REGULA SVETOGA BENEDIKTA
(XIV. st.)
Ćokovac, XIII/XIV. st., pergamena, 60 listova, 12,8 x
17,2 cm
Regula svetoga Benedikta napisana je u benediktinskoj
opatiji uz crkvu svetih Kuzme i Damjana u Ćokovcu kod Tkona (otok Pašman). To
je jedini očuvani glagoljični rukopis benediktinske regule (pravila), a
prepisan je s još starije matice. Regula je trodielno sastavljena i na njezinih
60 listova nalazi se puno liepo oblikovanih izraza. U staroslavenski jezik
upleteno je mnogo čakavizma. Faksimil kodeksa objavila je Kršćanska sadašnjost
iz Zagreba 1985.
Glagoljicom pisana
Pravila sv. Benedikta bile su tvrdo ukoričene. Imaju 60 listova, čuvaju se u
Pismohrani HAZU, potječu vjerojatno iz 13.st. (u knjigama se spominje i
14.st.). Predpostavlja se da je prvi glagoljski prievod s latinskoga predložka
nastao još u 11.st., a ovaj se sačuvao naknadnim prepisivanjem. Ne zaboravimo
da u to vrieme tisak još ne postoji, pak se knjige umnažaju jedino
prepisivanjem. Prvotno je taj pravilnik imao 7 sveščića po 10 listova (t.j. 20
stranica). Iz trećega sveščića je iztrgnuto i izgubljeno 8 nutarnjih listova.
Na sličan način je zadnji, sedmi sveščić ostao bez dva lista. Pravila su bogata
spojenicama - ima ih ukupno 62. Jezik je mješavina čakavskog i staroslavenskog.
Pretisak i latinično preslovljavanje, kano i latinični predložak, možete naći u
[Ostojić, str.361-534]
Ove glagoljske Regule
sv. Benedikta spadaju među najstarije prievode na živu jeziku uobće, vrlo
vjerojatno doista najstariji prievod na živi jezik, među stotinama drugih,
izvršenih na raznim jezicima svieta (Ostojić, str.21-22). Benediktinci su te
Regule u mnogim našim samostanima morali znati napamet.
Izvori:
“Josip Bratulić –
Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA”
Darko
Žubrinić: HRVATSKA GLAGOLJICA
Zagreb, Arhiv HAZU, I a 74
