PUT U HERCEGOVINU

Piše: dane-croatia

Jedan hrvatski domoljub i ja, krenuli smo na put s osobnim samovozom za Hercegovinu ujutro u 5h, 14. studenog 2009. Išli smo starom ličkom cestom do Svetog Roka, a tamo smo se priključili na samovoznicu. Sa samovoznice smo sišli na izlazu Bisko, nešto dalje od Dugopolja, ter smo od tamo ravno došli do hercegovačkog (neki smatraju da je bosanski, a neki pak da je i dalmatinski) i većinski hrvatskog grada Livna, u približno 10 sati i 30 časova. Tamo smo bili izuzetno dobro dočekani od prijatelja i rođaka mog prijatelja suputnika, jerbo je dotični inače i podrietlom od tamo. Tamo smo im dali spise za podpise podpore za predsjedničkog izbornika Miroslava Tuđmana, ter smo se dogovorili da se navečer na povratku u Zagreb vratimo po njih. U Livnu smo razgledavali grad i njegove znamenitosti, ter pričali i s ljudima koji tamo žive. Prošetali smo se gornjim dielom Livna, odišli do izvora rieke koja ide kroz Livno, izvana razgledali jednu džamiju, ter obišli ostatke srednjovjekovne starohrvatske crkve. U gradu prevladavaju Hrvati, a u jednom njegovom dielu na uzvisini ima i Bošnjaka. Po pričanju, odnosi između Hrvata i Bošnjaka nisu najtopliji, ali je daleko od toga kako je u Mostaru. Znamenitosti, ter prirodne ljepote u gradu i okolici su preliepe, ter je zrak jako zdrav za život, ali ljudi se žale na težkoću oko dobivanja posla. Svi ljudi na bilo kojim višim položajima su podkupljivi, ter se posao može dobiti jedino prieko rodbinskih ili nekih drugih veza. Inače, u gradu su ljudi jako hrvatski domoljubno nastrojeni, što se može vidjeti i po izvješenim hrvatskim zastavama. Običan narod u Livnu (kano i po cieloj Hercegovini) je izuzetno susretljiv i gostoljubiv, ter se odlikuje po skromnosti, gdje ne preostaje mjesta nikakvoj umišljenosti. Valja spomenuti i jako dobre ćevapčiće koje smo pojeli u gostionici kod Husa.

Trg u Livnu

Spomenik kralju Tomislavu

Spomen ploča za hrvatskog branitelja

Prizor iz grada Livna

Muslimansko groblje u Livnu

Prizor iz Livna (u pozadini se vidi džamija)

Izvor rieke koja protječe kroz Livno, a služi i kano pitka voda

Prizor iz grada Livna

Izvor rieke koja teče kroz Livno

Džamija u Livnu

Udruga hrvatskih branitelja u Livnu

Spomenik za hrvatske branitelje Livna

Prizor iz Livna

Ostatci starohrvatske crkve iz Livna

Križ na mjestu starohrvatske crkve

Ostatci starohrvatske crkve iz Livna

U oko 14h smo krenuli prema Mostaru. Vozeći se Hercegovinom, može se vidjeti brojne katoličke križeve koji su postavljeni u čast raznih spomena, ter živopisne crkve, a u određenim većinom rubnim područjima se može vidjeti i džamija. Na putu do Mostara, iznad Duvanjskog polja, stali smo kod križa koji se uzdiže iznad polja na kojem se prema poviestnim izvorima krunio hrvatski kralj Tomislav. Tu smo se divili pogledu na polje, ter okolnoj prirodi.

Križ iznad Duvanjskog polja

Pogled na Duvanjsko polje s mjesta gdje je križ

Križ iznad Duvanjskog polja

Križ iznad Duvanjskog polja (na majici su bosanski ljiljan i šahovnica)

Šahovnica i bosanski ljiljan zajedno

Pogled na Duvanjsko polje

U oko 15h smo stigli do Mostara, gdje nas je u zapadnom dielu Mostara dočekala jedna mlada Mostarka, vrlo skromna, pametna i liepa djevojka, ter hrvatski domoljubno nastrojena. Pri ulazku u grad, odmah se na vrhu brda iznad Mostara vidi veliki katolički križ, ter također tornjevi crkvi i džamija po Mostaru. U Mostaru smo prvo prikupljali podpise za Miroslava Tuđmana, sve do oko 17 sati i 30 časova. Prikupljanje smo vršili kod Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača. Na tom Hrvatskom domu, jako me se dojmio nadpis na bosančici, na kojoj je pisalo . Većina ljudi je imala dobru mislitbu o Miroslavu Tuđmanu, ali već prije nas su tamo bili ljudi koji su prikupljali podpise za Milana Bandića i Primorca, tako da nam dobar dio ljudi više nije niti mogao dati podpise. Do nas je došao i jedan dečko od oko 19 godina, ter kad je čuo da idu podpisi za Tuđmana, sav sretan rekao da će on kad je o Tuđmanu rieč sve podpisati, ter makar nije imao hrvatsku izpravu, dali smo mu da se podpiše, što je on sav ponosan i učinio. Bilo je i pojedinih ljudi koji su bili protiv njega, tako nam je jedna žena očitala bukvicu kako nije u redu da mi mladi ljudi trošimo vrieme na vladosborstvo, već da se trebamo zabavljati i učilištovati, a pogotovo da ne bi smieli imati veze s tim fašistom, kako je nazvala Tuđmana. Mi smo joj rekli da treba imati za sve pomalo vriemena, ter da Tuđman nikako nije fašist, ali žena je žurno i ljutito odišla. U jednom trenutku smo pitali i dvie starije žene da podpišu za Tuđmana, ali one su rekle kako su Srbkinje pravoslavke, ter su se počele smijati kako smo to mi njih Srbkinje išli pitati da daju podpis Tuđmanu. Mi smo im rekli da to ne ima veze, ter da neka samo podpišu, na što su one nakon par šaljivih primjetbi već bile i pristale, ali kako nisu imale hrvatskih izprava do toga nije došlo. Nakon što smo prikupili oko pedesetak podpisa, odišli smo popiti čaj i kahvu, ter popričati u jednu kahvanu. Tu nam je Mostarka pričala o životu u Mostaru, ter o jako lošim odnosima Hrvata i Bošnjaka. Ona je rekla da obćenito ne ima ništa protiv muslimana, ali da ne voli one koji mrze Hrvate katolike. Također je pričala i o tučnjavama koje se znaju događati u gradu, većinom oko Bulevara koji razgraničuje hrvatski i bošnjački dio grada. Istovriemeno se žalila i na hrvatske vladosborne vođe, ter je rekla kako nije sigurna je li bi želila treći hrvatski izdvojak (entitet) u Bosni, sbog toga što se boji kako bi hrvatski vladosborci još više krali, ter da bi po njoj bilo još samo gore. Ja sam joj govoro o svojim dobrim izkustvima s Bošnjacima, ter o tome kako su Hrvati i Bošnjaci po mnogim dielovima Bosne, ter u Hrvatskoj bili zajedno, a pogotovo još u vrieme NDH, na što se ona čudila, ter rekla da ne vjeruje kako u Mostaru može u blizkoj budućnosti biti tako nešto. Zatim smo je uspjeli nagovoriti da nas provede kroz iztočni Mostar, ali sam uočio dok smo tamo prolazili da joj je dosta nelagodno, ter nas je stalno upozoravala da slučajno ne napravimo nešto što bi izazvalo nekog Bošnjaka. S obzirom da je taj dan bila nogometna natjecaljka između Bosne i Portugala, tamo se moglo vidjeti jako puno ljudi s bošnjačkim domoljubnim obilježjima, bilo ljiljanima ili službenim bosanskim zastavicama. S obzirom da je za mene Bosna druga hrvatska domovina, ušao sam u jednu navijačku trgovinu i tamo kupio bošnjačku ljiljan zastavu, što je dosta začudilo Mostarku. S obzirom da su prodavači u trgovini odmah primjetili po mom govoru da sam Hrvat iz Hrvatske, a pogotovo kad sam ih pitao je li mogu platiti u kunama, bili su poprilično začuđeni sbog moje kupovine ljiljan zastave, ali nisu ništa pitali. Inače u prolazu kroz grad nije bilo nikakvih neugodnosti, makar su nas neki Bošnjaci po naglasku sigurno prepoznali da smo Hrvati. Kad smo došli do Starog Mosta, tu smo vidjeli ogromnu ljiljan zastavu obješenu prieko mosta, što je od strane Mostarke i mog suputnika Livnjaka bilo razloženo kano pokušaj izazivanja Hrvata, dok je meni bilo liepo to vidjeti, ter sam samo rekao da još nedostaje hrvatska zastava uz tu bošnjačku. Sam Stari Most je jako dojmljiv, kano i stare kule i sgrade oko njega. Također, nakon što sam pogledao s mosta prema dolje, stekao sam veliko poštovanje spram skakača koji tamo skaču ljeti s mosta, jerbo dok na slikama i snimcima to ne djeluje tako visoko, ovako u živo mi je izgledalo prilično nemoguće da netko samo tako skoči dolje.

Spomen obilježje za Hrvate u Mostaru izpried Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača

Džamija u Mostaru

Bosanski ljiljan na Starom Mostu u Mostaru

Prizor iz Mostara

Izpried jedne trgovine u Mostaru

Crkva u Mostaru

Nakon što smo odvezli vrlo susretljivu i gostoljubivu Mostarku do njezine kuće, krenuli smo put Međugorja u oko 19 sati i 30 časova. S obzirom kako se već bio spustio mrak, a putokazne oznake su dosta neuočljive, bili smo propustili skretanje za Međugroje, tako da smo se morali vraćati. U Međugorju smo prvo došli do križa pored crkve gdje smo zapalili svieću i pomolili se, a zatim smo ušli u crkvu ter se i tamo pomolili. U Međugorju se moglo makar je bilo kasno (oko 20:30h) vidjeti dosta ljudi i to stranaca kako se mole i hodočaste u tamošnje svetište.

Križ kod crkve u Međugorju

Crkva u Međugorju

Spomenik Majci Božjoj Mariji u Međugorju

Na kraju smo u jednoj trgovini kupili nekoliko vjerskih stvari, ter krenuli put Ljubuškog, točnije sela Lisice gdje je pokopan hrvatski velikan i vođa Hrvatskih obranbenih snaga Blaž Kraljević. Blaž Kraljević je inače jedan od ljudi iz vriemena Domovinskog rata kojeg istovriemeno veličaju i Hrvati i Bošnjaci. U Lisice smo stigli u oko 21h, ter smo po mraku, nakon što smo pronašli grob od Blaža, zapalili svieće i pomolili se za njega.

Groblje u Lisicama gdje je pokopan krilnik Blaž Kraljević

Grob od Blaža Kraljevića

U 22h smo krenuli natrag za Livno, da tamo pokupimo papire s podpisima za Tuđmana. Uz put smo stali u Međugorju u jednoj gostionici i tamo se najeli mesa s roštilja i druge hrane za u odnosu na Hrvatsku vrlo male novce. U toj gostionici je bilo oko 5 ili 6 ljudi, koji makar su Hrvati, sdušno su navijali za Bosnu i Hercegovinu protiv Portugala u nogometu. Prilikom povrataka još smo propustili par skretanja, tako da smo se morali vraćati, ali na kraju smo uspješno u oko 1h ujutro stigli do kuće rođaka mog suputnika. Tu smo predahnuli oko pol sata, ter premda nas je suputnikov rođak nagovarao da ostanemo prespavati, mi smo u oko 1 sat i 30 časova krenuli put Zagreba prieko Drvara i Bihaća. S obzirom kako je već postojala pogibelj da ću zaspati tiekom vožnje samovoza, prepustio sam upravljanje samovozom suputniku sve do Bihaća. Tamošnje ceste prema hrvatskim prilikama nisu baš najbolje, ali nisu niti onako loše kako neki znaju pričati, ter se većinom može prosječno voziti i 80 na sat. Nakon što smo i u Bihaću zalutali na neku pogrješnu cestu, ter se morali vraćati, uspješno smo prešli hrvatsko-bosansku granicu, ter sretno stigli u Zagreb u oko 7 sati ujutro. Mogu slobodno reći, svaka čast herecgovačkim ljudima i preliepoj hercegovačkoj prirodi, ter dao Bog da opet kano nekad u vrieme Džafera Kulenovića i Jure Francetića i tamo bude Hrvat i Bošnjak, brat do brata.