XIII. st., papir, 35 listova, 22 x 32 cm

Isprava kojom se uređuju granice >>termeni i kumfini<< između feudalnih gospodara s jedne i seoskih općina (komuna) s druge strane. Razvođenje, odnosno utvrđivanje granica ophodom po zemljištu, stari je slavenski pravni običaj. Zapis je nastao kao skup zapisa od 1275. do 1395. na temelju starijih isprava. Zapis o razvođenju, utvrđivanju granica i međa, izvorno je bio pisan u tri jezična oblika: latinski, njemački i hrvatski (upravo tako: hrvatski!), ali je sačuvan samo hrvatski izvornik, i to prijepis iz XVI. stoljeća pisan pisanom (kurzivnom) glagoljicom.

Istarski razvod dragocjen je jezični, književni, društveni i politički zapis istarskoga srednjovjekovlja. Prvi ga je izdao dr. Ante Starčević u Kukuljevićevu Arkivu (1852.). Novo izdanje sa primjedbama, zajedno sa svjetlopisima izvornika spomenika, priredio je, napisao predgovor i popratio primjedbama Josip Bratulić (1989., 1992.).

Zagreb, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, R 3677

Izvor:

Darko Žubrinić: HRVATSKA GLAGOLJICA

Istarski razvod može se smatrati najstarijim sačuvanim međunarodnim pravnim spisom u hrvatskoj poviesti. Nastao je postupno u razdoblju između 1275. i g.1395., a predstavlja zapis razgraničenja (razvod) između triju gospodara Istre: Akvilejske patrijaršije, goričko-pazinskoga kneza (Pazinska grofovija bila je dio Goričke) i Mletaka. Prvobitno su razvod zapisivala tri pisara (notara): na hrvatskom, latinskom i njemačkom. Daklehrvatski jezik je u srednjovjekovnoj Istri bio ravnopravan s njemačkim i latinskim. Kano što se u izvorniku kaže, gospoda su izabrala ,, (...) I ondi gospodin Menart sluga naprid sta i pokaza listi prave v keh se udržahu zapisani razvodi i kunfini meju Sovińakom z Vrhom i Plzetom, ki bihu pisani na let Božjih 1195, ke listi ondi pred nas trih nodari postaviše, keh ta gospoda izibra: jednoga latinskoga, a drugoga nimškoga, a tretoga hrvackoga, da imamo vsaki na svoj orijinal pisat, poimeno od mesta do mesta, kako se niže udrži, po vsoj deželi. I tako mi niže imenovani nodari preda vsu tu gospodu pročtesmo kako se v ńih udrži. I tako onde obe strane se sjediniše i kuntentaše i kordaše i razvodi svojimi zlameniji postaviše, i jednoj i drugoj strani pisaše listi jazikom latinskim i hrvackim, a gospoda sebe shraniše jazikom nemškim. (...)''. Hrvatski pisar bio je pop Mikula iz Gole Gorice, ,,svete Rimske crekve i cesareve slobode nodar i kneza pazinskoga i vse dežele pisar''. Kano što vidimo, ovdje susrežemo staru hrvatsku rieč dežela.

Jedan primjerak razvoda pisan je na njemačkom jeziku za plemićke gospodare Niemce (goričko-pazinske knezove), latinski za plemićke gospodare Latine (akvilejskog patrijarha i Mletke), a hrvatski primjerak za potrebe hrvatskog stanovničtva u Pazinskoj grofoviji. Sačuvan je jedino priepis iz 16. stoljeća pisan glagoljicom (latinski i njemački nisu sačuvani), na osnovu kojeg je nastao i kasniji prievod na talijanski. Razvod je proveden u dužini od oko 150km. Po Josipu Bratuliću, najboljem poznavatelju ovog našeg prevažnog spomenika, Istarski razvod se doimlje više kano putopis ili izvještaj nego kano pravni proslov. Imao je sve osobine obrednog razvoda, narodne svetčanosti. Dio te svetčanosti bilo je i povlačenje male djece za uši ili kosu na međi, da bi granica bila upamćena za buduća pokoljenja. Međe su se određivale uz nazočnost brojnoga naroda. Tiekom razvoda stranke ujutro sudjeluju na misi, nose se križevi i pale svieće. Istarski razvod važan je i sbog toga što u više navrata spominje ,,hrvacko'' ime. Istarski razvod spominje i najstarije poznate istarske župane i županije.

Nazivi rudina i mjesta u talijanskom prievodu Istarskog razvoda su gotovo izključivo hrvatski, što pokazuje da je unutrašnjost Istre od davnina bila pretežito hrvatska. Hrvati su doselili u Istru s iztočne strane, preko usjeka između Učke i Ćićarije, još u sedmom stoljeću. Talijanska iredenta tvrdila je da su Hrvati došli u Istru tek u 15. i 16. stoljeću, a da je Istarski razvod krivotvorina. S druge strane, utvrđeno je da su mletačke vlasti od 16. do 18. stoljeća Istarski razvod rabile pri rješavanju graničnih sporova pod svojom upravom! O poviesti talijanskih državničarskih i znanstvenih spletki u Istri i oko Istre i oko glagoljice pogledajte izvrstnu knjigu [Kirac].

Proslov razvoda ima osim pravne i književnu vriednost, jerbo je pisan kano putopis. Glagoljica i Istarski razvod odigrali su neobično važnu ulogu u svezi priključenjem Istre Hrvatskoj (za bivše Jugoslavije, 1953.). Ovdje je nemoguće zaobići ime svetćenika Bože Milanovića, koji je bio uključen i u međudržavničke djelatnosti bivše Jugoslavije (vidi [Milanović]). Još je Vatroslav Jagić uztvrdio da bi zemljovid iztočnog (hrvatskog) diela Jadrana bio zacjelo drugčija da nije bilo naših svetćenika glagoljaša.

Istarski razvod započinje međašenje na području između Sovinjaka s Vrhom i Buzeta. Trajao je 21 dan uz nazočnost ukupno oko 450 osoba. Narod u Istri, Hrvati i Latini, dokazivali su svoja prava na međe s pomoću starijih listina, koje su bile glagoljaške ili latinske. Pazinskog kneza prate po dva župana od svakog mjesta. Tiekom međašenja pisari su pozivali stranke da se o tim listinama izjasne. ,,Vse deželani, vsa gospoda odlučiše... da pridu jutri rano na razvodi i da prinesu pisama i pravice, i da pridu starci, ki znaju razvodi''. Pritom je znalo doći i do oštrih razpri, jerbo su razne listine bile ponekad i protuslovne. Nu najčešće sudionici razvoda ,,na kunfinih (međama) čtehota listi, behota vesela, da se skladahota'' (da su se složili). Na kraju, kad je dogovor uzpostavljen, priređuje se gostba. ,,I kad ti listi ondi biše pročteni, sam gospodin knez, i vsa gospoda veliko se meju sobom veselahu, i veliku čast i počtene gospodinu Markezu, i ki bihu š nim, delahu, i tako vazda z gospodinom knezom skupa sedeota, i jedihota i pijehota, i tako se veselahu.'' U razvodu se spominju ,,žlahtni'' ljudi (t.j. plemeniti ljudi; s tom starom hrvatskom rieči je u svezi i naziv vina - Vrbnička žlahtina). Kano oznake razvoda bili su ,,v kamni dva križa visećena'' (uklesana dva križa) ili ,,na brest čavli križem zabijeni''. Ako bi listine bile potvrđene, i dogovor među stranama postignut, bile su prepisane, potvrđene i vraćene stranama. Na kraju se sva gospoda ,,pozdravista i razlučista''. ,,I tako stvoreno bje. I vsa gospoda idoše veselo domov, da se tako na teh razvodeh sjediniše.''

Ponovno bi za stranke bile napisane nove listine, i to hrvatske (pisane glagoljicom) i latinske, a za ,,gospodu kneza i markeza'', koji su bili Niemci, još i njemački. Zapisnik su na tri jezika vodila tri zapisničara.

Najstarije glagoljske listine prvih međašenja, na osnovu kojih je nastao Istarski razvod (i koje se u njemu spominju), su iz Gočana (1025.), Raklja (1027.) i Barbana (1058.), vidi [Kirac], str.220. Gočanska županija je na taj način najstarija poznata županija u Istri. Ima vjerojatno i starijih, jerbo se za ,moge glagoljske listine ne navodi godina nastanka.

Hrvatsko-glagoljski prievod Istarskog razvoda nađen je 1850. u kuli u Kršanu kod Labina, poslan Ljudevitu Gaju, iz čije knjižnice je dospio u Sveučilištnu knjižnicu u Zagrebu, gdje se i danas nalazi. Gaj je taj rukopis dao hrvatskom državničaru i književniku Anti Starčeviću, koji ga je latinicom objavio 1852. u časopisu ,,Arkiv za povestnicu jugoslavensku'' (njegov urednik bio je Ivan Kukuljević-Sakcinski). Malo kasnije pronađeni su talijanski i latinski prievod. Istarski razvod imao je golemo značenje kano potvrda stoljetne neprekinute nazočnosti Hrvata u Istri, u skladu s uzusima visoke pravne uređenosti.

Čin razvođenja bio je u Hrvata više uljudbeni nego pravni čin. U tome je, prema Josipu Bratuliću, duboka razlika između naših i latinskih razvoda, koji su uglavnom pravocrtni (povučeni ravnalom), i koji se imaju prihvatiti bez pogovora. Razvod kod Hrvata morao je dobiti potvrdu svih uključenih oko međa. Pritom se vodila briga štoviše i o tome da na pr. izvori vode budu na dodirnim točkama više međa, a ne samo unutar jedne.

IZ IZVORNIKA ( http://www.croatianhistory.net/etf/razvod01.html )

<1. dan>

stranica 1 Istarskog razvoda

V ime Otca i Sina i Duha Svetago. Amen. Let ot rojstva našega
Isukrsta .Č.T. I D (1325), indikcion 8, miseca maja dan 5., v ponedelje.
V to vrime gospodujuću Albrehtu Metlike i Pazina i vse gospode
deželske, svojim dobrim svetom prizvavši ime gdna Boga vesmo-
gućega, komu vsaka istinna i prava jesu podložna, učiniše i stvoreni
biše razvodi i kunfini po vsoj deželi ka sliše i pristoje gdinu knezu
pazinskomu i gospodinu Rajmundu, podreke z Ogleja, i mesti gospode beneta-
čke. Gdin Menart [Metart], sovinjski i Vrha i Semić i Gole Gorice i Krbun
gdn, prosi gdna kneza i vse gospode ki se behu spravili v Pazin
da najprvo razgledaju od njega kunfineh, ki su meju Sovinjakom
i Vrhom i meju Blzetom i Kostelom i Mrčenegu i Oprtljom i Motovunom,
i tu razgledavši i utvrdivši vse tako po deželi okolu
gredući i razgledati i utvrdit: da vsaka stran bude svoje uži-
vala mirno obdržeć. I tako be ugdono gdnu knezu i vsoj gospo[di].
I tako stvoreno be. I gdn knez i gospoda ka se behu spravila, žlaht[na]
i zmožna v Sovinjak; ondi behu najprvo četiri sluge kneza
Albrehta, zlatom pasanci: najprvo gdn Rudolf, gdn Andrej,
gdn Bilam, gdn Martin i gdn Panšpetal, sluga z Mumljana
i gdn Vilker, sluga z Lupoglava, i gdn Filip Macić
sluga s Kožljaka, gdn Jakov, sluga z Vrane i gdn Mike s Pazin[a]
i gdn Zalunbergar sluga, i gdn Jakov, sluga z Grdosela s gospo-
dičići s Pazina, Ivan z bratom, i od vsakoga mesta dva
župana ki su bili vazda v svete poli gdna kneza i te
gospode od strane kunfini i razvod. I tako posla gdn knez i vsa

ta gospoda listi v Blzet gdnu Bilelmu, markezu š Čabdada
ki ondi čekaše teh listi. I kako prije listi gdna kneza i gospode,
i tako prid k njim v Sovinjak, i dost š njim žlahtneh i dobreh
ljudi z Benetak i z Vidma i z Čabdada. I š njim pride gdn
Macol, komu biše dal gdn podreka Mrčenegu zvrh njega plaće za
vernost ku biše učinil. Š njime biše gdin Urazam z Rašpurga,
ki biše podložan sluga kneza goričkoga, i š nim biše gdn
stari Slivar i Petar Slovenanin z Gračišća, ki onde be
postavlen sluga takim zakonom, da nima zlata pasa
nosit: tu oblast za se ohrani gdn knez. I tu be veliko
drugih žlahtneh i dobreh ljudi i muži deželskih,
ki behu odlučeni na te razvodi. I gdn Bilam, markez, posla
list v blzet da pride vas komun na razvodi. I tako pri-
doše sudac Mohor i Pengar i Matij i Luka, i vas komun blzecki.
I gdn Bilam, markez, pokaza listi od gdna Rajmunda, podreki
z Ogleja, v kih se uzdržaše da je jeneral kapitan Frjula, Istrije,
Karnije i Karnijole, i da ima plnu oblast duhovnih i v
telesnih, a navlastito meju gdnom knezom i vse gospode
deželske razvodi stare upeljat i zručit vsakomu komunu
kare njim pristoji, da budu tako napred meju sobom mirno živili
i mimo teh razvod i zlamenji ke pokažu ne prestupati pod
penu ka bude stvorena od te gospode jedne i druge strane.
A drugi list pokaza v kom mu da komun i gospoda benetačka
plnu svoju oblast, vlih da tako stvori od njih mest raz-
vod, kako od gdna Rajmunda milostiju Božiju podreka oglejski.

I kada ti listi ondi očito biše pročteni, sam gdn knez i v-
sa gospoda veliko se meju sobom veseljahu i veliku čast i počtenje
gdnu markezu, i ki bihu š njim, delahu, i tako vazda z gdnom knezom
skupa sedehota i jadihota i pijahota, i tako se veseljahu. I ondi
gdn Menart sluga naprid sta i pokaza listi prave v keh se
udržahu zapisani razvodi i kunfini meju Sovinjakom z Vrhom
i Plzetom, ki bihu pisani na let Božjih 1195., ke li-
sti ondi pred nas trih nodari postaviše, keh ta gospoda
izibra: jednoga latinskega, a drugoga nimšoga, a tretoga hrva-
ckoga, da imamo vsaki na svoj orijinal pisat, poimeno od
mesta do mesta, kako se niže udrži, po vsoj deželi. I tako mi niže
imenovani nodari preda vsu tu gospodu pročtesmo kako se v njih udrži.
I tako onde obe strane se sjediniše i kuntentaše i kordaše i ra-
zvodi svojimi zlameniji postaviše, i jednoj i drugoj strani
pisaše listi jazikom latinskim i hrvackim, a gospoda sebe
shraniše jazikom nemškim. I tako vse njih stare listi pot-
vrdivši strani povratiše, i prepisavši je, sebi shraniše,
i jednoj i drugoj strani oznaniše da kak koli strani bi pasli
va dne ali v noći prek teh razvod, ona stran zapada pene
marku 1, so(ldini) malih 40, arbadige marke 3; i ka koli stran bi presta-
vili ali odstavili te imenovane razvodi i kunfini,
ona stran zapada pene marak 300: gdnu knezu pazinskomu 100 marak,
a toj gospodi 100 marak, a komunu ki bi mirno obdržal 100 marak.
I kada to be oznanjeno obimi stranami, gdn markez i vsi oni
dobri ljudi ki behu š njim i vas komun blzecki odstupiše

na stran, i tako ondi jesu svećali veliki čas, i tako vaspet
pridoše pred tu gospodu, i tako počeše blzecki komun govorit: Prosimo,
gospodo, pred vami gdna Menarta i vseh njega kmeti: mi ne moremo bit
prež njih kuntradi, ni oni prez naše. I sam gdn markez govoraše pored
š njimi: Gospodo, kada su se sjedinili i kordali kako dobri susedi na
teh razvodeh, i tako mi se vsi jednim glasom vami vašim
kmetom, a našim susedom od danas večnim zakonom dajemo i da-
rujemo i dopušćamo Sovinjcem i Vrhovcem pasti živine i napajati
po vsoj našoj kuntradi, braneći škode i stareh prepovedi i vinograd,
a ležati na svoj kunfin do Svetoga Dunata, i kako se udrži. A paki mi
takoje vas prosimo, gdn Menart, da nam dopustite, i da smo slobodni
pod Vrh, v Loge i Sovinjak les seć za dugi bačav i badanj
i za ostale okruti i za skodli hiš krit. Kada to sliša
gdn Menart, odstupi na stran [s] svojimi kmeti, i tako se velik
čas svećaše, i vaspet pridoše pred tu gospodu. I reče gdn Me-
nart: Razumite, gospodo, kada Blzećani mojim kmetom kažu
tu ljubav susedsku i tu prijazan, tako ja pored z mojimi kmeti
dajem i darujem i dopušćam večnim zakonom da mogu blzecki
komun za se ta les seć za duge i za skudli hiše krit
kako su prosili, a ne inako. I tako st(v)oreno bje. I tako blzecki komun
idoše veselo domov da se tako na teh razvodeh sjediniše.
I tako se vratiše vsa gospoda i deželani na Vrh. I tako
odlučiše da gdn markez piše list komunu s Kostela i komunu
z Oprtlja i komunu motovunskomu da pridu jutri rano na razvodi
i da prinesu pisama i pravice i da pridu starci ki znaju

Istarski razvod, 1275.-1395., spominje oko 120 imena:

Albreht, Raimund, Menart, Rudolf, Andrej, Bilaj, Panšpetal, Vilker, Filip Macić, Jakov, Mike, Zalunbergar, Macol, Podreka, Urazam, Slivar, Petar, Bilelm, Mohor, Pengar, Mati, Luka, Donat, Ričard, Karlan, Stepan, Golić, Črnić, Mohor, Gneža, Zrnac, Žibrin, Petroš, Soban, Mileša, Mikula, Juri, Mihovil, Anžul, Bartolomei, Andrei, Jakov Konšić, Kirin, Anton, Kuzma, Baštijan, Lupetin, Rumin, Sidar, Valentin, Lupetin, Anbroz, Romin, Križman, Filc, Boboš, Debonas, Toma, Mancoli, Deboka, Škandula, Kleopazii, Loli, Zener, Filido, Rumin, Hrelac, Mikula Vivoda, Črnul, Zlošić, Duniž, Pengar, Matij, Karlan Baraterević, Farin, Gulić, Selvistar, Pilipan, Crloni, Cezari, Tronbaro, Blaž, Dominig, Gulič, Černeević, Faško, Adam, Žil, Drmitar, Domenig, Onida, Oton, Kramar, Fulin, Anžul, Mavar Žagrić, Marinel, Mihel, Maria, Albert, Prosieg, Anton, Valent, Karlan, Žulijan, Gulič, Črnešić, Brnardo, Barater, Stipan, Grdeina, Koradin, Rožević, Anbrožin, Kablar, Andrijaš, Čodler, Voldrih, Panšpetal, Pišak, Kacola, Rodger, Anrih, Altin / Jakov Križanič, Ivan, Pernart, Mikula, Juri Lihar, Blaž, Vicenco, Brnković, Mihovil Markučić

Izrjekom se spominje hrvatsko ime 24 puta.