DOKAZI O HRVATSTVU HRVATSKOG
PRIMORJA, PRIPADNIH OTOKA I GORSKOG KOTARA KROZ POVIEST
- http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/Monumenta/HR-HDA-876-7.htm
HR-HDA-876 Zbirka
najstarijih hrvatskih povelja (999 - 1089) - Hrvatski Državni Arhiv
1071, 8. srpnja. U
Biogradu. Odredba i potvrda kralja Petra Krešimira IV. o području Rapske
biskupije na latinskom jeziku:
,,Godine od utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista
1071, devete indikcije, osmog dana mjeseca srpnja, u vrijeme gospodina
Aleksandra, rimskog pape. Ja, Krešimir, dalmatinski
i hrvatski kralj, zajedno sa svojim prvacima, zadržavajući pravo rapske crkve, i uzimajući ju u našu
zaštitu, odlučujem, i, odobravajući vječnim pravom, potvrđujem, da rečena crkva
ima svoje parohije, dakako župu koja je bila pod planinama, od kastruma
latinski zvanog Murula, a slavonski
Stenice, do rijeke Koprive i crkve svetog Jurja u Ravnom, otok Pag s onim što mu pripada, jedino
zadržavajući van svojeg prava nekoliko sela Paga: Pećane, Murovljane, Vlašiće,
koje smo, iako se uzima za zlo, dali novom ninskom
biskupu, župu Licche, župu Bućani i Boćaki. I odlučujem da ova uredba
ostane zauvijek nepovrediva, kao što smo od starijih naučili da je uredba već
rečene crkve uvijek bila nepovrediva. Dakle, tko god od naših nasljednika bude
nekim pothvatom pokušao uznemiravati i napadati ovu povlasticu, bit će našim
sudom prognan iz kraljevstva; za manje povrede određujemo platiti kaznu od 100
libri zlata, polovicu kraljevskom dvoru i polovicu prijerečenoj svetoj rapskoj
crkvi. Za potvrdu i snagu datiranja naše listine i odobravanja prava,
spomenutoj crkvi darujemo mitru s utisnutim slovima našeg imena, i potvrđujući
osnažujemo utiskivanjem našeg pečata. Osme indikcije. Ova je povlastica rapskoj
crkvi dana u kastrumu Biogradu, kroz
ruke Ivana, đakona i bilježnika gospodina kralja pred zajedničkim vijećem.''
- http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/Monumenta/HR-HDA-876-8.htm
HR-HDA-876 Zbirka
najstarijih hrvatskih povelja (999 - 1089) - Hrvatski Državni Arhiv
HR-HDA-876-8
1071.
Darovnica Paške
općine samostana sv. Petra na Iloviku samostanu sv. Mihovila na Susku na
latinskom jeziku:
,,Godine od utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista
1071, devete indikcije, u vrijeme Krešimira, kralja Hrvatske i Dalmacije, i rapskog
biskupa Drage. Mi, dakako, paška
općina, jer smo Boga i samostan svetog Mihaela na Susku u počecima gradnje
samog samostana tajno i javno povrijedili i jer nas je Bog svojom milosrdnošću
preko otkrivanja svetog Nikole posjetio, budući da je teškoća kojom smo pritisnuti,
na nas došla zbog toga, zajedničkom namjerom da ispravimo zločin koji smo
učinili, darujemo naš samostan svetog Petra na otocima Ilovika samostanu na Susku s oba otoka Ilovika i onime što
im pripada, i s deset knjiga crkve, tri volovska pluga, dva zvona, 206 ovaca,
18 kobila i 50 krava. A pristin1 molimo da se daje Maćulinu, rapskom knezu koji je naš. Želimo da rečeni samostan
svetog Mihaela sve to, izuzev spomenutog pristina, ima, i da po nasljednom
pravu zauvijek posjeduje, uz ipak sačuvano pravo
rapske biskupije. Ja, Maćolin,
rapski i paški knez, svjedočim i zapovijedio sam da me se potpiše. Ja, Otma
(?) darujem i slažem se, te molim da me se potpiše. Ja, Dobrogost, želim da se
ostvari ovo darovanje. Ja, Petrić, darujem i želim. Ja, valastelin Dujam,
darujem i želim. Ja, Stanimir, darujem i želim. Ja, Burdin, darujem i želim.
Ja, Prelug, darujem i želim. Ja, Subdimir, darujem i želim. Ja, Pavao, darujem
i želim. Ja, Kuliamir, darujem i želim. Ja, Rubo(…), darujem i želim. Ja,
Bostian, darujem i želim. Ja, Stoian, darujem i želim. Ja, Gestima, darujem i
želim. Ja, Privonego, darujem i želim. Ja, Grubice, darujem i želim. I svi,
koliko nas ima, želimo da ovo darovanje vrijedi zauvijek. + I ja, Drago, rapski biskup, u čijoj biskupiji je ovo darovano, bio
sam prisutan spomenutom darovanju i, sačuvavši pravo naše stolice, odobravam i
zapovijedam da se ova povlastica ostvari.
Ja, Martin, đakon i ispitivač, sam potpisao.
Ja, Martinuscije de Slovigna, ispitivač, ispitao sam po
zapovijedi gospodina kneza Marka Michaelisa i njegova dvora.
Ja, Ćambonin de Rodanis de Cremona, rapski notar, po nalogu gospodina
Marka Michaelisa, rapskog kneza, i rapskog dvora ispitao sam ovaj ovjereni
notarski prijepis po nekoj notarskoj ispravi prijepisa dovršenog rukom
Lanfranka, nekoć rapskog notara, godine 1291, treće indikcije, ne dodajući i ne
oduzimajući ništa što bi mijenjalo smisao, dopunio sam, učvrstio i označio
uobičajenim znakom.''
- Josip
Bratulić - Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA (str.64)
Jurandvorski ulomci,
Jurandvor na otoku Krku, XI./XII st.
Na četiri kamena
ulomka može se pročitati i ime kralja
Zvonimira, pak se pomišlja da je rieč o nastavku Bašćanske ploče, tim više
što je sličnost među slovima velika.
(Zagreb, Hrvatski
poviestni muzej)
- Bašćanska ploča, Jurandvor na otoku Krku,
oko 1100.: ,, Zvonimir, kralj hrvatski''
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Ljetopis
popa Dukljanina iz 12. stoljeća:
Sažeto:
Prostor od Jadranskog Mora do Drine, Save i Šar Planine bio je, u početku, pod
jednim slavenskim kraljem. Ovo slavensko kraljevstvo (lat. Regnum Sclavorum)
podjelilo se kasnije na dva dijela: na Primorje (lat. Maritima) i Srbiju (lat.
Surbia) odnosno Zagorje (lat. Transmontana). Na saboru na Duvanjskom polju,
kralj Svatopuk razdijelio je Primorje na dvije provincije: Bijelu Hrvatsku ili Donju Dalmaciju (lat. Croatia Alba, quae et
inferior Dalmatia) i Crvenu Hrvatsku
ili Gornju Dalmaciju (lat. Croatia Rubea, quae et Superior Dalmatia).
Bijela
Hrvatska: ,,Poslije ovoga prema sadržaju
privilegija, koje su pročitane pred narodom, napisao je privilegije, podijelio
pokrajine i oblasti svoga kraljevstva, i njihove granice i krajeve na ovaj
način: prema toku voda koje teku s planina i ulijevaju se u more na južnoj
strani imenova Primorje, a prema vodama koje s planina teku ka sjevernoj strani
i ulijevaju se u veliku rijeku Dunav, nazvao je Srbija. Zatim je primorje
podijelio u dvije pokrajine: od mjesta Dalme đe kralj tada boravljaše, i đe je
bio sabor, sve do Vinodola nazva Bijelom Hrvatskom, za koje se kaže i Donja Dalmacija''.
Crvena
Hrvatska: ,,Isto tako od navedenog mjesta
Dalme sve do grada Bamblone, koji se sada zove Drač nazvao je Crvena Hrvatska, za koju se jos kaže
Gornja Dalmacija. I kao što je u donjoj Dalmaciji ustanovio Salonitansku crkvu
kao mitropoliju, na isti način u Gornjoj Dalmaciji su Dukljansku crkvu, prema
drevnom pravu, uredili mitropoliju''.
Proslov iz knjige
povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
I u djelima tuđih
putopisaca spominje se hrvatsko ime. Arapski zemljopisac Abu Abdallah Mahommed
Ibn Idris (o. 1099.-1166.) u svom zemljopisnomu djelu nekoliko puta spominje
Hrvatsku i Hrvate njihovim narodnim imenom: ,,država Hrvatska (Grvasijath) i Dalmacija''; ,,Na zemlje Akvileje. .
.nadovezuju se zemlje Hrvatske
(Grvasijjeh)''; ,,Bakar je prvi grad države
Hrvatske (Grvasija)''; ,,Dubrovnik je posljednji grad Hrvatske (Grvasijah)''; Rab ,,leži nasuprot planinama Hrvatske (Grvasijah)''; ,,Svi ovi otoci
o kojima smo govorili (Osor, Cres, Rab, Pag) jako su napučeni i čine sastavni
dio Hrvatske (Grvasijah)''.
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
U Dobrinjskoj darovnici pisanoj hrvatskom
glagoljicom 1. siječnja 1230. navedeno je u prijepisu iz godine 1724. sljedeće:
,,Ja
Petar Petriš prekopijah z latinskoga u hrvaški
jazik ...''
Izvori [Krasić, Počelo je u Rimu, str. 375],
[Ivšić et al., str. 12].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Vinodolski zakonik, 1288. na glagoljici:
,,... hrvatski malik ...'' (malik = klerik koji
biskupu nosi štap; u članku 1.)
,,Jošće
niedan posal ni verovan koliko na pravdi, ne buduć roćen, shraneno ako est
poslan od dvora, komu poslu se govori hervatski
arsal''
(u članku 72.).
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Andrea Dandolo, dužd
mletački (1343. - 1354.), u svom djelu Chronicon venetum, koje se i danas čuva
u izvorniku u biblioteci sv. Marka u Mlecima, on donosi veoma vrijednih vijesti
i o najstarijoj prošlosti hrvatskog naroda.
(Andrea Dandolo 172
182 sl.; 2. izd. 156.)
,,Svetopulk, kralj Dalmacije... na Duvanjskom polju
krunjen je i kraljevstvo svoje Dalmacije razdijeli na četiri dijela... Od polja
naime Duvanjskoga do Istre nazva Bijelom
Hrvatskom, i od toga polja do Drača (u Albaniji) Crvenom Hrvatskom; a planinski dio od rijeke Drine do Makedonije
nazva Raškom, i od te rijeke ovamo, Bosnom... Moderni pak cijelo primorje zovu
Dalmacijom, a planinski dio Hrvatskom''.
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
12. ožujka 1379., Dobrinj, glagoljički
dokument u prijepisu Antona Cutinisa iz 18. st. [Ivšić et al., str. 30]:
Ja Anton Cutinis, notar puplik ,,... izvadih iz pisma hervaskoga, ...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
4. siječnja 1428., knez Mikula IV. Frankapan
iz Novog prihvaća molbu bakarskog sudca Blaža na glagoljici:
,,Mi
knez Mikula de Frankapan, krčki, senjski
i modruški knez i pročaja, ban Dalmacije i hrvacki, damo viditi po tom listu, kako su prišli pred nas sudac
Blaž z Bakra ...''
Izvori Acta croatica i [Ivšić et al., str. 62].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
12. siječnja 1428.,
knez Mikula Frankapan piše u Brinju remetama u Crikvenici na glagoljici:
,,Mi knez Mikula di Frankapan, krčki, senjski, modruški i pročaja, ban Dalmacije i Hrvat. ...''
Izvori Acta croatica,
[Ivšić et al., str. 66].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Dokument of 2. rujna 1451. pisan u Baški:
,,...
vikariša crikve svete Marije iz Zagreba
i vižitatura slovinskoga i hrvatskoga,
i
takoje našega ... fratra Svanislava vikariša crikve svetago Mikule z Gvozda modruštkoga ...
... ''
Vidi Acta croatica, str. 225 (ili [Ivšić et
al., str. 127].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
28. listopada 1455. na glagoljici, Novi, vidi
[Ivšić et al., str. 150]:
,,knez
Mikula Frankapan krčki i senjski i
modruški, ki biše ban Dalmacie i
Hrvat, ...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Mavrov brevijar iz 1460. na glagoljici (pisao
Blaž Baromić koji je bio rođen u Vrbniku na Krku, a vodio je tiskaru u Senju):
,,I vse
knjigi hrvatske tlmačiše''
(govoreći o sv. Ćirilu)
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Izvor: Chalcocondiles
L.,: "Historiae (de rebus turcicis)", u "Corpus scriptorum
historiae byzantinae 48", Bonn, 1843.
Grčki pisac Laonik
Halkokondyles (1432. - 1490.) po tadašnjem humanističkom imenovanju naroda
klasičnim imenima, podijelio je narode na Balkanskom poluotoku na Ilire,
Tribale i Mezeje. Po Halkokondilesu Iliri
žive zapadno od Drine do Jadranskoga mora, koje on po tadašnjem običaju zove
Jonsko more, te od Dubrovnika do Istre. Zemlje Sandaljeve (tadašnju Humsku
zemlju, koja je obuhvaćalo većinu Dukljaninove Crvene Hrvatske) kako
Halkokondyles zove široku oblast, kojom je u njegovo vrijeme vladao herceg
Stjepan, sinovac i nasljednik Sandaljev, smješta on u Ilirik. U toj zemlji živi isti narod, kao onaj uz dalmatinsku obalu
do Istre.
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
8. travnja 1487., Dubašnica (Krk) [Ivšić et
al., str. 270], Petar Hrvaćanin daruje svojoj majci Dorotiji polovinu svojih
novozasađenih vinograda, na glagoljici:
,,...
Petar Hrvaćanin da i darova svojoj
materi gospoji Dorotiji ...''
27. rujna 1487., Dubašnica [Ivšić et al.,
str. 267], Prodaja čestice zemlje i lokve Petru Hrvaćaninu, na glagoljici:
,,...
daše i darovaše Petru Hrvaćaninu
dobrovoljnim zakonom zakonom zemlju svoju vlastitu ...''
6. travnja 1495., Dubašnica [Ivšić et al.,
str. 267], Posudba novca za neku prodanu zemlju, u kojoj se kao svjedok spominje
Petar Hrvaćanin:
,,A pri
toj ceni biše svidoci: podkenžin Petar Hrvaćanin
i Ivan Milčetić. ...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Baromićev glagoljski brevijar iz 1493. ima
završnu bilješku (kolofon) sljedećeg sadržaja (Baromić je rodom s Vrbnika na
Krku):
,,Svršenie
brviyali hrvackih. Stampani v
Benecih po meštrye Andryee Torižanye iz Ažulye. Korežene po pre. Blaži Baromići
kanonigi crikve Senjske na dni 13. miseca marća 1493.''
Baromićev brevijar, hrvatska inkunabula iz
godine 1493., koja se čuva u NSK u Zagrebu. Kolofon je na desnom listu.
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
U jednoj latinskoj izpravi iz Krka godine
1504. kaže se: ,, ,...corvato cioe shiavon'' (hrvatski to jest slovinski) ,,...corvatinus
sive corvatus'' (hrvaćanski ili hrvatski)... ,,natione corvatus''
(podrijetlom Hrvat)
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Senjski korizmenjak na glagoljici, Senjska
tiskara, 1508., kolofon:
,,Svršen
Korizmenjak fratra Ruberta, učinjen na ugojenije svećenoga veličastva kralja
Feranta, protomačen z latinskoga jezika na hrvacki
po popi Peri Jakovčići i po popi Silvestri Bedričići, ki mole Vas, častni otci,
ki budete va nje čtali, ako najdete omršnju, prez česa ni, vi napravite, a nam
ne zamirite, zač smo rodom Hrvate, a
naukom latinskim priprosti. Da va ufanje onoga ki vsa vlada jesme je počeli i
svršili Nemu budi hvala sada i vazda. Amen''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.81)
5. rujna 1526. U Zagrebu. Knez Krištofor
Frankapan piše na glagoljici senjskomu biskupu Franji Jožefiću, zašto nije
mogao prispjeti k Mohaču, zatim savjetuje, kako bi valjalo zemlju braniti od
Turakah. Acta croatica, str. 217
,,...
Ta drugi put je ova: ako car nepride za kralem t(r) i neposede budina, tr se
verne, bojeći se jeseni, tako mnimo, pod Jajce
sam sobu, a Inbrajin baša, toga štimamo ošće poslati ovuda čes Slovine tr Hervate. ...''
Izornik u carskom tajnom arkivu u Beču.
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.90)
Izborna listina cetinskoga sabora od 1.
siečnja 1527. (izbor u Cetingradu)
,,Mi
Andrija, po milosti Boga i apostolske stolice biskup kninski i opat toplički, knezovi Ivan Torkvat Krbavski, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk braća i Juraj Frankapani Senjski, Krčki i Modruški,
Stjepan Blagajski, potom Krsto Peranski, Bernardo Tumpić Zečevski, Ivan Kobasić
Brikovički, Pavao Janković, Gašpar Križanić, Toma Čipčić, Mihajlo Skoblić,
Nikola Babonožić, Grgur Otmić, sudac
županije zagrebačke, Antun Otmić, Ivan Novaković, Pavao Izačić, Gašpar
Gusić, Stjepan Zimić i svi koliki ostali plemići, velikaši, kao što i sav kolik
narod plemenitih županija, gradova i kotara hrvatske kraljevine...
...
... i
ciele ove slavne kraljevine Hrvatske
pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga i
naravskoga kralja i gospodara...
...
...
Dano u gradu Cetinu u glavnoj našoj
skupštini...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
14. lipnja 1527. Na Velikoj. Acta croatica,
str. 225:
,,jedan
da gre na 'vo imenje, ko imamo u Hervatih
tere u Vinodolu, ča je vse z Nimci
na meji; ...''
http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Misal Pavla Modrušanina, Venecija 1528.,
kolofon:
Stručni pisac Petar Runje iz Zadra je odkrio
nekoliko pismohranskih spisa u Archivio di stato u Veneciji koji se odnose na
pripremanje i tiskanje glagoljskog misala iz 1528. koji je u literaturi poznat
kano Misal Pavla Modrušanina. Na osnovu tih novoodkrivenih spisa zaključuje da
je Bartolomeo Zanetti "da Bressa" bio izdavač (nakladnik) Misala i da
je ugovorio tiskanje u tisuću primjeraka "officietti schiavoni".
Poslije završena posla na Misalu B.
Zanetti radio je u Rijeci kod Šimuna Kožičića Benje na tiskanju glagoljskih
knjiga. Iz tih se dokumenta vidi da su naručitelji glagoljskog Misala iz
1528. bili fra Bernard Dubrovčanin "Raguseo", Ivan Bokina, pok.
Bartola, plemić iz Cresa i stanovnik
Venecije. Misal je bio naručen u više stotina primjeraka, i dio naklade bio
je završen početkom kolovoza 1528. godine.
,,...
Narejeni i urdinani po zakon kopije i u misala hrvackoga
ništar
ne umanjkano, da veće pridano, ako bi ko slovo jedno za drugo ali ča ino, ne
klnite, na (nego) blagoslovite.''
Šest primjeraka je u Hrvatskoj (četiri
primjerka u Zagrebu, po jedan u gradu Krku i na Košljunu), jedan u Beču, jedan u
Oxfordu (Bodleian Library), dva u Petrovgradu (Rosijskaja nacionaljnaja
biblioteka, Berčićeva zbirka), jedan u Odesi, jedan u Rimu, jedan u Cambridgeu
(VB), jedan u Londonu (British Library), jedan u Pragu (Nacionalna knjižnica
Klementinum), jedan u Veneciji (Fondazione Cini).
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Misal hruacki na glagoljici, Rieka 1531.
(tiskara Šimuna Kožičića Zadranina u Rieci):
,,...na
Božju hvalu i hrvackog jazika
posvećenje...''
(govoreći o knjizi; jazika = naroda)
,,Svršuet
misal hruacki od slova do slova
kužan i prepisan častnim va Isukrste gospodinom Šimunom Kožičićem Zadraninom
biskupom Modruškim. ...'' (kolofon)
,,Počine
čin misala hrvac-
kago po
običaju rimskago dvo-
ra''
https://hr.wikipedia.org/wiki/Julije_Klovi%C4%87
Juraj Julije Klović, na tal. poznat kano
Giorgio Giulio Clovio - Croata (Grižane, 1498. - Rim, 5. siečnja 1578.), bio je
hrvatski slikar i sitnoslikar, zvan i Michelangelo sitnoumjetnosti.
Julije Klović se znao podpisivati kao ,,GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA'', ter na njegovom grobu u Rimu stoji nadpis ,,Pictor de Croatia''.
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Knjižice od žitija rimskih arhierejov i
cesarov (tiskara Šimuna Kožičića Zadranina) na glagoljici, Rijeka 1531. Kožičić
u predgovoru potiče biskupa Tomaša Nigra da napiše knjigu o hrvatskoj knjizi i
njenoj slavi:
,,... i
da pospešnii budeši složiti knižice
od hrvacke zemlje i od hvali njee ...''
,,od hrvacke zemlje''
,,...
Pisano v Ri-
ci dan 4.
maja
miseca:
leto od Krstova
roistva
1531.''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Notarska isprava na glagoljici iz 1550.
pisana u Bakru, koja spominje
,,...kneza
Miklauša Zrinskoga (tj. Nikolu Šubića Zrinskoga), i bana slovinskoga, i hrvackoga, i Dalmacije...''.
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Brozićev brevijar na glagoljici, 1561.,
kolofon:
,,Svršenie
prijali (tj. brvijali, brevijara) hirvackih
štanpani va Bnecih po sinih Zan Frančiska Torižani s velikimi korizioni i
žunutu po pre Mikuli Brozići, plovani
omišeljskom, miseca marča 1561. ...''
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.179, 180)
Anton Depope s Krka prepisao je Divkovićev
,,Nauk krstjanski (1616.) u razdoblju 1625.-1630. s bosančice na glagoljicu.
Priepis je znamenit jerbo govori o uljudbenim vezama čakavskog i štokavskog
govornog područja.
Anton Depope bilježi na jednom mjestu da je
Divković svoj proslov pisap ,,srski'', a on da ga je prenio u ,,hrvatski
jazik''. Tu mu jezik znači pismo. Da je tako, vidi se po tom što on na drugom
mjestu kaže da je Divković svoje retke izpisao ,,srski'', a on (Depope) da ih
je prepisao ,,ovimi slovi'' (glagoljicom), ter da je Divković svoju knjigu
skupio i iztumačio ,,iz dijačkoga jezika u bosanski'' ,,srskimi slovi'', a on
da je Divkovića prepisao ,,hrvacki'' (Štefanić 1970: 62-63).
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Juraj Manzin: ,,Misal hervaski'',
Rijeka, 17. st., glagoljaški misal pisan latinicom (tzv. šćavetica). Juraj
Manzin bio je župnik na Trsatu i kanonik zbornog kaptola riječkoga. To je
najstariji od ukupno osam poznatih takvih misala na užem riječkom području.
Otkrio ga je Darko Deković 1981., vidi [Deković, Missal hervaski Jurja
Manzina]. Vidi [Hercigonja, Glagoljaštvo i glagoljica, str. 269].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
Ivan Kraljić, glagoljaš iz Dubašnice na otoku
Krku, sastavio je godine 1754. glagoljicom pisan rječnik crkvenoslavneskog
jezika. Naslov, pisan također glagoljicom, glasi
,,Slovnik
Slavyanskij
latinskij
harvatskij
trudoljubiem'
prezivtera
Ivanna
Kraljića
v'
lyeto 1754.''
Rječnik ima glagoljicom označene brojeve
stranica, od 1 do 137. Podrobnije podatke o Kraljićevu rječniku nam daje članak
Vjekoslav Štefanić: Ivan Kraljić i njegov glagoljski rječnik,
Građa za povijest književnosti hrvatske. Knj. 15(1940) / uredio Franjo Fancev,
str. 151-181.
Ne samo na naslovnici rječnika, nego i u
uvodnom štivu (također pisanom glagoljicom), nahodimo na više mjesta hrvatsko
ime, kao na pr.:
,,hervatske, harvatskom' ''(str. 169 u
Štefanićevu članku)
,,u harvatskom' istumačevati, ryeči harvatske'' (str. 170)
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.125)
Slovački jezikoslovac Pavol Jozef Šafarik
(1795.-1861.) piše 1842.: ,,Narodno ime
,Hrvati' prostire se daleko izvan granica koje smo odredili hrvatskomu narječju
jer se žitelji istarskoga poluotoka, počevši od rijeke Raše (Arsa), zatim
žitelji cijeloga Primorja i njegova otočja (,Čakavci'), sve do rijeke Cetine
(Boduli), čak do same Neretve pa odatle prema istoku u Tursku Hrvatsku, zovu
sve do danas onako kako su se zvali i u vrijeme Konstantina Porfirogeneta,
,Hrvatima'. Od nas su prema glavnim obilježjima svojih narječja pribrojeni u
Srbe'' [...]. (usp. Šafarik 1842: 64)