Povratak / Back

DOKAZI O HRVATSTVU DUBROVAČKE REPUBLIKE

 

- 1154. - arabski putopisac AL-Idrisi svjedoči: ,,Ragusa, Ragusah udaljen je od Stona 30 milja (Stanovnici) su Dalmatinci koji imaju brojne brodove za dugu plovitbu. Ovo je posljednji grad u Hrvatskoj."

 

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Dubrovački se poslanici godine 1358. zakleše u Višegradu, da će na kopnu i na brodovima vijati hrvatsku zastavu.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.74)

Potvrde koje je prikupio Vinko Foretić (1901.-1986.):

Godine 1301. spominje se ,,Hrvatin'' iz Trebinja. Godine 1381. spominju se u području Trebinja ljudi Vukca Pićevića i njegova brata ,,Hrvatina''. U godinama 1319, 1325 i 1330. spominje se ugledni vlastelin iz neposrednog dubrovačkog zaleđa ,,Hrvatin'' brat Vojna. Godine 1380., 1. veljače, odlukom malog vieća primljen je kano građanin Dubrovnika ,,Hrvatin Brajković'' iz Bišća (južno od današnjeg Mostara). U knjizi testamenata registrirana je 30. siečnja 1395. oporuka Hrvatina Tvrtkovića iz Plane. Dne 6. veljače 1395. dubrovačko malo vieće dopušta cieloj jednoj skupini ljudi iz Orahova (sjeverno od Slanog), da slobodno mogu doći u Dubrovnik zbog uređenja spora s njima o krađama učinjenim Dubrovčanima. Među njima se spominje i Obrad sin ,,Hrvatina Slavogostića'' (Foretić 1969: 94, za daljnje primjere usp. Vidović 2019).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.216)

Dubrovački stražari/vojnici (t.zv barabanti) ustrojeni su nakon 1358., kada je Dubrovnik došao pod vrhovničtvo hrvatsko-ugarskoga kralja, a postojala je i nakon 1458. kada je Dubrovnik počeo plaćati danak Osmanskom Carstvu, sve do ukinuća Dubrovačke Republike početkom 19.st. U više dubrovačkih izprava iztiče se da barabante treba dovoditi iz Hrvatske, ne samo zbog iste vjere, nego i zbog jezika (Macan 1962: 304, Janeković Romer 1993: 31). Dubrovačka Republika u 17.st. barabante je ,,s osobitom upornošću'' nastojala uzimati iz sjeverne Hrvatske (Košćak 1954: 189, 190, 215). Na osnovu nadimaka barabanata Tomislav Macan ustanovio je već za 16.st. da su ,,golemom većinom'' bili ,,Hrvati'' (,,Cheruat, Choruatt'' i slični), a pristizali su i iz Zagreba (Macan 1962: 304, 316). Iztraživanja T. Macana pokazuju da su se mnogi barabanti trajno naseljavali u Dubrovniku i ondje osnivali obitelji. Bili su zaduženi i za noćni nadzor šizmatika i heretika pak je jedan barabant 1503. odpušten jerbo je dopustio nekomu muslimanu prenoćiti kod njega (Macan 1962: 308, 313). Dakle, za nadzor Srba u Dubrovniku stoljećima su bili zaduženi prvenstveno hrvatski oružnici, koji za razliku od oružnika drugih narodnosti s njima nisu imali težkoća glede sporazumievanja.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.19)

Pritužba koju je u Dubrovniku podnio ,,Stanchus frater Cheruatini'' 26. srpnja 1372. zbog toga što mu je Jura Balšić (,,Jura de Balsa'') oplienio kuću u Svetom Srđu. Za sina tog Stanka, Stojana, zapisano je da je 1388. živio u Skadru (Acta 1918: 69, br. 297, Šufflay 1925: 110).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.33)

26, svibnja 1397. ima ugovor između Dubrovčanina Marina Gundulića s Vlahom koji se zove ,,Brajan sin Hrvatina Trkulića''. Iz toga sliedi da je taj Vlah očito preuzeo hrvatsko ime još dok je bio u Srbiji ili Makedoniji. (Foretić Vinko 1969: 94)

 

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.51)

Izvor od izvora: Miklošić: Monumenta Serbica

Dubrovčani imenuju vojvodu Hrvoja Vukčića svojim građaninom (25. veljače 1399.)

,,...velika ljubav i sr'čanstvo slavnoga i velemožnoga gospodina vojevode Hr'voja Vu..a, da ga učinimo i premimo (primimo) našega vlastelina, i da je naš vijeknik...''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.211)

- 1433. - Izvorni znanstveni članak: ,,Ivan Stojković i počeci humanizma u Hrvata" - Franjo Šanjek:

Ovaj učeni Dubrovčanin, u poviestnim vrelima poznat pod .imenom Ioannes Stoycus de Ragusio, koga Česi na Baselskom saboru nazivaju Ivanom Slavenom iz Hrvatske (loannes Sclavus de Carvatia) i ,,svojim zemljakom iz Dubrovnika, grada u Hrvatskoj'' (conterraneus noster de Ragusio, quae est civitas in Carvatia)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.205)

Filip de Diversis u ,,Govoru u slavu kralja Alberta'', koji je 1438. kano Habsburgovac okrunjen za ugarsko-hrvatskoga kralja, zapisuje kako je Sigismund, Albertov predhodnik, ,,običavao pred svim narodima svieta govoriti: ,Svi su se Dalmatinci od nas odmetnuli, a jedino su Dubrovčani uz nas i čuvaju neokrnjenu vjeru.' '' (Janeković-Romer 2001: 121).

 

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Niemac Ivan Solmski godine 1444. u svom “Opisu hodočašća na sv. Grob” veli za Dubrovnik: ,,Bogata i jaka država Dubrovnik leži u Slavoniji (Schlavonia), jednoj pokrajini kraljevstva Hrvatske (Croacie).''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.205)

Braneći se od uključivanja u t.zv. talijansku carinu, dubrovačke vlasti uputile su 1446. vlastima grada Barcelone poznato pismo u kojem kažu: ,,vjerujemo, da je ne samo vama već i narodima cijelog svijeta poznato i bjelodano, kako Dubrovčani nijesu Talijani niti su Italiji podložni, nego su koliko po svome jeziku, toliko i po razlogu položaja Dalmatinci i podložni pokrajini Dalmaciji.'' (Foretić 1960: 260).

 

- Kralj Matijas Korvin izdaje god. 1465. potvrdu Dubrovackoj republici, da je ona dala 800 zlatnih forinti »za uzdrzavanje grada nasega Pocitelja u nasem Hrvatskom kraljevstvu « (Gjelcic-Thalloczy, Diplomatarium Ragusinum, 628).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.205)

Trojica njemačkih putopisaca zapisuju u XV.st. (1483., 1488., 1497.) da se Dubrovnik nalazi u ,,Hrvatskom Kraljevstvu (Kužić 2013: 342, 346, 410; Matković 1878: 177), a četvrti (1496.) da se nalazi u ,,Hrvatima'' (Crabaten) (Kužić 2013: 405).

 

- 1486.-1487. - Njemački plemić i hodočastnik iz Konstanze (regija Bavarija) Conrad von Grunenberg. Uradio je sliku Dubrovnika, na kojoj je sačuvan crveni nadpis u gornjem lievom kutu, koji kaže: ,,Ragusa hobstat in kunglich Croatie" (Dubrovnik je glavni grad u Hrvatskoj Kraljevini). Također kaže ,,ist die kunglich hobstat in Croattyen" (kraljevski glavni grad u Hrvatskoj), ter kaže ,,Erizbistum, und hat och das gantz kungrich Croatyen" (nadbiskupija, čija jurisdikcija obuhvaća cielo hrvatsko kraljevstvo".

 

- 1506. - englezki putopisac i hodočastnik Richard Guylforde piše opisujući Dubrovnik (na staroenglezkom jeziku): ,,U Dubrovniku su ih najviše zadivile utvrde grada, koji je najutvrđeniji i najšvršći grad u zemlji Slavoniji ili Dalmaciji i u provinciji Hrvatskoga kraljevstva.'' (,,Arragonse, in the coutre of Slauanye or Dalmacie, and in the prouynce of the royalme of Croatie'') (Ellis 1851: 10, usp. Raukar 1997: 361).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.214)

Pijale-paša (1515.-1578.) je bio zapovjednik osmanske mornarice. U poviestopisu Osmanskog carstva je zapamćen kano ,,Hrvat'', a što je u 19.st. preneseno i u suvremene opise poviesti Osmanskoga Carstva nastale na Zapadu (usp. Hammer 1828: 182). Za Pijale-pašu smatra se da je rodom bio s Pelješca (Dubrovačka republika), nu to nije potvrđeno.

 

- https://hrcak.srce.hr/14889

http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Misal Pavla Modrušanina, Venecija 1528., kolofon:

Stručni pisac Petar Runje iz Zadra je odkrio nekoliko pismohranskih spisa u Archivio di stato u Veneciji koji se odnose na pripremanje i tiskanje glagoljskog misala iz 1528. koji je u literaturi poznat kano Misal Pavla Modrušanina. Na osnovu tih novoodkrivenih spisa zaključuje da je Bartolomeo Zanetti "da Bressa" bio izdavač (nakladnik) Misala i da je ugovorio tiskanje u tisuću primjeraka "officietti schiavoni". Poslije završena posla na Misalu B. Zanetti radio je u Rijeci kod Šimuna Kožičića Benje na tiskanju glagoljskih knjiga. Iz tih se dokumenta vidi da su naručitelji glagoljskog Misala iz 1528. bili fra Bernard Dubrovčanin "Raguseo", Ivan Bokina, pok. Bartola, plemić iz Cresa i stanovnik Venecije. Misal je bio naručen u više stotina primjeraka, i dio naklade bio je završen početkom kolovoza 1528. godine.

,,... Narejeni i urdinani po zakon kopije i u misala hrvackoga

ništar ne umanjkano, da veće pridano, ako bi ko slovo jedno za drugo ali ča ino, ne klnite, na (nego) blagoslovite.''

Šest primjeraka je u Hrvatskoj (četiri primjerka u Zagrebu, po jedan u gradu Krku i na Košljunu), jedan u Beču, jedan u Oxfordu (Bodleian Library), dva u Petrovgradu (Rosijskaja nacionaljnaja biblioteka, Berčićeva zbirka), jedan u Odesi, jedan u Rimu, jedan u Cambridgeu (VB), jedan u Londonu (British Library), jedan u Pragu (Nacionalna knjižnica Klementinum), jedan u Veneciji (Fondazione Cini).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.206)

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Mavro Vatranović-Čavčić (1482-1576) (Dubrovčani su nadmašili u slavi ,,sve Hrvate skupivši zajedno''; u jednoj pjesmi pjeva: ,,Sad nije Krbave,/Ni polja ravnoga, ni hrvatske slave'')

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.206)

Mavro Vetranović Dubrovčanima poručuje da po ,,svietu svak pravi - da ste sve Dalmate natekli u slavi - ne samo Dalmate , gospodo predraga - neg još sve Hrvate skupivši jednaga'' (Pavić 1871: 57).

U poslanici svojemu prijatelju i književniku Petru Hektoroviću (1487.-1572.) s Hvara 30-ih godina XVI.st. Vetranović svoj jezik zove ,,naš jezik'', ,,slovinski jezik'', ,,jezik hrvatski'' (Rešetar 1901, Grčević 2013).

 

- Dubrovački Pjesnik Nikola Nalješković (1510.-1586.), koji se s korčulanskim (krkarskim) vlastelinom Ivanom Vidalom upravo natječe, tko će koga bolje počastiti hrvatskim imenom. Nalješković poručuje Vidalu, kako narod Hrvata vapije i viče, da je on kruna od zlata, kojom se svi diče; a Vidale mu odporučuje: >>Časti izbrana Niko i hvalo velika, hrvatskoga diko i slavo jezika<< . . . zatim kaže za Dubrovnik: >>Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti . . . svuda ga jes puna slava, svud on slove, hrvatskih ter kruna gradov se svih zove . . .<< Nalješković rabi hrvatsko ime i u svojim poslanicama pjesniku Petru Hektoroviću i vlastelinu hvarskomu Hortensiju Brtučeviću, po čem možemo suditi, da je tada ime hrvatsko na otocima Hvaru i Korčuli kao i u Dubrovniku dobro poznato bilo.

 

https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Rječnik JAZU (III., 714.-71 5.)

,,Hrvatskih ter kruna gradov se svih zove'' (Ivan Vidali, 1564.)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.207)

https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Dinko Zlatarić (1558-1613) (,,Elektra... iz veće tuđieh jezika u hrvatski izložena'')

 

https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Na jednom od najstarijih prijepisa ,,Osmana'' Ivana Gundulića, koji se čuva u Vatikanskoj knjižnici, zabilježeno je, da je napisan ,,in Lingua Chroatica, literis latinis''

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.79)

Ivan Gundulić u svom djelu ,,Osman'' spominje Memiju-Hrvata, osmanskog visokog dužnostnika:

,,Memija ih Hrvat vlada

dvaes tisuća u sto četa''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.119)

Dubrovačka Vlada od svojeg poslanika u Beču 9.V.1618. traži obaviest mogu li se ,,dobaviti barabanti i u kom broju, ali da budu Hrvati , našeg jezika i katolici'' (,,Crouati de nostra lingua e cattolici''), kada se mogu imati, i uz koju plaću za stražu i ostale službe u gradu.'' (Košćak 1954: 190, 215).

 

https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Bosanski franjevac Matija Divković popisao je veliki broj ,,Knjig Hrvatskih imenovanih od zdola nahodise u Butigi Bartula Ocehi Knjigara na rivi od Hrvatov u Mletcima'' rukopisanih u Dubrovniku.

 

https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Junije Palmotić (1607-1657) (,,s tobom ću banovati hrvackijeh sred država'')

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.204)

Dubrovčanin Stjepan Gradić (1613.-1683.) ocjenjuje jezik svojega sugrađanina Junija Palmotića (1607.-1657.) ovako:

,,Veoma se brinuo, osobito u tom epu, da mu jezik bude pravilan i čist od ostalih mana, a osobito od stranih riječi. Kako je pak zapažao da je slavenski jezik zbog prostranstva zemalja i raznolikosti naroda koje obuhvaća nekako razdijeljen na više narječja, nije se povodio za načinom govora kojim se služe njegovi sugrađani - oni, kako sam već rekao, nip o podrijetlu nisu Slaveni, a zbog neprekidnih veza s Talijanima i s ostalim stranim narodima uživaju u govoru puno stranih riječi i fraza - nego onim kojim se služe Bosanci. Ti se naime ljudi koliko tjelesnim izgledom i dostojanstvom, toliko i načinom govora čine od prirode stvorenima za ozbiljnost i ljepotu. Njihov se govor mnogo više približava uobičajenom jeziku daleke Podolije i Rusije negoli onome kojim se služe Česi i Poljaci što leže među njima.''

...

,,Ako ostali Dalmatinci i Hrvati ili drugi koji naši ljudi naiđu u tom djelu na govor koji se ponešto razlikuje od onoga kojim se sami služe, treba da smatraju da taj veoma vrstan pjesnik zaslužuje onaj isti oprost kojim su Atenjani počastili Pindara, Kalimaha, Teokrita i dorske pjesnike, odnosno nauzvrat Sicilci Beoćani i Lakonci Atičane Sofokla, Euripida i Aristofana.'' (Hrvatski latinisti 1970: 120-121)

Gradiću pojam ,,Dalmatinci i Hrvati'' ne označava dva naroda, već je to stari poviestni naziv koji se službeno rabio još iz doba hrvatske kraljevine (,,Dalmatia et Croatia'' ili ,,Croatia et Dalmatia'').

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.208)

Jakov Mikalja, prvi dubrovački leksikograf, u svojem rječniku ,,Blago jezika slovinskoga'' (1649.) na hrvatskom svoj jezik zove ,,jezik slovinski'', a na latinskom ,,lingua illyrica''. U istom rječniku za rieči ,,Hervat'' i ,,Hervatska zemglja'' piše prievod ne samo ,,Croata'' i ,,Croatia'', nego i ,,Illyricus'' i Illyricum''. Za razliku od toga za pojmove ,,Serbljin'' i ,,serbska zemglja'' Mikalja kaže da znače ,,Servianus'' i ,,Seruia/Rasia''.

 

https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Vladislav Menčetić (Dubrovnik, 1617-1666) (,,Od robstva bi davno u valih/Potonula Italija/ O harvackieh da se žalih/ More otomansko ne razbija'')

https://hr.wikipedia.org/wiki/Vladislav_Men%C4%8Deti%C4%87

Djelo ,,Trublja slovinska'' koje je objavio u Jakinu 1665. godine. Djelo je posvetio hrvatskom plemiću, banu, vojskovođi i pjesniku Petru Zrinskom. Zrinskog je opjevao prije svega zbog objavljivanja hrvatskog prijevoda mađarskog epa njegova brata Nikole o opsadi Sigeta 1566. godine. Panegirički slavi antiturski angažman Petra Zrinskog. Menčetić je toliko izdizao Zrinskog da ga je u pjesničkoj viziji vidio kao osobu koja će osloboditi Carigrad.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.207)

Vladislav Menčetić u pjesmi ,,Trublja slovinska'' (1663.) opjevao Petra Zrinskog i proglasio ga ,,trubljom slovinskom'' i najglasovitijim pjesnikom ne samo u ,,dubrovačkih krajeva'' odnosno ,,dubrovačkijeh država'', nego takvim pjesnikom ,,kojim se diči sadašnji narod svega puka slovinskoga''. Poslije umjesto ,,puk slovinski'' rabi ,,puk hrvatski'': ,,Tva svies znana tebe izvisi - Varh svieh častih svieta ovoga, - O tvom svietu diha i visi - Narod puka h(a)rvatskoga.''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.213)

Ruski grof i diplomat Petar Andrejevič Tolstoj (1645.-1729. (?)) putovao je 1697.-1699. Europom za diplomatske i obavještajne potrebe ruske diplomacije Petra Velikoga.

- 1697-1699. - Ruski diplomat i grof Petar Tolstoj krajem XVII stoljeća u svom djelu ,,Putovanje po Europi'', nasuprot grada Korčule, koji je smješten na otoku, kaže da se na gori nalazi samostan i bogomolja Rimske crkve na ozemlju dubrovačke provincije. Rieč je o crkvi Gospe od Anđela s franjevačkim samostanom u Podgorju kod Orebića (usp. Kužić 2013: 140). Oko toga samostana, od kojega se prema Tolstoju prostire vladavina dubrovačke kneževine, po gorju žive Raguzani (Dubrovčani), koji su pomorski kapetani, astronomi i mornari. Svi govore slavenskim jezikom, svi znaju talijanski, a zovu se Hrvatima (Gervati) i drže se rimske vjere (1992: 113).

https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Rus P. A. Tolstoj godine 1698. u južnom dijelu južne Hrvatske (Dubrovačka Republika i Boka Kotorska) nalazi Hrvate: ,,V Dalmacii….Raguzane... nazivajutsja Hervati''; od Herceg-Novoga do Perasta primorski brjegovi su ,,zaselenni Horvatami'' (naseljeni Hrvatima).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.193, 194)

Glagoljaš Ivan Paštrić (1636.-1708.), podrietlom iz Poljica, koji je cieli život proveo u Rimu. On je 1699. na prednjoj stranici ,,Leipzižkog lekcionara'' zapisao sljedeće: ,,Character est Cyrillianus, lingua Serviana vel Croatica vel Dalmatica vulgaris''. (zbog ćiriličnih slova je vjerojatno nadodano ,,lingua Serviana'')

Leipzižki lekcionar nastao je sredinom XVI. st. na dubrovačkom području na bosančici kano priepis drugoga izdanja ,,Bernardinova lekcionara iz 1543. (Schutz 1963, Barbarić 2011). U prvom izdanju Bernardinova lekcionara iz 1495. njegov se jezik na latinskom zove ,,vulgarizacio dalmatica''. U drugom izdanju Bernardinova lekcionara, koje je priredio Benedat Zborovčić 1543., jezik se zove ,,slovinjski'' (,,stumačenje slovinjsko...''), a u trećem izdanju Marka Andriolića iz 1586. zove se hrvatskim imenom. Sva ta izdanja tiskana su latiničnim pismom (Bratulić 1995: 507-508).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.214)

https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

fra Bernardin Pavlović (rođen je u Stonu 1685.-1763.)) (U knjizi ,,Pripravljenje za dostojno reći Svetu misu...'' (je priredio ,,za korist naroda harvasckoga'') koju je namienio misnicima ,,naroda našega, koji se latinskim jezikom ne služe'', kaže da je on ,,iz Dubrovnika''. Knjigu ,,Pokripljenje umirući...'' (izdanja 1747., 1797., 1800.) je u harvaski jezik popravi i prištampa... za korist naroda Harvaskoga. U Mlecih 1747.'')

https://hr.wikipedia.org/wiki/Bernardin_Pavlovi%C4%87

,,Priprauglegnie za dostoino rechi suetu missu i posli iste Boggu zahuaglegne / i zuagieno iz missala rimskoga i skupgleno, iz tomaçeno iz mnoghi ostaly devoti kniga i u' haruaski jezik pomgliuo i virno privedeno po Ozcu Fra Bernardinu Paulovichiu iz Dubrounika Reda Svetoga O. Franceska ... - U Mleczi, 1747''

 

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.208)

Dubrovčanin Joakim Stulić, pisac najvećega hrvatskoga dopreporodnoga leksikografskog djela, napisao je: ,,Rjecsosloxje slovinsko-italiansko-latinsko'' 1806., ,,Lexicon Latino-Italico-Illyricum'' 1801., ,,Vocabolario italiano-illirico-latino'' 1810. U rječniku iz 1810. Stulić pridjev ,,Illirico'' prevodi kano ne samo ,,slovinski'', već i kano ,,hrovatski, horvatski, harvatski'' (1810: 731), a imenicu Illyricus'' prevodi sa ,,Slovinac'' i ,,Hrvat'' (i inačicama tih imena). Za tal. ,,fatto di costumi illirici'' navodi da se na ,,ilirskom'' odnosno ,,slovinskom'' reče ,,poharvatjen'' (1810: 732). U ,,Lexicon Latino-Italico-Illyricum'' piše: ,,Illyrice, in Illirico, slovinski, harvatski, hrovatski, horvatski'' (1801: 674)

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.225)

Dielovi zapisnika (koji su pisani njemački) sa sjednice od 17. studeni 1791. i od 9. siečnja 1792. gdje dvorski savjetnik grof Edlinger podupire episkopa i dvorskog savjetnika Ilirske dvorske kancelarije Petra Petrovića i tvrdi da bi Stulićev rječnik u srbskim školama prouzročio odnarođivanje i prekid srbske književnojezične tradicije:

,,Srpski narod bi ovakovim rečnikom zaboravio po vremenu čitati svoje knjige. Morao bi učiti latinski, mađarski, hrvatski i u opće svaki jezik koji mu je u susedstvu, te bi izgubio svoju narodnost. S tim bi dakako moral uginuti i obeležje toga naroda, koje ga je vekovima delilo od tolikih drugih naroda.'' (Magarašević 1898[194]: 6)

Episkop Petrović smatra Stulićev dubrovački rječnik hrvatskim i koji nema veze sa Srbima:

,,Slavenosrbi su svoj crkveni jezik kultivisali i on se kod njih sve više razvijao, pa sad najedanput im se nameće mnogo različitiji jezik hrvatski. Ni za naš narod ne bi dakle zgodan bio taj rečnik a kamo li za ostala slovenska narječja u našoj državi. Hrvatski dijalekat je prema slavenosrpskom, kao npr. gornjonjemački prema švapskom'' [...]

,,Ako se hoće ovo delo da štampa o državnom trošku, tada referent Petrović po svojoj dužnosti mora izreći, da je ovakvo delo onda zgodno samo za Hrvate i Dalmatince, jer samo njima može koristiti, a slovenski narod koji samo ćirilicu poznaje mora ostati pri rečniku koji je i dosad bio. [...] Naš narod nema dakle te potrebe, da se služi tuđim rečnikom, koji mu istiskuje iz ruku pradedovsko pismo.'' (Magarašević 1898 [194]: 4-5, usp. Brlek 1987: 70)

Srbski episkop nije prihvaćao Stulićev rječnik čak ni kad su Austrijanci nudili da ga tiskaju na ćirilici. (Brlek 1987: 92)

Inače, krajem 18.st se pod hrvatskim jezikom najviše podrazumievala kajkavština, ali episkop Petar Petrović Stulićev štokavski (i)jekavski rječnik izričito zove ,,jezikom hrvatskim''.

 

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.208)

Dubrovčanin Marko Bruerović (Marc Bruere Desrivaux, oko 1770.-25.XI.1823.) u svezi s dubrovačkim pomodstvom u 18.st. i početkom 19.st. da od ,,čupe'' (služavke) ,,do najponosne vladike'', i od ,,pivnice'' do dubrovačkih senatora (,,glasovita Pregata'') ,,stidi se svak jezik slovinski čisto govorit'', kritizira da svatko ,,Slavne bi se slatko harvatske odreko starine'' (Počić 1852: 55-58). Bruerović je bio podrietlom Francuz. Bio je pkesnik na više jezika, među ostalim i na dubrovačkom hrvatskom jeziku.

 

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Ivan Antun Kaznačić godine 1848. u ime dubrovačkoga ,,općenstva gradskoga'' upućuje pismo ,,obljubljenoj našoj bratji Hervatima''

 

 

 

 

Free Web Hosting