostana u Emausu (Prag) služio
misu pod mitrom.
Iz
Praga je poslan iz ne poznatih razloga u Carigrad, a ondje ga je kupio lorenski
kardinal i poklonio katedrali u Reimsu. U njezinu se inventaru prvi put
spominje 1669. Faksimilirano divot-izdanje objavio je 1899. Louis Leger, a
sastav je i ranije izdavan. U slavističkim se krugovima kadšto tvrdilo da su se
neki francuzki kraljevi prilikom stupanja na priestolje zaklinjali na tu
knjigu.
Reims, Bibliotheque municipale, Ms. 255 (A 092)
