HRVATSKI LIST – 17. TRAVNJA 2008.

Atif Dudaković, general Armije BiH:

Ne bježim jer se nemam čega stidjeti!

Zabrinjavajuće je što politika koju su projektirali Slobodan Milošević i SANU i dalje na ovim prostorima ima pristaše. Još postoje ljudi, na žalost, koji ne mogu vidjeti ni spoznati taj mrak i zlo koje je doniela ta politika. Nedavno su u Banjoj Luci ugostili Dobricu Ćosića, a u Sarajevu Novaka Kilibardu koji je 90-ih na ovim prostorima pitao ima li još živih muslimana

Razgovarao: IVICA MARIJAČIĆ

Gospodine Dudakoviću, skrivate li se od policije, kao što se ovih dana moglo pročitati, u strahu da vas ne uhite zbog navodnih ratnih zločina?

Skrivanje ne bi priličilo jednom vojniku, moj mentalni sklop naprosto nije takav. Nikada se nisam skrivao pa to ne činim ni sada. To je još jedna od podvala koja mi se još od početka rata pokušava staviti na teret, a dobiva na intezitetu u mirnodobsko vrieme.

Neki hrvatski listovi pišući o tomu pozivaju se na srbske izvore?

To je slika nekih medija koji, eto, i bez kontakta s drugom stranom prenose srbske izvore kao vjerodostojne izvore informacija. Neki su objavili čak da sam navodno pobjegao u Australiju ili tko zna gdje. Taj pritisak traje, ponavljam, od početka rata, a posebice nakon rata.

Vodi li posebni sud za ratne zločine u Sarajevu iztrage protiv vas?

Da, to je točno. Da se razumiemo, nakon rata razne srbske službe pokrenule su niz kaznenih prijava protiv mnogih Bošnjaka i Hrvata koji su pružali odpor srbskoj agresiji u BiH. Mislim da je broj prijavljenih oko 4.000. Budući da sam prelistavao te popise, znam da su neki na njemu odavno mrtvi. Protiv mene u kampanji za izbore nedavno su nastupali predsjednik Republike Srbske i njihov predsjednik vlade, Dodik i Čavić. Oni su podtaknuli kaznenu prijavu. Državno tužiteljstvo BiH ju je prihvatilo i protiv mene se doista vodi iztraga. Od silnih nadpisa u novinama da sam navodno uhapšen ili ću biti za šest mjeseci, za mjesec dana, a njihovi mediji su i ovih dana prepuni toga, zatim da sam pobjegao kako ne bih bio uhapšen, doista mi nije ugodno. Oni tvrde da izbjegavam uhićenje jer tobože dobivam neke informacije iz Tužiteljstva iz kojega, kako oni navode, cure informacije. Odakle, pak, njima cure informacije; pitam se. Dakle protiv mene se zaista vodi iztraga, to mogu kazati. Točno je da su neki pripadnici 5. korpusa već i uhapšeni. Međutim, još ni jednom pripadniku 5. korpusa nije suđeno niti je osuđen za ratni zločin.

Bili smo s narodom 1201 dan u okruženju

Jesu li ova trojica, Ružnić, Selimović i Mustafić, doista uhićeni?

Jesu. Dogodilo se to 8. travnja u jutarnjim satima. Državna agencija SIPA uhitila ih je po nalogu Tužiteljstva, prevezeni su u Sarajevo, a upravo je donesena odluka o njihovu daljem pritvoru do suđenja.

Držite li da će tiekom njihova suđenja kroz izkaze svjedočenja biti potegnuto i pitanje vaše odgovornosti kao zapovjednika toga korpusa?

To su paradoksi za rubriku pod nazivom Je li to moguće?. Dvojica njih bili su pripadnici Službe sigurnosti 5. korpusa, a jedan je bio pripadnik vojne policije. Oni su navodno, koliko sam informiran iz medija, obtuženi za torturu prema ratnim zarobljenicima. Potenciram u vašem Hrvatskom listu, koji za mene ima posebno značenje i ulogu, činjenicu da 5. korpus Armije BiH nije imao logore, nije privodio srbske civile iz okolnih sela, Bihaća i drugih gradova. Iznenađen sam hapšenjem te trojice. S nekima od uhapšenih ostao sam prijatelj, primjerice sa Selimovićem, s mnogim borcima, a posebno s borcima 5. korpusa. Utoliko sam ostao neugodno iznenađen. Ako mjerimo što se događalo tiekom rata na ovim prostorima, gdje su ciela područja sbrisana sa zemlje, a pola Bosne je bilo uništeno, srušeno je sve, pa sada vidimo da se odjednom fokus državnih organa stavlja na 5. korpus, korpus koji je s narodom ovdje bio okružen 1201 dan, onda je to nevjerojatno.

Bilo je jako mnogo postrojba koje su branile BIH, ali jedino se proziva 5. korpus. Zašto?

To je da čovjek ne povjeruje. Kad kažemo 5. korpus, njega čine ljudi, a ja sam bio zapovjednik. Mi nismo dopustili instalaciju neke nove paradržave koja bi se zvala Republika Zapadna Bosna. Oni su poraženi, tu mislim na snage Fikreta Abdića. To je opet djelovanje tih poraženih snaga, odnosno njihovih protagonista. Sve to ne može se odvojiti ni od Kosova i Srbije. Ne zaboravimo da je protiv mene svu dokumentaciju podnio MUP Srbije, dakle došla je iz Beograda. Mislim da je državni tužitelj Srbije Vladimir Vukičević izjavio da ako BiH protiv Dudakovića ne podigne obtužnicu, da će oni to učiniti.

Kakva je to bila vaša operacija Sana kod Bosanskog Petrovca koju vam sada stavljaju na teret?

Ona nije obuhvaćala samo područje Bosanskog Petrovca, ona je bila operacija, a s hrvatske strane nazvana je Maestral te je imala za cilj oslobađanje Bosne i Herecegovine. Kaznena prijava protiv mene obiluje nizom inkriminacija o nekim navodnim likvidacijama i uništavanju cielih sela. Sana je, dakle, bila planirana akcija 5. korpusa s ciljem oslobađanja naše zemlje. Dok smo mi bili obkoljeni i bombardirani, onda je sve bilo u redu, ali kad smo krenuli u oslobađanje, odmah su se pojavile priče o navodnim zločinima.

Da, pokušali su nas otrovati

Je li vam tko iz Tužiteljstva dao signal da iztraga ide prema vama i da je moguće vaše uhićenje?

Meni osobno ne. Nitko me nije kontaktirao osim, naravno, ljudi iz medija, a sve navodno vezano uz akciju Oluja i navodne zločine Armije BiH kod Dvora na Uni. Tako je fokus pao na mene. Više je puta tužitelj Jurčević u Sarajevu izjavio da se vodi iztraga protiv mene, zatim da je određen tim. Neki mladići koji su pozivani, informirali su me o svemu. Određen je i tužitelj Miodrag Barašanin koji vodi postupak protiv mene, a sada vidimo da se događaju hapšenja oficira sigurnosti. Meni je doista neugodno zato što znam kako sam se ponašao, što sam i komu zapoviedao u tom ratu. Ja koji sam bio u situaciji da je pola moje Bosne okupirano, da je razvaljuju na sve strane, sada se trebam braniti za navodne zločine.

Bilo je nedavno nadpisa da su četnici slali konvoje zatrovane hrane pod izlikom humanitarne pomoći želeći tako nautralizirati pripadnike 5. korpusa. Što znate o tomu?

Mi sada razpolažemo s brojnim dokumentima o njihovu pokušaju uništenja ne samo 5. korpusa, nego i naroda toga kraja. Imamo zapisnike sastanka Karadžić-Martić, zatim Mrkšićeve sastanke i ostalih. Oni su htjeli doista uništiti naš korpus, poduzeli su niz akcija s tim ciljem. Ali 5. korpus ne može se promatrati izolirano od rata u Hrvatskoj ili izvan projekta stvaranja Velike Srbije. Da su uspjeli u svojim zločinačkim nakanama, pitanje je doista što bi bilo od svih nas. U toj operaciji koju spominjete, a koja se dogodila nakon Bljeska, dosta se paradiralo, dolazili su obavještajci, izaslanici iz Jugoslavije. Sada smo pročitali u aneksu operacije Mač 1 njihova kontraobavještajnog djelovanja o pokušaju trovanja kroz ubačeno švercano brašno. Ali poduzimali su i druge operacije obavještajnog karaktera. Neke smo odkrili i spriečili, neke ne. Najveća njihova akcija instaliranje je Fikreta Abdića i tragični međusobni sukob muslimana u kojemu je poginulo oko 3100 ljudi; to je, na žalost, njihova zasluga. Sada objavljamo rekonstrukciju njihove operacije Mač, odnosno ubacivanja zatrovane hrane. Dakle nekoliko je oficira iz Beograda došlo i pokušalo vrlo perfidno otrovati stanovničtvo Cazinske krajine. Operaciju tek sada razodkrivamo, a kakve su posljedice, tek ćemo doznati. Sada nemamo sigurne pokazatelje.

Slobodan ste čovjek, slobodno hodate po svojoj domovini BiH?

Da, ideal svakoga čovjeka je sloboda, ali svakoga dana očekivati da te netko udari, od toga zabole mozak i duša. Nije mi, dakle, svejedno što pišu mediji, nije mi svejedno što mi zatvaraju suborce i prijatelje. Mislim da se time skreće pozornost s pravih zločina i zločinaca na ovom prostoru. Ono što zabrinjava jest da politika koju su projektirali Slobodan Milošević i SANU i dalje na ovim prostorima ima pristaše. Još postoje ljudi, na žalost, koji ne mogu vidjeti ni spoznati taj mrak i zlo što ga je doniela ta politika. Nedavno su u Banjoj Luci ugostili Dobricu Ćosića, navodno samo kao književnika, a ja se pitam je li to moguće budući da je on bio jedan od najglasnijih ideologa velikosrbskoga projekta. Isto tako, nedavno je u Sarajevu gostovao Novak Kilibarda, dakle, čovjek koji se 1991. godine na ovim prostorima pitao ima li još muslimana. I sada takvoga čovjeka ugošćuju. To je strašno.