Kločev
glagoljaš (Krk), 11. st.
Izvor:
http://www.croatia.ch/kultura/knjizevnost/glagoljica.php
"Kločev glagoljaš" iz 11. stoljeća. Riječ je o
jedinom sačuvanom takozvanom "Starom slavenskom kanonu".
Najvjerojatnije je nastao u Hrvatskoj početkom 11. stoljeća, a bio je
u upotrebi do kraja 15. stoljeća. Sadrži četiri propovijedi
istočnih otaca u tjednu muke prevedenih s grčkoga i jednu anonimnu
propovijed koja se pripisuje Metodiju. "Kločev zapis" se sastoji
od 14 stranica, 12 ih se čuva u Gradskom muzeju u Trentu, a dvije u
Ferdinaneumu u Innsbrucku.
Branko Fučić o Kločevu glagoljašu u dijelu TERRA
INCOGNITA:
Kločev
glagoljaš zacijelo je najstariji do danas poznati glagoljski rukopis napisan na
našem hrvatskom jezičnom tlu još starom, oblom glagoljicom i
starocrkvenoslavenskim jezikom.
Nastao je
vjerojatno početkom XI. stoljeća, možda čak još krajem X.
stoljeća.
Kločev je glagoljaš po
sadržaju takozvani homilijar, tj. zbirka propovijedi znamenitih starih crkvenih
propovjednika. Neki stručnjaci misle da je jednu od tih propovijedi
sastavio sv. Metod.
Ime
>>Glagolita Clozianus<< (Kločev glagoljaš) dao mu je u prošlom
stoljeću slovenski slavist Kopitar kad ga je prvi objavio, a nazvao ga je
tako po grofu Parisu Clozu koji je taj rukopis otkrio u knjižnici svoga dvorca
Marienstein kraj Kuffsteina u Tirolu.
Bila bi prava sreća kada
bi se tako stari kodeks (rukom pisana knjiga) potpun i neokrnjen sačuvao
do danas. Kločev glagoljaš sada je samo ulomak veće knjige koja je u
početku imala možda i 500 listova. Danas njegov ulomak obuhvaća svega
14 ispisanih listova pergamene.
Dvanaest se listova
danas čuva u Gradskoj knjižnici u gradu Trentu i Italiji, a dva se lista
nalaze u Ferdinandeumu, gradskom muzeju u Innsbrucku, u Austriji.
Kločev
glagoljaš važan nam je iz dvaju razloga. Prvi je već spomenuta
činjenica kako je to najstariji poznati glagoljski rukopis iz Hrvatske.
Jezično
proučavanje pokazuje kako je bio prepisan iz nekog još starijega
makedonskoga glagoljskoga rukopisa, ali uobičajene hrvatske jezične
promjene u prepisanu uratku, koje su se potkrale prepisivaču, jasno govore
da je on nastao u Hrvatskoj.
Stoga su
stručnjaci za jezik zaključili kako je morao biti prepisan negdje
blizu graničnoga područja makedonskog i hrvatskog govornog prostora.
To bi mogla biti južna Dalmacija, Boka ili dubrovački kraj.
Kločev me je
glagoljaš privukao i s likovne, umjetničke strane. U njemu su perom i
crnilom nacrtani inicijali, ukrašena velika početna slova, ali su na
krajevima stranica nacrtani i drugi znakovi upozorenja čitaču.
Ukras inicijala
pokazuje skromnost kakvu nalazimo i u grčkim samostanskim knjigama, ali
neki od tih inicijala imaju oblike zavijenih pasjih glavica, a te su osobite za
južnoitalsku, benevebtansku iluminaciju, kakva se javlja i u latinskim knjigama
u Dalmaciji.
Znakovi upozorenja
na krajevima Kločeva glagoljaša redom su nacrtane hobotnice, dakle morske
životinje. Prema tome i likovna oprema Kločeva glagoljaša potvrđuje
kako je on nastao negdje na našem jugu, ali ne u unutrašnjosti nego uz more, u
primorju.
Drugi razlog zašto
nam je danas važan Kločev glagoljaščinjenica je što je on u 15
stoljeću bio na otoku Krku, u vlasništvu krčkih knezova Frankopana.
Kločev je
glagoljaš pratio glas – naravno, netočan i izmišljen – da ga je vlastitom
rukom napisao sam sv. Jeronim, onaj veliki svetac, crkveni naučitelj,
kojemu su glagoljaši kao neospornu crkvenu uzoru, u svojoj borbi za zakonski
opstanak slavenskoga bogoslužja i glagoljskoga pisma, počeli od XIII.
stoljeća pripisivati iznašašće glagoljice. Ta, Jeronim je bio
Dalmatinac, rodom iz rimske pokrajine Dalmacije, dakle, zaključivali su
glagoljaši, on je >>naš sveti Jere<<.
Stoga su tu knjigu,
koja je u XV. stoljeću još bila čitava, krčki Frankopani dali
uvezati u skupocjene korice od srebra i zlata i čuvali je kao
svetačku relikviju.
Kad je Venecija
godine 1480. maknula na otoku Krku frankopansku vlast i zatočila
posljednjega krčkog kneza Ivana, počela je pljačka njegove
imovine. Neki su tako otrgali i skupocjeni zlatni i srebrni uvez s Kločeva
glagoljaša.
Dio potrgane knjige
dospio je u ruke krčkoga svećenika don Luke de Rinaldisa, koji je bio
u službi obitelji Frankopana. Rinaldis je kao relikviju darovao nekoliko
listova plemiću Breisacheru, a dalje su ti listovi prelazili nasljedstvom
iz ruke u ruku dok ih se 12 nije našlo u knjižnici grofa Cloza i dok još dva
lista nisu bila naknadno nađena u Ferdinandeumu u Innsbrucku.
Danas su
konačno na sigurnom, u javnim zbirkama.
Želimo da se
osnovno znanje o tom najstarijem sačuvanom pisanom spomeniku iz hrvatske
glagoljske baštine ucijepi u pamćenje svakog školovanog čovjeka u
Hrvatskoj.
Branko Fučić: TERRA
INCOGNITA
Izvor za dolje: Anica Nazor: KNJIGA O HRVATSKOJ GLAGOLJICI
KLOČEV
GLAGOLJAŠ (Glagolita Clozianus) (11.st.) - osnovni podatci: 14 listova -
pergamene, veličina: 27x20.5cm. 12 listova čuva se danas u Italiji (Trento,
Museo Civico), a 2 u Austriji (Innsbruck, Ferdinandeum)
Najstariji
glagoljski rukopis napisan oblom glagoljicom jedini je zbornik (zapravo ostatak
zbornika) takozvanoga staroslavenskoga propisa (kanona), nastao u Hrvatskoj.
Ime Glagolita Clozianus (Kločev glagoljaš) dao mu je slovenski slavist
Jernej Kopitar po grofu Parisu Clozu koji ga je odkrio u svojem dvorcu
Mariastein blizu Kuffsteina u Tirolu. Sadrži četiri propoviedi
iztočnih crkvenih propovjednika na Veliki tjedan (sve prevedene s
grčkoga): dvie propoviedi Ivana Hrizostoma, jednu Atanazijevu, jednu
Epifanijevu i jednu nepoznatu propovied koja se pripisuje samom Metodu.
Prepisan je sa starijega makedonskoga predložka. Pri priepisu zamienjeni su neki
staroslavenski samoglasnici hrvatskima, na pr. (on) s u, jery s i, jer' s jor'
što je jedan od dokaza da je prepisan u Hrvatskoj.
U Kločevu
glagoljašu pojavljuju se početna slova nacrtana perom i crnilom, a na
rubovima stranica nacrtani su i drugi znakovi upozorenja štiocu - odreda
hobotnice. Pojava hobotnice, dakle morske životinje, u rukopisu - po mislitbi
Branka Fučića pokazuje da je nastao na hrvatskom jugu, ali ne u
unutrašnjosti nego uz more, u primorju (Fučić 1997: 102). Rukopis je
u XV. stoljeću bio vlasničtvo knezova Frankopana na otoku Krku i
vjerojatno je tada još bio cjelovit. Frankopani su ga dali uvezati u skupocjene
korice od srebra i zlata i častili ga kano svetu stvar. Vjerovalo se,
naime, da ga je vlastitom rukom pisao sveti Jeronim, kojemu su glagoljaši, u
borbi za zakonit obstanak slavenskoga bogoslužja i glagoljskoga pisma,
počeli pripisivati tvoriteljstvo glagoljskoga pisma.
Kločev
glagoljaš je od samih početaka slavističke znanosti pak do danas bio
i ostao u središtu zanimanja.
SUDBINA RUKOPISA:
Zna se da je
rukopis čuvao posljednji krčki knez Ivan Frankopan, koji je 1480.
morao napustiti otok Krk i otići u Mletke zajedno s obitelji. U drugoj
polovici 1481. godine iz Mletaka je pobjegao u Tirol k austrijskom nadvojvodi
Sigismundu noseći sa sobom svoje blago. Knez Ivan Frankopan umro je 1486.
godine. Prema jednom zapisu dio Kločeva glagoljaša (onaj koji se danas
čuva u Trentu) dobio je od Ivana Frankopana krčki svećenik Luka
de Reynaldis, ali ne izravno od kneza, nego istom nakon njegove smrti, kad se
pljačkala kneževa imovina i kad je sa zbornika bilo skinuto zlato i srebro
(Štefnić 1955.). Zbog važnosti rukopisa Fučić želi ,,da se
osnovno znanje o tom najstarijem sačuvanom pisanom spomeniku hrvatske
baštine uciepi u pamćenje svakog učenog čovjeka u Hrvatskoj''
(Fučić 1997: 103).
OBJAVE:
12 listova u Trentu
objavio je slovenski slavist Jernej Kopitar u Beču 1836. godine ,,kano
najveće njegovo djelo zrelih godina''. To je prvo znanstveno izdanje
jednoga glagoljskoga rukopisa. Kopitarevo izdanje ponovno je objavljeno 1995.
godine u nakladi od 500 primjeraka kano zajedničko izdanje Mudroslovnog
visokog učilišta, Odjela za slavenske jezike i književnost, Predavanja
slovenskoga jezika, knjige i uljudbe sa predavanjem ,,Obdobja''. Dva kasnije
pronađena lista u Innsbrucku objavio je Franz Miklošić u Beču
1860. godine. Posljednje izdanje svih 14. očuvanih listova priredio je
Antonin Dostal 1959. godine.
Jedna od hobotnica
iz Kločeva glagoljaša
