DOKAZI O HRVATSTVU
SLAVONIJE, ZAGORJA I OKOLNIH KRAJEVA KROZ POVIEST
- Dio
proslova o doselitbi Hrvata u glavi
XXX. DAI glasi:
,,Od onih se pako Hrvata,
koji dodjoše u Dalmaciju, odieli jedna čest i obladaše Ilirikom i Panonijom. I
ovi imahu samosvojnog arhonta, koji tek šiljahu prijateljske darove arhontu
Hrvatske.''
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bijela_Hrvatska
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_na_Dravi_925.
Da se Hrvatska protezala daleko
na sjever od prvobitnog dalmatinskog zaleđa, potvrđuju i zapisi sa splitskih
crkvenih sabora održanih 925. i 928. godine, kada je odlučeno da ninski biskup
Grgur mora otići iz svoje biskupije, a u zamjenu su mu na izbor ponuđene tada
nepopunjene biskupske stolice: skradinska, sisačka
ili delmitanska.
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Supetarski_kartular
Izvor: Novak, Viktor i Petar
Skok, Supetarski kartular, Zagreb 1952.
- Supetarski zbornik se sastoji
od 15 pergamenskih listova. Prvi glavni dio napisan je oko godine 1105. lijepom
karolinškom minuskulom. Na zadnjem listu, nalaze se dva kasnija zapisa, pisana
nekaligrafskom karolinškom minuskulom. U njima se govori o sedam hrvatskih
banova, koji su birali hrvatske kraljeve, te o postavljanju banova iz 12
hrvatskih plemena. Kako se iz pisma mora zaključiti, ova su dva zapisa
nadopisana u Supetarski zbornik iz nekoga staroga izvornika koncem 13. ili
najkasnije početkom 14. stoljeća.
,,U
prošlim vremenima u kraljevstvu Hrvata
bio je ovakav običaj: bilo je sedam banova, koji su birali kralja u Hrvatskoj, kada bi kralj umro bez djece, naime ban Hrvatske prvi, ban bosanski drugi, ban
Slavonije treći, ban Posige
četvrti, ban Podravije peti, ban Albanije šesti, ban Sremi (Hl'mi, Hum) sedmi...''
izvorno: ,,Tempore transacto erat consuetudo in regno Croatorum: erant septem
bani qui eligerant regati in Croacia, quando rex sine liberis moriebatur,
scilicet banus Croaciae primus, banus bosniensis secundus, banus Sclavonie
tercius, banus Posige quartus, banus Podrauie quintus, banus Albanie sestus,
banus Sremi septimus...''
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.26-27)
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46073
- Ugovor između Hrvata i Kolomana (Pacta Conventa) (Dodatak
trogirskomu rukopisu Tome arhiđakona. (Ovaj dodatak nije djelo arhiđakona Tome,
već potječe od nepoznatog pisca, koji ga je pripisao onom priepisu Tomine
poviesti, što se čuvao u Trogiru. Kako pismo pokazuje, pripisan je ovaj dodatak
krajem 13. ili početkom 14. st.):
,,Kako i
po kojem se ugovoru predadoše Hrvati kralju ugarskomu.
...
Koloman
po Božjoj milosti (kralj), sin Vladislava, kralja ugarskoga, nasliedivši kraljevstvo
od otca svoga i budući da je vrlo odvažan bio, odluči čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga
podrediti svojoj vlasti pak stoga dođe sa svojom vojskom do rieke Drave.
...
...i
odpremiše (kralju) dvanaistoricu razboritih plemića od dvanaist plemena hrvatskih t.j. župana Jurana od plemena Kačića,
župana Ugrina od plemena Kukara, župana Mrmonju od plemena Šubića, župana
Pribislava od plemena Čudomerića, župana Jurja od plemena Svačića, župana Petra
od plemena Murića (Mogorovića), župana Pavala od plemena Gusića, župana Martina
od plemena Karinjana i Lapčana, župana Pribislava od plemena Polečića, župana
Obrada od plemena Lisničića, župana Ivana od plemena Jamometića i župana
Mironju od plemena Tugomirića.
...
Tada, ako
bi gospodin kralj poslao po njih, treba da iziđe na vojsku svako pleme s
najmanje deset konjanika oklopnika o svom trošku do rieke Drave, a onda dalje prema Ugarskoj na trošak gospodina
kralja, sve dok vojna potraje. I tako je uređeno godine spasa 1102. i t. d.''
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Horvat_(ban)
Ivan Horvat je bio Ban Mačvanske
banovine, od 1377. do 1383., veliki župan župe Vuka sa sjedištem u Vukovu
(današnji Vukovar). Od 1383. do 1386. bio je i ban cijele Hrvatske Slavonije i
Dalmacije, što je bio i za vrijeme kralja Tvrtka od 1387. do 1394., nasuprot
imenovanim od strane Žigmunda Luksemburškog.
Vremenom se Ivan Horvat sve više
približio kralju Tvrtku I. Kotromaniću. Godine 1387. godine braća Pavao,
Ladislav i Ivan Horvat su od Tvrtka dobili na upravu oblast Usoru, u kojoj je
sagrađen Dobor Grad. Ivan Horvat od kralja Tvrtka dobio je na upravu i grad
Omiš.
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Pavao_Horvat_(biskup)
Pavao Horvat potječe iz plemena
Banča, a sin je plemića magistra Petra, sina Pavlovog iz Horvata (Stari
Mikanovci kod Vinkovaca). Na zagrebačku biskupsku stolicu došao je poslije
biskupa Demetrija 1379. godine. Obitelj Horvat je u svom grbu imala ljiljane.
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.45)
Izvor za izvor: Ivan Turčanski,
Chronica Hungarorum (Ban Ivan Horvat osvećuje se kraljicama i palatinu
Gorjanskomu)
,,...
kretali sredinom polja put Đakova, navali ban Ivan Horvat s velikom
neprijateljskom četom...''
,,...
navale divlji Hrvati...'' (tu se misli na ustanike bana Ivana Horvata)
- https://hrcak.srce.hr/file/114280
(ban Ivan Paližna)
- Izvor:Lucio,
Memorie istoriche di Tragurio, str. 331, 351, isti, Historia di Dalmatia, str.
331 (= CDH X/1, str. 375, CD XVII, str. 52.)
(siečanj, 1387.)
Ivan Paližna, vranski
prior i ban Kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske (prior Aurane etc.
regnorumque Sclavoniae, Dalmatie et Croatie banus), dao je Cionu Marinovu iz
Firence u zakup prihode od soli i solne carine u Dalmaciji, a ispravu je izdao
dok je opsjedao utvrdu Nomach (Unac?).
- Izvor: Pavao de
Paulo, a. 1387.
(veljača, 1387.)
Toma, brat priora i
bana (frater domini prioris et bani) Ivana Paližne, putuje sa zagrebačkim
biskupom Pavlom Horvatom, Pavlom de Georgiis i drugim plemićima iz Zadra u
Apuliju, a dan kasnije „gospodin ban Ivan“ (dominus Ioannes banus) odlazi iz
Zadra u Hrvatsku.
- Izvor: CD XVII,
str. 55. –56. (= CDH X/1, str. 393. – 394.).
(ožujak 1387.)
Ladislav od Lučenca,
glavni zapovjednik kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, zapovijeda
gradečkoj općini da sruši palisadu kojom je utvrđen Zagrebački kaptol jer su
njegovi kanonici pristali uz Ivana Horvata, bana Mačve, Ivana Paližnu,
„nekadašnjeg vranskog priora“ (pridem prior de Aurana), i Hrvoja Vukčića
Hrvatinića, koji su s mnogim drugim pobunjenicima, svojim „sudionicima i
poslušnicima“ (complices et sequaces), sabrali „silnu i veliku vojsku“ (ingens
et magnus exercitus) protiv ljudi odanih kralju.
-
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
1. ožujka 1484., Tržić, prodaja
plemenšćine u selima buške (Bužan) županije pred banskim namjesnikom i buškim
kraljevskim stolom u Tržiću na glagoljici:
,,Mi
Gašpar Perušić iz Pseta, budući namestnik vzmožnoga i vzveličenoga gospodina
Gerebi Matijaša, rusagova Dalmacije i
Hrvat i sloinskoga bana, v stoli
kraljevi meju plemenitimi ljudi v Bužah, ...''
Izvor [Ivšić et al., str. 227].
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.65)
Krunitbena zavjernica Vladislava II. godine
1490. (izvor: Klaić, Povjest Hrvata II. 3.:
,,Također,
da ne ćemo moći drugim nego Ugrima, i to svakako veoma zaslužnima, dati i
podieliti čast erdeljskoga vojvode, sikulskoga, temeškoga i požunskoga župana,
potom čast bana Slavonije, Dalmacije i
Hrvatske, kao i severinskoga, biogradskoga i jajačkoga i drugih mjesta...''
Rečenicu ,,Da
ćemo kraljevinu Ugarsku s ostalim kraljevinama i pokrajinama njoj
podloženima...'', je kralj morao izpraviti na saboru u Budimu godine 1492.,
koja je onda glasila: ,,Da ćemo
kraljevinu Ugarsku s drugim kraljevinama naime Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom i sa stranama erdeljskim, kao i
s pokrajinama njoj podloženima...''
-
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
1490., Tržić, knez Ivan Kosinjski pred buškim
rotnim stolom zalaže dio svoje plemenšćine prioru pavlinskog samostana sv.
Spasa na glagoljici:
,,Mi
Tomaš Mogorić, špan mej plemenitimi ljudi Bužami, i v stoli pitanja buškoga
namestnika pod vzmožnim gospodinom Egervari Laclavom, banom dosjnim hrvackim i slovinskim i Dalmacije,
...''
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.71)
Izprava hrvatskih staleža, kojom potvrđuju
požunski mir (1492.) (Klaić, Povjest Hrvata II.)
,,Mi
Ladislav od Egervara, ban kraljevina
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije it.d., Bernardin Frankopan senjski, krčki i
modruški knez, potom Nikola, Ivan i Mihajlo također Frankopani, tako isto
senjski, krčki i modruški knezovi, Karlo knez krbavski, Stjepan i Mihajlo,
knezovi od Blagaja, Petar i Pavao Zrinski, Ivan Hening od Susedgrada, Baoša
vojvoda svetoga Save, Baltazar Baćan, Petar Bočkaj, Bernardin Rohfy, Petar
Pogan, Juraj Mikuličić, Mihajlo Kerhen, Juraj od Zempča, Toma Mogorić, Petar od
Gudovca, Kristofor Šubić od Perne, Juraj Kaštelanfi, Nikola Turbelt, Jakov
Martinušević, Juraj i Matej Gusić, Albert Lonjaj, Nikola Bočkaj, Juraj Buković,
Gašpar Perušić, Gašpar Farkašić, Juraj Šubić, Toma Martinušević, Nikola
Herković, Emerik Hašagi, Ivan Pezery, Juraj Pogan, Vladislav Bučić, Ivan
Mindsenti, Ilija od Bučinca, Pavao Bolković, Juraj Krivčić, Juraj Orlovčić,
Ivan Ješković, Ivan Keglević, Juraj i Marko Bobojelić, Ivan Mikčić, Vladislav
od Stubice, Ladislav Pekri, Nikola Resić, Juraj Plavičevski, Vojko Maretić,
Židan Otmioć, Pavao Petričević, Nikola Oroz, Juraj od Orehovca, Ivan literat od
Česteca, Petar Gereci, Ivan Orlić, Ivan Kernjak i Ivan od Orehovca, kano i
ostali baruni, velikaši i plemići kraljevina
Hrvatske i Slavonije...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Dokument of 2. rujna 1451. pisan u Baški:
,,...
vikariša crikve svete Marije iz Zagreba
i vižitatura slovinskoga i hrvatskoga,
i
takoje našega ... fratra Svanislava vikariša crikve svetago Mikule z Gvozda modruštkoga ...
... ''
Vidi Acta croatica, str. 225 (ili [Ivšić et
al., str. 127].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
1. ožujka 1484., Tržić, prodaja plemenšćine u
selima buške (Bužan) županije pred banskim namjesnikom i buškim kraljevskim
stolom u Tržiću (Velebit-Lika):
,,Mi Gašpar Perušić iz Pseta, budući
namestnik vzmožnoga i vzveličenoga gospodina Gerebi Matijaša, rusagova Dalmacije i Hrvat i sloinskoga bana, v stoli kraljevi meju plemenitimi ljudi v Bužah, ...''
Izvor [Ivšić et al., str. 227].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
1490., Tržić, knez Ivan Kosinjski pred buškim
rotnim stolom zalaže dio svoje plemenšćine prioru pavlinskog samostana sv.
Spasa, na glagoljici:
,,Mi
Tomaš Mogorić, špan mej plemenitimi ljudi Bužami,
i v stoli pitanja buškoga namestnika pod vzmožnim gospodinom Egervari Laclavom,
banom dosjnim hrvackim i slovinskim i Dalmacije, ...''
Izvor [Ivšić et al., str. 295].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
1491. pri Slatskoj gori (Petrovoj gori). Acta
croatica. str. 145 ili [Ivšić et al., str. 297], na glagoljici:
,,Fratar
Mihal, vikariš kloštra sv. Marie pri Zagrebi,
provincial i vižitator slovinski i
Istrie i Hrvat, poli mora reda remet, prisežnik regule bl. Avgustina, ...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
24. rujna 1492. U Tržiću. Bužki stol uvadja
fratre samostana sv. Marije u Zažićnu u posjedovanje plemenštine u Mohlićih,
koju im je u svojoj oporuci na glagoljici ostavio Dujam Vlaić. Vidi Acta
croatica, str. 150 ili [Ivšić et al., str. 304 i 307]:
,,Mi
Tomaš Mogorić pod vzmožnim gospodinom Vladislavom iz Egervara, rusagov
kraljevstva ugarskoga, Dalmacije i Hrvat
i Slovin, koga dostojnim banom, budući špan meju plemenitimi ljudi v Bužah, ...''
,,... s
pravom pravdom hrvackom ...''
27. ? 1500., Bović kod Siska [Ivšić et al., str.
362], Kupoprodajni ugovor na glagoljici u Boviću kod Siska:
,,...
Luka Hrvačić dobrovoljnim zakonom
zakonom zemlju svoju vlastitu ...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
5. travnja 1510., Otočac,
hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i senjski kapetan Andrijaš Bot od Bajne
rješava spor između plemićkih rodova Nemanića i Darojića, na glagoljici:
Andrijaš Bot od Bajne
,,D(almacije),
H(rvacke), S(lovinja) ban i k(apitan) s(enjski)''
Izvor [Ivšić et al., str. 386].
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.78)
Iz pisma papinskoga poslanika Antonija
Burgia:
,,2.
veljače 1526.
......
Biskup mi je zagrebački javio, da će hrvatska
gospoda o Preobraženju sv. Pavla sazvati bez kraljeva dopuštenja veliki
sabor u Križevce, slavonski grad, na
kojemu su odlučili odkazati posluh kralju i sklopiti savez s Turčinom...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
5. rujna 1526. U Zagrebu. Knez Krištofor
Frankapan piše na glagoljici senjskomu biskupu Franji Jožefiću, zašto nije
mogao prispjeti k Mohaču, zatim savjetuje, kako bi valjalo zemlju braniti od
Turakah. Acta croatica, str. 217
,,...
Ta drugi put je ova: ako car nepride za kralem t(r) i neposede budina, tr se
verne, bojeći se jeseni, tako mnimo, pod Jajce
sam sobu, a Inbrajin baša, toga štimamo ošće poslati ovuda čes Slovine tr Hervate. ...''
Izornik u carskom tajnom arkivu u Beču.
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.90)
Izborna listina cetinskoga sabora od 1.
siečnja 1527. (izbor u Cetingradu)
,,Mi
Andrija, po milosti Boga i apostolske stolice biskup kninski i opat toplički, knezovi Ivan Torkvat Krbavski, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk braća i Juraj Frankapani Senjski, Krčki i Modruški,
Stjepan Blagajski, potom Krsto Peranski, Bernardo Tumpić Zečevski, Ivan Kobasić
Brikovički, Pavao Janković, Gašpar Križanić, Toma Čipčić, Mihajlo Skoblić,
Nikola Babonožić, Grgur Otmić, sudac
županije zagrebačke, Antun Otmić, Ivan Novaković, Pavao Izačić, Gašpar
Gusić, Stjepan Zimić i svi koliki ostali plemići, velikaši, kao što i sav kolik
narod plemenitih županija, gradova i kotara hrvatske kraljevine...
...
... i
ciele ove slavne kraljevine Hrvatske
pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga i
naravskoga kralja i gospodara...
...
...
Dano u gradu Cetinu u glavnoj našoj
skupštini...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Nikola Šubić Zrinski, isprava iz 1544. pisana
brzopisnom glagoljicom u Ozlju:
,,Mi
knez Miklouš Zrinski i ban hrvatski i
Slovin u Dalmacije ...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Notarska isprava na glagoljici iz 1550.
pisana u Bakru, koja spominje
,,...kneza
Miklauša Zrinskoga (tj. Nikolu Šubića Zrinskoga), i bana slovinskoga, i hrvackoga, i Dalmacije...''.
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
U jednom glagoljičkom dokumentu od 4.
kolovoza 1550. pisanom u Topuskom spominje se ovo ime: ,,...Hrvat Ištvan s
Pozvizda.'' Vidi Acta croatica str. 250.
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.93)
Kralj Ferdinand ne dopušta, da se Nikola
Zrinski pobije u dvoboju. (Barabes Samu, Codex epistolaris et diplomaticus
comitis Nicolai de Zrino) 9. kolovoza 1554. pisano u Beču:
,,...nama
milim grofom Nikolom Zrinskim, banom kraljevina naših Dalmacije, Hrvatske i Slavonije it.d., i među spomenutim pašom...
...
...jer
je ban t.j. podkralj triju kraljevina
naših Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i ovako ga obasjava sjaj mnogih imena
velikoga dostojanstva;...''
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.95)
Juraj Drašković iz Beča čestita Marku
Stančiću Horvatu, što je obranio Siget 1556. (Barabas Samu, Codex epistolaris
et diplomaticus comitis Nicolai de Zrino)
,,Od
srdca čestitam, što si obranio tvrđavu Siget i sve ono, što je u njoj, pak to
više, što vidim, da je Tvoje gospodstvo cviet naroda našega, a to je narod hrvatski. Ta Tvoje gospodstvo
nije tim slavnim djelom svojim samo sebe prodičilo nego i nas sve Hrvate.''
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.80)
Turci su bfraniteljima utvrde Siget, osim na
mađarskome i njemačkom jeziku, poziv na predaju uputili i na jeziku koji su zvali
hrvatskim imenom (Hammer 1828: 449).
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Ru%C4%91er_Bo%C5%A1kovi%C4%87
Brne Karnarutić (Zadar, 1515.? - Zadar,
između 2. veljače i 27. srpnja 1573.)
Stupivši u mletačku vojsku došao je do čina
satnika hrvatskoga konjaništva (capitaneus
equitum Croatorum).
- https://narod.hr/kultura/marito-mihovil-letica-zasto-srbija-i-dalje-pati-za-hrvatskim-dubrovnikom
Tomu treba dometnuti podatak da je Međimircu
Jurju Zrinskome svoje djelo posvetio čakavac Brne Karnarutić spjev ,,Vazetje
Sigeta grada''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.207)
Proslov iz knjige
povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Dinko Zlatarić (1558-1613) (,,Elektra... iz veće tuđieh jezika u hrvatski izložena'').
https://narod.hr/kultura/marito-mihovil-letica-zasto-srbija-i-dalje-pati-za-hrvatskim-dubrovnikom
Elektru, kao i cielu knjigu
prievoda, namienio je Dominko Zlatarić s osobitim poštovanjem Međimurcu Jurju
Zrinskomu, sinu Nikole Šubića Zrinskoga, a u vojsci pod Jurjevim
zapovjedničtvom bio je časnik Miho Zlatarić, brat Dominkov.
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Godine 1570. u redu za obdržavanje Sinoda u
stolnoj crkvi zagrebačkoj, za drugi dan stoji određeno:
,,Missa
de patrono huius ecclesiae croatica
lingua cantabitur".
Vidi članak Mate Marčinka u časopisu
Politički zatvorenik, br. 131, veljače 2003. U povodu održavanja dijecezanske
sinode 1570., biskup Juraj Drašković želio je kler upoznati s odlukama
Tridentskog koncila da se u zagrebačkoj katedrali smije glagoljati, i to
pjevanim misama kod glavnog oltara, što dokazuje da je u ono vrijeme u
Zagrebačkoj biskupiji bio velik broj glagoljaša. Vidi [Hercigonja, Tisućljeće
hrvatskoga glagoljaštva, str. 133]. O
tome piše J. Barlé u sljedećem članku: Naše diecezanske sinode, Bogoslovska
smotra IV, 1913, Zagreb, 157-178.
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Tripartitum
Ivan Pergošić je 1574. preveo Tripartit s
latinskoga na hrvatski i dao ga pod pokroviteljstvom Jurja IV. Zrinskog tiskati
u Nedelišću pod nazivom "Decretum". Taj je pravni zbornik tako služio
u Hrvatskoj kao zakonik do 1848., a u Mađarskoj do 1945. godine.
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Azbukividnjak Slovinskij, Rim 1629.
(Rafael Levaković je bio rodom
iz Jastrebarskog)
,,... Pismom B. Jerolima stridonskago prenapravljen
o. f. Rafailom Levakovićem Hervaćaninom čini manjših brat obsluževajućih, Deržave Bosne Hervatske.''
- Glas Koncila, broj 37, 13. rujna 2020.
(str.6-7) (razgovor s povjestničarem dr. Hrvoje Petrić)
Čakovečki franjevci nisu bili dio ugarskoga
franjevačkoga sustava, nego su pripadali 1654. osnovanoj hrvatskoj (ilirskoj)
Kustodiji sv. Ladislava, izuzetoj od vlasti ugarskoga franjevačkog provincijala.
Još za života Nikole VII Zrinskoga 1661. Kustodija se preustrojila u Provinciju
sv. Ladislava sa sjedištem u Zagrebu.
- Glas Koncila, broj 37, 13. rujna 2020.
(str. 6-7) (razgovor s povjestničarem dr. Hrvoje Petrić)
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_VII._Zrinski
- https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67475
-Nikola VII Zrinski je na saborskom
zasjedanju u Zagrebu 11. siečnja 1655. podupirao zaključak da u krunidbenoj
diplomi novoga kralja uz Kraljevinu Ugarsku umjesto izraza ,,i njoj podređene
strane'' (,,partes subjectae'') poimence mora biti iztaknuto ime Kraljevine
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, i to onim načinom kako su navedena i 1. članku
ustava kralja Vladislava od godine 1490.
-Nikola VII Zrinski Čakovečki je u pismu
prijatelju ter ujedno zagrebačkomu dožupanu Ivanu Ručiću iz 1658. napisao: ,,Ja sam inače sebe svjestan, znam naime da
sam pravi Hrvat i k tomu Zrinski.'' ("Ego mihi conscius aliter sum, etenim
non degenerem me Croatam et quidem Zrinium esse scio")
Kralj Ferdinand III imenovao ga je 1647.
godine "generalom svih Hrvata"
(Croatorum omnium generalis)
- https://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/evlije.html
Fehim Spaho: Hrvati u
Evlija Čelebijinu putopisu
(Evlija Čelebija -
1611.-1670.)
- Opisujući Biograd
navodi, kako se rieka Sava, između ostalog skuplja iz voda, koje dolaze sa
granica Bosne, Hrvatske i Slavonije.
Istim povodom govori o srbskom jeziku kao o izkvarenu narječju, premda su Srbi
u ne posrednoj blizini Bugara i Bošnjaka (te tu onda kaže, kako mnogi Biograđani,
medu ostalim poznaju i hrvatski jezik).
Kada je na putu iz
Banja Luke preko Gradiške u zemlje na drugoj strani Save, stigao u Jasenovac,
kaže da se to ,,broji Hrvatska''.
- Opisujući na tom
putu Kostajnicu, kaže da je silom osvojena od Hrvata. Za posadu u Kostajnici kaze da su gazije, koji su dan i noć
u borbi s Hrvatima. Isto tako za
Novi kaže da su ga izgradili hrvatski
plemići.
- Govoreći o Zagrebu, za koji veli, da su ga
izgradili hrvatski plemići, navodi
kako u njemu i njegovoj okolini ima dosta velikih crkava. To je stoga, što u Hrvatskoj ima mnogo kršćana. Tu opisuje
borbe Rustem paše s Hrvatima i
Slavoncima 1003. god. (poc. 16. rujna 1594.), - oko Zagreba i po Turopolju.
Idući iz Siska i Zagreba prema sjevero-zapadu, piše kako su ti krajevi Hrvatske uljuđeni i plodni. Na
tom putu spominje više gradova. Za ,,Pudak''
kaže da ga je osvojio bosanski vezir Mustafa paša od Hrvata Zrinskog. Grad Zrin izgradio je ,,veliki Zrinski''. I gradovi ,,Velim''
i ,,Kolard'' su hrvatske građevine. Turske posade u ovim krajevima odievaju se
drugčije nego li po drugim gradovima. Evlija podtanko opisuje njihovu nošnju,
pa među ostalim kaže, kako na glavu stavljaju hrvatske kape od crvene čohe. Za grad Cernik kaže, da ga je 946.
(počinje 19. svibnja 1539.) osvojio Mehmed beg Jahjapašić od Hrvata. U tom je kraju klima vrlo ugodna, pa se tu i tamo
nailazi na hrvatske ljepotice.
Pakrački je grad, prema Evliji, izgradio ,,erdeljski
kralj i austrijski car, pa ga dao hrvatskim
hercezima''. Iz Pakraca je došao u grad Sirac. Tu prieki put vodi preko
planine Gravice, ali se on bojao hrvatskog
zla, pa je okrenuo drugim putem i došao u grad Stupčanicu. Viroviticu su
također izgradili hrvatski plemići.
Đakovo opisuje kao tvrd grad, pa kaže, da je to bila jaka tvrđava hrvatskih i slavonskih zemalja. Tu je
od đakovačkog paše Ibrahima, koji se izgovarao da ne pripada pod Bosnu, jedva
izposlovao da mu dade od svoje posade pratnju. Kad mu je najzad dao tri stotine
momaka, trazio je da mu ih što prije vrati, jer da je Hrvatska ,,zemlja gladi i skupoće''.
- Na putu banu Nikoli Zrinskom u Čakovac
opisuje kule-motrilje na Muri, Dravi i Savi, pa kaže, s koje god se strane
pojavi ne prijatelj, iz svih 367 kula, koliko ih ima, zapucaju topovi, pa se zapali sva Hrvatska i za čas je tu
spremno čitavo more ljudi.
- Opisujući Osiek kaže, da tu sjede
zastupnici od sedam banova (hercega), a na prvom mjestu navodi hrvatskoga.
- Za rieku Dravu kaže, da dolazi s dva kraja,
od kojih jedan dio dolazi iz gora
Hrvatske. Kad je zapovjednik odreda, u kojemu je bio Evlija, Ibrahim paša
Kadić, stigao sa svojom vojskom u Osiek, održan je mimohod njegove vojske pred
velikim vezirom Fadij Ahmed pašom Čuprilićem. Opisujući taj mimohod Evlija
spominje 770 sejmena iz Hrvata, Bošnjaka
i Arnauta, od kojih svaki pojedini naliči na velikog lava. Opisujući Budim
govori o borbama koje su se vodile oko njega, pa pri jednoj opsadi spominje hrvatske plemiće, koji su u tome
sudjelovali.
- Opisujući grad Siget kaže, da su mu
stanovnici Bošnjaci, a da izpravno i liepo govore mađarski i hrvatski. Na putu iz Sigeta u Kanjižu
spominje hrvatske čamce na Dravi u
luci Moslavini.
- Tako u Erdelju, gdje ih nazivlje ,,naše hrvatske
gazije''. Na putu iz Vidina u Biograd, spominje, kako se njegov zapovjednik
Ibrahim paša Kadić u palanci Radini odvojio od svoje vojske i otišao napried u
Biograd velikom veziru s tisuću aga konjanika i 670 hrvatskih junaka sejmena. U Ugarskoj, opisujući jednu postavu
vojske u blizini Ostrogona (Gran), kazuje i kako su ovi hrvatski junaci bili
opremljeni: nosili su crvene prsluke i crvene kape, koje su se zvale ,,brata'' ili ,,bartula'', a puške im bijahu od sedam do osam pedalja. Osim toga
ih iztiče kao hrvatske gazije pri
osvajanju Ujvara u rujnu 1663.
- Hrvatski pisac i povjestničar Pavao Ritter
Vitezović piše 1699. u spomenici pod naslovom ,,Responsio ad postulata''
(Odgovor na pitanja):
,,1.
Primorska Hrvatska (Croatia maritima) obuhvaća područje svih rijeka, koje se
slijevaju u Jadransko more. Toj Hrvatskoj pripada cijela Humska zemlja ili
Hercegovina, Zeta do Skadarskoga jezera, zemljište Dubrovačke republike, Hlivno
i Rama. 2. Zagorska ili međuzemna Hrvatska (Croatia mediterranea), koja
obuhvaća uz staru Hrvatsku (propria Croatia) i Bosnu. Prva obuhvaća predjele od
Mosora i Velebita do Petrove Gore, a Bosna krajeve od Gore Borove do Drine, s
većim mjestima: Vrhbosna ili Sarajevo, Visoko, Sutiska, Bobovac i Soli (Gornja
i Donja Tuzla). 3. Međuriječna ili Savska Hrvatska (Croatia interamnis sive
Savia), zvana Slavonija, od Save do Mure, Drave i Dunava.''
U toj žalobnoj pjesmi, koju je pjesnik predao
grofu Marsigli na njegovu odlasku iz Hrvatske, Ritter-Vitezović izriče čvrstu
nadu da će brzo doći do novoga rata, u kojemu će se Hrvatskoj povratiti hrvatske
zemlje: Bosna, Srijem i slobodna Rama. Hrvatska, na usta pjesnika, dovikuje
grofu Marsigli:
,,Putuj
dakle sretno, pa kad opet dođeš
Da mi
povratiš Bosnu i srijemska sela...
i
slobodnu Ramu svome kralju.''
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Lexicon latinum isusovca A. Jambrešića
(Cesargrad, 20. rujna, 1706. - Varaždin, 13. ožujka, 1758.) iz godine 1742. ima
dodatak: ,,Index Illyrico sive croatico — latinus''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.181, 182)
Katolički Bugarin Pejkić (1665.-1731.) iz
Čiprovca u Bugarskoj.
Iako je Pejkić bio Bugarin i sam nazivno
razlikovao ,,ilirski'' (štokavski) od ,,hrvatskoga'' (kajkavski), A. Horany za
nj kaže da je ,,Croata'' (1777: 61), vjerojatno zato što se dobar dio
pripadnika Pejkićeva ,,ilirskoga'' književnojezičnoga kruga poistovjećivao i s
hrvatskim imenom.
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.134)
Janko Drašković 1832. u ,,Disertatiji iliti
razgovoru...'' za razliku od Gaja i Babukića u Hrvate ne ubraja Srbe, nego među
ostalim Hrvate-Krajišnike, Bosance i Crnogorce.
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.133)
Vjekoslav Babukić i 1. broju Danice 1835.:
,,Lipo
ti je Danicsino lice,
Josh je
lipshe njejno dobro serdce;
Koje
ljubi sve stare Horvate,
Serblje,
Bosnu, Hercegovce brate.
Ljubi
ono drage josh Slavonce,
Shtajerce
i Krajnce, Gorotance;
Jer su
ovo bratja od starine,
Sini
drage jedne domovine.
Svi su
ovo Horvatjani bili;
Zdravi
bili, rujno vince pili!''
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.133)
Ljudevit Gaj u pjesmi ,,Horvatov szloga''
1835.:
,,Josh
Horvatzka ni propala,
Dok mi
sivimo;
Viszoko
sze bude ztala,
Kad ju
zbudimo;
Ak' je
dugo tverdo zpala,
Jachja
hoche bit',
Ak' je
szada vu sznu mala,
Che sze
proztranit'.
...
V kolu
jeszu vszi Horvati
Ztare
Dersave:
Ztaroj
Szlavi verni szvati
Z Like,
Kerbave,
Krajnci,
Stajer, Gorotanczi
Y
Szlavonija,
Boszna,
Szerbl' ji, Iztrijanczi
Ter
Dalmaczija.
Vszi
Horvati sze rukuju,
Y
zpoznavaju,
Iztinzki
sze szad kushuju,...''
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.132)
Srbski pjesnik Branko Radičević (1824.-1853.)
koji je rodom iz Slavonskog Broda u pjesmi ,,Đački rastanak'' iz 1844. pjeva:
,,Rvaćane, ne od lane - Od uvek si ti bez mane!'' (Radičević 1847: 78-112; 98).
Iako Radičević u velikosrbskom zanosu u toj pjesmi u ,,srpske vitezove'' ubraja
i Šubića i Juranića (1847: 95), naziv ,,Rvaćanin'' mu se ne odnosi na katolike
već pravoslavce.
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.128)
Doček bana Jelačića u Zagrebu 1848. bio je
takav da je Jelačićev pukovnik Josip Neustadter (1796.-1866.), Niemac, napisao
da bi mu trebalo ,,slikarovo pero, da dočaram
šarenu sliku triumfalnog Jelačićeva ulaska: sjaj oružja, gibanje tolikih
ponosnih konja, živi redovi naroda i vojnika, koji su stajali na rubovima
ulica, prozori, iskićeni trobojnicama i krcati žena i djece, dugi poklici, koji
su zamirali i ponovno se prolamali na svakom uglu ulice kuda je skrenuo banov
konj, ponosno noseći idola hrvatskog naroda, glazbe, udaranje bubnjeva,
gruvanje mužara, koji kao da su odgovarali na uzbuđenje tolikih hiljada ljudi,
sakupljenih u Zagrebu, koji je redovito brojio 18.000 stan. Sva ta buka, svi ti
osjećaji, koji su pokazivali, koliko je tu bilo ganuća, davali su toj sjajnoj
svečanosti izgled porodične slave, a svi Hrvati pozdraviše svoga bana kao oca i
zaštitnika.'' (1942: 272-273)
6.lipnja 1848. na sjednici Sabora u Zagrebu,
ban Jelačić je izjavio da je uviek bio ,,ponosan, što sam se rodio od hrvatske
majke u Hrvatskoj'' (Neustadter 1942: 276). Njegova majka Ana podrietlom je
zapravo bila Njemica s djevojačkim prezimenom Portner von Hoflein, a Jelačić je
bio rođen u Petrovaradinu, današnjem dielu Novoga Sada.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.130)
Patrijarh Rajačić govorio je 6. lipnja 1848.
u Zagrebu u prilog uzpostavljanju Srbske Vojvodine kojoj se treba priključiti i
Sriem. Priključivanju Sriema suprotstavili su se hrvatski zastupnici, među
njima biskup Mirko Ožegović, ,,koji je
primietio, da Sriem nikada nije bio dio srpske vojvodine, te da se uvijek
nalazio pod banskom vlašću.'' ,,Ban
Jelačić bio je prisiljen, da digne skupštinu, a da to pitanje nije bilo odlučno
riješeno.'' (Neustadter 1942: 278-278).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.134)
Srbski pedagog, pisac školskih učbenika i
širitelja srbske narodne sviesti među pravoslavcima, Đorđe Natošević (1821.-1887.)
koji tvrdi za pravoslavce da ,,U nas ima
čitavih krajeva, koji ni svoga narodnoga imena ne znaju, nego se drže i kažu
Slavonci, Hrvaćani, Dalmatinci i drugo, samo ne Srbi.'', te razočarano kaže
da ih zna ,,tako sramotnih, da se
uvređeni nalaze, kad im ko kaže da su Srbi, a Srbi su''. Još kaže ,,da ima još ljudi, koji ovako ne znaju i ne
mare za svoje ime, jezik, veru, koji su tako bez svoje narodne svesti kao mi,
počevši od Banata pa do kraja Hrvatske i gornje krajine.'' (Natošević 1865:
116). O narodnostnoj sviesti u Hrvata ne iznosi mnogo bolje mišljenje, no
Hrvatima pripisuje da hrvatske Srbe žele pohrvatiti. (Natošević 1865: 117).
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.50)
Dragiša Lapčević: ,,Hrvati u Srbiji, Čačanski
glas 1933. (II:50, 1. str.)
U podunavskoj oblasti nalazi se selo ,,Hrvatska Neuzina''.
U zagrebačkoj oblasti se nalaze sela: ,,Horvati, Horvatićevi Jarki, Horvatići,
Horvatovac, Horvatska''
- Google maps
U Vojvodini postoje mjesta ,,Hrvatska
Klarija'' i ,,Hrvatska Boka''.