GLAGOLJICA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI
Izvor: Josip Leonard Tandarić: HRVATSKO GLAGOLJSKA LITURGIJSKA KNJIŽEVNOST
Priemda
građa koja nam je poznata iz srednjovjekovne bosanske države nije istovjetna
građi koja pripada hrvatskoglagoljskoj pismenosti (glagoljica je u Bosni
živjela znatno kraće vrieme nego li u susjednim zapadnim krajevima, a nije
doživjela onakav razcvat kao glagoljica npr. u Istri, Hrvatskom primorju i
sjevernoj Dalmaciji), ipak ovakvu trodielnost u pristupu možemo s pravom
primieniti.
O glagoljici u Bosni malo se i riedko govori,
jerbo je i građa koja nam se očuvala vrlo oskudna. Ali da se glagoljsko pismo u
Bosni uporabljalo, najpouzdaniji su dokaz zemljopisni spomenici. Poznato je
nekoliko starijih nadpisa glagoljicom: nadpis u crkvi u Kijevcima kod Priedora
(11-12. st.), nekoliko glagoljskih slova u proslovu ploče Kulina bana u
Biskupićima-Muhašinovićima iz 1193. Tragove glagoljskog pisma nalazimo također
na Humačkoj ploči iz 10-11. st. U sjevernim i zapadnim krajevima glagoljsko
pismo nalazimo na epigrafskim spomenicima i mnogo kasnije, pa su nadpisi
uklesani glagoljskim pismom poznati čak do 15. st. Takav je npr. nadpis u
Kolunićima iz 14-15. st., u Slatini kod Banja Luke iz 1471., u Golubiću kod
Bihaća iz 1442. U zapadnim se stranama glagoljsko pismo uporabljalo vrlo dugo u
pisanju izprava. Poznata je po vrlo ranom kurzivnom glagoljskom pismu tzv.
sokolska izprava iz 1380.
Nije nam nažalost očuvan niti jedan cjelovit
kodeks pisan glagoljicom. Ono što je od većih cjelina očuvano samo su odlomci.
Takav je npr. odlomak Mihanovićeva i Grškovićeva apostola iz 12. st., koji po
obliku pisma predstavlja prielazni oblik između makedonske i hrvatske
glagoljice, a zatim Splitski odlomak misala iz 13. st., koji u razvoju pisma
pokazuje neke nove oblike. Kasnije se glagoljsko pismo sve više gubi u uporabi,
pa nalazimo samo zapise glagoljicom u evanđeljima pisanim bosančicom. Takav
zapis u Čajničkom evanđelju iz kraja 14. st., a glagoljski zapis proslova Iv
15, 17-20 pripadat će početku 15. st., i zapis u Radosavljevu rukopisu iz 15.
st. u kome glagoljski proslov sadržava redke Tit 2, 12-13. Zanimljivo je da i
jedan i drugi kodeks imaju također ubilježen čitav azbučni red glagoljskih
slova, što pokazuje kako je glagoljica u sredini u kojoj su spomenuti rukopisi
nastali već neobično i nepoznato pismo, pa je za tih nekoliko redaka nuždno
dodati i razjasnitbu toga pisma. Osim toga, pismo uporabljeno u tim kratkim
proslovima ne odgovara suvremenom glagoljskom pismu u Hrvatskoj, već je to po
uzoru na starije oblike iz 12-13. st.
Također
postoje glagoljski fragmenti pronađeni npr. u Livnu i Fojnici, ali se
predpostavlja kako oni vjerojatno nisu tamo nastali nego su doneseni.
O paleografskom vidu ovoga pitanja svakako je
ovom zgodom manje važno govoriti. Važnije je iztaknuti kako je glagoljska
pismenost u Bosni bila osnovica književne djelatnosti pisane bosančicom.
Proslovi naime pisani bosančicom i u izgledu pisma i s obzirom na proslov
ovisni su o starijim glagoljskim priedložcima. U pogledu izgleda pisma i
ortografije bosanski su proslovi u određenom smislu dosljedna transkripcija glagoljskih
proslova. Po tome se razlikuje od susjedne raške ćirilske pismenosti. Bosančica
u svome razvoju sliedi vlastiti put nastavljajući običaj najranijih
starocrkvenoslavenskih spomenika, kao što su Zografsko evanđelje, Suprasaljski
zbornik, djelomično Kievski listići i Sinajski psaltir.
Nije manje važna ni proslovna srodnost proslova pisanih bosančicom i proslova pisanih glagoljicom. I. Grickat upozorila je na neka mjesta u evanđeoskim bosanskim proslovima po kojima se ti proslovi razlikuju od svih ostalih slavenskih starih priepisa evanđelja (na prvome mjestu bosanski proslov, na drugom ostali): Mt 27, 26 tep' predast'-biv; Mk 6, 27 spekulatora – voina; Mk 6, 28 na bljude – na mise; Lk 5, 10 ob'št'nika – naslednika; Lk 5, 24 odr'-lože; Lk 6, 36 milosr'di – milostivi, itd. U tim slučajevima bosanska se evanđelja ipak slažu, i to vrlo dosljedno, s proslovima evanđelja u hrvatskoglagoljskim misalima, a to pokazuje kako i jedni i drugi proslovi potječu od istoga izvora.