ODNOS FRANJE TUĐMANA PREMA BOSNI I HERCEGOVINI – ČINJENICE !!!
Izvori: >>Ivan
Bekavac: ''IZMIŠLJENI TUĐMAN''<<, >>HRVATSKI LIST, 17.
travnja. 2008.<<
Od
sgrade Predsjedničtva BiH do hrvatskog veleposlanstva pješice: mnogi Sarajlije
srdačno pozdravili hrvatskog predsjednika. G. 1994.
-Jedan od prvih hrvatskih ministara vanjskih poslova
(Davorin Rudolf) tvrdi da je Tuđman 1991. pokušavao sve kako bi izbjegao rat.
Kaže da je uporno ponavljao: >>Moramo riešiti jugoslavensku državnu krizu
mirnim putem i izbjeći oružane sukobe po svaku cienu.<<
-U jednom od Tuđmanovih zapisa s
konca 1991. o BiH piše ovo:
>>Da, treba direktno
započeti razgovore i s Izetbegovićem i s Karadžićem, molim. I to ne samo uzput,
nego idemo tražiti rješenje da se razgraničimo, da zadovoljimo i jedne i druge
i treće... A isto i Izetbegoviću kazati, što hoćeš? Hoćeš li s njima u Srbiju?
Idi, ali molim onda izdvajamo hrvatske dielove<< (Stenogrami o podjeli Bosne, knjiga prva, str. 117)
-Radovan Karadžić – 15. listopada
1991. na sjednici skupštine BiH:
>>Put koji ste izabrali
odvest će vas, kao i Hrvate, u pakao, samo što će taj ratni pakao u Bosni i
Hercegovini biti još strašniji i voditi uništenju muslimanskog naroda, jer
Muslimani se ne mogu braniti. Kako mislite da ćete spriečiti da, u slučaju
rata, ljudi ginu u Bosni?<<
-Tuđman je pozvao Hrvate u BiH na
glasanje za BiH (29. veljače i 1. ožujka 1992.) da glasuju za suverenu BiH.
-Franjo Tuđman 1992. priznaje
suverenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.
->>Hrvatska je pod vodstvom
Tuđmana dopuštala ustrojavanje i obuku postrojaba TO BiH na svom području: 27.
lipnja 1992. u Klani kod Rieke ustrojena je 7. krajiška brigada; na Zagrebačkom
velesajmu 30. svibnja 1992. ustrojen je 1. krajiški bataljun odakle je odišao u
Travnik. Koncem 1992. Armija BiH traži od Ministarstva obrane RH da pomogne u
zavojevanju vojnih obveznika iz BiH, koji se nalaze u Hrvatskoj. Izetbegović
osobno traži dodatnu izobrazbu za 22 upravljača MIG-ova i zrakomlata
(helihoptera) za potrebe TO BiH. Cielo vrieme rata, i u vrieme sukoba HVO i
ABiH, oko 15.000 ranjenika Bošnjaka liečeno je u Hrvatskim bolnicama<<.
Samo je u Kliničkoj bolnici Split >>tiekom 1992. i 1993. godine u KB
'Firule' u Splitu primljeno, liečeno, ter nakon provedenog liečenja odpušteno
na kućnu njegu ukupno 3.991 osoba Bošnjačke narodnosti. Klinička bolnica Split.
Ured ravnatelja, Klasa: 052-01/98-01/08 Ur. Br. 2181-147-98-01-01-1. Dopis
Vladi RH, Ured za suradnju s međunarodnim kaznenim sudom, Split 17. lipnja
1998<<.
-Tuđman je nastojao da se HVO i
ABiH ustroje kao dvie sastavnice jedne vojske sa zajedničkim zapovjedničtvom.
-Sredinom travnja 1992. HVO je
zatražio da predsjednik RBiH Alija Izetbegović osnuje zajednički vojni stožer
koji bi upravljao i HVO-om i snagama Teritorijalne obrane u kojoj su
prevladavali Bošnjaci, ali je Izetbegović odbio taj zahtjev i pitanje nikada
nije došlo na dnevni red Predsjedničtva RBiH uzprkos ponavljanim zahtjevima
hrvatskih članova Predsjedničtva.
-Ministar obrane Republike
Hrvatske, Gojko Šušak, podpisao je 7. srpnja 1992. Uputu zapovjedničtvima
Hrvatske vojske u kojoj piše: >>Nije dozvoljeno ni jednom zapovjedniku
slanje ili upotreba Hrvatske vojske izvan granica Republike Hrvatske. Svi koji
to učine bez izričite zapoviedi Vrhovnog zapovjednika snosit će posljedice za
svoje postupke. Ukoliko dobrovoljci iz hrvatskih postrojbi koji su rodom iz
Bosne i Hercegovine žele ići na ratište i braniti svoje domove, zapovjednici ih
ne smiju u tome zaustavljati.<<
->>U prosincu 1992., na
izvanrednom zasjedanju Islamske konferencije u Jedi, u Saudijskoj Arabiji,
sudjelovao sam na sastanku između hrvatskog ministra vanjskih poslova Zdenka
Škrabala i Alije Izetbegovića, na kome je Škrabalo pozvao Izetbegovića da
prihvati ponudu Franje Tuđmana o stvaranju zajedničkog vojnog stožera, ili u
Zagrebu ili u Bugojnu, po njegovu izboru, te da zajednički djeluju protiv
srbskih ekstremista. 'Predsjednik Tuđman je uvjeren da Beograd ne će stati i da
zapad ne će priteći u pomoć ni vama, ni nama. Stoga
mislim da se moramo okrenuti jedni drugima i zajednički se braniti', kazao je Škrabalo. Uz
Škrabala su bili njegovi vodeći diplomati Hido Biščević i Mario Nobilo, kao i
zagrebački muftija Šefko Omerbašić. I potonji se uztrajno zalagao za isto,
tvrdeći da je Tuđmanova ponuda iskrena i sukladna s pomoći što ju je Zagreb
pružao o naoružavanju Armije BiH. No Izetbegović je odklonio priedlog, uz
tvrdnju da bi takvo savezničtvo još više ozlojedilo Srbe<< (podc. I. B.).
-Hrvatska je pod vodstvom Franje
Tuđmana naoružavala Bošnjake, uvježbavala njihove branitelje, dozvoljavala
prievoz oružja kroz Hrvatsku, prihvaćala njihove izbjeglice i ranjenike.
Predsjedničtvo Bosne i
Hercegovine održalo je 11. srpnja 1993., u vrieme najžešćih sukoba u srednjoj
Bosni, sjednicu u Zagrebu. U to vrieme Generalštab Armije BiH je donio odluku o
osnivanju tri podporna (logistička) središta Armije BiH u Hrvatskoj: u Zagrebu,
Rieci i Splitu.
-Tuđman je na ponudu zapadne
Hercegovine ovako odgovorio:
>>Tuđman je ozbiljno i
točku po točku obrazložio zašto to ne može učiniti. Kao prvo, kazao je, bio bi
to poljubac smrti za okupirana područja Hrvatske. Zatim je uztvrdio da to
hrvatsko javno mnienje ne bi prihvatilo, većina Hrvata u BiH osjetila bi se
izdanim, a vodstvo katoličke crkve i u Zagrebu i u Sarajevu bilo bi izvan sebe
od ljutnje.
-Tuđman je 14. rujna 1993.
podpisao i javni i tajni sporazum >>da se odnosi između
bosansko-muslimanske republike i hrvatske republike u okviru Unije Bosne i
Hercegovine razvijaju na svim područjima s ciljem stvaranja zajedničke države
koja će istodobno stupiti u konfederalni odnos s Republikom Hrvatskom.
-Tuđman i Izetbegović podpisali
Washingtonski sporazum u veljači 1994. o Federaciji Hrvata i Bošnjaka u BiH,
ter o konfederaciji Hrvatske i BiH.
-Hrvatska pod vodstvom Tuđmana
pomaže u spašavanju Bihaća skupa s 5. korpusom.
>>Niti hrvatska Vlada niti
Sjedinjene Države nisu mogle dopustiti da srbske snage u velikom napadu u ljeto
1995. zauzmu Bihać. Odlučili smo da ne ćemo sprječavati Tuđmana da pokrene Oluju, a ja sam dobio upute da mu o tomu ne dam nikakvu
mislitbu<<, rekao je tadašnji američki veleposlanik u Zagrebu, Peter
Galbraith u Haagu, 25. travnja 2006., svjedočeći na suđenju bivšem vođi
pobunjenih Srba, Milanu Martiću.
-Hrvatska vojska 1995. sudjeluje u oslobađanju BiH
zajedno s Armijom BiH i HVO-om, ali se pod prietnjom Zapada mora povući. Evo
kako to opisuje Muhamed Šaćirbey veleposlanik BiH pri UN-u u to vrieme:
Bez obzira na sve, nije se radilo
o srbskim snagama koje su onemogućivale poriv za slobodom.
Niti je to bila hrvatska izdaja.
To su bili zahtjevi i prietnje stanovitih zapadnih dužnostnika'. Prema
Šaćirbeyevim riečima, Hrvatska niti u jednom
trenutku nije htjela izdati Armiju, a pritisci za zaustavljanje djelatnosti stigli
su od pojedinih zemalja Kontaktne skupine.
