DOKAZI O HRVATSTVU KAJKAVACA
KROZ POVIEST
- Pavao Horvat (14.st.) je bio zagrebački biskup, inače
brat Ivana (Ivaniša) Horvata, hrvatskog bana.
- http://hr.metapedia.org/wiki/Jezik_zrinsko-frankopanski
Jezik zrinsko-frankopanski ili Ozaljski književni krug: Odkad
su u 16./17. stoljeću plemići Zrinski i Frankopani postali hrvatskim banovima,
nastala je i neodložna potreba za oblikovanjem prvoga službenog i
javnouporabnog domaćeg jezika diljem njihove Hrvatske Banovine, koji bi se u
manjeviše sličnim oblicima rabio u banovinskoj upravi, školstvu, književnosti i
inim javnim djelatnostima od Istre i Kvarnera preko srednje Hrvatske sve do
Medjimurja i Podravine, tj. u svim područjima i pokrajinama kojima su tada
vladali Zrinski i Frankopani. Tako se onda već iz praktične nužde, do 17. st.
razvio prvi kodificirani Zrinsko-Frankopanski polustandard hrvatskog
jezika, pa se već tiskaju prvi jezični priručnici i višejezični rječnici: npr.
najveći Gazophylacium (Ivan Belostenec) (2.000 stranica sa 40.000
rieči) i više inih manjih. Njihov izbor osnovice je tada većinom bila Kajkavska ikavica, kakva se
onda i dielom do danas govorila u sjevernoj Istri, Pokupju, Turopolju i dolini
Sutle.
Pismo Petra Zrinskog Katarini: Moje
drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag
Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikaj še
naukupe tvojemu Bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli.
Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe
proseči ako sam te v čem zbantuval ali ti se v čem zameril (koje ja dobro znam)
oprosti mi. Budi bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan niti se plašim.
Ja se ufam v Boga vsamogučega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikaj
še mene hoče miluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se)
da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem v dike vekovečne sastanemo.
Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina za druga do končanja našega
siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar nej žalosti ar je
to tak moralo biti. V Novom Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29
dan aprila meseca o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju
kčerju Auroru Veroniku blagoslovi. Groff Zrini Petar
- Juraj Habdelić: "Dictionar ili Réchi Szlovenske
zvexega ukup zebrane, u red postaulyene, i Diachkemi zlahkotene trudom Jurja
Habdelicha, masnika Tovarustva Jesusevoga, na pomoch napredka u diachkom navuku
skolneh mladenczeu horvatszkoga i
szlovenszkoga naroda" izdane u Grazu godine 1670.
- Izvor wikipedia o
Hrvatskom Saboru:
Zbog potrebe koordinirane
obrane hrvatskih zemalja, počinju se učestalo zajednički sastajati hrvatski i
slavonski sabor (prvi zajednički sabor pod habsburškom vlašću, sastao
se u Zagrebu 1533. godine
pod predsjedanjem zajedničkog bana). Od 1558. godine zasjedaju hrvatski i slavonski sabor
isključivo zajedno. Od 1681.godine
puni je naziv, "Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije" (Congregatio
Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae), a taj se naziv zadržao do 1918. godine.
- http://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=710&Itemid=7
Nazivi mjesta (sela) od imena Hrvat: Horvati i Horvatec u Međimurju.
Prezimena u kajkavskom području: Hrovatić
(Zagreb), Hrvačić (Velika Gorica, Mala Gorica, Gospić), Hrvaić -
Hrvojić (Trebarjevo i Sisak), Hrvatiček (jako brojno kajkavsko prezime), Hrvatić
(Kutina, Kalinovac, Đurđevac), Horvatić
(Zagreb)
-
Toma Mikloušić, hrvatski je pisac, svećenik, kulturni djelatnik, dramatik,
prevoditelj i prosvjetitelj, važna osobnost književnosti na kajkavskom narječju
hrvatskog jezika, rođen na današnji dan 1767. u Jastrebarskom.
Jedan od posljednjih hrvatskih pisaca i
zagovornika koji se zalagao za službenu upotrebu kajkavskog narječja.
Godine 1819. izdao je Stoletni kalendar iliti Dnevnik stoletni horvatski do leta 1901 kažuči, u kojem je naveo sve narodne nazive mjeseci.
Josip se rodio 20. veljače 1739. u brojnoj obitelji čizmara u Štrigovi, prema prezimenu očito mađarskog podrijetla. Gimnaziju polazi kod isusovaca u Varaždinu, dok zadnja dva razreda završava u Kiseku. Tada odluči postati isusovac i u prijamnom ispitu u kolovozu 1754. izjavljuje da dobro govori materinski hrvatski 154 jezik i latinski, a osrednje mađarski i njemački.
U svezi s tadašnjim događajima u Hrvatskoj, objavljuje također dvije latinske pjesme. Prva je u čast novoosnovanom Hrvatskom kraljevskom vijeću: Elegia de Cons ilia regio pro Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae Regnis Varsdini erecta (Zagrabiae 1767).9 Druga je prigodna pjesma uz smrt zagrebačkog biskupa Ivana Paxya: In obitum Joannis Baptistae Paxy, episcopi Zag rabiensis (Viennae 1773). 10 Vjerojatno je tih godina nekom prigodom spjevao i onu kajkavsku napitnicu:
,, NIKAJ
NA SVETU LEPŠEGA NI
Nikaj na svetu lepšega ni, Nego gorica kada rodi, Mužek se trudi
ter se vrti da mu se delo ne zamudi.
Vince rad pije, v kleti
sedi, Kuma napija ter mu veli: Kume moj dragi, daj se napi, Jošče nas nebu, daj
ga se vži!
Kolje bum sekal, rezal ga bum, Deca obele, gostil se bum, Kume
moj dragi, daj se napi, Jošče nas nebu, daj ga se vži!
Doklam nakoljim, dosta ga bu, Žene natiram z vodum, s kapu. Kume
moj dragi, daj se napi, Jošče nas nebu, daj ga se vži!
Zato mu delam, da ga bum pil Za drugo neje, bum ga se vžil! Kume
moj dragi, daj se napi, Jošče nas nebu, daj ga se vži!
Če ga popijem, ter ga nebu, Malo bu shađal potlem vu letu. Kume
moj dragi, daj se napi, Jošče nas nebu, daj ga se vži!
Zatim nam dojde sveti Mihalj, Grozdje dozrevle, budem ga bral.
Kume moj dragi, daj se napi, Jošče nas nebu, daj ga se vži!
Denes al zutra mrtev nam glas, Vince ostane, ne bude nas. Kume
moj dragi, daj se napi, Jošče nas nebu, daj ga se vži!''