DOKAZI O HRVATSTVU LIKE I
OKOLNIH KRAJEVA KROZ POVIEST
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.26-27)
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46073
- Ugovor između Hrvata i Kolomana (Pacta Conventa) (Dodatak
trogirskomu rukopisu Tome arhiđakona. (Ovaj dodatak nije djelo arhiđakona Tome,
već potječe od nepoznatog pisca, koji ga je pripisao onom priepisu Tomine
poviesti, što se čuvao u Trogiru. Kako pismo pokazuje, pripisan je ovaj dodatak
krajem 13. ili početkom 14. st.):
,,Kako i
po kojem se ugovoru predadoše Hrvati kralju ugarskomu.
...
Koloman
po Božjoj milosti (kralj), sin Vladislava, kralja ugarskoga, nasliedivši
kraljevstvo od otca svoga i budući da je vrlo odvažan bio, odluči čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga
podrediti svojoj vlasti pak stoga dođe sa svojom vojskom do rieke Drave.
...
...i
odpremiše (kralju) dvanaistoricu razboritih plemića od dvanaist plemena hrvatskih t.j. župana Jurana od plemena Kačića,
župana Ugrina od plemena Kukara, župana Mrmonju od plemena Šubića, župana
Pribislava od plemena Čudomerića, župana Jurja od plemena Svačića, župana Petra
od plemena Murića (Mogorovića), župana Pavala od plemena Gusića, župana Martina
od plemena Karinjana i Lapčana,
župana Pribislava od plemena Polečića, župana Obrada od plemena Lisničića,
župana Ivana od plemena Jamometića i župana Mironju od plemena Tugomirića.
...
Tada, ako
bi gospodin kralj poslao po njih, treba da iziđe na vojsku svako pleme s
najmanje deset konjanika oklopnika o svom trošku do rieke Drave, a onda dalje prema Ugarskoj na trošak gospodina
kralja, sve dok vojna potraje. I tako je uređeno godine spasa 1102. i t. d.''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
10. svibnja 1431.,
Podhumac, hrvatsko-dalmatinski podban (banovac) Domša iz Vladihovića šalje
poruku rmanjskim knezovima, županu i sudcima lapakog stola u Lici (Krbavsko
polje) na glagoljici:
,,Mi gospodin Domša z Vladihović, Dalmacije i Hrvat banovac, damo viditi vam knezem,
našim i rmanjskim, i županu i sutcem stola lapačkoga,
...''
Izvor [Ivšić et al., str. 70].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
19. srpnja 1433, [Vončina], javno-pravni spis
na glagoljici izdan od "vlaškoga stola" u Lici. Sadržaj joj je
garancija i zaštita imovinskih prava crkve sv. Ivana na Gori, vjerojatno pored
Medka. [JPG]
,,...
vsi dobri Vlasi svete krune kraljevstva ug(a)rskoga v Hrvatih ...'' (5. redak dokumenta)
,,... brat
hrvackih Vlahov .....'' (9. redak dokumenta)
,,List
Vlahov hrvackih ...'' (upisano na naleđu)
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
28. studena 1448. na glagoljici. U Rmanji.
Juraj Karlović iz Strižićah prodaje pred stolom lapačkim svoju plemenštinu
Mikuli, sinu Gašparovu. Acta croatica, str. 72.
,,Mi
Dragovola Grač'šćak rman'ski i knez Stola Lapačkoga, i Šimun' M'rmonić', Damjan
Sičić i Grgur Ratković, suci rotni toga Stola Lapačkoga, damo viditi po ovomu
našemu listu vsim i vsakomu, komu se dostoi i pred koga obraz pride, da gdo mi
sijahomo u puni stoli na dan zakonni pitanje, pravde i dlgovanje pitajuće i
odlučajuće prihodaećim pred nas, totu pride pred nas plemenit Juri sin Karlov
is Strižić, govoreći: Gospodo kneže, suci i vsi pleme vladanje! Ubožtvo me e
dostiglo; Turci nas su oplinili i požgali; nemogu živiti na moei plemenšćini:
pitam vas mogu li moju plemenšćinu komu prodati ali založiti? ''
...
,,...Hrvatin Juri s' sinom' ...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.56)
25. listopad 1451., Knin, rotni stol prema
"zakonu hrvatskom" da se Martinu Djaniševiću iz Srba vrati neki
vinograd u Plastovu kod Srba, na glagoljici:
,,Mi
Tomaš Bojničić is Plavna, banovac Dalmacije
i Hrvat, ... sutci rotni plemenitih Hrvat
stola tninskoga (t.j. kninskoga),
damo viditi vsim i vsakomu, kim se dostoji, prid kih obraz ov naš list pride,
kako nam sidećim u zgora rečenom stoli s mnozimi plemenitimi Hrvati, pravdu dilećim potribujućim je
ot nas, onde zmej dugujućih pristupiše prid nas s jedne strane Martin, sin
Marka Djaniševića, iz Srba, a z
druge strane Juraj Henčić i Jandrij Kovač z onogaje Srba i počeše govoriti govoreći: "Gospodo! Imili smo dugovanje
parno u stoli srbskom mej sobom u
dugovanji vinogradov i dvigli smo se iz stola srbskoga prid vas. Upitajte nam
pristava kako nam je dug tekal, ter nam otlučite ča je pravdi i zakonu hrvackomu ugodno."''
Izvor [Ivšić et al., str. 124-125].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
1. ožujka 1484., Tržić, prodaja plemenšćine u
selima buške (Bužan) županije pred banskim namjesnikom i buškim kraljevskim
stolom u Tržiću (Velebit-Lika):
,,Mi
Gašpar Perušić iz Pseta, budući namestnik vzmožnoga i vzveličenoga gospodina
Gerebi Matijaša, rusagova Dalmacije i
Hrvat i sloinskoga bana, v stoli
kraljevi meju plemenitimi ljudi v Bužah,
...''
Izvor [Ivšić et al., str. 227].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
1490., Tržić, knez Ivan Kosinjski pred buškim
rotnim stolom zalaže dio svoje plemenšćine prioru pavlinskog samostana sv.
Spasa, na glagoljici:
,,Mi
Tomaš Mogorić, špan mej plemenitimi ljudi Bužami,
i v stoli pitanja buškoga namestnika pod vzmožnim gospodinom Egervari Laclavom,
banom dosjnim hrvackim i slovinskim i Dalmacije, ...''
Izvor [Ivšić et al., str. 295].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
24. rujna 1492. U Tržiću. Bužki stol uvadja
fratre samostana sv. Marije u Zažićnu u posjedovanje plemenštine u Mohlićih, koju
im je u svojoj oporuci na glagoljici ostavio Dujam Vlaić. Vidi Acta croatica,
str. 150 ili [Ivšić et al., str. 304 i 307]:
,,Mi
Tomaš Mogorić pod vzmožnim gospodinom Vladislavom iz Egervara, rusagov
kraljevstva ugarskoga, Dalmacije i Hrvat
i Slovin, koga dostojnim banom, budući špan meju plemenitimi ljudi v Bužah, ...''
,,... s
pravom pravdom hrvackom ...''
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.73)
Poraz Hrvata kod Udbine 9. rujna 1493.
(Klaić, Povjest Hrvata II. a. (Po češkom putopiscu Ivanu Hasišteinskom z
Lobkowic))
,,A
bitka je ta započela na dan sv. Gorgonija tri sata prije podne u oblasti hrvatskoj, koja se zove Krbava
kod zamka zvanog Udvinec...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
II. Novljanski brevijar, 1495., znameniti
zapis popa Martinca nakon bitke na Krbavskom polju godine 1493.:
Turci ... nalegoše na jazik (narod) hrvatski
...
,,...
zemlje hrvatske''
,,...gospoda
hrvatska i bani hrvatski''
,,...tagda
že ubiše bana jajačkoga...''
,,...uhitiše
bana hrvatskoga''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
30. listopada 1497., Crna Vas u Lici [Ivšić
et al., str. 350], pravni dokument na glagoljici o vlasništvu nad sjenokošom:
,,I tu
se dvizahu Vladići pred banovca s Hrvati,
a mi sudci sudismo naš zakon ...''
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
5. travnja 1510., Otočac,
hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i senjski kapetan Andrijaš Bot od Bajne
rješava spor između plemićkih rodova Nemanića i Darojića, na glagoljici:
Andrijaš Bot od Bajne
,,D(almacije),
H(rvacke), S(lovinja) ban i k(apitan) s(enjski)''
Izvor [Ivšić et al., str. 386].
- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html
2. svibnja 1513., Senj [Ivšić et al., str.
416], prijepisi isprava sudaca i rotnika ličkog stola:
,,Mi
Ivan Hrvatinić budući špan meju
plementimi ljudi kraljevimi u Lici ...''
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI
JUŽNIH SLAVENA (str.84)
Nakon što su 1522 pali Drniš, Knin i Skradin,
osmanske su vlasti između Cetine i Zrmanje i dielom u Lici ustrojile upravnu
jedinicu koja se zvala ,,Hrvatski
vilajet'' (Vilayet-i Hirvat). Njegovo je sjedište bilo u Sinju, a
upravno-pravno pripadao je kadiluku Skradin. Prema Hazimu Šabanoviću Hrvatski
vilajet je postojao od 1528. (Šabanović 1959: 176) do ustrojavanja Kliškog
sandžaka 1537. (Moačanin 1994: XXXIII; isti: 1999: 104-105, Mažuran 1998: 197).
- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf
Izvor: Stjepan
Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.90)
Izborna listina cetinskoga sabora od 1.
siečnja 1527. (izbor u Cetingradu)
,,Mi
Andrija, po milosti Boga i apostolske stolice biskup kninski i opat toplički, knezovi Ivan Torkvat Krbavski, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk braća i Juraj Frankapani Senjski, Krčki i Modruški,
Stjepan Blagajski, potom Krsto Peranski, Bernardo Tumpić Zečevski, Ivan Kobasić
Brikovički, Pavao Janković, Gašpar Križanić, Toma Čipčić, Mihajlo Skoblić,
Nikola Babonožić, Grgur Otmić, sudac
županije zagrebačke, Antun Otmić, Ivan Novaković, Pavao Izačić, Gašpar
Gusić, Stjepan Zimić i svi koliki ostali plemići, velikaši, kao što i sav kolik
narod plemenitih županija, gradova i kotara hrvatske kraljevine...
...
... i
ciele ove slavne kraljevine Hrvatske
pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga i
naravskoga kralja i gospodara...
...
...
Dano u gradu Cetinu u glavnoj našoj
skupštini...''
- https://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/evlije.html
Fehim Spaho: Hrvati u
Evlija Čelebijinu putopisu
(Evlija Čelebija -
1611.-1670.)
I grad "Liku" su izgradili Hrvati.
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.116, 118)
Francuzki kralj Louis XIV. dao je ustrojiti
1643. tri vlastite hrvatske konjićke pukovnije koje su 1667. objedinjene u
jednu pukovniju ,,Kraljevih Hrvata'' (,,Regiment Royal - Cravates cavalerie'').
Ta je pukovnija kano vojni rod postojala sve do kraja XVIII. stoljeća, iako u
njoj vjerojatno već krajem XVII.st. više nije bilo izvornih nositelja narodnog
imena Hrvat.
Upečatljive marame koje su bile dio odore
hrvatskih graničara u francuzkoj službi utjecale su na modni trend u Francuzkoj
iz koje su se diljem svieta proširile ,,kravate'', odjevni ukrasni predmet
nazvan prema Hrvatima.
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.120)
Carl Christian Viktor (1790: 128) njemačkom
čitateljstvu opisuje kako su ,,turski Hrvati'' pod zaštitom ,,paša i sandžaka''
upadali na carevu zemlju i ondje pljačkali sela, a ,,carevi Hrvati'' zauzvrat
progonili te razbojnike i pljačkali sela ,,turskih Hrvata''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.119-120)
Mađarski grof i putopisac Dominik Teleki von
Szek smatra 1795. da su Hrvati većim dielom katolici, a da manjim dielom, i to
graničari, pripadaju grčkoj crkvi (1805: 268). Dielu naroda u Otočačkom,
Ličkom, Slunjskom i Ogulinskom okrugu kaže da pripada ime Vlah, nu da u jeziku
uobće nema sličnosti s Vlasima, nego da je rieč o Hrvatima. Vlasima ih zovu jer
Hrvati grčki zakon zovu vlaškim i jer su Talijani već u stara vremena Vlasima
nazivali stanovnike cieloga gorja od Senja do Novigrada (1805: 270).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.113)
Knjiga ,,Slika i opis jugozapadnih i iztočnih
Venda, Ilira i Slavena'' od Francuza Balthazara Hacqueta (1739./40.-1815.).
Za Ličane ili brdske Hrvate (,,Likaner oder
Gebirgs-Chrobate) Hacquet kaže da su posve različiti od Hrvata i s njima
sjedinjeni samo politički. Ličane smatra zbog izgleda zemljišta na kojem žive
Crnogorcima Austrijske Monarhije (1801: 160). Govoreći o Ličanima, kaže da
kralja Josipa II. ciene i vole ne samo njegovi Hrvati, nego i susjedni
muslimani, o čemu se osvjedočio u razgovoru s više Turaka u Mostaru (1801:165).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.113)
Austrijski vojni zemljopisac, statističar i
etnograf Johann Andreas Demian (1765.-1845.) bilježi 1810. godine u svojoj
knjizi ,,Statistički prikaz Ilirskih
provincija'' da u Vojnoj krajini na prostoru Like, Korduna i Banije žive
,,Hrvati i Dalmatinci koji su izvorni stanovnici te zemlje'', a osim njih
još i ,,takozvani Iliri koji su se
doselili iz Bosne, Srbije i Bugarske''. Kaže da ,,stvarni Hrvat'' (,,der
eigentliche Kroate'') pripada rimo-katoličkoj crkvi, a Ilir da je orientalne
vjere (,,der orientalisch -glaubige Illyrier'') (Demian 1810: 33). ,,Illire
orientalne vjere'' zove još i ,,nesjedinjenima'' (,,die nicht-unirten'').
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.121)
Za Vojnu krajinu francuzki Napoleonov general
Auguste de Marmont (1774.-1852.) u svojim memoarima je zapisao da je ona ,,divno hrvatsko ustrojstvo koje je
istovremeno načelo civilizacije kao i sredstvo obrane i sigurnost zemlje''
(Marmont 1984: 69). Marmont hrvatske graničare izključivo zove narodnim imenom
Hrvat. U odnosu na Hrvate u sklopu francuzke vojske bilježi da mu je Napoleon
po povratku iz Rusije rekao ,,da nikada
nije imao hrabrijih i boljih vojnika u svakom smislu'' (Marmont 1984: 172).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.121, 122)
Hrvatska vojna Krajina zvala se je na
francuzkom tiekom okupacije službeno ,,Vojna Hrvatska'' (,,La Croatie
militare'') i obuhvaćala je šest pukovnija kako ih je ustrojio general Marmont.
U svim važnijim francuzkim vrelima njezini vojnici i stanovničtvo zvali su se
izključivo ,,Hrvatima''.
Napoleonov tajni agent Pellenca iznosi u
svojim opažanjima u izvješću iz 1811.: ,,Hrvati
su Hrvati i dovoljno im je samo da znaju da su i dalje Hrvati, bez obzira na
silu kojoj se moraju pokoriti. Priznajem jedino da ćemo ih u početku vrlo težko
poslati na udaljena ratišta i da se dugo ne ćemo moći osloniti na njihovu
odanost kad se radi o pohodu protiv Austrije.'' (Boppe 2004: 68, usp. i
Marmont 1984: 203).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.137, 138)
Drago Roksandić, jedan od najpoznatijih
povjestničara posebniziranih na poviest Vojne krajine, u predgovoru prievoda
knjige francuzkoga konjičkoga zapovjednika Paula Boppea ,,Vojna Hrvatska (1809-1813).
Hrvatske pukovnije u Napoleonovoj Velikoj armiji'' koja je na francuzkom
objavljena 1900., iznosi razloge zašto je knjiga već tad početkom 20.st. bila
prešućivana na našem području. U knjizi se inače Srbi uobće ne spominju, a
bosanskohercegovački muslimani se istoznačno zovu ,,Bosanci'', ,,Turci'' i
,,osmanski Hrvati'' (Boppe 2004: 73).
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.134)
Janko Drašković 1832. u ,,Disertatiji iliti
razgovoru...'' za razliku od Gaja i Babukića u Hrvate ne ubraja Srbe, nego među
ostalim Hrvate-Krajišnike, Bosance i Crnogorce.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.133)
Ljudevit Gaj u pjesmi ,,Horvatov szloga''
1835.:
,,Josh
Horvatzka ni propala,
Dok mi
sivimo;
Viszoko
sze bude ztala,
Kad ju
zbudimo;
Ak' je
dugo tverdo zpala,
Jachja
hoche bit',
Ak' je
szada vu sznu mala,
Che sze
proztranit'.
...
V kolu
jeszu vszi Horvati
Ztare
Dersave:
Ztaroj Szlavi
verni szvati
Z Like,
Kerbave,
Krajnci,
Stajer, Gorotanczi
Y
Szlavonija,
Boszna,
Szerbl' ji, Iztrijanczi
Ter
Dalmaczija.
Vszi
Horvati sze rukuju,
Y
zpoznavaju,
Iztinzki
sze szad kushuju,...''
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.127, 128)
Radoslav Lopašić piše da je u pratnji bana
Jelačića 1848. bio pravoslavni pop: ,,Osobito
mi je ostao u pameti dolazak banov senjskom cestom oko četvrte i pete ure po
podne. Dan je bio vruć, a po cestama mnogo prašine. Kad su mužari naviestili
dolazak banov, zagrmiše na šancevima topovi, zvonovi zazvoniše, a narod hrli na
senjsku cestu. Tu sam se i ja smjestio, a imao i što vidjeti. Od Švarče podigli
se oblaci od prašine, a kroz prašinu sieva vatra od pušaka i kubura, čulo se iz
daleka klikovanje naroda i pratilaca banovih u gromkom ,živio', koji je još
nadglasavala karlovačka svjetina. Više stotina graničara pratilo je bana što na
konjima, što na kolima. Mnogi pratioci na kolima nosili su u ruci hrvatski
barjak, a konjanici palili neprestano iz kubure. Malo kada bila je na okupu
takova kavalerija. Uz staroga umirovljenoga oficira sa pikačem na hero, uzkim
hlačama sa gajtanima i dugim frakom, jahao je pravoslavni pop ili kaludjer
gomirski u dugoj mantiji, uz šerežana u crvenoj kabanici zeleni financijalni
iberajter i tako dalje silna smjesa naroda od Ogulina do Karlovca. Ban, dočekan
urnebesnim ,živio' u Karlovcu, unidje na trg sv. Trojice, gdje su ga djevojčice
cviećem posule.'' (Lopašić 1895: VII)
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.132)
Šime Ljubić (1822.-1896.), jedan od osnivača
hrvatskog poviestopisa, tvrdi 1864.: ,,Njeki
da to bolje kvare u jugu bratimstvo i slogu, bezočno tvrde, da svi štokavci su
Srbi, a čakavci Hrvati; i tako još da Katolik je Hrvat, a Grk Srbin, kad jasno
je, da i Hrvati, već od najstarijeg vriemena kako i danas, govore izmienice ča
i što, i da ima pravoslavnika ne malo po krajini, u Bosni i Dalmaciji, koji se
zovu Hrvati, i tako katolika i u istoj srbskoj lneževini, koji se zovu Srbi.''
(Ljubić 1864: 71)
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.130,131,132)
Dokaz da su pravoslavni graničari bili
privrženi hrvatskom imenu jest Rakovačka buna pod vodstvom pravaša Eugena
Kvaternika (1825.-1871.) u listopadu 1871. u selima zapadno od Plitvičkih
jezera i koja je zamalo zahvatila velike dielove Vojne krajine (Valentić 1991).
Buna je trajala tri dana i završila Kvaternikovom smrću. U proglasu njegove ,,narodne hrvatske vlade'' od 8.X.1871.
donesena su ,,načela, koja ravnaju
narodnim vlastima, pozvavši narod prije svega na dužnu poslušnost'' (Šišić
1926: 27-28). Pred kraj Proglasa piše: ,,Dano
iz glavnoga stana narodne hrvatske vojske, kao iz sijela narodne hrvatske
vlade. U Rakovcu dne 8. listopada 1871., kanoti dana uzdignuća naroda
hrvatskoga za slobodu i nezavisnost.'' (Šišić 1926: 28).
Kvaternik je uspio okupiti više stotina,
prema nekim procjenama oko 1400 oružnika, većim dielom pravoslavaca. U Plaškom
je 10. listopada dao blagosloviti oružje i zastave. Budući da je katolički
župnik ,,umakao'', blagoslov je obavio pravoslavni paroh Samuilo Popović (Šišić
1926: 32). Inače, Kvaternik je imao stav da ,,su
svi pravoslavni u našim zemljama, izuzev u kneževini Srbiji, istočni ili
pravoslavni Hrvati''. Kvaternik je 3. prosinca 1861. u Saboru i u razgovoru
s banom Josipom Šokčevićem predlagao osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve
(usp.: ,,Natuknuh mu potrebu patrijarhata
hrvat. pravoslavne crkve.'') (Šegvić 1907: 10).