DOKAZI O HRVATSTVU ISTRE KROZ POVIEST

DOKAZI O HRVATSTVU DALMACIJE KROZ POVIEST

https://narod.hr/kultura/4-ozujka-852-trpimirova-darovnica-krsni-list-drzave-naroda-hrvata

Josip Bratulić - Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA (str.44)

Osobito je znamenita Trpimirova darovnica na latinskom jeziku od 4. ožujka 852. (najstariji priepis iz 1568.) (nekad je se datira i prije 840. godine), kojom je splitskoj nadbiskupiji potvrdio darovnicu svoga prethodnika Mislava, te joj je još darovao crkvu sv. Jurja u Putalju i neke posjede s pripadajućim kmetovima. Tu najstariju sačuvanu ispravu hrvatskih vladara napisao je jedan svećenik u svojstvu kneževog kancelara, a u njoj su i navedeni svjedoci: pet župana, knežev upravitelj dvora (Negotin), tri svećenika (Dominik, Ciprijan i Martin) i pet ostalih uglednika. U povelji se Trpimir naziva „pomoću Božjom knezom Hrvata“ (iuvatus munere divino dux Croatorum), a svoju zemlju naziva ,,regnum Croatorum''. Ovaj naziv, premda bi se mogao doslovno prevesti kao „kraljevstvo Hrvata“, vjerojatnije u to doba označava zemlju nad kojom vladaju Hrvati. Trpimir se naziva oslovljava ,,milošću Božjom, knez Hrvata" (u lat. izvorniku: ,,Dux Chroatorum iuvatus munere divino"), što vjerojatno znači da ga na vlast nije postavio car. Iz Povelje se također saznaje da je Trpimir stolovao u Bijaćima (blizu Trogira), a posjedovao je i Klis. Treba spomenuti i da Gottschalk u svom djelu "De Trina deitate", Trpimira naziva ,,Rex Sclavorum'' (Kralj Slavena), što sugerira tadašnju ojačanu Trpimirovu poziciju u odnosu na Bizant i Franačku.

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.8)

Povelja i darovnica Trpimira, kneza hrvatskoga, podieljena splitskoj crkvi g. 852.

,,...Potom sam se ja, grješnik Trpimir, knez hrvatski, s pomoću Božjom, ne znajući posljednjega dana ni časa,...''

,,...koja je prvostolna sve do obala dunavskih i gotovo po cieloj državi Hrvatskoj, i za spas...''

- Josip Bratulić - Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA (str.49)

https://hrcak.srce.hr/44134 (Lovre KATIĆ: Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira)

Svjedočba opata Gottschalka o Trpimirovoj vojni, 9. st. On je našao utočište na dvoru kneza Trpimira, te u svom djelu ,,De Trina Deitate'' spominje svoj boravak u Hrvatskoj i kako su konji Trpimirove vojske prije bitke s Bizantincima, odnosno s vojskom dalmatinskih gradova, veselo poigravali, što je bio znak buduće pobjede.

Bern, Responsa ad diversa, Ms. Bern. 584

- http://www.tz-benkovac.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=70&Itemid=93

https://hr.wikipedia.org/wiki/Podrijetlo_Hrvata

Josip Bratulić - Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA (str.45)

Nadpis na kamenu iz Šopota (kod Benkovca) (9.st.), gdje se spominje i knez Branimir (to je najstariji spomen hrvatskog imena napisan na kamenu):

,,+BRANIMIRO COM ... DUX CRUATORVM COGIT...'' (Knez Branimir, vojvoda Hrvata, naumi...)

- Josip Bratulić - Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA (str.48)

Nadpis s imenom kneza Branimira, Muć Gornji (kod Splita), godina 888. Cieli nadpis u prievodu glasi:

,,U vrieme Branimira, odkad je Krist uzeo sveto tielo od svete Djevice godine 888., 6. indikcije''

(Zagreb, Arheoložki muzej)

- Josip Bratulić - Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA (str.51)

Nadpis kralja Držislava, Kapitul kod Knina, 10.st.:

,,CLV DVX HROATOR(VM) IN TE(M)PUS DIRZISCLV DVCE(M) MAGNV(M).''

(Split, Muzej hrvatskih arheoložkih spomenika, inv. br. 1075, 1076)

- https://hr.wikisource.org/wiki/O_upravljanju_carstvom/Gl._XXX._Pri%C4%8Da_o_provinciji_Dalmaciji

10.st.

,,O upravljanju carstvom/Gl. XXX. Priča o provinciji Dalmaciji

Od Hrvata, koji su došli u Dalmaciju, jedan se dio odvojio, i zaposjeo Ilirik (Illurikon) i Panoniju (Pannonian), oni su također imali svoga neovisnoga kneza, koji je obdržavao prijateljske sveze, i to samo putem poslanika, sa knezom Hrvatske. Hrvati u Dalmaciji bili su niz godina podložni Francima, kao što su ranije bili...''

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.11)

Konstantin Porfirogenet: De administrando imperio:

,,Odkad su Hrvati Dalmaciju naselili i čitavu staru Dalmaciju sve do primorskih gradova zauzeli...''

- https://hr.wikisource.org/wiki/O_upravljanju_carstvom/Gl._XXXI._O_Hrvatima_i_zemlji_u_kojoj_sad_stanuju

10.st.

,,O upravljanju carstvom/Gl. XXXI. O Hrvatima i zemlji u kojoj sad stanuju

Hrvati, koji sada žive u predjelu Dalmacije jesu potomci nekrštenih Hrvata, također zvanih Bijeli, koji žive iza Turaka (Mađara), i u susjedstvu Franačke, a za slavenske susjede imaju nekrštene Srbe.''

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.13)

Zaključci crkvenog sabora u Splitu 925.:

,,11. Biskup hrvatski, kao što i ostali biskupi Dalmacije, neka bude podložan prvostolniku.

12. Ako bi kralj hrvatski i gospoda hrvatska željela, da sve biskupije u obsegu splitske nadbiskupije podrede svomu biskupu, to ne će...''

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Godemir

Priepis Povelje kralja Petra Krešimira iz 1067./1068. godine (prievod s latinskog na hrvatski):

„Ja Krešimir, koji se drugim imenoml zovem i Petar, kralj Hrvata i Dalmatinaca, dajem svima na znanje, da mi se činilo pravo i zdravo, da se ne zavrgnu odredbe mojih pradjedova, najmanje pak one, koje su učinjene za spas duša njihovih. Našli smo naime u djelima našega pradjeda Krešimira starijega, da je on samostanu sv. Krševana u Zadru za sva vremena darovao neki posjed Diklo. Ovaj posjed ostao je vlasnicima netaknut za njegova vladanja i za njegova sina Držislava te njihovih moćnih banova: Pribine i Godimira; isto tako za vrijeme Svetoslava te njegove braće Krešimira i Gojslava i njegova sina Stjepana, oca mojega, uz privolu odličnih banova, koji bijahu u njihovo vrijeme: Gvarda, Božeteh i Stjepan Praska. Zato i mi to potvrdjujemo, pa hoćemo da to stoji za uvijek. A tko bi poslije naše smrti htio da ovu povelju pogazi, neka ga stigne srdžba posljednjega suca! Dano u gradu Ninu pred svjedocima: Boleslav tepčija, Adamić ninski župan, Vukić lučki župan, Voleša djed, Budić posteljnik, Ivan kapelan, Zović volar, Drugonja štitonoša, Djedovit vinotoč, Orubonja dekan. Po zapovjedi gospodina kralja pisao sam ovu povelju svojom rukom ja redovnik Adam, izabrani biskup Hrvatske”

- https://akademija-art.hr/mozaic/hrvatski-knezovi-i-kraljevi/darovnice-petra-kresimira-iv-zadarskim-samostanima-31/

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, publicista, fotograf i slikar, u ovome serijalu objavljuje popularno-znanstvene povjesnice o hrvatskim knezovima i kraljevima u Kotarima:

Snažan vladar, kralj Petar Krešimir IV., koji je vladao od 1055. ili 1058. do 1077. godine, u darovnici «Mare nostrum» (naše more), kojom 1069. godine otok Maun daje zadarskom samostanu sv. Krševana, Jadransko more naziva svojim, a sebe kraljem Hrvatske i Dalmacije. Tako je Krešimir na najveću moguću političku razinu uzdigao epohu Trpimirovića, individualizirao kraljevstvo, gdje njegov naziv ,,regnum Croatiae Dalmatiaque'', ili ,,regnum Chroatorum et Dalmatinorum'', označava jedinstveni prostor hrvatskoga kraljevstva.

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.17)

Darovnica kralja Petra Krešimira, kojom daruje samostanu sv. Krševana otok Maun:

,,Zato ja Kresimir, koji po milosti Božjoj upravljam Hrvatskom i Dalmacijom i ravnam kraljevstvom djeda svoga, blage uspomene kralja Kresimira, i otca svoga kralja Stjepana, što blago počiva u Kliškom polju, počeh godine 1069...''

,,...naš rođeni otok u našem dalmatinskom moru, a zove se Maun, kojemu se na iztok pružio otok, što se slovinski zove Vir;...''

,,Ja Kresimir, kralj Hrvatske i Dalmacije...''

,,Ja Anastasije, sastavljač ove povelje, biskup hrvatski i kancelar dvora kraljevskoga...''

- http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/Monumenta/HR-HDA-876-5.htm

HR-HDA-876 Zbirka najstarijih hrvatskih povelja (999 - 1089) - Hrvatski Državni Arhiv

HR-HDA-876-5

1070, poslije 1. rujna. U Ninu.

Darovnica Radovana samostanu sv. Krševana u Zadru za nekadašnji posjed njegovog djeda Valeka na latinskom jeziku:

,,Godine od utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista 1070, indikcije osme. Za vladanja cara Romana trećega, za kralja Hrvatske i Dalmacije Petra, bana Zvonimira. Učinjeno u gradu Ninu za župana Adamiza. Ja Radovan predajem čitav svoj posjed od zemljišta i vinograda, koji je posjedovao moj djed Valek, samostanu svetog Krševana, u prisutnosti opata Petra, da ga posjeduje u vječna vremena. Pred ovim svjedocima: kapelanom Petrom svjedokom, Lovrom svjedokom, Desnom županom, svjedokom, Adamizom županom, svjedokom. Sovinom satnikom, svjedokom, djedom, svjedokom, Vitodragom svjedokom, Nepostrojem svjedokom. Petrom svećenikom, svjedokom, Mihovilom svećenikom, svjedokom, Prodanom svjedokom. Rugotom svjedokom, Andrijom svećenikom, svjedokom. A ako bi tko, zaveden pohlepnošću, htio poništiti ovu zapisnu ili darovnu ispravu, neka ga zateče srdžba višnjeg Boga, i neka ga stigne sudbina onih, koji rekoše gospodinu Bogu: „otiđi od nas“, i neka ne uskrsne da bude suđen, nego da bude vječno kažnjen: Ja Adam, svećenik i redovnik, saznavši istinu, zamoljen, napisao sam svojom rukom.''

- http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/Monumenta/HR-HDA-876-6.htm

HR-HDA-876 Zbirka najstarijih hrvatskih povelja (999 - 1089) - Hrvatski Državni Arhiv

HR-HDA-876-6

1070, poslije 1. rujna. U Ninu.

Potvrda darovnice Radovana samostanu sv. Krševana u Zadru za njegov posjed u mjestu Suhovara na latinskom jeziku:

,,Godine od utjelovljenja gospodnjega 1070, devete indikcije, za kraljevanja uzvišenoga Romana trećeg, u vrijeme Krešimira, kralja Hrvatske i Dalmacije. Ja, Radovan, unuk Lilikov, predajem blaženom mučeniku Krševanu, u prisutnosti Petra, opata istog samostana, sav svoj posjed, koji je imao moj prijerečeni djed na mjestu zvanom Suhovara. Taj se posjed određuje ovim jasnim biljezima: od jezera, sa sjeverne strane pruža se ravno na sjever do potoka, i od tog mjesta na jug do međa založne zemlje Dubija s pripadajućim pašnjacima. Ali, budući da mi se protivio Vekemir, župan Luke, s tepčijom Boleslavom i budući da je ovom daru, kojeg sam s poštovanjem prema Bogu, za spas duša svojih predaka, dao svetom mučeniku, proturiječio i prijetio da će ga poništiti govoreći da je tu zemlju njemu ustupio prijerečeni kralj; dakle, zbog tog sam se traženja zadovoljštine na Uskrs potrudio pristupiti prijerečenom kralju kod kojega je bilo veliko mnoštvo hrvatskih i dalmatinskih plemića. Tada sam pred svima dovoljno pažljivo svojeg gospodina kralja upitao je li onu moju baštinu ustupio onim županima. On je pred svima odgovorio da to nije nipošto učinio, te mi se smilovao i udijelio mi svojeg legata zvanog Apricije, sokolara koji mi je, pouzdajući se u kraljevski ugled, i vratio moju zemlju, braneći je od onih, i javno, pred susjedima na prijerečenom mjestu, to jest u samostanu svetog mučenika Krševana, potvrdio moje darovanje i učvrstio ga zaštitom vlastita pečata. To je učinjeno na poticaj božanskog milosrđa. Naime, prijerečeni Apricije je zajedno sa mnom došao na prijerečeno mjesto, dakako Suhovaru, i, pred svima koji ondje stanuju i pred potpisanim svjedocima koji su došli, onima koji bez prava traže zemlju, zabranio da ju traže i, kao što sam ju darovao Božjoj kući, zajedno ju je sa mnom po kraljevoj odredbi drugi put predao i potvrdio. Stoga ja, prijerečeni Radovan, domogavši se kraljevske pravde, molim i zaklinjem sve Kristu vjerne po Ocu, i po njegovom sinu Isusu Kristu, i po Duhu Svetomu koji izlazi od obojice, da sve ovo nepovredivo čuvaju. A ako bi tko, zaveden kakvom god pohlepom, kakvim god sredstvom ikad ovaj moj dar pokušao otuđiti od Božje kuće, neka ga stigne bijes višnjeg Boga, i neka dijeli sudbinu onih koji su gospodinu Bogu rekli: „Odstupi od nas!“, i neka ne uskrsne da bude suđen, nego da bude vječno kažnjen. Ovom darovanju i činu bili su prisutni ovi svjedoci: ninski župan Desinna, svjedok, Cerminicus Breberscico svjedok, Vocinna, Zatinscico svjedok, Dalizo, Poliscico svjedok, Kuzma, Luscico svjedok, Mutimir, Sidrascico svjedok, satnik Saracin, svjedok, Jakobico, Castrobriscico, svjedok, tepčija Bolano, svjedok, dat Ivan, svjedok, kapelan Ivan, svjedok, postelnik Budicio, svjedok, Desimir, sin Smulijev, svjedok, psar Tolimir, svjedok, dvornik Vitomir. Svi su ovi svjedoci bili pred kraljem. A u Suhovari: graščik Tribigoi, Kroatin, Zelodrag, Dragouit, Dobrogoi, Negovan.

† Ja, Anastazije, hrvatski biskup i kancelar kraljevskog dvora, na molbu prijerečenog Radovana, a po nalogu mojeg gospodina kralja, napisao sam i potvrdio ovu listinu o darivanju, u gradu Ninu. Sretno!''

- http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/Monumenta/HR-HDA-876-7.htm

HR-HDA-876 Zbirka najstarijih hrvatskih povelja (999 - 1089) - Hrvatski Državni Arhiv

1071, 8. srpnja. U Biogradu. Odredba i potvrda kralja Petra Krešimira IV. o području Rapske biskupije na latnskom jeziku:

,,Godine od utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista 1071, devete indikcije, osmog dana mjeseca srpnja, u vrijeme gospodina Aleksandra, rimskog pape. Ja, Krešimir, dalmatinski i hrvatski kralj, zajedno sa svojim prvacima, zadržavajući pravo rapske crkve, i uzimajući ju u našu zaštitu, odlučujem, i, odobravajući vječnim pravom, potvrđujem, da rečena crkva ima svoje parohije, dakako župu koja je bila pod planinama, od kastruma latinski zvanog Murula, a slavonski Stenice, do rijeke Koprive i crkve svetog Jurja u Ravnom, otok Pag s onim što mu pripada, jedino zadržavajući van svojeg prava nekoliko sela Paga: Pećane, Murovljane, Vlašiće, koje smo, iako se uzima za zlo, dali novom ninskom biskupu, župu Licche, župu Bućani i Boćaki. I odlučujem da ova uredba ostane zauvijek nepovrediva, kao što smo od starijih naučili da je uredba već rečene crkve uvijek bila nepovrediva. Dakle, tko god od naših nasljednika bude nekim pothvatom pokušao uznemiravati i napadati ovu povlasticu, bit će našim sudom prognan iz kraljevstva; za manje povrede određujemo platiti kaznu od 100 libri zlata, polovicu kraljevskom dvoru i polovicu prijerečenoj svetoj rapskoj crkvi. Za potvrdu i snagu datiranja naše listine i odobravanja prava, spomenutoj crkvi darujemo mitru s utisnutim slovima našeg imena, i potvrđujući osnažujemo utiskivanjem našeg pečata. Osme indikcije. Ova je povlastica rapskoj crkvi dana u kastrumu Biogradu, kroz ruke Ivana, đakona i bilježnika gospodina kralja pred zajedničkim vijećem.''

- http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/Monumenta/HR-HDA-876-8.htm

HR-HDA-876 Zbirka najstarijih hrvatskih povelja (999 - 1089) - Hrvatski Državni Arhiv

HR-HDA-876-8

1071.

Darovnica Paške općine samostana sv. Petra na Iloviku samostanu sv. Mihovila na Susku na latinskom jeziku:

,,Godine od utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista 1071, devete indikcije, u vrijeme Krešimira, kralja Hrvatske i Dalmacije, i rapskog biskupa Drage. Mi, dakako, paška općina, jer smo Boga i samostan svetog Mihaela na Susku u počecima gradnje samog samostana tajno i javno povrijedili i jer nas je Bog svojom milosrdnošću preko otkrivanja svetog Nikole posjetio, budući da je teškoća kojom smo pritisnuti, na nas došla zbog toga, zajedničkom namjerom da ispravimo zločin koji smo učinili, darujemo naš samostan svetog Petra na otocima Ilovika samostanu na Susku s oba otoka Ilovika i onime što im pripada, i s deset knjiga crkve, tri volovska pluga, dva zvona, 206 ovaca, 18 kobila i 50 krava. A pristin1 molimo da se daje Maćulinu, rapskom knezu koji je naš. Želimo da rečeni samostan svetog Mihaela sve to, izuzev spomenutog pristina, ima, i da po nasljednom pravu zauvijek posjeduje, uz ipak sačuvano pravo rapske biskupije. Ja, Maćolin, rapski i paški knez, svjedočim i zapovijedio sam da me se potpiše. Ja, Otma (?) darujem i slažem se, te molim da me se potpiše. Ja, Dobrogost, želim da se ostvari ovo darovanje. Ja, Petrić, darujem i želim. Ja, valastelin Dujam, darujem i želim. Ja, Stanimir, darujem i želim. Ja, Burdin, darujem i želim. Ja, Prelug, darujem i želim. Ja, Subdimir, darujem i želim. Ja, Pavao, darujem i želim. Ja, Kuliamir, darujem i želim. Ja, Rubo(…), darujem i želim. Ja, Bostian, darujem i želim. Ja, Stoian, darujem i želim. Ja, Gestima, darujem i želim. Ja, Privonego, darujem i želim. Ja, Grubice, darujem i želim. I svi, koliko nas ima, želimo da ovo darovanje vrijedi zauvijek. + I ja, Drago, rapski biskup, u čijoj biskupiji je ovo darovano, bio sam prisutan spomenutom darovanju i, sačuvavši pravo naše stolice, odobravam i zapovijedam da se ova povlastica ostvari.

Ja, Martin, đakon i ispitivač, sam potpisao.

Ja, Martinuscije de Slovigna, ispitivač, ispitao sam po zapovijedi gospodina kneza Marka Michaelisa i njegova dvora.

Ja, Ćambonin de Rodanis de Cremona, rapski notar, po nalogu gospodina Marka Michaelisa, rapskog kneza, i rapskog dvora ispitao sam ovaj ovjereni notarski prijepis po nekoj notarskoj ispravi prijepisa dovršenog rukom Lanfranka, nekoć rapskog notara, godine 1291, treće indikcije, ne dodajući i ne oduzimajući ništa što bi mijenjalo smisao, dopunio sam, učvrstio i označio uobičajenim znakom.''

- http://povijest.net/zvonimirova-krunidbena-zavjernica/

- Josip Bratulić - Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA (str.62)

Zavjernica kralja Zvonimira papi Grguru VII, 1075.

Na početku zavjernice Zvonimir ističe da je ,,zadobio vlast od našega gospodina pape Grgura'', te da je shodno tomu od strane Gebizona ,,uveden u upravljanje Kraljevstvom Hrvata i Dalmatinaca''

(Vatikan, Archivio Segreto Vaticano, Liber censum, Arm. XXXV, 18)

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.19)

,,Ja Dimitrija, koji se zovem i Zvonimir, po milosti Božjoj knez Hrvatske i Dalmacije, izabran jednoglasno u skupštini po svemu kolikom svećenstvu i narodu za vladu u kraljevstvu hrvatskom i dalmatinskom a od tebe, gospodine Gebizone...''

- http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/Monumenta/HR-HDA-876-10.htm

HR-HDA-876-10

1076.-78.

Darovnica kralja Zvonimira samostanu opatica sv. Benedikta u Splitu za zemljište Pusticu u Lažanima na latinskom jeziku:

,,U ime Kristovo. Ja Zvonimir, božjom voljom kralj Hrvata i Dalmatinaca, Dok, dozvolom božanske milosti, na nepovrediv način sjedimo na kraljevskom prijestolju, stajaše uz nas jedan i drugi rod podanika, naime svjetovnjaka obojeg spola, službenika i službenica, dolazeći u naš dvor radi stvari, koje su im od potrebe i dijela, koja su im od nužde. Između njih tražila je majka opatica, koje su Bogu na službu, naime Marija od samostana, svetog Benedikta, na svečan dan posvećenja crkve naše biskupije, posvećene svetoj Mariji, pomoći ili zaštite za spomenuti samostan i došla je pred nas do našeg kraljevskog prijestolja s nekim svojim sestrama. Stoga, po savjetu svih božjih služitelja i naših plemića, koji milošću Božjom bijahu došli na spomenutu svečanost, iz sklonosti udovoljismo želji spomenute opatice i jer se mjesto, koje se zove Pustica, u Lazanima, nalazi, kako se vidi, u blizini onog samostana, dadosmo joj ga s pravom vječnog posjeda i kao nepovredivo. Ovo je učinjeno u kraljevskom dvorcu, na mjestu, gdje se nalazi i spomenuta crkva svete Marije, pred ovim svjedocima: najprije pred poštovanim nadbiskupom Lovrom, hrvatskim biskupom Petrom, zadarskim biskupom Stjepanom, trogirskim biskupom Ivanom, Ivanom, opatom svetog Bartolomeja, biogradskim biskupom Petrom, tepčijom Dominikom, kninskim županom Jurinom, poljičkim Višenom. Ovi, koji su ondje stajali s nebrojenim mnoštvom, neka budu dovoljni našoj potvrdi. Dozvolismo, da Jakov, vođa primorskih predjela, bude poslanik od naše strane i uvaditelj opatice u posjed spomenutih zemalja. A ako bi tko od kraljeva ili knezova, župana, mala ili velika osoba, pokušala usprotiviti se ovom našem obdarivanju, neka ga zateče srdžba trojnog i jedinog Boga i stigne prokletstvo tri stotine osamnaestorice svetih otaca. I isto tako neka bude s mlinom, koji je život tih zemalja.

Ja, Teodor, svećenik i kancelar crkve svetoga Dujma i spomenutog kralja, napisah i sam sam svjedok.''

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.21)

Iz Kronike hrvatske popa Dukljanina o kralju Zvonimiru:

,,I tako ne biše on za Hrvate, zašto oni ne će biti dobrotom dobiti, da bolji su pod strahom. I za dobroga kralja Zvonimira biše vesela sva zemlja...''

,,I tako dobri i sveti kralj Zvonimir, prijamše listove od pape i cesara zapovidi po sve kraljevstvo svoje, da bude skupšćina i sa shodom u Petih Crikvah u Kosovi...''

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.26-27)

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46073

- Ugovor između Hrvata i Kolomana (Pacta Conventa) (Dodatak trogirskomu rukopisu Tome arhiđakona. (Ovaj dodatak nije djelo arhiđakona Tome, već potječe od nepoznatog pisca, koji ga je pripisao onom priepisu Tomine poviesti, što se čuvao u Trogiru. Kako pismo pokazuje, pripisan je ovaj dodatak krajem 13. ili početkom 14. st.):

,,Kako i po kojem se ugovoru predadoše Hrvati kralju ugarskomu.

...

Koloman po Božjoj milosti (kralj), sin Vladislava, kralja ugarskoga, nasliedivši kraljevstvo od otca svoga i budući da je vrlo odvažan bio, odluči čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga podrediti svojoj vlasti pak stoga dođe sa svojom vojskom do rieke Drave.

...

...i odpremiše (kralju) dvanaistoricu razboritih plemića od dvanaist plemena hrvatskih t.j. župana Jurana od plemena Kačića, župana Ugrina od plemena Kukara, župana Mrmonju od plemena Šubića, župana Pribislava od plemena Čudomerića, župana Jurja od plemena Svačića, župana Petra od plemena Murića (Mogorovića), župana Pavala od plemena Gusića, župana Martina od plemena Karinjana i Lapčana, župana Pribislava od plemena Polečića, župana Obrada od plemena Lisničića, župana Ivana od plemena Jamometića i župana Mironju od plemena Tugomirića.

...

Tada, ako bi gospodin kralj poslao po njih, treba da iziđe na vojsku svako pleme s najmanje deset konjanika oklopnika o svom trošku do rieke Drave, a onda dalje prema Ugarskoj na trošak gospodina kralja, sve dok vojna potraje. I tako je uređeno godine spasa 1102. i t. d.''

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.27)

Spomen o Kolomanovoj krunitbi za hrvatskog kralja 1102. godine (Šišić: Kralj Koloman i Hrvati god. 1102 - proslov listine):

,,Godine 1102. upućenja Gospoda našega Isusa Krista. Ja Koloman, po milosti Božjoj kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije, nakon držana sabora, pošto bijah okrinjen u kraljevskom Belgradu na moru, na molbu...

...

To potvrđujemo našim pečatom i pečatom naših župana. Prokopije, biskup durski (u lat. izvorniku Agriensis); Sigindin, biskup zagrebački (Zagoriensis), Isak župan, Petar župan, Kladija župan, Saul župan, Arnej župan, Toma župan, Andrija župan, Kuzma župan, Vokan župan, Dionisije župan.''

- https://hr.wikisource.org/wiki/Povijest_Hrvatske_I._(R._Horvat)/Kralj_Koloman

Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Kralj Koloman:

Do nas je doprla jedino listina, koju je Koloman dao gradu Trogiru. U toj listini kaže Koloman ovo:

,,Ja Koloman, kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije, prisižem na sveti križ Vama Trogiranima, vjernim svojim gradjanima, tvrdi mir. Ne ćete plaćati poreza niti meni niti mojemu sinu niti nasljednicima mojim. Potvrdjivat ću biskupa i kneza, koga izabere svećenstvo i puk. Dopuštat ću Vam, da se služite starim svojim zakonima. Od prihoda gradske luke, što ga plaćaju stranci, imat će dva dijela kralj, treći dio gradski knez, desetinu pak biskup. Ne ću dozvoljavati, da se u Vašem gradu nastani koji Ugrin ili bilo kakav stranac, osim ako Vi komu sami privolite. Dodjem li pako k Vama, da se krunim ili s Vama raspravljam o državnim poslovima, ne će nijedan gradjanim biti prisiljen, da goste prima na silu, nego će svakomu biti na volju, da primi, koga hoće. Ako bi slučajno kadgod moja vlada ikomu doteščala, te bi htio drugamo otići, neka ide slobodno sa ženom i sinovima, s obitelju i sa svim svojima, kamogod hoće.''

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

I u djelima tuđih putopisaca spominje se hrvatsko ime. Arapski zemljopisac Abu Abdallah Mahommed Ibn Idris (o. 1099.-1166.) u svom zemljopisnomu djelu nekoliko puta spominje Hrvatsku i Hrvate njihovim narodnim imenom: ,,država Hrvatska (Grvasijath) i Dalmacija''; ,,Na zemlje Akvileje. . .nadovezuju se zemlje Hrvatske (Grvasijjeh)''; ,,Bakar je prvi grad države Hrvatske (Grvasija)''; ,,Dubrovnik je posljednji grad Hrvatske (Grvasijah)''; Rab ,,leži nasuprot planinama Hrvatske (Grvasijah)''; ,,Svi ovi otoci o kojima smo govorili (Osor, Cres, Rab, Pag) jako su napučeni i čine sastavni dio Hrvatske (Grvasijah)''.

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska

Ljetopis popa Dukljanina iz 12. stoljeća:

Sažeto: Prostor od Jadranskog Mora do Drine, Save i Šar Planine bio je, u početku, pod jednim slavenskim kraljem. Ovo slavensko kraljevstvo (lat. Regnum Sclavorum) podjelilo se kasnije na dva dijela: na Primorje (lat. Maritima) i Srbiju (lat. Surbia) odnosno Zagorje (lat. Transmontana). Na saboru na Duvanjskom polju, kralj Svatopuk razdijelio je Primorje na dvije provincije: Bijelu Hrvatsku ili Donju Dalmaciju (lat. Croatia Alba, quae et inferior Dalmatia) i Crvenu Hrvatsku ili Gornju Dalmaciju (lat. Croatia Rubea, quae et Superior Dalmatia).

Bijela Hrvatska: ,,Poslije ovoga prema sadržaju privilegija, koje su pročitane pred narodom, napisao je privilegije, podijelio pokrajine i oblasti svoga kraljevstva, i njihove granice i krajeve na ovaj način: prema toku voda koje teku s planina i ulijevaju se u more na južnoj strani imenova Primorje, a prema vodama koje s planina teku ka sjevernoj strani i ulijevaju se u veliku rijeku Dunav, nazvao je Srbija. Zatim je primorje podijelio u dvije pokrajine: od mjesta Dalme đe kralj tada boravljaše, i đe je bio sabor, sve do Vinodola nazva Bijelom Hrvatskom, za koje se kaže i Donja Dalmacija''.

Crvena Hrvatska: ,,Isto tako od navedenog mjesta Dalme sve do grada Bamblone, koji se sada zove Drač nazvao je Crvena Hrvatska, za koju se jos kaže Gornja Dalmacija. I kao što je u donjoj Dalmaciji ustanovio Salonitansku crkvu kao mitropoliju, na isti način u Gornjoj Dalmaciji su Dukljansku crkvu, prema drevnom pravu, uredili mitropoliju''.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.209)

Naslov splitskih nadbiskupa još od 13. st. je bio ,,primas Dalmacije i ciele Hrvatske'' (primas Dalmatiae et totiusque Croatia).

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Na Hrvatskom saboru u Podgradu kod Benkovca ,,indikacije desete, miseca lipnja, lita Gospodnjega 1370.'' građanin Filip is Zadra tražio je, da mu sabor prizna u znanosti poznatu hrvatsku slobodu (,,more seu libertate nobilium Charvatorum; Croatorum jura'') i dobio ju je.

- https://hrcak.srce.hr/file/114280 (ban Ivan Paližna)

- Izvor: Lucio, Memorie istoriche di Tragurio, str. 331, 351, isti, Historia di Dalmatia, str. 331 (= CDH X/1, str. 375, CD XVII, str. 52.)

(siečanj, 1387.)

Ivan Paližna, vranski prior i ban Kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske (prior Aurane etc. regnorumque Sclavoniae, Dalmatie et Croatie banus), dao je Cionu Marinovu iz Firence u zakup prihode od soli i solne carine u Dalmaciji, a ispravu je izdao dok je opsjedao utvrdu Nomach (Unac?).

- Izvor: Pavao de Paulo, a. 1387.

(veljača, 1387.)

Toma, brat priora i bana (frater domini prioris et bani) Ivana Paližne, putuje sa zagrebačkim biskupom Pavlom Horvatom, Pavlom de Georgiis i drugim plemićima iz Zadra u Apuliju, a dan kasnije „gospodin ban Ivan“ (dominus Ioannes banus) odlazi iz Zadra u Hrvatsku.

- Izvor: CD XVII, str. 55. –56. (= CDH X/1, str. 393. – 394.).

(ožujak 1387.)

Ladislav od Lučenca, glavni zapovjednik kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, zapovijeda gradečkoj općini da sruši palisadu kojom je utvrđen Zagrebački kaptol jer su njegovi kanonici pristali uz Ivana Horvata, bana Mačve, Ivana Paližnu, „nekadašnjeg vranskog priora“ (pridem prior de Aurana), i Hrvoja Vukčića Hrvatinića, koji su s mnogim drugim pobunjenicima, svojim „sudionicima i poslušnicima“ (complices et sequaces), sabrali „silnu i veliku vojsku“ (ingens et magnus exercitus) protiv ljudi odanih kralju.

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.53)

Izvor od izvora: Klaić, Povjest Hrvata II. 1.

Dva izvještaja o dolazku kralja Ladislava Napuljca u Zadar g. 1403.:

Pismo Galeotta Firentincu Vivianu 24. srpnja 1403.:

,,Tu su u Zadru čekali na kralja Hrvoje, veliki gospodin po svojoj vlasti a ne manji tielom - on je (kako se kaže) poglaviti uzrok, da je kralj došao u ove strane -, onda njegov šurjak, knez Ivaniš, također gospodin velike vlasti, nadalje mnogi plemići, svi iz kraljevstva bosanskoga. Koliko sam go tih ljudi vidio, svi se odlikuju svojim osobitim rastom.''

Pismo kraljeva tajnika Fiorentinca Matije od San Miniata Vivianu 30. srpnja 1403.:

,,Hoće da se kruni idućih dana, a mislim, da će se čin krinjenja obaviti drugoga dana u mjeseca augusta. Stvar kao da se ne će obaviti po pravom redu svome, jer ovdje krune nema, nego je u Višegradu, pače tu nema ni uobičajene knjige (za polaganje prisege) ni drugih stvari, jer su i one u Stolnom Biogradu. Ipak će posao kako tako biti obavljen. Daj Bože, sretan svršetak!''

- Hrvojev misal pisan je godine 1404. za Hrvoja Vukčića Hrvatinića (veliki vojvoda bosanski, knez Donjih kraja, hrvatski ban (podkralj), župan vrbaske županije i herceg splitski). Ova raskošna glagoljska knjiga ne sadrži zapisano hrvatsko ime, ali je znakovito da je pisana za bosanskog kneza koji nosi hrvatsko ime u svom prezimenu - Hrvatinića. Knjiga je dospjela kao ratni plijen u Tursku, gdje se i danas čuva u Knjižnici turskih sultana Topkapi Sarayi u Carigradu.

http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

- Na glagoljici: 4. siječnja 1428., knez Mikula IV. Frankapan iz Novog prihvaća molbu bakarskog suca Blaža:

,,Mi knez Mikula de Frankapan, krčki, senjski i modruški knez i pročaja, ban Dalmacije i hrvacki, damo viditi po tom listu, kako su prišli pred nas sudac Blaž z Bakra ...''

Izvori Acta croatica i [Ivšić et al., str. 62].

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

12. siječnja 1428., knez Mikula Frankapan piše u Brinju remetama u Crikvenici na glagoljici:

,,Mi knez Mikula di Frankapan, krčki, senjski, modruški i pročaja, ban Dalmacije i Hrvat. ...''

Izvori Acta croatica, [Ivšić et al., str. 66].

http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

- - 10. svibnja 1431., Podhumac, hrvatsko-dalmatinski podban (banovac) Domša iz Vladihovića šalje poruku rmanjskim knezovima, županu i sudcima lapakog stola u Lici (Krbavsko polje) na glagoljici:

,,Mi gospodin Domša z Vladihović, Dalmacije i Hrvat banovac, damo viditi vam knezem, našim i rmanjskim, i županu i sutcem stola lapačkoga, ...''

Izvor [Ivšić et al., str. 70].

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

4. siječnja 1428., knez Mikula IV. Frankapan iz Novog prihvaća molbu bakarskog suca Blaža na glagoljici:

,,Mi knez Mikula de Frankapan, krčki, senjski i modruški knez i pročaja, ban Dalmacije i hrvacki, damo viditi po tom listu, kako su prišli pred nas sudac Blaž z Bakra ...''

Izvori Acta croatica i [Ivšić et al., str. 62].

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

U Pašmanskom brevijaru s konca 14. i početka 15. st. se nalazi zapis godine 1431. u kojem se nalazi pojam ,,Hrvate'' u značenju Ravnih Kotara (područje u zaleđu Zadra). Informaciju zahvaljujem g. Dariju Tikulinu iz Zadra.

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

29. lipnja 1432., Sinj, hrvatsko-dalmatinski knez Petar Talovac izdaje privilegij pisan hrvatskom ćirilicom:

,,Mi Petar s Talovca, knez cetinski i kliški, ban Dalmacije i Hrvat,

damo viditi vsakomu komu se pristoji, i prid koga lice prida ova naš list, ...''

Izvor [Ivšić et al., str. 71].

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Svećenik iz Zadra, glagoljaš Juraj Zubina u svojoj oporuci iz 1437. piše za sebe da je on:

,,pop hrvacke knjige''

(tj. svećenik glagoljaš)

Vidi [Krasić, Počelo je u Rimu, str. 375].

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

29. studenog 1448., Kruščica kod Klisa, oporuka pisana ikavski, hrvatskom ćirilicom:

,,Va ime Božje. Amen. Ovo bi u vrime gospodina Peetra s Talvoca,

kneza cetinskoga i klišškoga, bana Dalmacije i Hrvat, i veće ...''

izvor [Ivšić et al., str. 107].

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

25. listopad 1451., Knin, rotni stol prema "zakonu hrvatskom" da se Martinu Djaniševiću iz Srba vrati neki vinograd u Plastovu kod Srba, na glagoljici:

,,Mi Tomaš Bojničić is Plavna, banovac Dalmacije i Hrvat, ... sutci rotni plemenitih Hrvat stola tninskoga (t.j. kninskoga), damo viditi vsim i vsakomu, kim se dostoji, prid kih obraz ov naš list pride, kako nam sidećim u zgora rečenom stoli s mnozimi plemenitimi Hrvati, pravdu dilećim potribujućim je ot nas, onde zmej dugujućih pristupiše prid nas s jedne strane Martin, sin Marka Djaniševića, iz Srba, a z druge strane Juraj Henčić i Jandrij Kovač z onogaje Srba i počeše govoriti govoreći: "Gospodo! Imili smo dugovanje parno u stoli srbskom mej sobom u dugovanji vinogradov i dvigli smo se iz stola srbskoga prid vas. Upitajte nam pristava kako nam je dug tekal, ter nam otlučite ča je pravdi i zakonu hrvackomu ugodno.''

Izvor [Ivšić et al., str. 124-125].

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Dokument na glagoljici, od 18. listopada 1451. pisan u Kninu započinje ovako:

,,Mi Tomaš Boiničić is Plavna, banovac Dalmacie i Hrvat,...''

,,...sutci rotni (zaprisegnuti) plemenitih Hrvat stola tninskoga (Tnin - Knin), ...s mnozimi plemenitimi Hrvati...,

ča je pravdi i zakonu hrvackomu ugodno....''

Vidi Acta croatica, str. 79.

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

28. listopada 1455. na glagoljici, Novi, vidi [Ivšić et al., str. 150]:

,,knez Mikula Frankapan krčki i senjski i modruški, ki biše ban Dalmacie i Hrvat, ...''

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.169)

U ,,Petrisovu zborniku'' (1468.) sv. Jeronim se naziva ,,Jeronim Hrvatin'', a u hrvatskoj srednjovjekovnoj hagiografiji o njemu se bilježi da je on ,,naš Dalmatin, on je dika, poštenje i slava i svitla kruna hrvackoga jazika'' (Jagić 1913: 130).

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska

Izvor: Chalcocondiles L.,: "Historiae (de rebus turcicis)", u "Corpus scriptorum historiae byzantinae 48", Bonn, 1843.

Grčki pisac Laonik Halkokondyles (1432. - 1490.) po tadašnjem humanističkom imenovanju naroda klasičnim imenima, podijelio je narode na Balkanskom poluotoku na Ilire, Tribale i Mezeje. Po Halkokondilesu Iliri žive zapadno od Drine do Jadranskoga mora, koje on po tadašnjem običaju zove Jonsko more, te od Dubrovnika do Istre. Zemlje Sandaljeve (tadašnju Humsku zemlju, koja je obuhvaćalo većinu Dukljaninove Crvene Hrvatske) kako Halkokondyles zove široku oblast, kojom je u njegovo vrijeme vladao herceg Stjepan, sinovac i nasljednik Sandaljev, smješta on u Ilirik. U toj zemlji živi isti narod, kao onaj uz dalmatinsku obalu do Istre.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.87, 88)

Antun Vrančić u svojim bilježkama o ugarskom državniku i kardinalu Jurju Utišeniću (Utješenoviću) Vrančić kaže da se Utišenić rodio u Hrvatskoj (,,Croatia''), u mjestu kojem ime na hrvatskom jeziku (,,Croata lingua'') znači ,,kamenčić'' (Kamičac kraj Skradina, 1482.) (Hrvatski latinisti 1969: 662-663). U nastavku proslova Vrančić zove Šibenik, Skradin i Zadar slavnim ,,dalmatinskim gradovima'', a imena velikoga broja izvrstnih utvrda u unutrašnjosti prema Kninu i Bribiru kaže da ne spominje zbog pretvrdoga ,,ilirskoga'' izgovora.

Utišenićev sluga Franciscus Bornamissa de Alsow spominje 1553. da je Utišenić znao ,,hrvatski'', da je prijateljevao s pašama, a u rodu da je bio s Mehmed-pašom, ,,Hrvatom'' po narodnosti koji je kano diete uhićen i odveden u Tursku, kako mu je sam Utišenić rekao. Osim toga, kaže da je Utišenić bio u srodstvu s Murad-begom (Tardićem), također ,,Hrvatom''. (,,sed frater erat principalior, quia ille et linguam Croaticam noverat, et erat familiaris cum Bassis, et etiam sanguine junctus Mehmed Basse, qui natione Croatus erat, et puer captivus in Turciam ductus; id, quod fr. Georgius ipsi, testi, dixit, ac praeterea Murad Begum esse quoque Croatum et consanguineum ipsius fr. Georgii.'') (Theiner 1875: 39).

Ferdinand I. Habzburžki dao je Utišenića pogubiti 1551., vjerojatno zbog njegove blizke suradnje s predstavnicima Osmanskoga carstva. O hrvatskim katoličko-muslimanskim dodirima i Utišeniću izcrpnije u (Mandić 1982: 444).

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

1. ožujka 1484., Tržić, prodaja plemenšćine u selima buške (Bužan) županije pred banskim namjesnikom i buškim kraljevskim stolom u Tržiću (Velebit-Lika):

,,Mi Gašpar Perušić iz Pseta, budući namestnik vzmožnoga i vzveličenoga gospodina Gerebi Matijaša, rusagova Dalmacije i Hrvat i sloinskoga bana, v stoli kraljevi meju plemenitimi ljudi v Bužah, ...''

Izvor [Ivšić et al., str. 227].

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.65)

Krunitbena zavjernica Vladislava II. godine 1490. (izvor: Klaić, Povjest Hrvata II. 3.:

,,Također, da ne ćemo moći drugim nego Ugrima, i to svakako veoma zaslužnima, dati i podieliti čast erdeljskoga vojvode, sikulskoga, temeškoga i požunskoga župana, potom čast bana Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, kao i severinskoga, biogradskoga i jajačkoga i drugih mjesta...''

Rečenicu ,,Da ćemo kraljevinu Ugarsku s ostalim kraljevinama i pokrajinama njoj podloženima...'', je kralj morao izpraviti na saboru u Budimu godine 1492., koja je onda glasila: ,,Da ćemo kraljevinu Ugarsku s drugim kraljevinama naime Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom i sa stranama erdeljskim, kao i s pokrajinama njoj podloženima...''

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

1490., Tržić, knez Ivan Kosinjski pred buškim rotnim stolom zalaže dio svoje plemenšćine prioru pavlinskog samostana sv. Spasa, na glagoljici:

,,Mi Tomaš Mogorić, špan mej plemenitimi ljudi Bužami, i v stoli pitanja buškoga namestnika pod vzmožnim gospodinom Egervari Laclavom, banom dosjnim hrvackim i slovinskim i Dalmacije, ...''

Izvor [Ivšić et al., str. 295].

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.71)

Izprava hrvatskih staleža, kojom potvrđuju požunski mir (Klaić, Povjest Hrvata II.)

,,Mi Ladislav od Egervara, ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije it.d., Bernardin Frankopan senjski, krčki i modruški knez, potom Nikola, Ivan i Mihajlo također Frankopani, tako isto senjski, krčki i modruški knezovi, Karlo knez krbavski, Stjepan i Mihajlo, knezovi od Blagaja, Petar i Pavao Zrinski, Ivan Hening od Susedgrada, Baoša vojvoda svetoga Save, Baltazar Baćan, Petar Bočkaj, Bernardin Rohfy, Petar Pogan, Juraj Mikuličić, Mihajlo Kerhen, Juraj od Zempča, Toma Mogorić, Petar od Gudovca, Kristofor Šubić od Perne, Juraj Kaštelanfi, Nikola Turbelt, Jakov Martinušević, Juraj i Matej Gusić, Albert Lonjaj, Nikola Bočkaj, Juraj Buković, Gašpar Perušić, Gašpar Farkašić, Juraj Šubić, Toma Martinušević, Nikola Herković, Emerik Hašagi, Ivan Pezery, Juraj Pogan, Vladislav Bučić, Ivan Mindsenti, Ilija od Bučinca, Pavao Bolković, Juraj Krivčić, Juraj Orlovčić, Ivan Ješković, Ivan Keglević, Juraj i Marko Bobojelić, Ivan Mikčić, Vladislav od Stubice, Ladislav Pekri, Nikola Resić, Juraj Plavičevski, Vojko Maretić, Židan Otmioć, Pavao Petričević, Nikola Oroz, Juraj od Orehovca, Ivan literat od Česteca, Petar Gereci, Ivan Orlić, Ivan Kernjak i Ivan od Orehovca, kano i ostali baruni, velikaši i plemići kraljevina Hrvatske i Slavonije...''

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

24. rujna 1492. U Tržiću. Bužki stol uvadja fratre samostana sv. Marije u Zažićnu u posjedovanje plemenštine u Mohlićih, koju im je u svojoj oporuci na glagoljici ostavio Dujam Vlaić. Vidi Acta croatica, str. 150 ili [Ivšić et al., str. 304 i 307]:

,,Mi Tomaš Mogorić pod vzmožnim gospodinom Vladislavom iz Egervara, rusagov kraljevstva ugarskoga, Dalmacije i Hrvat i Slovin, koga dostojnim banom, budući špan meju plemenitimi ljudi v Bužah, ...''

,,... s pravom pravdom hrvackom ...''

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

5. travnja 1510., Otočac, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i senjski kapetan Andrijaš Bot od Bajne rješava spor između plemićkih rodova Nemanića i Darojića, na glagoljici:

Andrijaš Bot od Bajne

,,D(almacije), H(rvacke), S(lovinja) ban i k(apitan) s(enjski)''

Izvor [Ivšić et al., str. 386].

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.

Hanibal Lucić (Hvar, oko 1485. – Hvar, 4. prosinca 1553.)

Prepjev Ovidijeve 16. heroide (kod Lucića: "Pariž Eleni", prije 1519.) koju je ,,u našu (odiću) hrvacku nikoliko jur vrimena bih priobukal'' (H. Lucić).

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39221

- Marko Marulić (Split, 18. VIII. 1450 – Split, 5. I. 1524) u svojoj Juditi (izdana 1521.) svjedoči, da je naški isto što i hrvatski: u naslovu kaže, da je knjiga ,,Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena, kako ona ubi vojvodu Oloferna posridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili, 1501.'', prvo izdanje 1521., a u predgovoru, daje ,,stumačena našim jezikom''.

- Djelo hrvatsko-dalmatinskih kraljeva (,,Regum Dalmatiae et Croatiae gesta'', 1510., prvo izdanje 1666.) slobodan je latinski prijevod čakavske inačice ulomka iz Ljetopisa popa Dukljanina (tzv. Hrvatske kronike).

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

U Poljičkom statutu izričito se kaže, da je napisan hrvatskim jezikom (“da se bolje razumi arvacki”). Jezik “Spomenika Gornjih Poljica” (Split 1981.), koje je izdao prerano umrli Marko Mišerda, također je hrvatski (arvaski, pismo hrvacko, naš jezik arvacki, slavni, arvatski jezik).

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dmine_Papali%C4%87

Godine 1499. Kačići i područje Krajine (Makarsko primorje) padaju pod tursku vlast. U to vrijeme starješina Kačića je knez Juraj Marković u čijem je domu u Poljicima splitski plemić Dmine Papalić 22. listopada 1500. pronašao pronašao staru knjigu pisanu harvackim pismom a koja sadrži tzv. Hrvatsku redakciju Ljetopisa popa Dukljanina. Prepisao ga je ,,rič po rič'', a priepis se danas nalazi u Vatikanskoj knjižnici. Na molbu Dmine Papalića na latinski ju je 1510. preveo Marko Marulić pod nazivom ,,Povijest kraljeva Dalmacije i Hrvatske zajedno s poviješću pustošenja Salone'' (,,Regum Dalmatiae et Croatiae historia una cum Salonarum desolatione'').

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.84)

Nakon što su 1522 pali Drniš, Knin i Skradin, osmanske su vlasti između Cetine i Zrmanje i dielom u Lici ustrojile upravnu jedinicu koja se zvala ,,Hrvatski vilajet'' (Vilayet-i Hirvat). Njegovo je sjedište bilo u Sinju, a upravno-pravno pripadao je kadiluku Skradin. Prema Hazimu Šabanoviću Hrvatski vilajet je postojao od 1528. (Šabanović 1959: 176) do ustrojavanja Kliškog sandžaka 1537. (Moačanin 1994: XXXIII; isti: 1999: 104-105, Mažuran 1998: 197).

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.90)

Izborna listina cetinskoga sabora od 1. siečnja 1527. (izbor u Cetingradu)

,,Mi Andrija, po milosti Boga i apostolske stolice biskup kninski i opat toplički, knezovi Ivan Torkvat Krbavski, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk braća i Juraj Frankapani Senjski, Krčki i Modruški, Stjepan Blagajski, potom Krsto Peranski, Bernardo Tumpić Zečevski, Ivan Kobasić Brikovički, Pavao Janković, Gašpar Križanić, Toma Čipčić, Mihajlo Skoblić, Nikola Babonožić, Grgur Otmić, sudac županije zagrebačke, Antun Otmić, Ivan Novaković, Pavao Izačić, Gašpar Gusić, Stjepan Zimić i svi koliki ostali plemići, velikaši, kao što i sav kolik narod plemenitih županija, gradova i kotara hrvatske kraljevine...

...

... i ciele ove slavne kraljevine Hrvatske pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga i naravskoga kralja i gospodara...

...

... Dano u gradu Cetinu u glavnoj našoj skupštini...''

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Ru%C4%91er_Bo%C5%A1kovi%C4%87

Brne Karnarutić (Zadar, 1515.? - Zadar, između 2. veljače i 27. srpnja 1573.)

Stupivši u mletačku vojsku došao je do čina satnika hrvatskoga konjaništva (capitaneus equitum Croatorum).

- https://narod.hr/kultura/marito-mihovil-letica-zasto-srbija-i-dalje-pati-za-hrvatskim-dubrovnikom

Tomu treba dometnuti podatak da je Jurju Zrinskome svoje djelo posvetio čakavac Brne Karnarutić spjev ,,Vazetje Sigeta grada''.

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Misal hruacki na glagoljici, Rieka 1531. (tiskara Šimuna Kožičića Zadranina u Rieci):

,,...na Božju hvalu i hrvackog jazika posvećenje...'' (govoreći o knjizi; jazika = naroda)

,,Svršuet misal hruacki od slova do slova kužan i prepisan častnim va Isukrste gospodinom Šimunom Kožičićem Zadraninom biskupom Modruškim. ...'' (kolofon)

,,Počine čin misala hrvac-

kago po običaju rimskago dvo-

ra''

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Knjižice od žitija rimskih arhierejov i cesarov (tiskara Šimuna Kožičića Zadranina) na glagoljici, Rijeka 1531. Kožičić u predgovoru potiče biskupa Tomaša Nigra da napiše knjigu o hrvatskoj knjizi i njenoj slavi:

,,... i da pospešnii budeši složiti knižice

od hrvacke zemlje i od hvali njee ...''

,,od hrvacke zemlje''

,,... Pisano v Ri-

ci dan 4. maja

miseca: leto od Krstova

roistva 1531.''

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.189, 190)

Francuzki polihistor Guillaume Postel (1510.-1581.) je 1538. objavio knjigu ,,Linguarum duodecim characteribus differentium alphabetum'' u kojemu se piše da je glagoljicu izumio sv. Jeronim, koji je svojim zemljacima u Dalmaciji na njihov jezik preveo Stari i Novi zavjet. Glagoljična slova izpisuje pod naslovom ,,Alphabetum Hieronymianum seu Dalmaticum, aut Illiricum''. Ime jezika koji se piše glagoljicom zove ,,Hieronymiana'' (po Jeronimu) i još ga dopunjuje s ,,vel Illyrica''. ,,Jeronimov'' jezik u naslovu poglavlja zove se ,,De lingua Hieronymiana, seu Dalmatorum aut Illiriorum''

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Nikola Šubić Zrinski, isprava iz 1544. pisana brzopisnom glagoljicom u Ozlju:

,,Mi knez Miklouš Zrinski i ban hrvatski i Slovin u Dalmacije ...''

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

1546., Jerolim Kaletić prigodom prijepisa Kronike hrvatske iz XII. st., iz hrvatske ćirilice na latinicu, zapisuje ovo:

,,Gospodin Dmine Papalić najde ovo pismo u Krajini u Marković, u jedne knjige stare, pisane harvatshim (sic!) pismom, izpisa rečeni Dmine, rič po rič. A ja Jerolim Kaletić, ovo pripisah iz rečenih knjig, na tisuću i pet sat četardeset i šest, na sedam dan otubra miseca u Omišu. Bogu hvala.''

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Notarska isprava na glagoljici iz 1550. pisana u Bakru, koja spominje

,,...kneza Miklauša Zrinskoga (tj. Nikolu Šubića Zrinskoga), i bana slovinskoga, i hrvackoga, i Dalmacije...''.

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.93)

Kralj Ferdinand ne dopušta, da se Nikola Zrinski pobije u dvoboju. (Barabes Samu, Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrino) 9. kolovoza 1554. pisano u Beču:

,,...nama milim grofom Nikolom Zrinskim, banom kraljevina naših Dalmacije, Hrvatske i Slavonije it.d., i među spomenutim pašom...

...

...jer je ban t.j. podkralj triju kraljevina naših Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i ovako ga obasjava sjaj mnogih imena velikoga dostojanstva;...''

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.166, 167)

Slovenski reformator i prevoditelj Biblije Primož Trubar (1508.-1586.) u predgovoru prvoga diela svojega prievoda Novoga zavjeta iz 1557. tvrdi da se hrvatskim jezikom (,,die Crobatische Sprach'') ne govori samo u cieloj Hrvatskoj i Dalmaciji, nego da njime govori i puno ,,Turaka'' (,,vil Turcken'') (slavensko muslimansko stanovničtvo). Od mnogih je čuo da se hrvatski govori i piše i na dvoru turskoga cara u Carigradu (Sakrausky 1989: 92).

Primož Trubar je vjerovao kako je hrvatski jezik spona Iztoka i Zapada i da je hrvatski najrazprostranjeniji i najvažniji među južnoslavenskim jezicima.

Trubarova predočba o jezičnoj razslojenosti jezika koji je smatrao hrvatskim može se izčitati iz najave da bi mu trebala dva Hrvata (,,zween Crobaten'') koji dobro govore ,,dalmatinski'' i ,,bosanski'' (,,Dalmatinisch vnd Bosnarisch''). Za dotičnu dvojicu Hrvata očekuje da dobro znaju pisati hrvatski i ćirilski (,,Crobatisch vnd Cylurisch'') (Sakeausky 1989: 97). Pisati hrvatski mu znači pisati glagoljicom.

Trubar spominje da svatko zna da se hrvatski jezik piše dvama različitim hrvatskim slovima (,,mit zweierley Chrobatischen Buchstaben''), što znači glagoljicom i ćirilicom (Sakrausky 1989: 92).

Spominjući jednoga hrvatskoga svećenika iz Dalmacije (,,einem Crobatischen /Priester/ auB Dalmatia'') koji je navodno donio cielu ,,hrvatski'' napisanu Bibliju (,,ein gantze Crobatische geschribne Bibel''), nadodaje da je Biblija pisana ,,hrvatskim slovima'', što znači glagoljicom.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.88)

Antun Vrančić u obraćanju Hasan-begu Sandžaka hatvanskoga, nastoji ga udobrovoljiti pozivanjem na njihovu zajedničku pripadnost hrvatskom narodu (,,nostrae nationis Croatae''), ,,u kojem se ponosim što sam i ja rođen, a iz njega je potekla i Vaša Velemožnost'' (Hrvatski latinisti 1969: 637-638). Vrančić prije tih rieči spominje Hasan-negova pisma u kojima se Hasan-beg diči svojim ,,hrvatskim rodom''.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.177)

Hrvatski protestanti napravili su ,,Novi testament'' i na ćirilici i glagoljici:

Ćirilični ,,Novi testament'' iz 1563., najvažnije izdanje hrvatskih protestanata. Ondje Stipan Konzul i Antun Dalmatin u naslovu kažu da je ,,Novi testament'' preveden u razumljiv ,,hrvatski jazik'' i da je ,,štampan'' ,,ciruličskimi slovi''. U njemačkom podnaslovu ponavlja se isto: ,,in die Crobatische Sprach verdolmetscht und mit Cyrulischen Buchstaben getruckt'' (Sakrausky 1989: 221).

U glagoljičnom izdanju ,,Novoga testamenta'' (1562./1563.) piše ,,in die Crobatische Sprach verdolmetscht / und mit glagolischen Buchstaben getruckt'' (Sakrausky 1989: 203). U predgovoru glagoljičnog ,,Novog testamenta'' spominje ,,Ciruliske i Hrvacke tablice ili bukovnjak'' gdje su ,,hrvacka slova glagoljica, a ,,ciruliska'' ćirilična.

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Spovid i spoznanje prave krstijanske vire, Tübingen 1564.:

,,... Sada najprvo iz latinskoga i nimškoga jazika va hrvatski: po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrijaninu istlmačena Psal. 119. ...''

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Bramba Agustanske spovedi, Tübingen 1564.

,,... Apologia imenovana v edno tlmačena iz latinskoga jazika va hrvatski, po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrijaninu''

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.168)

Pisac prve slovenske slovnice Adam Bohorič (1520.?-1598.), hrvatski jezik zove ,,Dalmatica et Croatica'' i određuje ga u naslovu svoje latinskim jezikom napisane slovnice iz 1584. oglednim slavenskim jezikom: ,,Arcticae horulae succisivae, de Latino Carniolana literatura, ad Latinae linguae analogiam accommodata, unde Moshoviticae, Rutenicae, Polonicae, Boemicae et Lusaticae lingvae, cum Dalmatica et Croatica cognatio, facile deprehenditur''. (1584: 13-15).

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.89)

- https://www.facebook.com/InstitutzajezikSarajevo/videos/713791882331797/

Hodaverdi, pobočnik (čauš) Mehmed-paše bosanskoga kada 1589. izdaje potvrdu mletačkomu generalnom providuru Dalmacije i Albanije u Zadru piše ,,dvoje knjige'' daje pisati ,,turske, a dvoje horvatske, rukom Ali ćehaja...'' (Ljubić 1878: 14-15).

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.172)

Faust Vrančić za Dalmaciju ne prihvaća uzke granice koje su joj u njegovo vrieme određene u nepovoljnim prilikama i zbog kojih se dieli na Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Slavoniju, Srbiju i Bugarsku.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.173)

Faust Vrančić u predgovoru rječniku iz 1605. smatra da je jezik u Dalmaciji ,,vele čistiji nego jest sada poljski ali moskovski'', i to zato što ,,jazik dalmaticki, harvacki, sarbski ili bosanski (jere ovo sve jedan jazik jest) jima riči ili slova dluga [sic], koja se lahko izgovaraju i svakoj[a]ko prigibljuju''.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.172, 173)

U novom izdanju Vrančićeva rječnika koje je pripremio češki benediktinac Petr Lodereker 1605. donosi se podatak da se latinski etnonim ,,Dalmata'' i toponim ,,Dalmatia'' na ,,dalmatinskom jeziku'' kaže ,,Harvat'' i ,,Harvatska zemlja'' (,,zemle''), a ,,Dalmatice'' da je ,,harvatski''. Ti se pojmovi na češkom prevode kano ,,Slowak'', Slowaky'', ,,Slowansky''.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.223)

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Na početku svoga djela ,,Pjesni duhovne od pohvala Božjih'' (Rim 1617.) Bartol Kašić je otisnuo pohvalnu pjesmu, koju je njemu u čast spjevao Maro Dragović, vlastelin kotorski, u kojoj se kaže: ,,Kada s' navijestio u pjesnieh svud glas tvoj, - Naši Dalmatini i vas rod Harvacki. - Daržat će u cini pjevanja glas rajski; - Od našega mora do mora ledena - Živit od govora dika će plemena (Stojković 1919: 220)''.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.222)

Bartol Kašić u svojem rukopisnom rječniku s kraja 16.st. natuknice ,,Hrvat'' i ,,hrvatski'' na talijanski ne prevodi samo s ,,Croato'', nego i sa ,,Sclavone'' (Kašić 1999: 123)

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Splitski nadbiskup Sforza Ponzoni godine 1620. u svojim župničkim uredbama piše: ,,klobučić mali po način dalmatinski ali harvacki''

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Godine 1636. u Knjigu krštenih župe Petrčane kod Zadra glagoljaš don Bare Pifrović piše hrvatskom ćirilicom ovo: ,,Ja, dom Bare Pifrović, to pisah krvaski, ćurilicu i latinski..." Na kraju piše Amen latinicom, hrvatskom ćirilicom i glagoljicom.

AMEN (near the cross) written in three scripts: Latin, Cyrillic, and Glagolitic

Vidi [Hercigonja, Glagoljaštvo i glagoljica].

- https://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/evlije.html

Fehim Spaho: Hrvati u Evlija Čelebijinu putopisu

(Evlija Čelebija - 1611.-1670.)

Za grad Knin kaze, da ga je izgradio hrvatski plemić (beg) Zrinski. Idući dalje kroz Dalmaciju, često spominje Hrvate. Za grad Nadin veli, da ga je od hrvatskih i slavonskih stanovnika osvojio Gazi Husrevbeg 944. po Hidzri (počinje 10. lipnja 1537.). Iza poraza Mustafa pase Tekelije zauzeše ovaj grad Mlečani, a Hrvati i muslimani, koji bijahu u njemu nastanjeni, prieđose zajedno sa svojim porodicama u grad Knin. Isto tako navodi, da su i grad Skradin izgradili hrvatski plemići, a iz hrvatskih ruku ga je osvojio 938, (poc. 15. kolovoza 1531.) Gazi Bektaš beg.

- Za grad Obrovac kaze, da je to hrvatska građevina. Pri opisivanju Zadra dolazi ime Hrvat dva puta kada navodi, kako 943. (poC. 20. lipnja 1536.) nije Turcima uspjelo da osvoje Zadar, kaže, kako su Gazi Husrev beg, Gazi Murad beg i Gazi Memi beg Arnaut okrenuli protiv Mletčana, pa tom prilikom osvojili sto i sedamdeset mletačkih, hrvatskih, slavonskih i "duduških"10 gradova. Prikazujući dalje, kako su jednom Španjolci pokušali da obsjednu Zadar, kaže, kako su izkrcali vojsku na kopno, ali su ih dočekali svi Hrvati i Slavonci, koji se nalaze u okolici grada, potukli ih i natjerali u more. Na 15. rujna 1660. krenuo je Evlija izpod Zadra natrag u Livanjsko, a zatim na Kupreško polje.

- Na tome putu spominje grad Vranu, za koji kaže da je hrvatska građevina, a onda veli od rieči do rieči: ,,Svu ovu zemlju zvali su Hrvatskom i u njoj je bilo tri stotine gradova''. S Kupreškoga polja poduzeli su tada Turci pljačkaški podhvat prema Šibeniku, Splitu i Klisu, u kojoj je sudjelovao i Evlija Čelebija. Na tom putu spominje u blizini Šibenika neki brieg, gdje je nekoć bilo jedno hrvatsko selo, koje je još onda bilo razrušeno. Na tome pohodu opisuje Evlija i neki grad, koji zove Renica ili Rinica, pola sata iztočno od Šibenika. U tome se gradu bio utvrdio Hrvat, odmetnik, po imenu Šark (ŠariĆ), koji je prebjegao iz turskog podaničtva Mlečanima i postao njihov uskok. Iz toga svog skrovišta provaljuje u gradove Sinj i Knin te pljačka. Tu Evlija na široko opisuje borbe, koje su vodili s tim uskokom, a u kojima i na turskoj strani igra važnu ulogu četa od dvie stotine hrvatskih junaka. Na povratku s ovoga pohoda, u kojem su izvojstili pobjedu nad ovim uskokom, spominje grad Mandalinu na moru, za koji veli, da je to luka Hrvatske.

- Odatle su krenuli prema jugoiztoku, i prošavši Danilovo polje, tu su zastali da se dogovore o svom daljem kretanju. Nakon dogovora odabraše osam tisuća konjanika i tri tisuće probranih pješaka, hrvatskih junaka, pa uzviknuvši muhamedanski ratni poklik, razviše Smail begov barjak. Ta četa, s kojom je krenuo i Evlija, pošla je prema jugu. Na tome putu spominje grad Kamen, za koji kaže da je hrvatska građevina. Odatle su, idući prema jugoiztoku stigli u grad Drniš. Za taj kraj veli da je vrlo plodan, pa su ga naselili i uljudili Hrvati, narod ,,Duduške'' i Slavonije (Slovenije), koji su ostavili svoja krsna mjesta. Na tom istom mjestu, pod nadpisom ,,Jezik Hrvata'' tumači nekoliko hrvatskih rieči i konverzacija, slično kao i kod Sarajeva. Govoreći o Splitu, opisuje velike lađe (galije), kojima veslaju muslimanski zarobljenici. Među onima, koji naoružani vrše službu na tim lađama, spominje na prvom mjestu Hrvate.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.79)

Najstariju viest o hrvatskoj kapi donosi Čelebi dok opisuje turski dio sjeverne Dalmacije gdje kaže: ,,na glavu oblače hrvatske kapice [...] od crvene čohe'' (Gušić 1973: 40)

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska

Godine 1666. Ivan Lučić objavio je ljetopis pod nazivom ,,Presbyter Diocleatis Regnum Slavorum'' u svojoj knjizi ,,De regno Dalmatiae et Croatiae: libri sex''.

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Stjepan Cosmi, nadbiskup splitski, godine 1688. u konstitucijama sinode iz 1688., navodi da je 28 vanjskih parohija splitske dijeceze (pod čijom su jurisdikcijom i Poljica) imalo

,,privileja harvaskoga izgovora u misi''

Samo 8 župa imalo je latinski obred.

Vidi [Hercigonja, Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, str. 135]

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Nasljednik splitskog nadbiskupa Sforze Ponzonija, Stjepan Cosmi (Cosmus) proglašuje nove župničke uredbe godine 1688. na latinskom i hrvatskom jeziku i svugdje izraz illyricus prevodi s hrvatski (,,Clero Illyrico — klera harvaskoga; idiomo Illyrico —harvaskoga izgovora'').

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Rus P. A. Tolstoj godine 1698. u južnom dijelu južne Hrvatske (Dubrovačka Republika i Boka Kotorska) nalazi Hrvate: ,,V Dalmacii….Raguzane... nazivajutsja Hervati''; od Herceg-Novoga do Perasta primorski brjegovi su ,,zaselenni Horvatami'' (naseljeni Hrvatima).

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.222)

Poznati hrvatski povjestničar 17.st. Ivan Lucić napisao je da Talijani rabe jezikozov ,,slavenski'', nu da Dalmatinci i njima susjedni Slaveni svoj jezik nazivaju ,,hrvatskim'' ili ,,srbskim'', prema tomu kako je čije narječje (Foretić 1969: 82).

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Zadarski kanonik Ivan Tanzlinger-Zanotić (1651.- 1705.) svoj rukopisni rječnik talijansko-hrvatsko-latinski posvećuje ,,hrvatskoj slovinskoj mladosti''; na rječniku je radio 25 godina, da bi protumačio riječi ,,od talijanskoga jezika u naš hrvatski slovinski jezik'' (S. Ježić, Hrvatska književnost, Zagreb 1944., 53.).

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.209)

Splitski vlastelin Petar Marki (Markić) izdao je 1704. u prievodu u ,,slovinski yezik'' knjigu ,,Misli karstianske za suaki dan od miseza'' isusovca Dominiquea Bouhoursa i namienio ju ,,stariscinam, kanonikom i popovom suima Splitske Crikve Metropolitane i Parvostolne od Dalmatie i suee zemglie Harvatske''.

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

U Grodovićevu zborniku (iz Zadra) (točnije, u Zborniku Ive Gardovića) s početka 18. st., najtežoj glagoljičkoj knjigi u poviesti (blizu 20 kg.), mogu se naći ove riječi:

,,... u harvatski jazik ispisan ...''

Vidi sliku 110 u [Štefanić: Glagoljski rukopisi JAZU, II]. Zahvaljujem Dariu Tikulinu iz Zadra na poslanoj informaciji.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.178)

U spisu pisanom u Splitu 5. 10. 1711. kaže se da ga je napisao don M. Kovačić po naredbi kanonika Žure koji ne umije ,,pisati harvaski'' (Kovačić 2010: 482). Time se želi reći da Splićanin Žuro hrvatski jezik ne zna pisati ,,hrvatskim pismom'', što se odnosi na ćirilicu (bosančicu). Prema Radoslavu Lopašiću bilo je uobičajeno da Hrvati ćirilicu zovu ,,hrvatskim pismom''.

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Marko Kuzmić iz Zadra napisao je brzopisnom glagoljicom knjigu koja se danas zove Kuzmićev zbornik crkvenih govora i kršćanskog nauka (zapravo, Govorenia duhovna za nauk za žakni) 1724./1725., koju je imao namjeru i objaviti. Knjiga se čuva u Arhivu HAZU. U tom štivu nalazimo na nekoliko mjesta hrvatsko ime. Evo nekih primjera:

,,... mi Harvati ...''

,,... šteniju harvatskom ...''

,,... harvatski jezik ...''

Marko Kuzmić Zadranin kaže

,,govorenia duhovna ... "koja su vele potribna u našem hrvatskom ali slovinskom narodu"''

Vidi [Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture, str. 161], a u [Hercigonja, Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, str. 122] možemo vidjeti i priloženi faksimil naslovnice Kuzmićeva "Pozdrava bogolubnomu štiocu" u zadnja dva retka vidjeti.

Kuzmićev zbornik, vidi [Hercigonja, Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, str. 122]

Pojavljuje se i izraz (vidi [Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture, str. 161]):

,,sklopnici harvatskoi''

Na str. 163-164 navedene monografije [Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture] možemo pronaći iznenađujuće dugačku rečenicu Marka Kuzmića Zadranina iz njegova spomenutog djela pisana glagoljicom (Govorenia duhovna za nauk za žakni), u kojoj se hrvatsko ime pojavljuje čak pet puta (neki od faksimila su vidljivi gore):

,,Dakle, kako rekosmo da mi Harvati imamo veće slovov a to 32, od kojih 3 postavljamo u broj, a ostaje ih 29 s kojimi se služimo u govoreniju ali šteniju harvatskom al slovinskom, ma u latinskom alfabetu slov est 23, ali kako se Horvati (h)ote š nimi služiti u harvatski ezik, od potribe im je ako te napuno zagovarati, nika slova udvostručiti ili druga naiti... i s ovim načinom mučno se Harvatam koi nisu dobro uvižbani, ponapravla.''

Fra Marko Kuzmić Zadranin je godine 1730. glagoljicom prepisao knjigu Bugarina Krste Pejkića, Zrcalo istine od carkve istočne i zapadne, objavljeno 1716. U uvodnom štivu fra Kuzmić (glagoljicom) piše o razlozima zašto je prevodio ovu knjigu:

,,... videći velike potribe koe imaju naši redovnici Harvati štiti Zrcalo istine...''

Vidi [Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture, str. 160].

,,... koja su vele potribna u našemu hrvatskomu ali slovinskomu jeziku ...''

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.181, 182)

Katolički Bugarin Pejkić (1665.-1731.) iz Čiprovca u Bugarskoj, napisao je kano član zajednice franjevaca Bosne Srebrene knjigu ,,Zarcalo istine med carkve istočne i zapadne...'' (1716.) na bosančici i ,,ilirskim jezikom''. Tako njezin jezik zove 1725. u drugom, na latinski prevedenom i dorađenom izdanju (Štefanić 1969: 207). Pejkićevu knjigu glagoljicom je prepisao 1730. Marko Kuzmičević (Kuzmić) iz Zadra. Kaže da ju je prepisao ,,čisto i razborito iz sarpskoga u slovinski'' i da se je trudio iz Pejkićevih ,,sarpskih knjiga u ove harvatske slovimi svetoga Jerolima postaviti'' (Štefanić 1969: 206-207). U jednom svojem drugom rukopisu Kuzmičević glagoljična slova zove ,,slovimi slovinskimi'', svoj jezik ,,harvatski'' i ,,harvatski ali slovinski'', a svoj narod ,,Harvat'' (,,mi Harvati'').

Iako je Pejkić bio Bugarin i sam nazivno razlikovao ,,ilirski'' (štokavski) od ,,hrvatskoga'' (kajkavski), A. Horany za nj kaže da je ,,Croata'' (1777: 61), vjerojatno zato što se dobar dio pripadnika Pejkićeva ,,ilirskoga'' književnojezičnoga kruga poistovjećivao i s hrvatskim imenom.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.209)

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Hrvatski politički mučenik fra Filip Grabovac iz Vrlike u svom djelu ,,Cvit razgovora naroda iliričkoga ali arvackoga'' (Mletci 1749.) napisao je: ,,U Dalmaciji. . .se i jezik zva, kakonoti ilirički, pak slovinski, potomtoga arvacki i evo i danas. Tri su imena a jedan je isti jezik.''

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Glagoljaško sjemenište u Priku kod Omiša (na ušću Cetine, južno od Splita), osnovano 1750., zvalo se ,,Arvacki šeminarij''.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 223)

U dvojezičnom proglasu o zemljištnim knjigama i naplati poreza za mletačku Dalmaciju i Albaniju (t.j. Boku kotorsku) od 17. kolovoza 1750. kaže se da se proglas obznanjuje u svakom selu spomenutih država, a osim na talijanskom da se izdaje uzporedno i na ilirskom (Illirico), kako se nitko ne bi mogao izgovoriti nerazumievanjem talijanskoga. Međutim, u uzporednom proslovu na ,,ilirskom'' taj se jezik ne zove ,,ilirskim'', već ,,hrvatskim'' (harvacki yexik). (Burić-Šarić Šušak 2013: 11).

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:

Andrija Kačić Miošić je u svom djelu ,,Korabljica'' (Mletci 1760.) zabilježio. ta je ,,kraljeva u Dalmaciji i rvatskoj zemlji Budimir, kralj sveti''; također je zabilježio, da je ,,kralj Bodin isto vrime kraljevao u Dalmaciji i rvatskoj zemlji''. Po Kačiću Hrvati su i Dubrovčani i Peraštani i Kotorani (,,Ter pokriva Boku od Kotora./ Kojano je dika ot Rvata''). U ,,Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga'' (64. izd., Split 1983., 112.) Kačić veli, da je Hrvatsko kraljevstvo obuhvaćalo Karniju, Karintiju i Stiriju (Karantanska Hrvatska), čitavu dolnju Dalmaciju od Istre to Cetine, Bosnu i sve zemlje do Dunava. i svi oni koji su u tim zemljama živjeli ,,zovu se Hrvati zarad zemlje Kroacije oliti Hrvatije''. Pod rečenim Hrvatskim kraljevstvom Kačić razumijeva samo nekadašnju Bijelu Hrvatsku, tok je u “Korabljici” zabilježio i druge hrvatske krajeve južno od Cetine. Zanimljivo je to, da Kačić Hrvatsku zove Hrvatija, dakle isto kako su iranski Hrvati zvali svoju Harahvatiš (Harauvatija, Harvatija).

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

iz oporuke Oršule Filipi iz Filipajkova, 1763., u kojoj se spominje ženska roba "skrojena na Rvacko" (tj. na hrvatski način):

,,... Saviše svega ako priminem ove bolesti ostavlam Mari našoi divoici koija n(a)s je služila u veće godišć za nezim naiem ono robe ženske u nezinoii skrini skroieno na Rva(c)ko da ioi bude za nezino ruho i da ioi se niko ne pača i priručuim oi moju dicu da i uzdrži u svakoi čistoći i virnosti momu gospodaru Ivanu i saviše moie stare rečine da ioi budu kad se udade ...'' (izvadak iz oporuke)

Zahvaljujem dr. Grozdani Franov Živković iz Zadra na poslanom presliku i transliteraciji.

iz oporuka Luce Albinon iz Filipjakova, 1773., u kojoj se spoinje ženska roba skrojena "na Arvacku" (tj. na hrvatski način)

,,...ostavlan robu žensku što e na Arvacku moim sestram...''

Zahvaljujem Grozdani Franov Živković na poslanom presliku i transliteraciji.

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

Državni arhiv u Zadru (DAZD), Glagoljska matica mrtvih, Sutomišćica (otok Ugljan), 1765. - 1825.:

128. ,,1777 na 16 maja priminu dobri i vridni naučitel don Mate Brižić vikarij i parok s(ve)te crikve od godišć 75 incirka priminu u viri s(ve)te matere crikve Rimske umri u gradu u seminariju arvaskim bi ispovidan i prićešćen s(ve)tim uljem pomazan bi mu preporučena duša i bi pokrepljen načas od smarti od redovnikov onoga grada bi sprovodjen od don Mate Nižića njegova kapelana bi pokopan u crikvi Blažene Gospe od Luzarija u Preku. Bog mu da rajsko stanje.''

Zahvaljujem ddr. Grozdani Franov Živković na poslanom izvoru.

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.

https://hr.wikipedia.org/wiki/An%C4%91eo_Dalla_Costa

Anđeo Dalla Costa (Sinj, 24. listopada 1732. - Split, 15. ili 16. ožujka 1790.)

,,Jerolim dika i poštenje svega naroda hrvaskoga''

(1778.),,ZAKON CZARKOVNI / sloxen i upravglien /za nauçenie i prosvitgljenie / redovnikov harvaskoga naroda / od / Angela Dalla Costa / nauçitegla czarkovnoga i svitovnoga zakona / popa czarkve parvostolne spliske / Knighe I. (II.) / U Mneczi / MDCCLXXVIII. / Po Ivannu Casali / S' dopustenjem staressinaa.''

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.90, 117)

U mletačkim snagama bile su elitne konjičke jedinice poznate pod imenom ,,Cavalleria Croata'' i ,,Croati a cavallo'', ustrijene u mletačkoj Dalmaciji na zadarskom području u prvoj polovici XVI.st. Hrvatsko su ime nosile zato što su ih osnovali i u njima se većinom borili Hrvati. Kasnije su u njih pristupali i Hrvati iz ostalih dielova Dalmacije i Boke Kotorske. Prijem u tu jedinicu se osim u Zadru, obavljao i u Kotoru i Kopru. Zapovjedni i govorni jezik u tim je postrojbama bio hrvatski (lingua illirica) (usp. Čoralić-Balić Nižić 2006.)

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.188, 189)

Srbski povjestničar i narodni radnik Boško Desnica (1886.-1945.) koji je iztraživao zadarsku pismohranu smatra:

,,da svi mletački dokumenti kad je u njima riječ o pismu i jeziku upotrebljavaju stalno naziv ,serviano' ili ,Ilirico' ili ,Ilirico e serviano'. Lingua, idioma, carattere, lettere praćene su uvijek pridjevom ,serviano' ili ,illirico'. Kad je riječ o vojsci, naziv je beziznimno ,croato', ,milizia croata', ,cavalleria croata', ,croati cappelletti' i t.d. Za narodnost pak naziv je uvijek ,schiavona'. Nesumnjivo je međutim da Mlečići nisu diferencirali plemena i da se sva tri naziva odnose podjednako i na jedno i na drugo pleme.'' (Desnica 1991: 239)

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.225)

Dielovi zapisnika (koji su pisani njemački) sa sjednice od 17. studeni 1791. i od 9. siečnja 1792. gdje dvorski savjetnik grof Edlinger podupire episkopa i dvorskog savjetnika Ilirske dvorske kancelarije Petra Petrovića i tvrdi da bi Stulićev rječnik u srbskim školama prouzročio odnarođivanje i prekid srbske književnojezične tradicije:

,,Srpski narod bi ovakovim rečnikom zaboravio po vremenu čitati svoje knjige. Morao bi učiti latinski, mađarski, hrvatski i u opće svaki jezik koji mu je u susedstvu, te bi izgubio svoju narodnost. S tim bi dakako moral uginuti i obeležje toga naroda, koje ga je vekovima delilo od tolikih drugih naroda.'' (Magarašević 1898[194]: 6)

Episkop Petrović smatra Stulićev dubrovački rječnik hrvatskim i koji nema veze sa Srbima:

,,Slavenosrbi su svoj crkveni jezik kultivisali i on se kod njih sve više razvijao, pa sad najedanput im se nameće mnogo različitiji jezik hrvatski. Ni za naš narod ne bi dakle zgodan bio taj rečnik a kamo li za ostala slovenska narječja u našoj državi. Hrvatski dijalekat je prema slavenosrpskom, kao npr. gornjonjemački prema švapskom'' [...]

,,Ako se hoće ovo delo da štampa o državnom trošku, tada referent Petrović po svojoj dužnosti mora izreći, da je ovakvo delo onda zgodno samo za Hrvate i Dalmatince, jer samo njima može koristiti, a slovenski narod koji samo ćirilicu poznaje mora ostati pri rečniku koji je i dosad bio. [...] Naš narod nema dakle te potrebe, da se služi tuđim rečnikom, koji mu istiskuje iz ruku pradedovsko pismo.'' (Magarašević 1898 [194]: 4-5, usp. Brlek 1987: 70)

Srbski episkop nije prihvaćao Stulićev rječnik čak ni kad su Austrijanci nudili da ga tiskaju na ćirilici. (Brlek 1987: 92)

Inače, krajem 18.st se pod hrvatskim jezikom najviše podrazumievala kajkavština, ali episkop Petar Petrović Stulićev štokavski (i)jekavski rječnik izričito zove ,,jezikom hrvatskim''.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.133)

Ljudevit Gaj u pjesmi ,,Horvatov szloga'' 1835.:

,,Josh Horvatzka ni propala,

Dok mi sivimo;

Viszoko sze bude ztala,

Kad ju zbudimo;

Ak' je dugo tverdo zpala,

Jachja hoche bit',

Ak' je szada vu sznu mala,

Che sze proztranit'.

...

V kolu jeszu vszi Horvati

Ztare Dersave:

Ztaroj Szlavi verni szvati

Z Like, Kerbave,

Krajnci, Stajer, Gorotanczi

Y Szlavonija,

Boszna, Szerbl' ji, Iztrijanczi

Ter Dalmaczija.

Vszi Horvati sze rukuju,

Y zpoznavaju,

Iztinzki sze szad kushuju,...''

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.157-158)

Zapis V.Jagića o putovanju Vuka Karadžića, Lj. Gaja i A. Mažuranića:

,,K. [=Karadžić], Gaj i Antun Mažuranić zajedno su putovali u lipnju 1841. po Dalmaciji; na povratku svratili su se kod A. Vakanovića u Karlovcu. U spisima V. Jagića (SKZ) nalazi se zapis Jagićev o pripovijedanju Mažuranićevu o tom putu. Zapis glasi: ,Putujući g. 1841. Mž. i Vuk etc Gaj po Crnoj Gori čuli su svuda da jim se odgovaralo, da govore jezikom hrvatskim - kad je Vuk budući nezadovoljan rekao, da će niže Cetinja Srbi naći, dodju brodom na Korčulu, i opet jim se odgovorilo, da se ondje hrvatski govori.' '' [...] (Horvat-Ravlić 1956:240)

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.125)

Slovački jezikoslovac Pavol Jozef Šafarik (1795.-1861.) piše 1842.: ,,Narodno ime ,Hrvati' prostire se daleko izvan granica koje smo odredili hrvatskomu narječju jer se žitelji istarskoga poluotoka, počevši od rijeke Raše (Arsa), zatim žitelji cijeloga Primorja i njegova otočja (,Čakavci'), sve do rijeke Cetine (Boduli), čak do same Neretve pa odatle prema istoku u Tursku Hrvatsku, zovu sve do danas onako kako su se zvali i u vrijeme Konstantina Porfirogeneta, ,Hrvatima'. Od nas su prema glavnim obilježjima svojih narječja pribrojeni u Srbe'' [...]. (usp. Šafarik 1842: 64)

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.158)

Na putovanje Karadžića, Gaja i Mažuranića podsjeća Bogoslav Šulek u ,,Nevenu'' 1856.: da narod svoj jezik hrvatskim imenom ,,i u Dalmaciji zove, o tom se je g. V.K. sam uvjerio, putujuć onuda prije njekoliko godinah s g. A.M.; a da ga u zapadnoj strani Bosne i Hercegovine također hrvatskim zovu, to su nam i ovih danah vjere dostojni svjedoci zasvjedočavali.'' (Šulek 1856: 198).

- https://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-jezik/jezik-lingvistika-i-politika-ilirski-iliti-slovinski-jezik-183.html

Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Mihovil_Pavlinovi%C4%87

Don Mihovil Pavlinović ( Podgora, 28. siječnja 1831. - Podgora, 18. svibnja 1887.)

“Pitaj Livanjca: ‘Kako govoriš?’ kazat će ti: ‘Hrvatski”’ (M. Pavlinović)

,,....za čim Srbi zapravo teže, da teže oteti nam domovinu.''

Djela:

,,Hrvatski razgovori''

,,Hrvatski razmišljaji''

,,Misao hrvatska i misao srpska u Dalmaciji od 1848-1882''

,,Razgovori o hrvatstvu, srpstvu i jugoslavenstvu''

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 219)

Znameniti hrvatski povjestničar i jezikoslovac Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1889.) napisao je 1856. Šimi Ljubiću da se u Dalmaciji ,,snova osviedočio da je kod konservativnog [starosjedilačkoga] našeg naroda sve do Arbanije ime hrvatsko jedino živo i narodno.'' (Vince 1990: 290).

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.132)

Šime Ljubić (1822.-1896.), jedan od osnivača hrvatskog poviestopisa, tvrdi 1864.: ,,Njeki da to bolje kvare u jugu bratimstvo i slogu, bezočno tvrde, da svi štokavci su Srbi, a čakavci Hrvati; i tako još da Katolik je Hrvat, a Grk Srbin, kad jasno je, da i Hrvati, već od najstarijeg vriemena kako i danas, govore izmienice ča i što, i da ima pravoslavnika ne malo po krajini, u Bosni i Dalmaciji, koji se zovu Hrvati, i tako katolika i u istoj srbskoj lneževini, koji se zovu Srbi.'' (Ljubić 1864: 71)

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.219)

Panslavistički okrenuti Fran Kurelac objavio je 1862. u ,,Fluminensiji'', nakon što je obišao ,,batinom u ruci pješke sva naša i najzabitija sela''. (Vulović 1892: 7), da ,,se uverio da u Dalmaciji, Dubrovniku i Kotoru Srbina starosedioca nikde nejma'', da ,,uz morje vse je Hrvat, i vsaka beseda, čto ju Vuk ima u svom rečniku zapisanu kao južnu ili jugozapadnu, ta se govori ne samo po primorju Hrvatskom nego i po vsoj Dalmaciji, zemlji pra-Hrvatskoj''.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.134)

Srbski pedagog, pisac školskih učbenika i širitelja srbske narodne sviesti među pravoslavcima, Đorđe Natošević (1821.-1887.) koji tvrdi za pravoslavce da ,,U nas ima čitavih krajeva, koji ni svoga narodnoga imena ne znaju, nego se drže i kažu Slavonci, Hrvaćani, Dalmatinci i drugo, samo ne Srbi.'', te razočarano kaže da ih zna ,,tako sramotnih, da se uvređeni nalaze, kad im ko kaže da su Srbi, a Srbi su''. Još kaže ,,da ima još ljudi, koji ovako ne znaju i ne mare za svoje ime, jezik, veru, koji su tako bez svoje narodne svesti kao mi, počevši od Banata pa do kraja Hrvatske i gornje krajine.'' (Natošević 1865: 116). O narodnostnoj sviesti u Hrvata ne iznosi mnogo bolje mišljenje, no Hrvatima pripisuje da hrvatske Srbe žele pohrvatiti. (Natošević 1865: 117).