XII. st., pergamena, 2 ostriška, 2,1 x 25 i 3 x 25,5 cm

Premudini ostrišci zovu se i Bašćanski. Na dva ostriška nalazi se dio Muke po Mateju pisan prijelaznom glagoljicom. Ostrišci su dijelovi razrezanoga pergamentnoga lista.

Zagreb, Hrvatski državni arhiv

Priepis iz: Anica Nazor: KNJIGA O HRVATSKOJ GLAGOLJICI

BAŠĆANSKI (PREMUDINI) OSTRIŠCI (XII.st.)

Odlomci misala čuvaju se u Zagrebu

,,Ostrišci'' su odlomak misala. Sadrže dio Muke na Matejevo evanđelje (Mt.26, 37, 48) i među najstarijim su spomenicima glagoljaškoga pisma u Hrvatskoj. Napisani su glagoljicom prielaznoga razdoblja. Bili su vlasničtvo Vinka Premude, popa glagoljaša i jezikoslovaca iz Baške na otoku Krku (1870.-1944.).

SUDBINA RUKOPISA:

Premuda ih je našao u Baškoj u hrptu korica diela neke knjige i čuvao u svojoj knjižnici smještenoj u vlastitoj kući u Baški, koja je bila ,,dubkom puna svakojakih sabranih starina''. Premudina je kuća bila prava knjižnica, pismohrana i zbirokuća (Fučić). Glagoljske ostriške zajedno s ostalim glagoljskim rukopisima i nekim priepisima Premuda je oporučno ostavio tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Međutim, znameniti se ostrišci nisu našli u Premudinoj ostavštini, predanoj Akademiji godine 1948. U trag im se ušlo 1997. u ostavštini akademika Branimira Gušića, prirodoslovca i čovjekoljuba, koju je njegova supruga, narodoslovka Marijana Gušić poklonila Hrvatskoj državnoj pismohrani u Zagrebu.

OBJAVE:

Kod Premude u Baški vidio ih je 1909. Josef Vajs, češki staroslavist, koji je jedno vrieme boravio i radio u Krku i zbog starine objavio ih je 1910. na prvom mjestu u jednopisu ,,Nejstarši breviar chrvatsko-hlholsky'' (Prag). Iste 1910. objavio ih je V. Jagić (po svjetlopisu koji je dobio od Premude i Vajsa) u: ,,Glagoličeskoe pis'mo'', S. Peterburg (str.140, svjetlopis na polju IX 20). Vajs ih je ponovno objavio u: ,,Rukovet hlaholske paleografie'', Prag 1932 (str.140, slika na polju XXIV.).