Povratak / Back

PETRISOV ZBORNIK (1468.)

 

Petrisov zbornik, 1468., papir, 350 listova, 13,5 x 20 cm

Petrisov zbornik iz 1468. ima 350 papirnih listova (= 700 stranica) ter je najobširniji, po sadržaju i jeziku najzanimljiviji među hrvatskim srednjovjekovnim glagoljicom pisanim zbornicima i najvažniji izvor za iztraživanje srednjovjekovne hrvatske književnosti i njezina jezika. U njemu se nalaze različiti članci iz apokrifne književnosti, srednjovjekovnih romana, znanozbirnih (enciklopedijskih) proslova, traktata, recepata itd.

Nazvan je po Josipu Antunu Petrisu (1787. – 1868.), kanoniku krčkom, u čijoj je ostavštini pronađen. Pisale su ga tri ruke liepom minuskulnom glagoljicom, uobičajenom za neliturgijske knjige XV. stoljeća. U njegovu jeziku miešaju se osobine čakavštine, kajkavštine i staroslavenskoga jezika. Što se podrietla tiče, znanstvenici su neodlučni između Istre i ozaljskog područja.

 

Zagreb, Nacionalna i sveučilištna knjižnica, R 4001

 

 

Petrisov zbornik predstavlja najvažniji nebogoslužni hrvatskoglagoljski proslov. Pisan je u Istri godine 1468.

U Petrisovu zborniku (350 listova, t.j. 700 stranica, protega 20x13.5 cm2, čuva se u Narodnoj i sveučilištnoj knjižnici u Zagrebu) nepoznati pisac rukom piše: ,,Nam je biti meštrom i prosvjećivati plku t'mu... Ako pop ne uči pl'k, on kriv bude''  (plk=puk, narod). U spomenutoj knjizi izprepleću se čakavsko-kajkavski jezični dielovi sa staroslavenskim. Žakan Broz Kolunić (točnije, Broz Kacitić iz plemena Kolunić iz Bužana) godine 1468. piše ,,I gdo knjige počtuje, da je knigami počtovan'' (tko knjige poštiva bit će poštovan). Iste godine jedan nepoznat glagoljaški pisac piše: ,,A sada draga moja bratja primite te knjige i držite (j)e kako zrcalo pred očima vašima...'' Na taj način moguće je govoriti i o glagoljskom humanizmu. Tome u prilog nedvojbeno ide velik broj glagoljskih knjiga, rukom pisanih ili tiskanih, kano i to da na pr. knez Novak Disislavić, koji svojom rukom piše znameniti Misal kneza Novaka - magistar, dvorski vitez kralja Ludovika Anžuvinskog i glagoljski pisac. Glagoljaš Juraj iz Slavonije je, kako smo već naveli, nastavnik na Sorboni u Parizu.

Gore spomenuti kajkavizmi u Petrisovu zborniku, koji se rabe zajedno s čakavicom, idu očevidno za tim da se proširi krug štioca, da se stvori hrvatski jezični običaj kojim bi se približili jezično udaljeni dielovi hrvatskoga naroda. To je vidljivo i iz drugih glagoljskih spomenika. Kano primjer vriedi spomenuti da na pr. u Petrisovu zborniku postoje zanimljive rečenice u kojima se rabi istodobno čto, kai, zač: ,,I reku (j)emu anđeli vraž'i ki ga budu držali: čto se žalostiš ubogi človeče, i kai se mećeš, i zač trepećeš'' (vidi Damjanović). To miešanje sustava dielom je posljedak svjestne namjere, a dielom i područnog stanja. Tragovi tog miešanja vidljivi su i u jeziku današnjih Gradišćanskih Hrvata u Austriji i Mađarskoj koji ima čakavsko-kajkavske osobitosti. U Lici na potezu Ogulin-Senj ima nekoliko sela starosjedilačkog stanovničtva koje govori mješavinom čakavsko-kajkavskom.

Kajkavizmi se u Hrvatskoj književnosti pojavljuju u 15.st., i to ne samo uzputno, već na cielim stranicama. U Petrisovu zborniku je ponekad i po desetak uzastopnih stranica pisano kajkavski. Eduard Hercigonja sluti da bi izvor Petrisova zbornika mogao biti ozaljski, a ne istarski. Ozaljski glagoljaški krug djelovao je u smjeru uzporedne uporabe čakavske. kajkavske i štokavske pisane rieči.

 

Pys(an) M(a)rije

Rič je draga stvorena ot Svete Dyvi M(a)rije.

U se vryme godišća

mir se svitu navišća

skroz rojenje dytića

ot S(ve)te D(y)vi M(a)rije.

Ot pryčiste Dyvice
t(e)r nebeske kraljice
vzide zvezda Dannica
ot S(ve)te Dy(vi) [Marije].

D(y)va sina porodi,
djalju silu podlomi,
a krstjane slobodi,
S(ve)ta D(y)va [Marija].

O polnoći se on rodi.
nebo i z(e)mlju prosvetli,
kako o poldne svetlo by.
S(ve)ta D(y)va M(a)r(ija).

 

Izvor:

Darko Žubrinić: HRVATSKA GLAGOLJICA

http://www.croatianhistory.net/etf/petris.html

Josip Bratulić – Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA