Radoslavov
rukopis (sredina 15.st.)
Iako najmlađi i obsegom najkraći
među bosanskim srednjovjekovnim zbornicima, Radosavljev zbornik ima posebno mjesto, kako po sadržaju, tako i po razporedu proslova
i uresima, a osobito prema jezičnim obilježjima. Rukopis se čuva u
Vatikanskoj knjižnici, Fondo Borgiano illirico 12 (sign. Borg. illir. 12), kamo
je dospio godine 1902. iz knjižnice Sacra Congregatio de Propaganda Fide zajedno
s ostalim rukopisima te knjižnice. Sastoji se od 60 listova papira, vel. 14,3 x
11 cm, na stranici je većinom po 15 redaka proslova, a izuzetno po 12, 14
ili 16 redaka. Rukopis je dobio ime po pisaru Radosavu krstjaninu koji ga je
pisao za Gojsava krstjanina, kako doznajemo iz kraja zapisa na f. 58v: Si knigi piše Radosavь krьstieninь
Goisavu krьstieninu, a pisaše se u dni g(ospo)d(i)na krala Tomaša i dida
Ratka. Gospodo, ako
samь ĉo loše postavio, nemoite se tomui porugati, ere mi sta ruci trudьni težeće. Čtite
i blagoslovite, a vasь Bogь bl(a)g(o)slovi u viki am(i) nь. Godina pisanja ovoga rukopisa nije naznačena, nego se
ona određuje posredno iz podataka u Radosavljevu
zborniku: a
pisaše se u dni g(ospo)d(i)na krala Tomaša i dida Ratka. Iz toga se može zaključiti da je rukopis nastao u doba
posljednjega bosanskoga kralja, od 1443. do 1461. godine. O samom pisaru,
osim imena, nisu očuvani podatci, pouzdano je jedino da je bio ikavac,
iz čega se, prema Herti Kuni, može zaključiti da je rukopis nastao na jugozapadnom
bosanskom području (Herta Kuna 1977: 22).
Radosavljev zbornik sadrži Apokalipsu
(f. 1-56), Očenaš (f.
56-57), ispod kojega je ispisana glagoljska azbuka, početak Evanđelja po Ivanu OCJENE I PRIKAZI 374 SLOVO 58
(2008) I, 1-17, (f. 57-58v), pisarov
kolofon (f. 58v), i dio Pavlove
poslanice Titu II, 12-13, ispisan glagoljicom. Na
posljednjem su listu (f. 60) ispisani neki ćirilični zapisi.