HRVATSKI GLAGOLJAŠI U PRAGU
Prijepis iz: “Josip Bratulić – Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA”
Češki kralj i car Svetoga Rimskog carstva Karlo IV. Luksemburški pozvao je
hrvatske glagoljaše benediktince iz Tkona na otoku Pašmanu da dođu u benediktinski
samostan, koji je dao utemeljiti uz pražku crkvu svetoga Kuzme i Damjana
(zanimljivo je da je istim svetcima bila posvećena i opatija u Tkonu). Karlu
IV. bili su hrvatski glagoljaši zanimljivi kao katolički redovnici koji se u
misnom slavlju ne služe latinskim jezikom. Stigli su u Prag 1347. u samostan
koji je do danas benediktinski i koji je poznat pod dva imena: Emaus i Na
Slovanech. Češki slavisti upozoravaju kako su hrvatski glagoljaši stigli
samo godinu dana prije odtvaranja Pražkoga sveučilišta (na kojem ne će biti
mjesta za slavenske jezike) pa je Emaus postao neka vrsta slavističke katedre,
i to ne bilo gdje, nego u središtu Praga, u ne posrednoj blizini sveučilišta.
Hrvatski su glagoljaši djelovali u Pragu i prije i poslije posvećenja samostana
Emaus (1372.), od 1347. do dvadesetih godina XV. stoljeća. Za tih sedam
desetljeća došlo je do zanimljivoga međusobnoga bogaćenja češke i hrvatske
srednjovjekovne književnosti i uljudbe. Spomenut ćemo tri najvažnija češka
glagoljična štiva. Najveći i najvažniji je Češka glagoljična Biblija.
Očuvan je samo njezin drugi dio iz 1416. Koliko se glagoljica u sviesti
onodobnoga uljudbenoga Slavena vezala uz Hrvate, vidi se i po zapisu u toj
Bibliji, koji naglašava kako su tu glagoljičnu Bibliju pisala samostanska
braća, ali ne Hrvati! Pisali su je Česi koji su od hrvatskih glagoljaša naučili
glagoljično pismo. Drugo je važno djelo biblijska poviest, koju kratko zovemo Komestor.
Rieč je zapravo o prievodu latinskoga djela Petra Comestora Historia
scholastica. I treći slovopis ima svoj kratak naziv – Pasional. To
je zbirka svetačkih životopisa, zapravo slobodna prerada klasičnog djela
europskoga srednjovjekovlja Legenda aurea talijanskoga redovnika
Jacobusa de Voraginea.
Hrvatski su glagoljaši itekako izkoristili
boravak u Pragu za bogaćenje hrvatske srednjovjekovne književnosti. Čak 15
slovopisa iz spomenutoga Pasionala nalazi se i u najvećem i najvažnijem
hrvatskoglagoljskom zborniku – Petrisovu zborniku (1468.), u kojem se
nalazi i prema češkom predlošku napisan Lucidar (koji je očuvan i u Žgombićevu
zborniku). Posebno je zanimljiv slovopis Zrcalo človečaskago spasenja
(danas u Vatikanu), koji je prievod staročeškoga Zrcadla. U hrvatskom su
prievodu očuvane i dvije Husove propoviedi, a možda je njegova i treća. Da je
djelovanje hrvatskih glagoljaša steklo ne mali ugled, dokaz su četiri očuvana
glagoljična abecedarija u češkoj sredini. Opat uglednoga samostana u Brevnovu
zahtieva da se latinici, grčkom alfabetu i židovskom pismu dodaju ćirilica i
glagoljica.