AREBICA (HRVATSKO ARABSKO PISMO) U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI

AREBICA (HRVATSKO ARABSKO PISMO) U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI

Skini slova za Windowse: hrv-bih_arebica.ttf

Nova slova: arebica_hrvat_poc-kraj.ttf arebica_hrvat_sam-sred.ttf

Izvor: ,,Zvonimir Kulundžić: KNJIGA O KNJIZI - HISTORIJA PISAMA MATERIJALA I INSTRUMENATA ZA PISANJE'', Wikipedia

Ova slova su dobivena od Amira Al-Zubija, ter se nalaze u sklopu slikopriče

HADŽI ŠEFKO I HADŽI MEFKO

Najstariji hrvatski proslov pisan arabskim pismom, potječe već iz najranijih vriemena dolazka Turaka u naše krajeve. To je neka ,,Početnica'', koja potječe iz doba sultana Mehmeda II. El. Fatiha (što znači osvajač, 1451.-1481.), koji je vlast Islama proširio iz Male Azie u Carigrad, Grčku, Vlašku, na Krimski poluotok, u Srbiju i našu Bosnu.

Muhamed Hadžijahić, koji je napisao i poviest te književnosti ,,Hrvatska muslimanska književnost prije 1878.'' (Sarajevo, 1938.), daje o tome sliedeće podatke: >>Od XVI. pravije XVII. stoljeća razvila se kod hrvatskih muslimana, uz književna i naučna djela na turskom, arapskom i perzijskom jeziku, i osebujna grana naše opće književnosti, pisana na hrvatskom jeziku arapskim pismom. Ta hrvatska aljamiado literatura stoji pod orijentalnim utjecajem, a od bosanske katoličke književnosti javlja se potpuno neovisno. U kvalitativnom i kvantitativnom pogledu mnogo zaostaje za literarnim i naučnim radom bosansko-hercegovačkih muslimana na orijentalnim jezicima, te se i pojavljuje u doba, kad vrijednost bosanske istočne književnosti počinje slabiti. Ova je književnost pretežno u stihu, a sačuvalo se i proznih pokušaja, koji su isključivo vjerskog obilježja. U pjesništvu, koje je katkada pod utjecajem naše narodne poezije, zastupane su ,,ilahije'' (pobožne pjesme), ,,kaside'' (poučne pjesme), političko-patriotske i misaone pjesme, ljubavna lirika, ,,mahzari'' i ,,arzuhali'' (predstavke) i neke legende. Popularnost je ovih pjesama vrlo velika, te ih muslimani uče napamet, recitiraju i prepisuju. Transkripcija u našim aljamiado-tekstovima, dakako, nije ujednoličena, pa je svaki književni trudbenik ugađao arapsko pismo prema hrvatskom jeziku, dok konačno ovaj način pisanja nije reformirao reis-ul-ulema Čaušević.<<

Najstariji predstavnik te hrvatske aljamiado-književnosti jest neki musliman Erdeljac Mehmed, o kome ne znamo ništa potanje. Iz 1588. ili 1589. potječe jedna ljubavna pjesma, koja je objavljena pod naslovom ,,Chirvat turkisi'', što znači ,,Hrvatska pjesma''. Međutim, najstariji poznati hrvatski muslimanski pjesnik iz Bosne jest neki Hadži-Jusuf, sin Muhamedov, iz Livna, koji je bio mujezin džamija u Livnu i Duvnu, a živio je u prvoj polovici XVII. stoljeća. Nekako istodobno s njim se javlja i Muhamed Hevaji Uskufi iz Solina u Tuzlanskom kotaru, koji se rodio godine 1601. On je godine 1631. izdao čak i jedan rječnik hrvatsko-turskog jezika, u pjesmoredcima.

Poslije ovih, javlja se kano književnik hrvatske aljamiado-književnosti Hasan Kaimija, Sarajlija, koji je godine 1682., u dane težke gladi, stajao na čelu izgladnjele sirotinje-raje i sbog svog neustrašivog držanja bio protjeran u Zvornik, gdje je i umro. Hrlo poslije njega se javlja Muhamed ef Velihodžić (oko 1722.-1786.) i njegov suvremenik Mula Mustafa Bašeskija (1732.-1803.), koji nam je ostavio zanimljive zapise o družtvenim prilikama svog doba u Sarajevu. U to doba se javlja i jedna djevojka, - Umihana Čuvidina, Sarajka (rođena oko 1795.-1870.) koja je spjevala nekoliko pjesama po uzoru na narodne pjesme, a među njima i jednu, u kojoj oplakuje smrt svog ljubljenog, koji je poginuo u borbi sa srbskim ustanicima. Odtada pak sve do austriiskog zauzetka Bosne, g. 1878., po zaključku Berlinskog skupa, u Bosni se aljamiado-književnost dosta bogato razvijala, i u njoj su zastupana mnoga imena, sve do njezinog veoma zakašnjelog predstavnika Hamze ef. Puzića, koji je bio živ još g. 1941. Bosanski sabor je godine 1911. donio zaklučak da svi javni nadpisi uz latinicu i ćirilicu trebaju biti napisani i na arebici. Vlada je poništila tu odluku. Ef. Čaušević preuređuje arebicu za potrebe pisanja hrvatskim jezikom unoseći u nju nepčanike đ, nj, lj i ć, ter samoglasnike o, i, e. Tako preuređena arebica nazivana je preuređena arebica, mektebica, hrvatica i matufovača. Njome su tiskana mnoga značajna djela kano što su: ,,Kratka historija Islama'', ,,Bergivija'' i ,,Tedžvid''. Prvo djelo tiskano na arebici nakon 64 godine je slikopriča (strip) „Hadži Šefko i hadži Mefko“ objavljen godine 2005. (pisci: Amir Al-Zubi i Meliha Čičak-Al-Zubi), koja je ujedno i prva slikopriča na arebici uobće.