Povratak / Back

POLOŽAJ MUSLIMANA U HRVATSKOJ NAJBOLJI U EUROPI

(03. 12. 2007.)

 

Danas u Evropi nacionalno pitanje spada u sami vrh interesa. Mi smo dugo bili izvan nacionalnih tokova, pored ostalog i zato što nam je u prošlom režimu bilo najstrože zabranjeno baviti se time. Međutim, prošlo je 14 godina otkako smo odlučili vratiti naše povijesno nacionalno ime, ali smo jako malo učinili do sada. Narod se gradi kad se osjeti potreba za zajedništvom. Sada moramo razgovarati da li mi uopće osjećamo potrebu za tim“, kaže muftija ševko ef Omerbašić, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Muftija Omerbašić u Sarajevu je boravio kao jedan od izlagača na naučnom skupu posvećenom islamskoj tradiciji Bošnjaka, koji je okupio najeminentnije islamske autoritete i profesore. Njegovo predavanje posvećeno predosmanskoj tradiciji Bošnjaka izazvalo je veliko zanimanje, za koje se muftija nada da će izroditi novim naučnim radovima, kako bi se rasvijetlili nepoznati dijelovi davne prošlosti Bošnjaka.

U čemu se ogleda naročita važnost ponovne identifikacije (islamske) tradicije Bošnjaka i koja su to ključna pitanja na koja islamski autoriteti moraju dati odgovore?

- Tu postoje dva elementa. Prvi je taj da smo mi dugo zapuštali nacionalni element i da o njemu ni smo vodili računa. S druge strane, zabrinjavajuće je to da mi nemamo osnovnih saznanja o bošnjaštvu. Mi uopće ne znamo ko smo, odakle smo došli, kakvi smo bili, što nas je učinilo ovakvim kakvi smo danas, što nas je održalo da u stoljetnoj životnoj utakmici sačuvamo svoj identitet... Naša predosmanska povijest nam je još uvijek nepoznanica.

Neki kažu da smo starosjedioci, a ja sam u svom referatu na ovom naučnom skupu govorio i o tome da smo mi ovdje došli vjerovatno sa Ugarima tokom velike seobe. Ne znamo ni odakle etimološki potiče ime Bošnjak. Sve su to krucijalna pitanja koja traže odgovore. Ona nam otkrivaju prošle staze kojima su hodile desetine naših predaka. Po njima možemo planirati naše sadašnje i odredi ti buduće putove, jer snaga koja nas je pokrenula u pradavna vremena još živi u nama, samo je treba probuditi.

Smatram opravdanim i nužnim da se Islamska zajednica, pored vjerskih i duhovnih stvari, bavi i nacionalnim pitanjem. Istovremeno, smatram da mora doći do novog pristupa u rukovođenju Islamskom zajednicom. Mi čak nemamo ni analizu toga što je IZ radila posljednih godina, jesmo li imali preporodne procese ili ne. Rukovodstvo IZ u povijesti svih generacija biće prepoznatljivo po tome koliko je ono iniciralo nekakve promjene. Jer, sklone okoštalosti, vjerske zajednice itekako znaju učiniti medvjeđu uslugu sebi i svom narodu, i to se nama ne smije više dogoditi.

Izjavili ste da je položaj muslimana u Hrvatskoj najbolji u usporedbi sa svim zemljama Evrope. Kako onda gledate na rezultate u septembru provedene ankete na jednom zagrebačkom portalu, gdje je 53 posto ispitanika glasalo za zabranu izgradnje džamija u Hrvatskoj, 10 posto je bilo za izgradnju, ali bez munare, dok je protiv zabrane bilo 37 posto glasača?

- Taj jedan od najpoznatijih hrvatskih portala anketu je uradio na temelju onoga što se događalo u štajerskoj. U vezi rezultata – u Hrvatskoj se zna da desničara, nacionalista i ekstremista ima itekako puno. Ali, to Hrvatsku ne čini Hrvatskom. Ona ima pristalica liberalne struje i otvorenosti, koji čine sigurno više od dvije trećine stranaka i pokreta. Sam vlasnik tog portala je inače jako problematičan, ali u toj svojoj problematičnosti i ekstremnosti uspijeva okupiti veliki broj ljudi.

Međutim, čini mi se da rezultati tog ispitivanja ne predstavljaju pravo stanje. Kako tumačiti činjenicu da je Hrvatska islam priznala 1916. godine, a svoje priznanje je obnovila 2002. godine, izjavivši da je privržena značajnom doprinosu islama hrvatskoj kulturi i civilizaciji? Usto, hrvatska Vlada, pored toga što finansira katoličku crkvu i sve ostale vjerske zajednice, finansira i IZ, i to s velikim iznosima. Finansira medrese s oko 90 posto budžeta, plaće svim imamima, plaća sve muallime i vjeroučitelje koji imaju puni fond sati, a honorira ostale onoliko koliko su imali sati. Njena ukupna pomoć godišnje iznosi više od million eura.

Do sad se nikada nije dogodilo da službene vlasti i policija prekrše svetost džamije ili da upadnu tamo tragajući za kriminalcima ili trgovcima ljudima koji znaju ući posebno u zagrebačku džamiju. IZ, ali ne samo nju, već i Crkvu, napadaju udruge homoseksualaca i drugih seksualnih manjina, jer mi ne možemo preći preko činjenice da religija to strogo zabranjuje. Ali ne smijemo biti ekstremni, kao što imamo desničare na drugoj strani, da ih napadamo ili organiziramo napade na te grupe.

 Mi to ne možemo prihvatiti, već staviti u kontekst psihofizičkih nedostataka. Inače, po pitanju položaja muslimana, hrvatska drĹľava se obvezala da nijednog imama neće pravno i sudski goniti dok o tome ne obavijesti rukovodstvo IZ. Država je rekla da je izbor muftije i izbor ostalih rukovoditelja stvar unutar IZ i da ona neće nikada intervenirati, osim što joj se nakon izbora mora kazati koje izabran da bi predstavljao IZ pred državom.

Kad je u pitanju izgradnja džamija, tu ima najviše problema, a njih stvaraju lokalne vlasti u kojima su najveći ekstremisti. Mi tu ne možemo ništa osim tužakati se kroz medije i dovoditi ih tako u priliku da se srame onoga što su uradili. Ali, Hrvatska nije iznimka u tome. Zato sam kazao da je u Evropi puno gore nego u Hrvatskoj u kojoj niko ne smije islam napasti u medijima.

Ali, muslimani su se ipak našli uvrijeđenim nakon Čačićeve izjave?

- Čačić je „izletio“, ali je zato nakon desetak dana došla njegova predsjednica stranke s izvinjenjem i rekla da stranka ne stoji iza toga, već da se on jednostavno zapetljao u svojoj izjavi, kao što se to često zna desiti. Tada sam kazao da oni moraju nešto drugo uraditi u Hrvatskoj, gdje ima puno Bošnjaka i muslimana koji rade, a koje tajkuni i vlasnici ne plaćaju, već ih otpuste nakon mjesec. Hrvatska se mora izboriti za ozakonjenje njihovog rada. To ćemo tražiti, ali se ja ne mogu petljati u politiku. Mi imamo svoga predstavnika, ali se kod nas često dešava da niko ne vrši svoju dužnost za koju je plaćen i izabran.
Kako komentirate sukobe na relaciji između hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića i biskupa Jezerinca, kojem je naposljetku i Papa poručio da do završetka predizborne kampanje izbjegava političke propovijedi?

- Ne bih to komentirao, pogotovo zato što mi moramo ostati jako korektni prema Crkvi. Ona je dosta pomogla IZ samim tim što je Crkva probijala put u hrvatsko društvo, a uvijek je vukla za sobom ostale vjerske zajednice, a posebno IZ, jer je znala da smo mi različitiji od ostalih katoličkih zajednica. S druge strane, predsjednik Mesić je državnik kojeg mi jako poštujemo, tako da bi bilo pretenciozno i nepošteno da ja komentiram sukobe dvoje ljudi kršćana.

A da li se vi upuštate u političke govore u tekućoj predizbornoj kampanji?

- Ne. Mi smo donijeli odluku na razini Mešihata da se nijedan vjerski službenik ne smije baviti predizbornim političkim aktivnostima. Zabranili smo da se na prostorima IZ vode bilo kakvi politički skupovi. Na ovim izborima imamo devet kandidata Bošnjaka za manjinskog predstavnika. Mi ne možemo kazati kako je jedan dobar, a drugi nije. Neka birači odluče kome će da ti svoj glas. Uostalom, muslimani nisu ni naivni ni blentavi pa da im IZ treba govoriti za koga će glasati.

SDA Hrvatske je potpisala sporazum o predizbornoj i poslijeizbornoj suradnji sa SDP-om. Zašto SDA kao manjinska stranka ne čeka rezultate izbora, nego se jasno opredjeljuje i prije njih?

- To se i ja pitam! To je moj komentar.

Očekuje te li da će SDP raditi na vraćanju Bošnjaka u preambulu Ustava Hrvatske, što je ranije obećao Ivo Sanader, ali nije ispunio?

- To je htio uraditi pokojni Račan, kao i još neke promjene, ali ga je u tome oporba omela. S obzirom da je Sanaderu tada trebao glas bošnjačkog predstavnika u Saboru, kako bi održao kakvu-takvu većinu, on je obećao da će vratiti Bošnjake u Ustav. Obećao je i da će sve muslimane rodom iz Bosne upisati kao Bošnjake, jer je u Hrvatskoj to veliki problem – poslije prošlih izbora 20 tisuća muslimana se izjasnilo s velikim M, za naciju koja uopće ne postoji.

Traženjem upisivanja Bošnjaka mi tražimo svoja prava. Međutim, iako je naš predstavnik u Saboru dr. Šemso Tanković imao tada dobre namjere, on je morao biti svjestan da naivnost u politici ne igra nikakvu ulogu. Radi se o tome da on nije tražio od Sanadera da potpiše takvo obećanje. A u politici se mora potpisati ono što vam neko obeća. Samim tim Sanader nije ispunio obećanja. Jedino u čemu je Tanković uspio je to da dobije oko stotinu državljanstava i domovnica.

Međutim, u zadnje vrijeme često slušam i čitam dosta kritika na račun njegovog rada. Kao rezultat nezadovoljstva njime sada su se pojavili drugi kandidati. Prošloga puta IZ je podržala Tankovića i ja sam osobno na tome radio iz plemenite namjere. Naime, smatrao sam da Bošnjak mora ući u Sabor. Ovoga puta je više kandidata, ali ja želim da izbjegnem situaciju da politiziram. Međutim, novi predstavnik Bošnjaka u Saboru će među hitnim zadacima koje će morati uraditi imati pitanje regulisanja statusa oko tri-četiri tisuće Bošnjaka koji su kao dragovoljci došli iz BiH i borili se u Domovinskom ratu.

Poznato je da je dosta Bošnjaka učestvovalo u Domovinskom ratu. Za one poginule IZ zajedno sa Udrugom branitelja želi podići spomenik ispred Zagrebačke džamije, gdje je već postavljen kamen-temeljac.

Sarajevo je preplavljeno plakatima s likom hrvatskog premijera Ive Sanadera, što izaziva sve veće negodovanje ovdašnje javnosti. Jesu li, po vašem mišljenju, Hrvati u BiH dijaspora, odnosno treba li im ukinuti pravo glasa?

- Moram vam reći da Sanadera ima više u Sarajevu nego u Zagrebu. Sada čujem da su Zelene beretke vlasnici tih panoa, te da su ih iznajmili. U Hrvatskoj se vodi rasprava o glasanju u BiH. Mislim da Hrvati kao konstitutivan narod imaju pravo na dvije domovine. Kad bismo mi htjeli glasati u BiH i ako bi nam neko to želio ukinuti, bilo bi nepravično, tako da mislim da je nepravično ukidati i Hrvatima to pravo.

Međutim, pitanje je što oni mogu uraditi u Hrvatskoj? Jedino taj predstavnik iz BiH može imati plaću od 15 do 16 tisuća kuna, ali da učini nešto... Da bi se konačno iskristalizirao odnos Hrvatske prema Hrvatima u BiH i obrnuto, treba da protekne još mnogo Neretve. Očito će je dnom morati doći do podjele jer je, ipak, riječ o dvije države. Ili će doći do jačih pregovora o odnosima dvije države koje imaju dosta neriješenih pitanja, što je pokazao i slučaj izgradnje pelješkog mosta.

Htjeli mi to priznati ili ne, BiH je dosta oslonjena na Hrvatsku. Ona je, uostalom, najviše i opasuje. S takvim susjedom se mora razgovarati i živjeti u dobro susjedskim odnosima. Prema mojim slobodnim procjenama, oko 75 posto Hrvata je naklonjeno dobrim i partnerskim odnosima sa BiH. S obzirom da su obje države u izgradnji, one međusobno trebaju biti partneri i saradnici. Zato mislim da su rješenje strpljivi pregovori. Mi Bošnjaci smo poznati po strpljenju, iako ga možda trenutno malo gubimo, ali sam uvjeren da možemo uspješno sarađivati sa svima.