Povratak / Back

HRVATSKI LIST, 17. travnja. 2008.

 

Zašto se ne skida daytonska luđačka košulja

 

Kako su Amerikanci spasili Republiku Srbsku

 

Nakon Oluje, hrvatske vojne snage poduprte američkom podporom nastavile su s vojnim djelovanjem u zapadnoj Bosni s ciljem oslobađanja Bihaća i bile su na 20 kilometara udaljene od Banje Luke. Tada je usliedio diplomatski pritisak koji je bio uvod u daytonski mirovni sporazum. Šaćirbey je odkrio sadržaj ključnoga razgovora između pokojnoga bošnjačkoga vođe Alije Izetbegovića i američkog posrednika Richarda Holbrookea koji je rekao: ,,Hrvati će vam zariti nož u leđa, a vaši generali vam lažu!''

 

 

Izvadak iz članka:

 

Bivši veleposlanik BiH pri Ujedinjenim narodima Muhamed Šaćirbey iznio je do sada nepoznate pojedinosti oko toga kako je američki mirovni posrednik Richard Holbrooke slomio Aliju Izetbegovića da zaustavi Armiju BiH 'odkrivajući' mu da će Hrvatska izigrati dogovor s Armijom BiH u jesen 1995. godine u oslobađanju Priedora i Banje Luke. Nakon Oluje hrvatske vojne snage poduprte američkom podporom nastavile su s vojnim djelatnostima u zapadnoj Bosni s ciljem oslobađanja Bihaća i bile su na 20 kilometara udaljene od Banje Luke. Tada je usliedio diplomatski pritisak koji je bio uvod u daytonski mirovni sporazum. Šaćirbey je odkriosadržaj ključnoga razgovora između pokojnoga bošnjačkoga vođe Alije Izetbegovića i američkoga posrednika Richarda Holbrookea početkom jeseni u sarajevskome Konaku kada je posrednik pritisnuo Izetbegovića.

<<Nas trojica priešli smo u malu, neuglednu sobu u Konaku. Holbrooke je bio naoštren i pohitio je svojim zahtjevom, dok su mu nesigurne oči gledale u mom smjeru: 'Vi morate pristati na prekid vatre!'. Predsjednik Izetbegović bio je tih nekoliko sekunda, a zatim je odgovorio: 'U redu, za jedan tjedan ćemo odgovoriti', opisao je vrlo naoštren susret Šaćirbey. 'Ne, sad!', Holbrooke je nastavio. Šaćirbey je pri tome pojasnio kako je ovakav zahtjev bio podpuno suprotan od američkoga očekivanja tjedan dana ranije kada je bilo odobreno osvajanje Priedora nakon čega je Holbrooke promienio način uvjeravanja. 'Vi počinjete gubiti u Krajini. Hrvati će vam zariti nož u leđa, a vaši generali vam lažu!'. Izetbegović je pak rekao kako vjeruje svojim generalima, pristao je na primirje, ali je poslao Šaćirbeya u Zagreb kako bi provjerio razpoloženje Hrvatske. 'Kada sam stigao u Zagreb, susreo sam se s ministrom vanjskih poslova Matom Granićem koji je već bio u Glavnom stožeru. Ministar obrane Gojko Šušak uskoro nam se pridružio kao i cjelokupno hrvatsko vojno zapovjedničtvo. General Delić stigao je nešto kasnije.

 

Šušak htio ići do kraja

 

Ministar obrane Šušak predložio je glavni zamišljeni tiek djelatnosti. Sbog toga što su hrvatske snage ter HVO i HV posjedovale strojeve i težko naoružanje s kojim su bile u mogućnosti sukobiti se sa slično naoružanim srbijanskim snagama u Hercegovini i okolici Mrkonjić Grada, one će nastaviti u tom pravcu. Snage Armije BiH bi se usredotočile na sjeverni dio Bosne uključujući i oslobađanje Priedora.

'Četvrtoga dana usuglašenih vojnih djelatnosti primio sam viest kako je Hrvatska privodila kraju svoju vojnu djelatnost. Tada sam bio na putu kroz London. Sa zračne luke Heathrow, iz javne govornice sam odmah nazvao ministra vanjskih poslova Matu Granića. Konačno sam ga dobio. On je bio na otoku usred Jadrana na političkom pohodu. S tonom izprike, izjavio je da su upozoreni, čak 'da im se prietilo da moraju prestati sa svakom vojnom djelatnošću', svjedoči Šaćirbey.

'Odmah sam nazvao predsjednika Izetbegovića. On je bio svjestan 'prietnji' i hrvatskog odgovora. Bio je očito vrlo ponižen što se Bosni ne daje prieko nuždno vriemena da oslobodi Priedor. Dok veleposlanik Holbrooke u svojim spisima tvrdi kako je on požurivao predsjednika Izetbegovića da se 'oslobodi' Priedor, na kraju se radilo o njegovu zahtjevu koji je spriečio izručenje iz muka ovoga toliko zlostavljanoga grada i njegovih stanovnika. Bosna i Hercegovina imala je volju, ali je trebalo dati vriemena njezinoj još uviek nedovoljno naoružanoj vojsci. Bez obzira na sve, nije se radilo o srbskim snagama koje su onemogućivale poriv za slobodom.

Niti je to bila hrvatska izdaja. To su bili zahtjevi i prietnje stanovitih zapadnih dužnostnika'. Prema Šaćirbeyevim riečima, Hrvatska niti u jednom trenutku nije htjela izdati Armiju, a pritisci za zaustavljanje djelatnosti stigli su od pojedinih zemalja Kontaktne skupine. Pri tome ni same Sjedinjene Države nisu bile jedinstvene u stajalištu jerbo je bivši zapovjednik NATO-a Wesley Clark, tvrdi Šaćirbey, jednom osobno upitao: <<Zašto ne zauzmete Banju Luku?>>