Povratak/back

 

KAKO SE IZTOČNA ISTRA 1848./49. HTJELA PRIPOJITI BANSKOJ HRVATSKOJ

 

Ladonja, br.3/386, ožujak 2018.

Str.26

Revolucionarna 1848. slomila je velikaški poredak, a građani su dobili prigodu na izborima za austrijski sabor izraziti svoje državničarske težnje. Tadašnja su državničarska zbivanja odkrila postojanje svjestne i sredbotvorene narodne predvodnike istarskih Talijana sa znatnim sudjelovanjem talijanaša (Hrvati koji su se izjašnjavali kano Talijani), ali i nedostatak narodne sviesti Hrvata koji još nisu imali svoje građanske predvodnike. Niti hrvatsko svećenstvo nije tada bilo dovoljno sredbotvoreno za preuzimanje vodstva. Izhodi su izbora za bečki sabor - provedeni ljeti 1848. - pokazivali sasvim drugi odnos snaga. Naime, izabrana su tri talijanska zastupnika, a samo jedan hrvatski, kojega su izabrali Hrvati iztočne, liburnijske Istre. Uskoro su izbili i narodni sukobi, a njihov je povod bio zahtjev tih talijanskih zastupnika u Beču da se u cieloj Istri prizna talijanski jezik kano službeni. Unatoč tome što je bečka Vlada odbila taj zahtjev, s obrazloženjem da su Talijani u Istri u manjini, u dva je navrata moralo doći do hrvatskog prosvjeda u Obćini Lovran (u prosincu 1848. i u siečnju 1849.) te u Kastvu (u siečnju 1849.); prosvjednici su izticali pravo na hrvatski jezik u Istri i iznieli zahtjev da iztočna Istra bude pridružena tadašnjoj Rieci, a time i Banskoj Hrvatskoj. Na njihovu se čelu nalazio Josip Vlah. Događaji na prostoru od Kastva do Brseča izazvali su i loš odgovor diela poslovnih krugova iz središta uprave toga liburnijskog područja, očito iz redova onih poslovnih ljudi koji su se počeli odnarođivati, zahvaljujući svojim čestim poslovnim vezama i ovisnosti o talijanskome svietu obćenito. Naravno, taj se hrvatski sviet još ne srami ,,kućne'' uporabe materinskog jezika, ali za njega, očito je, talijanski jezik predstavlja jezik visoke uljuđenosti i uljudbe kakvu, po njihovi mišljenju, hrvatski narod nema i ne može imati.