Povratak/back

 

PROGON HRVATA U RIECI, OD TALIJANA, NAKON 1918.

 

Izvor: ,,ZVONA'' (Broj 2/529; ožujak 2020. - Rieka; piše: Goran Moravček)

Str.13

 

            U razdoblju D'Annunzijeve vladavine u Rieci (12.rujna 1919. - 1. siečnja 1921.) provodilo se narodno čišćenje grada, poduprto djelotvornim djelovanjem ardita, ali i novinskim nadpisima La vedette d'Italia. Taj je list već 17. rujna 1919. poručio strancima ,,neka odu, jer (...) to je narod koji s nama nema ništa zajedničkoga; to su stari neprijatelji, to su odurne njuške, protiv kojih smo se borili i koje dobro poznajemo...''

            U samo dva mjeseca D'Annunzijeve vladavine Rieku je napustilo 1500 ,,stranaca egzotičnog jezika''. D'Annunzio je 27. veljače 1920. odlukom prognao sve ,,strance'' koji su u Rieku došli nakon 30. listopada 1918., kano i sve one koji se nisu rodili u gradu na desnoj obali Rječine. U stanove protjeranih ili izbjeglih Hrvata i drugih netalijana uselili su se novopridošli Talijani.

            Lista progonjenih je bila tolika da je već uoči Uzkrsa 1920., senjsko-modruški ili krbavski biskup dr. Josip Marušić uputio prosvjed Riccardu Giganteu, D'Annunzijevom gradonačelniku Rieke. Biskup Marušić navodi u svom prosvjedu kako ,,povjestnica uči, da se narodi ne mogu silom odnaroditi te da se svaki atentat na vjersko i narodno čuvstvo težko osvećuje''. Predviđanja biskupa Marušića, koji je Giganteu poručio da kano biskup ne može ,,zatajiti ni onog motiva, što ga sviet rado ne ističe, a taj je da i Bog kazni narode i gradove koji progone njegove sluige'', dobila svoju poviestnu potvrdu.

            Vrhunac netrpeljivosti i progona Hrvata u Rieci i drugdje sbio se sredinom srpnja 1920. Događaji su bili povezani s proslavom rođendana kralja Petra I. Karađorđevića. U splitskoj luci došlo je 11. srpnja 1920. do sukoba hrvatskog stanovničtva s mornarima talijanskog vojnog broda ,,Puglia''. U sukobu je među ostalim poginuo zapovjednik broda Tommaso Gulli. Idućih dana pokrenut je niz osvetničkih djelovanja od Splita, preko Rieke sve do Trsta gdje su talijanski fašisti zapalili slovenski Narodni dom. U riečkoj ,,kristalnoj noći'', osim paljenja jedrenjaka u vlasničtvu Hrvata, stradale su 12. srpnja 1920. hrvatske trgovine i obrtničke radnje, a nije bila pošteđena ni kapucinska tiskara ,,Miriam''.

            Povodom toga oglasio se 15. srpnja D'Annunzijev gradonačelnik Riccardo Gigante, koji je u proglasu najavio narodno čišćenje, odnosno ,,mjere usmjerene na što brže uklanjanje opasnih neprijatelja i stranaca iz našeg grada koje se provodi u podpunom dogovoru s vojnom vlašću.'' Nakon odlazka D'Annunzija s obala Kvarnera početkom 1921., Riccardo Gigante je ostao i nastavio služiti Mussoliniju postavši ponovo gradonačelnik, a potom i fašistički senator. Gigante je 4. svibnja 1945.-te s još šestoricom drugih osoba smaknut od strane partizana u Kastvu i zakopan nedaleko kastavske Crekvine. Predpostavlja se da su to partizani uradili iz osvete zbog pogubljenja dvadesetorice Kastavaca 1942.