DOKAZI DA SU ILIRSKO,
SLOVINSKO, DALMATINSKO... IME BILI ISTOZNAČNICA ZA HRVATSKO IME
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Trpimir
Osobito je znamenita
Trpimirova darovnica na latinskom jeziku
od 4. ožujka 852. (nekad je se datira i prije 840. godine), kojom je splitskoj nadbiskupiji potvrdio darovnicu
svoga prethodnika Mislava, te joj je još darovao crkvu sv. Jurja u Putalju i
neke posjede s pripadajućim kmetovima. Tu najstariju sačuvanu ispravu hrvatskih
vladara napisao je jedan svećenik u svojstvu kneževog kancelara, a u njoj su i
navedeni svjedoci: pet župana, knežev upravitelj dvora (Negotin), tri svećenika
(Dominik, Ciprijan i Martin) i pet ostalih uglednika. U povelji se Trpimir
naziva „pomoću Božjom knezom Hrvata“
(iuvatus munere divino dux Croatorum),
a svoju zemlju naziva ,,regnum Croatorum''. Ovaj naziv,
premda bi se mogao doslovno prevesti kao „kraljevstvo Hrvata“, vjerojatnije u
to doba označava zemlju nad kojom vladaju Hrvati. Trpimir se naziva oslovljava ,,milošću Božjom, knez Hrvata" (u
lat. izvorniku: ,,Dux Chroatorum iuvatus munere divino"), što vjerojatno
znači da ga na vlast nije postavio car. Iz Povelje se također saznaje da je
Trpimir stolovao u Bijaćima (blizu
Trogira), a posjedovao je i Klis. Treba spomenuti i da Gottschalk u svom djelu
"De Trina deitate", Trpimira naziva ,,Rex Sclavorum'' (Kralj
Slavena), što sugerira tadašnju ojačanu Trpimirovu poziciju u odnosu na Bizant
i Franačku.
Proslov iz knjige
povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.
U povelji Petra
Krešimira IV. iz godine 1060. hrvatski se jezik naziva slavonskim (Rački, Doc.
73.), a u povelji iz godine 1070. slavenski (Rački, Doc. 88.)
- http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/Monumenta/HR-HDA-876-7.htm
1071, 8. srpnja. U
Biogradu. Odredba i potvrda kralja Petra Krešimira IV. o području Rapske
biskupije
,,Godine od utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista
1071, devete indikcije, osmog dana mjeseca srpnja, u vrijeme gospodina
Aleksandra, rimskog pape. Ja, Krešimir, dalmatinski
i hrvatski kralj, zajedno sa svojim prvacima, zadržavajući pravo rapske crkve, i uzimajući ju u našu
zaštitu, odlučujem, i, odobravajući vječnim pravom, potvrđujem, da rečena crkva
ima svoje parohije, dakako župu koja je bila pod planinama, od kastruma
latinski zvanog Murula, a slavonski
Stenice, do rijeke Koprive i crkve svetog Jurja u Ravnom, otok Pag s onim što mu pripada, jedino
zadržavajući van svojeg prava nekoliko sela Paga: Pećane, Murovljane, Vlašiće,
koje smo, iako se uzima za zlo, dali novom ninskom
biskupu, župu Licche, župu Bućani i Boćaki. I odlučujem da ova uredba
ostane zauvijek nepovrediva, kao što smo od starijih naučili da je uredba već
rečene crkve uvijek bila nepovrediva. Dakle, tko god od naših nasljednika bude
nekim pothvatom pokušao uznemiravati i napadati ovu povlasticu, bit će našim
sudom prognan iz kraljevstva; za manje povrede određujemo platiti kaznu od 100
libri zlata, polovicu kraljevskom dvoru i polovicu prijerečenoj svetoj rapskoj
crkvi. Za potvrdu i snagu datiranja naše listine i odobravanja prava,
spomenutoj crkvi darujemo mitru s utisnutim slovima našeg imena, i potvrđujući
osnažujemo utiskivanjem našeg pečata. Osme indikcije. Ova je povlastica rapskoj
crkvi dana u kastrumu Biogradu, kroz
ruke Ivana, đakona i bilježnika gospodina kralja pred zajedničkim vijećem.''
Proslov iz knjige
povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.
U povelji kralja
Zvonimira iz godine 1087. hrvatski jezik naziva se slavonski.
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.169)
Papa Inocencije IV.,
dajući senjskomu biskupu 1248. povlasticu za služenje mise na crkvenoslavenskom
jeziku, spominje da je u biskupovoj molbi rečeno ,,da u Slavoniji ima posebno pismo o kojem klerici one zemlje tvrde da
ga imaju od svetoga Jeronima i njega se drže kad vrše božanske službe''
(Katičić 1998: 102-103).
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.87, 88)
Antun Vrančić u svojim bilježkama o ugarskom
državniku i kardinalu Jurju Utišeniću (Utješenoviću) Vrančić kaže da se
Utišenić rodio u Hrvatskoj (,,Croatia''), u mjestu kojem ime na hrvatskom
jeziku (,,Croata lingua'') znači ,,kamenčić'' (Kamičac kraj Skradina,
1482.) (Hrvatski latinisti 1969: 662-663). U nastavku proslova Vrančić zove
Šibenik, Skradin i Zadar slavnim ,,dalmatinskim gradovima'', a imena
velikoga broja izvrstnih utvrda u unutrašnjosti prema Kninu i Bribiru kaže da
ne spominje zbog pretvrdoga ,,ilirskoga'' izgovora.
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
II. Novljanski brevijar, 1495., znameniti
zapis popa Martinca nakon bitke na Krbavskom polju godine 1493.:
,,...
roblahu vse zemle hrvatske i slovinske
...''
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
U jednoj latinskoj izpravi iz Krka godine
1504. kaže se: ,, ,...corvato cioe shiavon'' (hrvatski to jest slovinski) ,,...corvatinus
sive corvatus'' (hrvaćanski ili hrvatski)... ,,natione corvatus''
(podrijetlom Hrvat)
Proslov iz knjige
povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.
Marko
Marulić u svoj Juditi (izdana 1521.) svjedoči, da je naški isto što i hrvatski:
u naslovu kaže, da je knjiga ,,u versih hrvacki složena,,, a u predgovoru,
daje ,,stumačena našim jezikom''.
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
5. rujna 1526. U Zagrebu. Knez Krištofor
Frankapan piše senjskomu biskupu Franji Jožefiću, zašto nije mogao prispjeti k
Mohaču, zatim savjetuje, kako bi valjalo zemlju braniti od Turakah. Acta
croatica, str. 217
,,...
Ta drugi put je ova: ako car nepride za kralem t(r) i neposede budina, tr se
verne, bojeći se jeseni, tako mnimo, pod Jajce sam sobu, a Inbrajin baša, toga
štimamo ošće poslati ovuda čes Slovine
tr Hervate. ...''
Izornik u carskom tajnom arkivu u Beču.
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.206)
Mavro Vetranović (1482-1576)
Dubrovčanima poručuje da po ,,svietu svak
pravi - da ste sve Dalmate natekli u slavi - ne samo Dalmate , gospodo predraga
- neg još sve Hrvate skupivši jednaga'' (Pavić 1871: 57).
U poslanici svojemu prijatelju i
književniku Petru Hektoroviću (1487.-1572.) s Hvara 30-ih godina XVI.st.
Vetranović svoj jezik zove ,,naš jezik'', ,,slovinski jezik'', ,,jezik
hrvatski'' (Rešetar 1901, Grčević 2013).
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Marko Japundžić objavio je bilješku Rafaela
Levakovića (1597.?-1649.) na jednom glagoljskom časoslovu iz godine 1465. u
kojoj se kaže: ,,Časoslov... jezikom slavenskim na uporabu Hrvatske''
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.171)
Španjolac Alfonso Carrillo odgovorio je u
anketi da hrvatski jezik smatra prikladniji od drugih narječja da se pomogne
narodima Iztoka, očigledno također polazeći od predpostavke da je on na Iztoku
najrazšireniji slavenski jezik. I on istoznačno rabi nazive ,,hrvatski'' i
,,ilirski'' (Krasić 2009: 203-204). Carrilo je potaknuo Fausta Vrančića da
objavi 1595. svoj rječnik ,,Dictionarium
quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae,
Dalmati[c]ae et Ungaricae''.
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.171)
Ravnatelj slovačkoga isusovačkoga kolegija
Teofil Kristek izjasnio se je 1599. u anketi provedenoj među rektorima
isusovačkih kolegija o najprikladnijem slavenskom jeziku za uvođenje u
isusovačke škole za ,,hrvatski'' (,,Croatica'') (Krasić 2009: 501-505). Kano
prvi razlog navodi da se za taj jezik smatra da je najrazšireniji u turskim
krajevima, osobito na dvorovima (Krasić 2009: 504). Potom obrazlaže: ,,On je zatim, kako se čini, majka i korijen
drugih jezika. Treće, on je najslađi u izgovoru, bez hijata, sudara tvrdih
suglasnika itd. Četvrto, jer se čini da je najbliži onomu prastarom jeziku koji
nazivaju glagoljskim i za koji kažu da je njegovo pismo dao sv. Jeronim.''
(Krasić 2009: 504).
Kristek u nastavku hrvatski jezik zove i
,,ilirskim'' (,,Illyrica seu Croatica lingua'') (Krasić 2009: 505).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.222)
Bartol Kašić u svojem rukopisnom rječniku s
kraja 16.st. natuknice ,,Hrvat'' i ,,hrvatski'' na talijanski ne prevodi samo s
,,Croato'', nego i sa ,,Sclavone'' (Kašić 1999: 123)
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.172, 173)
U novom izdanju Vrančićeva rječnika koje je
pripremio češki benediktinac Petr Lodereker 1605. donosi se podatak da se
latinski etnonim ,,Dalmata'' i toponim ,,Dalmatia'' na ,,dalmatinskom jeziku''
kaže ,,Harvat'' i ,,Harvatska zemlja'' (,,zemle''), a ,,Dalmatice'' da je
,,harvatski''. Ti se pojmovi na češkom prevode kano ,,Slowak'', Slowaky'',
,,Slowansky''.
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Splitski nadbiskup Sforza Ponzoni godine
1620. u svojim župničkim uredbama piše: ,,klobučić
mali po način dalmatinski ali harvacki''
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.208)
Jakov Mikalja, prvi
dubrovački leksikograf, u svojem rječniku ,,Blago jezika slovinskoga'' (1649.)
na hrvatskom svoj jezik zove ,,jezik slovinski'', a na latinskom ,,lingua
illyrica''. U istom rječniku za rieči ,,Hervat'' i ,,Hervatska zemglja'' piše
prievod ne samo ,,Croata'' i ,,Croatia'', nego i ,,Illyricus'' i Illyricum''.
Za razliku od toga za pojmove ,,Serbljin'' i ,,serbska zemglja'' Mikalja kaže
da znače ,,Servianus'' i ,,Seruia/Rasia''.
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.207)
Vladislav Menčetić u
pjesmi ,,Trublja slovinska'' (1663.) opjevao Petra Zrinskog i proglasio ga
,,trubljom slovinskom'' i najglasovitijim pjesnikom ne samo u ,,dubrovačkih
krajeva'' odnosno ,,dubrovačkijeh država'', nego takvim pjesnikom ,,kojim se
diči sadašnji narod svega puka slovinskoga''. Poslije umjesto ,,puk slovinski''
rabi ,,puk hrvatski'': ,,Tva svies znana
tebe izvisi - Varh svieh častih svieta ovoga, - O tvom svietu diha i visi -
Narod puka h(a)rvatskoga.''
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Nasljednik splitskog nadbiskupa Sforze
Ponzonija, Stjepan Cosmi (Cosmus) proglašuje nove župničke uredbe godine 1688.
na latinskom i hrvatskom jeziku i svugdje izraz illyricus prevodi s hrvatski (,,Clero
Illyrico — klera harvaskoga; idiomo
Illyrico —harvaskoga izgovora'').
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Zadarski kanonik Ivan Tanzlinger-Zanotić
(1651.- 1705.) svoj rukopisni rječnik talijansko-hrvatsko-latinski posvećuje ,,hrvatskoj
slovinskoj mladosti''; na rječniku je radio 25 godina, da bi protumačio
riječi ,,od talijanskoga jezika u naš hrvatski slovinski jezik'' (S.
Ježić, Hrvatska književnost, Zagreb 1944., 53.).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.206)
Prema Radoslavu Katičiću (Katičić 1989) na
posljednjem je listu latiničnoga izdanja Budinićeva ,,Ispravnika za jereje''
(Mletci, 1709.) mletački knjižar Bartolo Occhi otisnuo katalog (popis) pod
naslovom ,,Broj knjig hervatskih
jimenovanih odzdola nahodi se u butiqi Bartula Occhi knjigara na Rivi od
Hrvatov''. Kraljićeve ,,Pribogoljubne molitve'' izišle su pak 1734. ,,u
Bnecih ... na Rivi slovinskoj''. Time se pokazuje da se Riva dei Schiavoni''
mogla prevoditi na dva načina: kano ,,Riva slovinska'' i kano ,,Riva od
Hrvatov''.
U nastavku svoga proslova Katičić spominje
jednu od Occhijevih knjiga čiji naslov glasi: ,,Način za moći naučiti jedan
putnik Latinin slovinjski jezik, a Hervat italijanski''. Tu su istoznačnice
rieči ,,slovinjski'' i ,,Hervat''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.207)
Dubrovački književnik Dinko Zlatarić
(1558.-1613.) svoj jezik zove ,,hrvatskim''. (,,Elektra... iz veće tuđieh jezika u hrvatski izložena'')
Njegov sugrađanin Ignjat Đurđević
(1675.-1737.), opisujući Zlatarićev književni rad, kaže da je ulagao mnogo
truda u njegovanje dalmatinskoga (,,Dalmatico idiomate''). Odmah u sljedećoj rečenici
Đurđević tvrdi da je Zlatarić na ,,ilirski'' preveo Tassovu pastirsku igru
,,Aminta'', a s grčkoga Sofoklovu tragediju ,,Elektra'' (Hrvatski latinisti II:
238-239).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.222)
Pisar kapetana iz Perasta Vicka (Vičenca)
Bujevića (ugostio ruskog diplomata Tolstoja), Julije Balović (Perast) (Šimunković
2004: 32) je 1693. napisao pomorski priručnik (Luetić 1954, Šimunković 2004) u
kojem svoj materinski jezik na talijanskom zove ,,Slavo'' i ,,Slavo-Ilirico''
(Šimunković 2004: 26, 84). U rječničkom dielu toga priručnika talijanski
narodozov ,,Slavo'' Balović prevodi na hrvatski narodozov ,,Hrvat''. To je zato
što su Mletčani dalmatinske Hrvate redovno nazivali Slavenima, a oni sami sebe
Hrvatima.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.222)
Poznati hrvatski povjestničar 17.st. Ivan
Lucić napisao je da Talijani rabe jezikozov ,,slavenski'', nu da Dalmatinci i
njima susjedni Slaveni svoj jezik nazivaju ,,hrvatskim'' ili ,,srbskim'', prema
tomu kako je čije narječje (Foretić 1969: 82).
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Marko Kuzmić iz Zadra napisao je brzopisnom
glagoljicom knjigu koja se danas zove Kuzmićev zbornik crkvenih govora i
kršćanskog nauka (zapravo, Govorenia duhovna za nauk za žakni) 1724./1725.,
koju je imao namjeru i objaviti. Knjiga se čuva u Arhivu HAZU. U tom štivu
nalazimo na nekoliko mjesta hrvatsko ime. Evo nekih primjera:
Na str. 163-164 navedene monografije
[Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture] možemo pronaći
iznenađujuće dugačku rečenicu Marka Kuzmića Zadranina iz njegova spomenutog
djela pisana glagoljicom (Govorenia duhovna za nauk za žakni), u kojoj se
hrvatsko ime pojavljuje čak pet puta (neki od faksimila su vidljivi gore):
,,Dakle,
kako rekosmo da mi Harvati imamo veće slovov a to 32, od kojih 3 postavljamo u
broj, a ostaje ih 29 s kojimi se služimo u govoreniju ali šteniju harvatskom al slovinskom, ma u
latinskom alfabetu slov est 23, ali kako se Horvati (h)ote š nimi služiti u
harvatski ezik, od potribe im je ako te napuno zagovarati, nika slova udvostručiti
ili druga naiti... i s ovim načinom mučno se Harvatam koi nisu dobro uvižbani,
ponapravla.''
,,...
koja su vele potribna u našemu
hrvatskomu ali slovinskomu jeziku ...''
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.181, 182)
Katolički Bugarin Pejkić (1665.-1731.) iz
Čiprovca u Bugarskoj, napisao je kano član zajednice franjevaca Bosne Srebrene
knjigu ,,Zarcalo istine med carkve istočne i zapadne...'' (1716.) na bosančici
i ,,ilirskim jezikom''. Tako njezin jezik zove 1725. u drugom, na latinski
prevedenom i dorađenom izdanju (Štefanić 1969: 207). Pejkićevu knjigu
glagoljicom je prepisao 1730. Marko Kuzmičević (Kuzmić) iz Zadra. Kaže da ju je
prepisao ,,čisto i razborito iz sarpskoga u slovinski'' i da se je trudio iz
Pejkićevih ,,sarpskih knjiga u ove harvatske slovimi svetoga Jerolima
postaviti'' (Štefanić 1969: 206-207). U jednom svojem drugom rukopisu
Kuzmičević glagoljična slova zove ,,slovimi slovinskimi'', svoj jezik
,,harvatski'' i ,,harvatski ali slovinski'', a svoj narod ,,Harvat'' (,,mi
Harvati'').
Iako je Pejkić bio Bugarin i sam nazivno
razlikovao ,,ilirski'' (štokavski) od ,,hrvatskoga'' (kajkavski), A. Horany za
nj kaže da je ,,Croata'' (1777: 61), vjerojatno zato što se dobar dio
pripadnika Pejkićeva ,,ilirskoga'' književnojezičnoga kruga poistovjećivao i s
hrvatskim imenom.
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Lexicon latinum isusovca A. Jambrešića
(Cesargrad, 20. rujna, 1706. - Varaždin, 13. ožujka, 1758.) iz godine 1742. ima
dodatak: ,,Index Illyrico sive croatico — latinus''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.222)
Kristo Mažarović (ili Mazarović), koji je bio
iz Perasta, izdao je 1712. u Mletcima treće izdanje knjige ,,Cviet od
kriposti...'', koja je većim dielom nastala kano prievod, u ,,jezik ilirički
aliti slovinski''. Na kraju te knjige otisnute bosančicom nalazi se kataložki
naslov u kojem se ime ,,Hrvati'' prevodi mletačkim narodozovom izvedenim od
,,S(c)lavi'': ,,Broj knjig' hervatskih' u
Butigi Bartola Okki knjigara na rivi od' Harvatov' (dei Schiavoni)''
(Kukuljević 1860: 12, usp. daljnje slične primjere u Mandić 1973: 276-277). Iz
te se knjige može dakle izčitati da oni koji se zovu ,,Hrvati'' svoj jezik zovu
,,ilirički'' i ,,slovinski''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.206)
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Fra Lovro Sitović Ljubušak svoju je “Pismu od pakla” (Mletci 1727.) složio u
,,Harvatski''
jezik, a u latinskom predgovoru zove taj jezik ,,illiricum idioma''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.209)
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Hrvatski politički mučenik fra Filip Grabovac
iz Vrlike u svom djelu ,,Cvit razgovora
naroda iliričkoga ali arvackoga''
(Mletci 1749.) napisao je: ,,U Dalmaciji. . .se i jezik zva, kakonoti ilirički, pak slovinski, potomtoga arvacki
i evo i danas. Tri su imena a jedan je isti jezik.''
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 223)
U dvojezičnom proglasu o zemljištnim knjigama
i naplati poreza za mletačku Dalmaciju i Albaniju (t.j. Boku kotorsku) od 17.
kolovoza 1750. kaže se da se proglas obznanjuje u svakom selu spomenutih
država, a osim na talijanskom da se izdaje uzporedno i na ilirskom (Illirico),
kako se nitko ne bi mogao izgovoriti nerazumievanjem talijanskoga. Međutim, u
uzporednom proslovu na ,,ilirskom'' taj se jezik ne zove ,,ilirskim'', već
,,hrvatskim'' (harvacki yexik). (Burić-Šarić Šušak 2013: 11).
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.208)
Dubrovčanin Joakim Stulić, pisac
najvećega hrvatskoga dopreporodnoga leksikografskog djela, napisao je:
,,Rjecsosloxje slovinsko-italiansko-latinsko'' 1806., ,,Lexicon
Latino-Italico-Illyricum'' 1801., ,,Vocabolario italiano-illirico-latino''
1810. U rječniku iz 1810. Stulić pridjev ,,Illirico'' prevodi kano ne samo
,,slovinski'', već i kano ,,hrovatski, horvatski, harvatski'' (1810: 731), a
imenicu Illyricus'' prevodi sa ,,Slovinac'' i ,,Hrvat'' (i inačicama tih
imena). Za tal. ,,fatto di costumi illirici'' navodi da se na ,,ilirskom''
odnosno ,,slovinskom'' reče ,,poharvatjen'' (1810: 732). U ,,Lexicon
Latino-Italico-Illyricum'' piše: ,,Illyrice, in Illirico, slovinski, harvatski,
hrovatski, horvatski'' (1801: 674)
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.208)
Dubrovčanin Marko Bruerović (Marc
Bruere Desrivaux, oko 1770.-25.XI.1823.) u svezi s dubrovačkim pomodstvom u
18.st. i početkom 19.st. da od ,,čupe'' (služavke) ,,do najponosne vladike'', i
od ,,pivnice'' do dubrovačkih senatora (,,glasovita Pregata'') ,,stidi se svak
jezik slovinski čisto govorit'', kritizira da svatko ,,Slavne bi se slatko
harvatske odreko starine'' (Počić 1852: 55-58). Bruerović je bio podrietlom
Francuz. Bio je pkesnik na više jezika, među ostalim i na dubrovačkom hrvatskom
jeziku.