Poviest / History

PRAVOSLAVNI HRVATI

 

Grb od pravoslavnih Hrvata

 

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Islam_u_Hrvata

Spomenik 67. Srp. Kralj. Akademije, str. 211

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.93-94)

Mehmed-paša Sokolović, veliki vezir Osmanskog Carstva (Grčević nije siguran je li taj ferman donio Sokolović), izdaje godine 1566. naredbu povodom harzaula grčkog patrijara, u kojoj kaže: ,,Car daje ferman, da rimski fratri po Budimu, Temišvaru i Dubrovniku i uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada na grčkoga patrijara. A što su milostinje primili, moraju dati patrijaru; no ako pak narod pod patrijarku ne spada, zabranjeno mu je napastovati fratre i njihov puk.'' (Matasović 1927: 111, br.63).

Godine 1557. Osmansko carstvo dalo je obnoviti Pećku patrijarhiju u novim granicama. U nju su uključena sva područja koja su Turci osvojili na sjeveru i zapadu pa se je prostor njene nadležnosti prostirao na okupiranim dielovima današnje Hrvatske, Crne Gore, BiH, u Mađarskoj, dielovima Rumunjske, Bugarske i Makedonije. Među njezinim vjernicima bilo je prema srbskomu povjestničaru Nedeljku Radosavljeviću pored Srba najviše Bugara, ali i Vlaha, Rumunja, Cincara i Grka (Radosavljević 2007: 66). Među njima je bilo, što Radosavljević ne spominje, i mnogo Hrvata.

Prvi patrijarh Pećke patrijaršije je bio Makarije, navodni rođak Mehmed-paše Sokolovića. Ali u vrieme postavljanja Makarija za patrijarha, Sokolović je bio tek vezir trećeg reda bez velikog utjecaja, a veliki vezir (drugi čovjek carstva) je tad bio Rustem-paša Hrvat. Sokolović je velikim vezirom postao tek 1565. godine. Sokolović je poznat što je pri osvajanju Sigeta 1566. pozivao na predaju hrvatskog bana Nikolu Šubića Zrinskog nudeći mu zauzvrat čitavu Hrvatsku.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.73)

Hrvatski povjestničar i vrstan poznavatelj BiH Krunoslav Draganović (1903.-1983.) navodi ,,Hrvatsko brdo'' jugozapadno od Travnika, predio ,,Hrvatske njive'' kod Zvornika na Drini, i mahalu ,,Hrvati'' u selu Sokolovićima, rodnom mjestu velikog vezira Mehmeda Sokolovića'' (Draganović 1991: 51). Ta mahala nije zabilježena u Grčeviću dostupnim austro-ugarskim vrelima. Vjerojatno je već prije austro-ugarskih popisa stanovničtva izgubila svoje žitelje i time nestala, a Draganović je razpolagao starijim podatcima iz vremena u kojem je BiH bila sastavni dio Osmanskog Carstva. Još dobar dio imena u BiH izvedenih od Hrvat se spominje u knjigama (usp. Zovko 1990: 44-45 i Lapčević 1933).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.166, 167)

Slovenski reformator i prevoditelj Biblije Primož Trubar (1508.-1586.) u predgovoru hrvatskoga glagoljičnoga Novoga zavjeta Trubar spominje u skladu s tim da se pravoslavna liturgija kršćana u Srbiji (,,Seruia oder Sirffey'') i u Bosni, koji sami za sebe kažu da su ,,grčke vjere'', održava ,,na njihovu običnom srpskom i hrvatskom jeziku'' (,,in jrer gemeinen Syrfischen vnnd Crobatischen Sprach'' (Sakrausky 1989: 205-206; usp. ,,in gemeiner Syruischen Sprach'', 206-207)).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.95)

Godine 1618. sarajevski kadija Avdula Efendić zabranio je ,,hrvatskim memurima'' da ,,od fratara'' kupe ,,resuma'' (davanja) (Matasović 1927: 130, br.265). Smatra se da ,,hrvatski memuri'' nisu muslimanski poreznici već predstavnici Pravoslavne crkve, kojima su osmanske vlasti stavljale na razpolaganje vojne postrojbe, s kojima su i od katolika prikupljali davanja.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.109-113)

Knjiga ,,Slika i opis jugozapadnih i iztočnih Venda, Ilira i Slavena'' od Francuza Balthazara Hacqueta (1739./40.-1815.).

Hacquet očito razlikuje najmanje 4 vrste pravoslavaca: Srbe iz Srbije, pravoslavne Hrvate, Uskoke i Morlake.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.135-136)

Petar Preradović (1818.-1872.), austrijski general i hrvatski pjesnik,  je bio Hrvat pravoslavnog podrietla. Još za života je stekao slavu u hrvatskoj javnost. Franjo Bartuš u predgovoru ,,Izabranih pjesama Petra Preradovića'' iz 1896. opisuje veličanstven doček Preradovićevih posmrtnih ostataka iz Beča u Zagreb (str.135-136; Grčević).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 37, 38, 39, 40, 134, 135)

Josip (Josif) Runjanin (1821.-1878.) je bio Hrvat pravoslavac. Obitelj Runjanin je bila vlaško-cincarskog podrietla iz sela Runjanin pored Loznice u Srbiji koja je izbjegla tiekom 18.st. u Habsburžku Monarhiju. Josip je rođen u Vinkovcima i kršten u tamošnjoj pravoslavnoj crkvi. Nema podataka da je Josip Runjanin ikada rekao da je Srbin. Njegova kći Wilhelmina Runjanin u razgovoru sa slovenskim novinarom Antonom Kosijem je izjavila da je sramotno to što je živeći u tuđini zaboravila hrvatski. To joj težko pada jer da su svi njezini predci s otčeve i majčine strane bili ,,Hrvati'' i jer su u obitelji i u tuđini govorili ,,hrvatski'' (Kosi 1936).

Ovako je Karlu pl. Matasiću Blagajskom, na njegov upit o otčevoj narodnosti 1921. Wilhelmina Runjanin opisala narodno opredjeljenje otca: ,,Pa moj je otac Hrvat'' (,,Mein Vater ist doch ein Kroat'') (Tomašek 1991.)

Kćer Runjanina objašnjava da se njezin otac nije dao uključiti u postupak narodnostne preobrazbe, jerbo da je bio previše konzervativan. U pismu Emiliju Laszowskom iznosi da se je njezin otac ,,Prem pravoslavne vjere priznavao'' ,,vazda Hrvatom'', pa je i nju ,,dao odgajati u hrvatskom duhu''. Nakon što je 60-ih godina nastao ,,rascjep i u nacionalnom smjeru'', on je ostao ,,vjeran svome osvjedočenju, jer je bio previše konzervativne prirode a da bi mogao biti sudionikom procesa preobrazbe'', pa je tako ,,do svoje smrti ostao što je uistinu bio te što je i meni dao ucjepljivati, naime Hrvat.'' (Tomašek 1991).

Uglasbio je pjesmu ,,Horvatska domovina'' od Antuna Mihanovića.

Dio iz Horvatske domovine:

,,Ko junaci, ko Horvati,

Ljaše kervcu domovini!

 

Teci, Sava hitra, teci

Nit' ti Dunaj silu gubi,

Kud li šumiš, svetu reci:

Da svog' doma Horvat ljubi,

...''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 37, 38)

Na stranicama Srbskoga nacionalnoga vieća pod rubrikom ,,Znameniti Srbi'' piše za Runjanina: ,,Budući da je bio oduševljen zvučnošću i skladnošću teksta Antuna Mihanovića, Runjanin ga je odlučio uglazbiti, a pri tome su mu pomogli ostali posjetitelji kuće [Peleš]. Pjesmu su ubrzo prihvatili i puk i vojnici, i često se pjevala po mnogim gostionicama Vojne krajine....''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 136)

Pravoslavni Hrvat August Harambašić (1861.-1911.), hrvatski političar, odvjetnik i pisac. Bio je sljedbenik Ante Starčevića.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 95)

Izkaz jednog pravoslavca iz Crne Gore u XIX. stoljeću, kada kaže: ,,mi smo Hrvati, ali smo srpske vjere, pa nam je i jezik srpski.'' (Strčić 1987: 163).

 

- U Srbobranu 16. listopada 1884.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.100) (Artuković 2001: 110)

Razne ,,gusjenice'' su napale ,,srpsko stablo''. ,,Nikoga ne zatekosmo da te gusjenice sa srpskog stabla trijebi, da ga od te napasti spasava. A ko da se tada tog posla lati? U srpskoj crkvi zatekosmo tada mnogo sveštenika, koji ne znadoše ni ko bješe sv. Sava a kamo li da su htjeli biti Savinijem apostolima, da njegove amanete: pravoslavnu vjeru i narodnost srpsku čuvaju i u njima pastvu svoju krijepe! Ta među njima zatekosmo čak neke da su ,,pravoslavni Hrvati'' koji sa amvona srpskog prosvjetitelja Save hrvatsku misao propovijedahu, a latinica im bješe milija od ćirilice.'' Škole su u službi Hrvata, inteligencija ,,sputana lancima položaja svoga i zastrašena od jezuitizma obzoraškog i šovinizma starčevićanskog'', a narod ,,zatekosmo obezglavljena i rastrojena i vidjesmo ga kako ga na trkalištu javnoga rada grabe hrvatske stranke i njihovi agitatori kao vuci janjce bez pastira. Niko nije smio biti Srbinom, pa se je zvao ili su ga zvali Vlahom.''

 

 

- Poslije napada na Kotor, turski zapovjednici su odlučili kazniti Pivljane i Nikšiće. Za ta plemena Elvije Čelebija piše, kako su to ,,lukavi Hrvati''.

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.120)

U jednom vrelu iz XVIII. st. nakon opisa borbi u kojima su sudjelovale hrvatske jedinice, samorazumljivo se dodaje da su ,,u Hrvata bila tri grčka svećenika, a u ugarskih naroda dva katolička'' (Korner 1760: 386).

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.122)

Srbski književnik, svećenik i prosvjetitelj Dositej Obradović (1739.-1811.), koji je u Srba bio osnivačem teze o ,,Srbima triju vjera'', naziva 1783. paroha Haralampija iz Trsta iz kurtoazije ,,Hrvaćaninom'', iako ga ujedno samouvjereno svrstava u Srbe (Obradović 1964: 217, 222). U Haralampijevoj obitelji vjerojatno se je čuvala sviest o starom hrvatskom narodnostnom imenu pak je Haralampiji godilo da ga zovu ,,Hrvatom'' ili ,,Hrvaćaninom'', što se je miešalo s odrednicom ,,Srbin po vjeri'' (pripadnik pravoslavne crkve).

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.120)

Prema caru Josipu II. (1785.) pored katoličkih Hrvata postoje i Hrvati ,,nesjedinjene grčke religije''. Za Banat kaže da u njemu žive Vlasi, Raci (oboje grčke religije) i doseljenici raznih nacija iz Njemačke (usp. Bartenstein 1802: XIX, XXII-XXIII)

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.119-120)

Mađarski grof i putopisac Dominik Teleki von Szek smatra 1795. da su Hrvati većim dielom katolici, a da manjim dielom, i to graničari, pripadaju grčkoj crkvi (1805: 268). Dielu naroda u Otočačkom, Ličkom, Slunjskom i Ogulinskom okrugu kaže da pripada ime Vlah, nu da u jeziku uobće nema sličnosti s Vlasima, nego da je rieč o Hrvatima. Vlasima ih zovu jer Hrvati grčki zakon zovu vlaškim i jer su Talijani već u stara vremena Vlasima nazivali stanovnike cieloga gorja od Senja do Novigrada (1805: 270).

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.120)

U djelu ,,Mithridates...'' iz 1809. spominju se ,,Hrvati grčke religije'', ,,grčki Hrvati'' (Mithridates: 632, 650).

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.122,123)

Srbski književnik Milovan Vidaković (1780.-1841.) piše u ,,Primečaniju o serbskomu ezyku'' otisnutom u njegovoj knjizi ,,Ljubomir u Elisijumu'' (u Budimu) 1814. kako u Sriemu i Banatu, kad čuju nekoga iz Slavonije i Hrvatske, ili iz Bosne, i Hercegovine, odmah kažu ,,ovo je šijak! kako govori''. Neposredno prije toga Vidaković spominje da se dosta puta može čuti kako se ,,Sremci'' i ,,Ervati'' prepiru i inate zbog svojih jezičnih razlika. U Vidakovićevu su proslovu ,,Ervati'' pravoslavci ijekavci iz Hrvatske i okolnih predjela koje on uključuje u razmatranja o novom zajedničkom srbskom književnom jeziku.

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.122)

Kapetan Aleksandar Trbuhović iz Petrinje javio se je Ljudevitu Gaju 26. III. 1835. riečima da je on ,,rogeni horvat, ma po zakonu cerkve serb'' (Horvat-Ravlić 1956: 463). Trbuhović predlaže Gaju znakovna rješenja za glasove nj, lj, đ i dž koja su izuzetno slična znakovima koje je uveo Đuro Daničić u Rječnik JAZU.

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.123)

Srbski vjerski dostojanstvenik i književnik Lukijan Mušicki (1777.-1837.) kano episkop gornjokarlovački u pismu koje je 1837. napisao uredniku ,,Srpskoga narodnoga lista'' naziva pravoslavno svećenstvo u svojoj eparhiji ,,klirom hrvatskim'', a svoj pravoslavni puk ,,Hrvatima'': ,,Šta ćemo sad'? i Vy i ja i Klir' Hrvatskij? ja ću mu sutra, kao na dan' Ekspedicie objaviti novo izdavane Lista - al' kad' će mi odgovoriti? Hoćete li i moći i hoteti pone više Eksemplara pečatati, da by i moj bedni Hrvati srećnu braću stići mogli.''

Lukijan Mušicki misli da je brojevima ,,Srpskoga narodnoga lista'' koje je već prije dobio i podielio po svojoj eparhiji ,,semena dobrog' i lepog' i istinitog' '' rasijao ,,po suhoj zeml'i Horvatskoj'' (Pozyv' 1837: 176).

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.132)

Srbski pjesnik Branko Radičević (1824.-1853.) koji je rodom iz Slavonskog Broda u pjesmi ,,Đački rastanak'' iz 1844. pjeva: ,,Rvaćane, ne od lane - Od uvek si ti bez mane!'' (Radičević 1847: 78-112; 98). Iako Radičević u velikosrbskom zanosu u toj pjesmi u ,,srpske vitezove'' ubraja i Šubića i Juranića (1847: 95), naziv ,,Rvaćanin'' mu se ne odnosi na katolike već pravoslavce.

 

 

- Božidar Petranović, godine 1848., na predizbornom skupu pravoslavnim biračima u Kninu:

,,Mi smo Hrvati. Nastojat ću da se mili naš hrvatski jezik što prije uvede u škole i u sudove.''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.127, 128)

Radoslav Lopašić piše da je u pratnji bana Jelačića 1848. bio pravoslavni pop: ,,Osobito mi je ostao u pameti dolazak banov senjskom cestom oko četvrte i pete ure po podne. Dan je bio vruć, a po cestama mnogo prašine. Kad su mužari naviestili dolazak banov, zagrmiše na šancevima topovi, zvonovi zazvoniše, a narod hrli na senjsku cestu. Tu sam se i ja smjestio, a imao i što vidjeti. Od Švarče podigli se oblaci od prašine, a kroz prašinu sieva vatra od pušaka i kubura, čulo se iz daleka klikovanje naroda i pratilaca banovih u gromkom ,živio', koji je još nadglasavala karlovačka svjetina. Više stotina graničara pratilo je bana što na konjima, što na kolima. Mnogi pratioci na kolima nosili su u ruci hrvatski barjak, a konjanici palili neprestano iz kubure. Malo kada bila je na okupu takova kavalerija. Uz staroga umirovljenoga oficira sa pikačem na hero, uzkim hlačama sa gajtanima i dugim frakom, jahao je pravoslavni pop ili kaludjer gomirski u dugoj mantiji, uz šerežana u crvenoj kabanici zeleni financijalni iberajter i tako dalje silna smjesa naroda od Ogulina do Karlovca. Ban, dočekan urnebesnim ,živio' u Karlovcu, unidje na trg sv. Trojice, gdje su ga djevojčice cviećem posule.'' (Lopašić 1895: VII)

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.132)

Šime Ljubić (1822.-1896.), jedan od osnivača hrvatskog poviestopisa, tvrdi 1864.: ,,Njeki da to bolje kvare u jugu bratimstvo i slogu, bezočno tvrde, da svi štokavci su Srbi, a čakavci Hrvati; i tako još da Katolik je Hrvat, a Grk Srbin, kad jasno je, da i Hrvati, već od najstarijeg vriemena kako i danas, govore izmienice ča i što, i da ima pravoslavnika ne malo po krajini, u Bosni i Dalmaciji, koji se zovu Hrvati, i tako katolika i u istoj srbskoj lneževini, koji se zovu Srbi.'' (Ljubić 1864: 71)

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.134)

Srbski pedagog, pisac školskih učbenika i širitelja srbske narodne sviesti među pravoslavcima, Đorđe Natošević (1821.-1887.) koji tvrdi za pravoslavce da ,,U nas ima čitavih krajeva, koji ni svoga narodnoga imena ne znaju, nego se drže i kažu Slavonci, Hrvaćani, Dalmatinci i drugo, samo ne Srbi.'', te razočarano kaže da ih zna ,,tako sramotnih, da se uvređeni nalaze, kad im ko kaže da su Srbi, a Srbi su''. Još kaže ,,da ima još ljudi, koji ovako ne znaju i ne mare za svoje ime, jezik, veru, koji su tako bez svoje narodne svesti kao mi, počevši od Banata pa do kraja Hrvatske i gornje krajine.'' (Natošević 1865: 116). O narodnostnoj sviesti u Hrvata ne iznosi mnogo bolje mišljenje, no Hrvatima pripisuje da hrvatske Srbe žele pohrvatiti. (Natošević 1865: 117).

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.137)

Majka Ante Starčevića je bila hrvatska pravoslavka.

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.137)

Hrvatska katolička plemićka obitelj Miletić, čiji se dio izselio iz Senja u Otočac pak zatim u Petrinju, gdje su njezini mnogobrojni članovi ženitbenim vezama prešli na pravoslavlje, nu ostali Hrvati. Iz te obitelji potječe i Stjepan Miletić (1868.-1908.), poznati hrvatski knjieževnik i kazalištni redatelj (Ljubović 2008: 296-297).

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.130,131,132)

Dokaz da su pravoslavni graničari bili privrženi hrvatskom imenu jest Rakovačka buna pod vodstvom pravaša Eugena Kvaternika (1825.-1871.) u listopadu 1871. u selima zapadno od Plitvičkih jezera i koja je zamalo zahvatila velike dielove Vojne krajine (Valentić 1991). Buna je trajala tri dana i završila Kvaternikovom smrću. U proglasu njegove ,,narodne hrvatske vlade'' od 8.X.1871. donesena su ,,načela, koja ravnaju narodnim vlastima, pozvavši narod prije svega na dužnu poslušnost'' (Šišić 1926: 27-28). Pred kraj Proglasa piše: ,,Dano iz glavnoga stana narodne hrvatske vojske, kao iz sijela narodne hrvatske vlade. U Rakovcu dne 8. listopada 1871., kanoti dana uzdignuća naroda hrvatskoga za slobodu i nezavisnost.'' (Šišić 1926: 28).

Kvaternik je uspio okupiti više stotina, prema nekim procjenama oko 1400 oružnika, većim dielom pravoslavaca. U Plaškom je 10. listopada dao blagosloviti oružje i zastave. Budući da je katolički župnik ,,umakao'', blagoslov je obavio pravoslavni paroh Samuilo Popović (Šišić 1926: 32). Inače, Kvaternik je imao stav da ,,su svi pravoslavni u našim zemljama, izuzev u kneževini Srbiji, istočni ili pravoslavni Hrvati''. Kvaternik je 3. prosinca 1861. u Saboru i u razgovoru s banom Josipom Šokčevićem predlagao osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (usp.: ,,Natuknuh mu potrebu patrijarhata hrvat. pravoslavne crkve.'') (Šegvić 1907: 10).

 

 

- Černa Hora, Praha, 1876:21:

,,Pitaš-li se na naboženstvi, odpovi Černohorec, že je ,,Srbin'', pitaš-li se na narodnost, rekne, že je ,,Crnogorac''

 

 

- Prema srbskom zakonodavstvu 19. stoljeća svaki doseljenik i stranac koji je u Srbiji deset godina, postaje Srbin. To je već u Ustavu iz godine 1835., glava jedanaest:

,,Svaki u vreme obnarodovanja ovog ustava u Serbskoj službi u Serbiji i izvan Serbije nalazeći se činovnik ili služitelj hristijanskog vjeroispovjedanija; svaki, komu je deset godina prošlo od kako se u Serbiji nalazi, ili koji nepokretna dobra u njoj ima, smatra se za Srbina...'' (Ustavi Knjaževine Srbije, Beograd 1988.)

Pored ovih službenih Srba bilo je i kupljenih. Vasa Pelagić je savjetovao učiteljima da čim stupe u učilište nauče učenike, da na pitanje: ,,Ko si mali?'' odgovore: ,,Ja sam Srbin''. ,,A bilo bi dobro'', veli Pelagić, ,,ako bi se našli dobri ljudi koji bi, tom prilikom, dali djeci po koji krajcar, kako bi u njima probudili želju da tako odgovaraju!'' (Obuše-nkova, Freidzon, Sedmi mešunarodni skup slavista, 1973:129)

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.126)

Frano Supilo o posrbljenim Hrvatima 1900.: ,,Posrbljeni Hrvati, to je velika većina našega naroda pravoslavne vjere koja je pomoću iste, prozvana ,srpskom', poprimila malo-pomalo i srpsko plemensko ime. Naši stariji ljudi sjećaju se da nazad trideset godina među pravoslavnom inteligencijom nije bilo ni traga srpskom imenu i srpskoj ideji, a u prostom seljačkom narodu pravoslavne vjere ni dan današnji nije srpsko ime uhvatilo korijena, jer on i sad još, premda kaže da je srpske vjere, ,hrvatski' govori. Vjerska propaganda i izvanjska agitacija učiniše da su pravoslavni počeli gubiti hrvatsku svijest i pretvoriše se u Srbe.'' (Supilo 2000: 138)

 

 

- Srbska samostalna stranka (SSS) do 1905. nije prolazila izborni prag, jerbo su se pravoslavci u Hrvatskoj smatrali Hrvatima i glasovali su najvećim dielom za stranku HSP od Ante Starčevića.

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.138, 139)

Zbornik ,,Oblici nacionalnih pokreta u suvremenim državama (Austro-Ugarska, Rusija, Njemačka)'' koji je na ruskom jeziku izišao u Sankt-Peterburgu 1910. pod redakcijom ruskoga pravnika i povjestničara A. Kasteljanskoga. Poglavlja o južnim Slavenima napisali su u toj monografiji slovenski političari i pisci Etbin Kristan (1867.-1953. (Kasteljanskij 1910: 203-233) i Ivan Krek (1865.-1917.) (Janez Evangelist Krek, Kasteljanskij 1910: 234-250). Piše da iako su Hrvati katolici, a Srbi pravoslavci, u Dalmaciji, napose u Dubrovniku, postoje ,,Srbi katoličke vjeroispovijesti'', a u Hrvatskoj se neriedko mogu naći pravoslavni Hrvati (Kasteljanskij 1910: 205).

 

 

- U Prvom svjetskom ratu se većina pravoslavaca zapadno od Drine borila na strani Austro-ugarske protiv Srbije.

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.146, 147, 148)

Boroevićev suvremenik i častnik Glavnoga stožera Edmund Glaise von Horsteanu (1882.-1946.) u svojim memoarima objavljenima 1980. je napisao da je Boroević bio ,,Hrvat'' koji je ,,po svojoj pravoslavnoj vjeri'' zapravo bio ,,Srbin''. Horstenau očigledno nije znao da je Boroević prešao u grkokatolike (Tatić 2019: 206).

Boroević se u prosincu 1915. obratio dalmatinskim jedinicama riečima ,,Vi ste Hrvati, a i mene je rodila majka hrvatska.'' (Tatić 2019: 88, 204).

Kipar Robert Frangeš-Mihanović (1872.-1940.) bio je s Boroevićem u glavnom stanu blizu bojištnice. Na osnovu svojih osobnih razgovora s Boroevićem javnosti je prenio da se je Boroević smatrao Hrvatom i da se ponosio time, i da je imao razvijen hrvatski jezični osjećaj (Tatić 2019: 74).

U posljednjim mjesecima života Boroević je najvjernijeg prijatelja u duhovnom, tvarnom i stvarnom pogledu imao u Slavku Kvaterniku (usp. Pojić-Marjanić 2011). Njemu piše da se je Narodnomu vieću SHS-a 1918. obratio ,,kao domoljub koji svoju domovinu voli isto tako kao i svaki drugi Hrvat'' (Pojić 2006: 9)., piše mu o svojem ,,svjetonazoru kao Hrvata'', o sebi kao ,,Hrvatu'', o banu Laginji kao najvišem predstavniku svoje domovine (t.j. Hrvatske) (Pojić 2006: 10), a svoj jezik zove ,,hrvatskim''.

O Boroeviću piše Milan Pojić: ,,Nedvojbeno je da je Svetozar Boroević kršten u pravoslavnoj crkvi, vjerojatno parohijskoj crkvi u selu Mečenčani, gdje je službovao njegov otac.'' ... ,,On u svojim istupima i pismima sve do smrti izričito navodi da je Hrvat, a domovina mu je Hrvatska.'' (Pojić 2006: 4)

Zanimljivo je da u Beogradu (Zemun) po Boroeviću nazvana ulica, a u Sloveniji su mu dignuli spomenik zbog obrane slovenske granice od Italije. U Zagrebu mu još nije dignut nikakav spomenik, što je poprilično sramotno s obzirom da se radi o jrednom od najvećih hrvatskih vojskovođa. (Tatić 2019: 215).

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.158, 159)

Popis stanovničtva iz 1890. prvi je popis nakon ujedinjenja Vojne krajine s Hrvatskom i Slavonijom i jedini je stariji popis stanovničtva u kojem se razlikuje između ,,hrvatskoga'' i ,,srbskoga'' jezika - iako je to u službenim tiskovinama naknadno izbrisano objedinjavanjem pod zajedničkim nazivnikom ,,hrvatski ili srbski'' (Rimac 2008: 226).

Za 369.600 popisanih pravoslavaca navodi se da im je materinski jezik ,,srbski'', a za 192.531 pravoslavca ,,hrvatski'' (Rimac 2008: 288-290). Gotovo polovica svih pravoslavaca srbskoga jezika u Hrvatskoj i Slavoniji potječe iz Sriema (152.108), diela bivše Srbske Vojvodine. U Sriemu se za samo 3183 pravoslavca piše da govore hrvatskim kano materinskim jezikom. Za razliku od toga, kotar Srb na pr. imao je prema popisu gotovo 100% pravoslavaca s hrvatskim kano materinskim jezikom (Rimac 2008: 253). M. Rimac pokazuje da izuzev Sriema pravoslavci srbskoga jezika u Hrvatskoj i Slavoniji uglavnom obitavaju u mjestima s većim eparhijskim središtima (258).

Glede katolika, prema popisu iz 1890. za 1,342.379 rimokatolika piše da im je materinski jezik hrvatski, a za 2424 rimokatolika, većinom u Sriemu, piše da im je materinski jezik srbski.

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.150-158)

Luka na otoku Ellis kod New Yorka je bila najvažnija useljenička točka preko koje je u XIX. i XX. st. ušla u SAD većina useljenika. Podatci o useljenicima u razdoblju 1892.-1924. u uneseni u računalnu osnovicu, te se mogu pretraživati na svemrežju www.ellisisland.org.

Tu ima dosta zapisa koji svjedoče o Hrvatima pravoslavcima koji su se tad tako izjasnili.

- Na otok Ellis 6.10.1910. je stigao Hrvat Jovan Boroević iz mjesta Knezovljani (to je pravoslavno seli iz Sisačko-moslavačke županije) (str.151)

- U New York je Gjuro Boroević došao 16. 11. 1927. iz sela ,,Selo Borvevic'' (Boroević) (Sisačko-moslavačka). Piše da je jugoslavenskog državljanstva, a hrvatske narodnosti, ter da zna čitati i pisati hrvatski i englezki. (str. 151)

- S prezimenom ,,Tesla'' upisano je u osnovici 89 osoba, od toga 29 Hrvata i 5 Srba. Oni koji su u osnovici upisani kano Hrvati, zovu se Vasilj, Vasily, Stevan, Simo, Sava, Rade, Petar, Marko, Mile, a dolaze iz mjesta: Medak, Vojnic, Vrbovsko, Mitrovica.

- Hrvatima se izjašnjavaju i doseljenici s prezimenom ,,Desnica'' (pristigli 1906.-1913.): Vasilj, Stojan, Stefan, Siwo, Nicola, Mile, Joan..., a iz mjesta Srbovcina, Serb, Srb, Kimocac, Kozin... Prezimena Desnica ima 20, a od čega je 10 Hrvata, ter 3 Srba. (str.152-153)

- Prezime Momčilović ima 48 nositelja, od čega 30 Hrvata, 10 Srba. Pod etničke Hrvate upisano je svih 11 osoba koje se prezivaju ,,Srbljan'' (1905.-1913.) (,,Jovo'', ,,Rade'', ,,Slavko''...), iako osnovica izbacuje da ima samo 9 Hrvata s tim prezimenom. Za prezime ,,Horvat'' piše da ima 1248 nositelja, među kojima 382 Hrvata i 5 Srba. (str.153)

- Prezime ,,Gjukic'' ima 67 osoba, od toga 42 Hrvata i 4 Srbina; prezime ,,Mihajlovic'' ima ukupno njih 75, od toga 27 Hrvata i 8 Srba; prezime ,,Dubaic'' ima 12 ljudi, od toga 7 Hrvata i 2 Srba. Prezime ,,Raskovic'' ima 41 ljudi, od toga 15 Hrvata i 4 Srba. I još ih je puno nabrojano. (str.153).

- Iz mjesta Srb stiže veća skupina useljenika 14.5.1909. (Ciganovići, Desnice, Jovanići). Oni ne samo da su Hrvati, nego kažu da dolaze iz zemlje Hrvatske i da imaju hrvatsko državljanstvo. (str.154)

- ,,Savo Vacicevic'' prvi je na svojem popisu od 14.3.1910. On ima austrjsko državljanstvo, dolazi iz mjesta ,,Ustica'' (Uštica kod Jasenovca) u zemlji Austriji, a po narodnosti da je Hrvat. (str.155)

- 30.3.1910. stiže ,,Nikola Ciganovic'' iz zapadnobosanskoga sela Mrkalji i kaže da je austrijskoga državljanstva, a hrvatske narodnosti. Hrvatima se 29.5.1912. izjašnjava četvero daljnjih pravoslavnih useljenika iz Mrkalja: Nikola i Jovan Ciganović, Jovo i Pavle Davidović. (str.155)

,,Vokan Micic'', ,,Vide Bubica'' i ,,Pero Bukvic'' stižu iz Sarajeva 1. 5. 1904. Za njih je zapisano da su ugarskoga državljanstva i hrvatske narodnosti. (str.155)

,,Jovo Karanovic'' upisan je 22.6.1913. Kaže da dolazi iz mjesta ,,Petrovic'' iz zemlje ,,Boznia'', ter da je Hrvat po narodnosti. 26. 4. 1912. stiže iz sela ,,Vlahovic'' u Hercegovini kod Ljubinja ,,Mahmutovic Hadzo'' i izjašnjava se Hrvatom. Na istom se popisu nalazi i ,,Lubolic Mihajlo'' iz Hercegovine, koji je upisan kano Hrvat. (str.155-156)

- Većina doseljenika iz Crne Gore izjašnjava se Crnogorcima, a mali dio Srbima.

11.IV.1912. iz mjesta ,,Kocane'' (Crna Gora) dolazi ,,Gepo Djukanovic'' koji se izjašnjava Hrvatom. ,,Mirko M. Nikitch'' stiže 13. III. 1906. iz mjesta ,,Ouskok'' (Uskok) (Crna Gora). Po narodnosti se izjasnio Hrvat.

21.IX.1921. tri osobe iz Crne Gore (,,Blazo Vuscovich'', ,,Iovan Vuscovich'', ,,Milo Damianovich'', po narodnosti se izjašnjavaju Srbima kojima je materinski jezik ,,hrvatski''.

 

 

- Godine 1920. je tek osnovana Srbska pravoslavna crkva po vladosbornoj odluci kralja Aleksandra Karađorđevića pretvorila sve pravoslavne Hrvate u Srbe.

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.132)

Srbski političar (državničar) Stojan Protić (1857.-1923.) jedan dio t.zv. prečanskih Srba zove ,,Hrvaćanima'': ,,Ako naši Vojvođani ili Bosanci, ili Staro-Srbijanci, ili Crnogorci ili Hrvaćani ne mogu da još podnesu onu meru slobode koju Srbija ima'' (Protić 1921: 65).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.140-149)

Članak na mrežopisu ,,kurir.rs'' objavljen s podnaslovom: ,,Predstavljamo događaje o kojima se već decenijama ne govori ili se prećutkuju''. Podpisuje ga novinar Momčilo Petrović.

U ,,vojsci zloglasnog poglavnika NDH Ante Pavelića, njih trinaest bili su Srbi, i to na vrlo odgovornim položajima''. Za generala Stimakovića kaže se da je izdržao svih 20 godina robije u jugoslavenskom zatvoru Stara Gradiška i da je ,,tvrdoglavo'' ,,odbijao da se pokaje''.

Hrvat pravoslavac Đuro Gruić (1887.-1945.) je od partizana osuđen na smrtnu kaznu.

Izjava generala Gruića prema Vukadinoviću glasi: ,, ,Veliki broj Srba pravoslavaca je bio visoko pozicioniran u Hrvatskoj vojsci, a veliki broj civila, pravoslavaca i Srba svoju su obvezu prema državi odrađivali na druge načine...' Na pitanje Predsjednika suda kako je kao pravoslavac mogao stupiti u hrvatsku vojsku general Grujić mu je odgovorio: ,Ponosan sam što sam pripadnik te vojske, jer iako sam pravoslavne vjere, ipak sam bio i jesam Hrvat.' (Izvor: Arhiva Vrhovnog suda FNRJ, Grujić i ostali, 1945, 2298/45).

(Vukadinović 2014: 88)

Vukadinović na str. 141-142 Grčevićeve knjige, opisuje zašto sve hrvatske pravoslavce zove Srbima. To je dokaz kako su Srbi samo tako spremni posrbiti sve i svakoga.

Spominje se hrvatski pravoslavac ukrajinskog podrietla, Fedor Dragojlov (1881.-1961.), koji je bio glavni zapovjednik Hrvatske vojske u razdoblju 1943.-44.

Vukadinović nabraja pojedine pravoslavce u vojsci NDH (Grujić Đuro, Iskrić Jovan, Opačić Miroslav, Ožegović Miloš, Pribić Jovan...) i onda izjavljuje da je u Vojsci NDH bilo više Srba ,,nego što su Karađorđevići 1919. u Vojsci Kraljevine SHS imali - Hrvata!'' (usp. Vukadinović 2014: 24-25).

I u djelu ,,Znameniti Srbi u Hrvatskoj I.'' Filipa Škiljana, mnoge se Hrvate pravoslavce samo tako proglašava Srbima. U njoj se hrvatskog pjesnika Preradovića na silu zove Srbinom.

Vukadinović također i hrvatskog pravoslavca Svetozara Boroevića naziva Srbinom, makar se ovaj nikad tako nije nazvao i to se na razno razne nelogične načine pokušava dokazivati.

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.159-160)

Prema popisu stanovničtva iz 2011. u RH živi 190.143 pravoslavaca (v.dzs.hr). Srba je sveukupno 186.633, a Srba pravoslavaca 159.530. Srbski kano materinski jezik govori u RH 52.879 stanovnika, srbsko-hrvatski 7822 stanovnika, a hrvatsko-srbski 3059. Iz toga proizlazi da velika većina Srba u RH hrvatski jezik doživljava kano materinski jezik. Na popisu iz 2011. pravoslavnim Hrvatima izjasnilo se je 16.647 osoba, a što je više nego Hrvata muslimana (9647).

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.161, 162)

Na čelu današnje (2020.) Hrvatske pravoslavne crkve je arhiepiskop Aleksandar koji je kano Radoev Ivanov rođen 1957. u Bugarskoj u Plevenu. On je izhodovao da obnovljena HPC 2013. postane autokefalnom podružnicom Europske pravoslavne crkve kojoj je sjedište u Parizu. Godine 2015. odlukom patrijarha EPC-a Nikolasa arhiepiskopom HPC-a imenovan je Aleksandar.

Arhiepiskop Aleksandar o kočenju od strane Države: ,,Vlasti Republike Hrvatske već 5 godina uspješno odbijaju registrirati Hrvatsku pravoslavnu crkvu (HPC) izmišljajući nezakonite zahtjeve, poput zahtjeva o popisu vjernika. Taj zahtjev proturječi Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica, Zakonu o zaštiti osobnih podataka i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (čl.9). Moramo napomenuti da se još prije obnavljanja sadašnje HPC, u Popisu stanovništva iz 2011. godine kao Hrvati pravoslavci izjasnilo 16.647 osoba. Taj je broj veći od sveukupnog broja vjernika svih vjerskih zajednica upisanih u Evidenciji vjerskih zajednica pri Ministarstva uprave RH.'' (Hrvatski arhiepiskop Aleksandar 2018: 7)