Povratak / Back

DOKAZI O HRVATSTVU BOSNE I HERCEGOVINE KROZ POVIEST

 

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Supetarski_kartular

Izvor: Novak, Viktor i Petar Skok, Supetarski kartular, Zagreb 1952.

- Supetarski zbornik se sastoji od 15 pergamenskih listova. Prvi glavni dio napisan je oko godine 1105. lijepom karolinškom minuskulom. Na zadnjem listu, nalaze se dva kasnija zapisa, pisana nekaligrafskom karolinškom minuskulom. U njima se govori o sedam hrvatskih banova, koji su birali hrvatske kraljeve, te o postavljanju banova iz 12 hrvatskih plemena. Kako se iz pisma mora zaključiti, ova su dva zapisa nadopisana u Supetarski zbornik iz nekoga staroga izvornika koncem 13. ili najkasnije početkom 14. stoljeća.

,,U prošlim vremenima u kraljevstvu Hrvata bio je ovakav običaj: bilo je sedam banova, koji su birali kralja u Hrvatskoj, kada bi kralj umro bez djece, naime ban Hrvatske prvi, ban bosanski drugi, ban Slavonije treći, ban Posige četvrti, ban Podravije peti, ban Albanije šesti, ban Sremi (Hl'mi, Hum) sedmi...''

izvorno: ,,Tempore transacto erat consuetudo in regno Croatorum: erant septem bani qui eligerant regati in Croacia, quando rex sine liberis moriebatur, scilicet banus Croaciae primus, banus bosniensis secundus, banus Sclavonie tercius, banus Posige quartus, banus Podrauie quintus, banus Albanie sestus, banus Sremi septimus...''

 

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska

Ljetopis popa Dukljanina iz 12. stoljeća:

Sažeto: Prostor od Jadranskog Mora do Drine, Save i Šar Planine bio je, u početku, pod jednim slavenskim kraljem. Ovo slavensko kraljevstvo (lat. Regnum Sclavorum) podjelilo se kasnije na dva dijela: na Primorje (lat. Maritima) i Srbiju (lat. Surbia) odnosno Zagorje (lat. Transmon­tana). Na saboru na Duvanjskom polju, kralj Svatopuk razdijelio je Primorje na dvije provincije: Bijelu Hrvatsku ili Donju Dalmaciju (lat. Croatia Alba, quae et inferior Dal­matia) i Crvenu Hrvatsku ili Gornju Dalmaciju (lat. Croatia Rubea, quae et Superior Dalmatia).

Bijela Hrvatska: ,,Poslije ovoga prema sadržaju privilegija, koje su pročitane pred narodom, napisao je privilegije, podijelio pokrajine i oblasti svoga kraljevstva, i njihove granice i krajeve na ovaj način: prema toku voda koje teku s planina i ulijevaju se u more na južnoj strani imenova Primorje, a prema vodama koje s planina teku ka sjevernoj strani i ulijevaju se u veliku rijeku Dunav, nazvao je Srbija. Zatim je primorje podijelio u dvije pokrajine: od mjesta Dalme đe kralj tada boravljaše, i đe je bio sabor, sve do Vinodola nazva Bijelom Hrvatskom, za koje se kaže i Donja Dalmacija''.

Crvena Hrvatska: ,,Isto tako od navedenog mjesta Dalme sve do grada Bamblone, koji se sada zove Drač nazvao je Crvena Hrvatska, za koju se jos kaže Gornja Dalmacija. I kao što je u donjoj Dalmaciji ustanovio Salonitansku crkvu kao mitropoliju, na isti način u Gornjoj Dalmaciji su Dukljansku crkvu, prema drevnom pravu, uredili mitropoliju''.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.74)

Potvrde koje je prikupio Vinko Foretić (1901.-1986.):

Godine 1301. spominje se ,,Hrvatin'' iz Trebinja. Godine 1381. spominju se u području Trebinja ljudi Vukca Pićevića i njegova brata ,,Hrvatina''. U godinama 1319, 1325 i 1330. spominje se ugledni vlastelin iz neposrednog dubrovačkog zaleđa ,,Hrvatin'' brat Vojna. Godine 1380., 1. veljače, odlukom malog vieća primljen je kano građanin Dubrovnika ,,Hrvatin Brajković'' iz Bišća (južno od današnjeg Mostara). U knjizi testamenata registrirana je 30. siečnja 1395. oporuka Hrvatina Tvrtkovića iz Plane. Dne 6. veljače 1395. dubrovačko malo vieće dopušta cieloj jednoj skupini ljudi iz Orahova (sjeverno od Slanog), da slobodno mogu doći u Dubrovnik zbog uređenja spora s njima o krađama učinjenim Dubrovčanima. Među njima se spominje i Obrad sin ,,Hrvatina Slavogostića'' (Foretić 1969: 94, za daljnje primjere usp. Vidović 2019).

 

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska

Andrea Dandolo, dužd mletački (1343. - 1354.), u svom djelu Chronicon venetum, koje se i danas čuva u izvorniku u biblioteci sv. Marka u Mlecima, on donosi veoma vrijednih vijesti i o najstarijoj prošlosti hrvatskog naroda.

(Andrea Dandolo 172 182 sl.; 2. izd. 156.)

,,Svetopulk, kralj Dalmacije... na Duvanjskom polju krunjen je i kraljevstvo svoje Dalmacije razdijeli na četiri dijela... Od polja naime Duvanjskoga do Istre nazva Bijelom Hrvatskom, i od toga polja do Drača (u Albaniji) Crvenom Hrvatskom; a planinski dio od rijeke Drine do Makedonije nazva Raškom, i od te rijeke ovamo, Bosnom... Moderni pak cijelo primorje zovu Dalmacijom, a planinski dio Hrvatskom''.

 

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Horvat_(ban)

Ivan Horvat je bio Ban Mačvanske banovine, od 1377. do 1383., veliki župan župe Vuka sa sjedištem u Vukovu (današnji Vukovar). Od 1383. do 1386. bio je i ban cijele Hrvatske Slavonije i Dalmacije, što je bio i za vrijeme kralja Tvrtka od 1387. do 1394., nasuprot imenovanim od strane Žigmunda Luksemburškog.

Vremenom se Ivan Horvat sve više približio kralju Tvrtku I. Kotromaniću. Godine 1387. godine braća Pavao, Ladislav i Ivan Horvat su od Tvrtka dobili na upravu oblast Usoru, u kojoj je sagrađen Dobor Grad. Ivan Horvat od kralja Tvrtka dobio je na upravu i grad Omiš.

 

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.53)

Izvor od izvora: Klaić, Povjest Hrvata II. 1.

Dva izvještaja o dolazku kralja Ladislava Napuljca u Zadar g. 1403.:

Pismo Galeotta Firentincu Vivianu 24. srpnja 1403.:

,,Tu su u Zadru čekali na kralja Hrvoje, veliki gospodin po svojoj vlasti a ne manji tielom - on je (kako se kaže) poglaviti uzrok, da je kralj došao u ove strane -, onda njegov šurjak, knez Ivaniš, također gospodin velike vlasti, nadalje mnogi plemići, svi iz kraljevstva bosanskoga. Koliko sam go tih ljudi vidio, svi se odlikuju svojim osobitim rastom.''

Pismo kraljeva tajnika Fiorentinca Matije od San Miniata Vivianu 30. srpnja 1403.:

,,Hoće da se kruni idućih dana, a mislim, da će se čin krinjenja obaviti drugoga dana u mjeseca augusta. Stvar kao da se ne će obaviti po pravom redu svome, jer ovdje krune nema, nego je u Višegradu, pače tu nema ni uobičajene knjige (za polaganje prisege) ni drugih stvari, jer su i one u Stolnom Biogradu. Ipak će posao kako tako biti obavljen. Daj Bože, sretan svršetak!''

 

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska

Glasoviti talijanski čovjekoljub Flavije Biondo (Flavius Blondus, 1388. - 1463.) u svom poznatom djelu Povijesti:

,,...Raška i Bosna se smatraju krajevima kraljevstva Hrvatske''.

 

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.59)

Propast Bosne (1463.), po Mihajlu Konstantinoviću, Srbinu iz Ostrovice. (Preveo dr. Janko Šafarik u Glasniku srpskoga učenog društva 1865.)

,,Tada reče Mahomet-paša: >>Kako nam valja učiniti, što ćemo odgovoriti bosanskom kralju?<< Izaak-paša odgovori mu: >>A kako drugčije, dat ćemo mu primirje za petnaist godina pa ćemo odmah, ne gubeći vremena, poći za njima, jer ako drugčije učinimo, ne ćemo moći nikako zadobiti bosansku zemlju, jer to je zemlja brdovita, a k tomu imat će i ugarskog kralja u pomoć pa i Hrvate i drugu gospodu; pa će se tako priugotoviti da im poslije ne ćemo ništa moći učiniti.''

 

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska

Izvor: Chalcocondiles L.,: "Historiae (de rebus turcicis)", u "Corpus scriptorum historiae byzantinae 48", Bonn, 1843.

Grčki pisac Laonik Halkokondyles (1432. - 1490.) po tadašnjem humanističkom imenovanju naroda klasičnim imenima, podijelio je narode na Balkanskom poluotoku na Ilire, Tribale i Mezeje. Po Halkokondilesu Iliri žive zapadno od Drine do Jadranskoga mora, koje on po tadašnjem običaju zove Jonsko more, te od Dubrovnika do Istre. Zemlje Sandaljeve (tadašnju Humsku zemlju, koja je obuhvaćalo većinu Dukljaninove Crvene Hrvatske) kako Halkokondyles zove široku oblast, kojom je u njegovo vrijeme vladao herceg Stjepan, sinovac i nasljednik Sandaljev, smješta on u Ilirik. U toj zemlji živi isti narod, kao onaj uz dalmatinsku obalu do Istre.

 

- http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html

II. Novljanski brevijar, 1495., znameniti zapis popa Martinca nakon bitke na Krbavskom polju godine 1493.:

Turci ... nalegoše na jazik (narod) hrvatski ...

,,... zemlje hrvatske''

,,...gospoda hrvatska i bani hrvatski''

,,...tagda že ubiše bana jajačkoga...''

,,...uhitiše bana hrvatskoga''

 

- https://marinknezovic.files.wordpress.com/2016/01/srkulj_izvori4.pdf

Izvor: Stjepan Srkulj: IZVORI ZA HRVATSKU POVIJEST (str.79)

Iz pisma papinskoga poslanika Antonija Burgia:

,,15. veljače 1526.

.... O saboru se hrvatske gospode čuje, da nisu bili složni...

...

Knez Krsto hoće, da se zateknu caru i princu Ferdinandu, i sili sve druge, da na to pristanu, jer misli pomoću cara i princa Ferdinanda opet osvojiti Bosnu i njom zagospodovati.

...

5. ožujka 1526.

..... U pismu od 15. pisao sam, kako su se Hrvati nakanili odati princu Ferdinandu, i kako je knez Krsto mislio biti gospodarom Bosne. Poslije sam bolje doznao o tom. Neka znade Vaše prečastno gospodstvo, da je ugovor istinkt; kažu, da princ Ferdinand drage volje očekuje, ne bi li se mogao proglasiti kraljem Bosne, jer Bosna pripada Hrvatskoj.''

 

https://hr.wikipedia.org/wiki/Islam_u_Hrvata

Spomenik 67. Srp. Kralj. Akademije, str. 211

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.93-94)

Mehmed-paša Sokolović, veliki vezir Osmanskog Carstva (Grčević nije siguran je li taj ferman donio Sokolović), izdaje godine 1566. naredbu povodom harzaula grčkog patrijara, u kojoj kaže: ,,Car daje ferman, da rimski fratri po Budimu, Temišvaru i Dubrovniku i uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada na grčkoga patrijara. A što su milostinje primili, moraju dati patrijaru; no ako pak narod pod patrijarku ne spada, zabranjeno mu je napastovati fratre i njihov puk.'' (Matasović 1927: 111, br.63).

Godine 1557. Osmansko carstvo dalo je obnoviti Pećku patrijarhiju u novim granicama. U nju su uključena sva područja koja su Turci osvojili na sjeveru i zapadu pa se je prostor njene nadležnosti prostirao na okupiranim dielovima današnje Hrvatske, Crne Gore, BiH, u Mađarskoj, dielovima Rumunjske, Bugarske i Makedonije. Među njezinim vjernicima bilo je prema srbskomu povjestničaru Nedeljku Radosavljeviću pored Srba najviše Bugara, ali i Vlaha, Rumunja, Cincara i Grka (Radosavljević 2007: 66). Među njima je bilo, što Radosavljević ne spominje, i mnogo Hrvata.

Prvi patrijarh Pećke patrijaršije je bio Makarije, navodni rođak Mehmed-paše Sokolovića. Ali u vrieme postavljanja Makarija za patrijarha, Sokolović je bio tek vezir trećeg reda bez velikog utjecaja, a veliki vezir (drugi čovjek carstva) je tad bio Rustem-paša Hrvat. Sokolović je velikim vezirom postao tek 1565. godine. Sokolović je poznat što je pri osvajanju Sigeta 1566. pozivao na predaju hrvatskog bana Nikolu Šubića Zrinskog nudeći mu zauzvrat čitavu Hrvatsku.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.106)

Katkada se kaže da je veliki vezir Mehmed-paša Sokolović (1506.-1579.) bio podrietlom Srbin, a da je toga navodno bio svjestan, uzima se kano dokaz njegovo pismo iz 1551.g. u kojem temešvarskom zapovjedniku Andreju Batoriju piše da mu pisma ne šalje ,,fruški'' (latinski), nego ,,srbskim jezikom'' (Ivić 1909: 211). Međutim, s obzirom da se u to vrieme na našem području često proslovi pisani ćirilicom nazivaju da su pisani srbskim pismom ili čak na srbskom jeziku, težko je samo na osnovu toga zaključiti da je Sokolović bio Srbin.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.166, 167)

Slovenski reformator i prevoditelj Biblije Primož Trubar (1508.-1586.) u predgovoru prvoga diela svojega prievoda Novoga zavjeta iz 1557. tvrdi da se hrvatskim jezikom (,,die Crobatische Sprach'') ne govori samo u cieloj Hrvatskoj i Dalmaciji, nego da njime govori i puno ,,Turaka'' (,,vil Turcken'') (slavensko muslimansko stanovničtvo). Od mnogih je čuo da se hrvatski govori i piše i na dvoru turskoga cara u Carigradu (Sakrausky 1989: 92).

Primož Trubar je vjerovao kako je hrvatski jezik spona Iztoka i Zapada i da je hrvatski najrazprostranjeniji i najvažniji među južnoslavenskim jezicima.

U predgovoru hrvatskoga glagoljičnoga Novoga zavjeta Trubar spominje u skladu s tim da se pravoslavna liturgija kršćana u Srbiji (,,Seruia oder Sirffey'') i u Bosni, koji sami za sebe kažu da su ,,grčke vjere'', održava ,,na njihovu običnom srpskom i hrvatskom jeziku'' (,,in jrer gemeinen Syrfischen vnnd Crobatischen Sprach'' (Sakrausky 1989: 205-206; usp. ,,in gemeiner Syruischen Sprach'', 206-207)).

Trubarova predočba o jezičnoj razslojenosti jezika koji je smatrao hrvatskim može se izčitati iz najave da bi mu trebala dva Hrvata (,,zween Crobaten'') koji dobro govore ,,dalmatinski'' i ,,bosanski'' (,,Dalmatinisch vnd Bosnarisch''). Za dotičnu dvojicu Hrvata očekuje da dobro znaju pisati hrvatski i ćirilski (,,Crobatisch vnd Cylurisch'') (Sakeausky 1989: 97). Pisati hrvatski mu znači pisati glagoljicom.

Trubar spominje da svatko zna da se hrvatski jezik piše dvama različitim hrvatskim slovima (,,mit zweierley Chrobatischen Buchstaben''), što znači glagoljicom i ćirilicom (Sakrausky 1989: 92).

Spominjući jednoga hrvatskoga svećenika iz Dalmacije (,,einem Crobatischen /Priester/ auB Dalmatia'') koji je navodno donio cielu ,,hrvatski'' napisanu Bibliju (,,ein gantze Crobatische geschribne Bibel''), nadodaje da je Biblija pisana ,,hrvatskim slovima'', što znači glagoljicom.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.88)

Antun Vrančić u obraćanju Hasan-begu Sandžaka hatvanskoga, nastoji ga udobrovoljiti pozivanjem na njihovu zajedničku pripadnost hrvatskom narodu (,,nostrae nationis Croatae''), ,,u kojem se ponosim što sam i ja rođen, a iz njega je potekla i Vaša Velemožnost'' (Hrvatski latinisti 1969: 637-638). Vrančić prije tih rieči spominje Hasan-negova pisma u kojima se Hasan-beg diči svojim ,,hrvatskim rodom''.

 

https://hr.wikipedia.org/wiki/Islam_u_Hrvata

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.81)

Tarihi Aali (Mustafa Ali - napisao Grčević) (1542.-1599.), sv. IV., knj. I., str. 12; prijevod dr. Safvet-bega Bašagića u Gl. Zem. Muzeja 1912., 6-7. (djelo: Kunhu'l-ahbar 1592.-1599.). On prije pisanja svog djela bio zaposlenik kod Mehmed-paše Sokolovića (1506.--1579.)

Znameniti turski povjestničar Aali, rodom iz Galipolja, koji je 30 godina u Bosni na dvoru valija boravio, piše o Bošnjacima, u prvom redu bosanskim muslimanima iduće: ,,Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj odražuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svijetlo; većinom su stasiti i prostodušni; njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, što je Bog - koji se uzvisuje i uzdiže - u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se među njima nasilnika malo nalazi. Većina onih, koji su došli do visokih položaja (u državi) odlikuje se velikodušjem to jest čašću i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, prostodušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom... Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dođu do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave''.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.168)

Pisac prve slovenske slovnice Adam Bohorič (1520.?-1598.). Bohorič kano primjer za hrvatski jezik navodi epitaf ,,Katarini kraljici bosanskoj, Stipana ćer'' iz 1478. (1584: 13-15).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.177)

Godine 1582. u izvješću koje je u Bihaću napisao častnik Juraj Paner namjestniku generala (krilnika) A. Auersperga. U njem se spominje kako je jedna izjava iztumačena iz njemačkoga u hrvatski jezik (,,aus Teutscher in die Crabatische sprach''), nu i da je inventar stvari nekoga zatvorenika sastavljen ,,ćirilicom ili hrvatskim jezikom'' (,,der Cierulickha oder Crabattischen sprache'') (Lopašić 1884: 115).

 

https://hr.wikipedia.org/wiki/Islam_u_Hrvata

Starine X., 14-15

Hodavendija, čauš bosanskog paše Sofi Mehmeda, piše god. 1589. mletačkom providuru u Zadar po dva pisma turskom jazijom i bosanskom ćirilicom. On sam, musliman iz Bosne, veli na kraju: ,,Zato mi, rečeni Hodavendi čauš, hotismo učiniti viru od toga posla i dvoje knjige pisati turske, a dvoje horvatske rukom.''

 

https://hr.wikipedia.org/wiki/Islam_u_Hrvata

POZNATI HRVATI U TURSKOM CARSTVU

Mahmut-paša Hrvat, koji »stoji na čelu svim vezirima, učenjacima i pjesnicima iz naših krajeva«. Postao je velikim vezirom iza osvojenja Carigrada (1453.). Takav je i Memi-paša Hrvat (iz Gradačca) i Rustem-paša Hrvat (po mišljenju Kreševljakovića rodom iz Sarajeva, a po mišljenju nekih drugih iz Skradina), i Sijavu-paša Hrvat, i Tahvil-paša Kulenović Hrvat, sadr' azam Selima II., i još po koji drugi veliki dostojanstvenik Turskog Carstva. Prezimena u muslimana, izvedena iz riječi Hrvat, vrlo su česta. Takva su npr. Hrvo, Hrvat, Hrvačić, Hrvatović, Hrvatinović itd.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.84-86)

Pred Mohačku bitku (1526.) održana je smotra spahijske vojske Bosanskoga sandžaka. Na smotri je izrađen popis vojnika i spahija s oznakom njihova podrietla i/ili narodne pripadnosti. Sačuvani dio popisa objavio je povjestničar i iztokoslovac Ahmed Aličić (1934.-2014.) 1976. godine. Najčešće oznake na popisu jesu ,,Bosna'' i ,,Hrvat''. Prema Nenadu Moačaninu oznaku ,,Bosna'' ima 971 osoba, a oznaku ,,Hrvat'' 226 osoba (Moačanin 1994: XXXII). Srbski povjestničar Milan Vasić (1928.-2003.) došao je brojanjem do nešto drugčijeg broja oznake ,,Hrvat'' koju da imaju 263 osobe (Vasić 1991: 432). Po brojnosti sliede narodnosti ,,Arnaut'', ,,Mađar'', ,,Ungurus''... Svi vojnici s oznakom ,,Bosna'' i ,,Hrvat'' imaju muslimanska imena.

Zanimljivo je kako na popisu nema spomena srbskog imena. Iz toga se da zaključiti kako se tada srbsko ime smatralo vjerskom odrednicom, a ne narodnostnom. Srbi se samo spominju kano robovi nemuslimani, a od muslimana nitko nije naveden kano Srbin. (Grčević: str. 86)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.89)

Antun Vrančić je između 1553.-1557. bio na diplomatskom poslanstvu u Carigradu skupa s Mađarom Franjom Zajem u ime Ferdinanda I. Habzburžkog. U diplomatskim bilježkama je zapisao kako je na početku prijema na Sultanovu dvoru kod Rustem-paše Opukovića (1500.-1561.), zeta sultana Sulejmana, Rustem-paša upitao Zaja znade li hrvatski (,,croatice''). Mađar Zaj potvrdno mu je odgovorio, a zatim je usliedilo pitanje i Vrančiću. Dobivši i glede Vrančića potvrdan odgovor, i obaviest da je Vrančić ,,Dalmatinac'', a Zay Mađar, razgovor su nastavili bez nazočnih prevoditelja (Verancsics 1858: 66, Blažević-Vlašić 2018: 86). Rustem-paša je bio rodom ili iz Skradina ili Sarajeva. Više osmanskih ljetopisaca piše da je bio ,,Hrvat'' (usp. Atcil 2015: 16).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.89)

Hodaverdi, pobočnik (čauš) Mehmed-paše bosanskoga kada 1589. izdaje potvrdu mletačkomu generalnom providuru Dalmacije i Albanije u Zadru piše ,,dvoje knjige'' daje pisati ,,turske, a dvoje horvatske, rukom Ali ćehaja...'' (Ljubić 1878: 14-15).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.89)

Stanoviti Mehmed 1589. ili 1590. je zapisao arabicom najstariju pjesmu bosanske alhamijado književnosti. Pjesma je pretežito zapadnoštokavska, no objedinjuje dielove sva tri hrvatska narječja, uključujući i kajkavsko. Netko ju je na turskom naslovio ,,Hirvat turkisi'', što znači Hrvatska pjesma ili Hrvatska narodna pjesma (Kalajdžija 2009: 258-259).

,,Ah nevista duša moje

daj mi se da obveselim

doklem ne izišlo duša,

daj mi se da poveselim.

 

Kad te vide oči moje,

veseli se srce moje,

ja sam tvoje, ti si moje,

daj mi se da obveselim.

 

Ovo svit je kakono cvit,

ne ćemo dugo mi živ bit,

ne bud svagde tako srdit,

daj mi se da poveselim.

 

Ne mori me, prosim tebe,

izgubil sam ja sam sebe,

ob den, ob noć molim tebe

daj mi se da obveselim.

 

Iz srce ja tebe ljubim,

hoć' li biti jošt da te grlim,

od žalost ne znam što činim

daj mi se da poveselim.

 

Gizdava si, gizdav budi,

što ću istom zdrav mi budi,

ovo pesmo Mehmed zgodi

daj mi se da obveselim.''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.171)

Ravnatelj slovačkoga isusovačkoga kolegija Teofil Kristek izjasnio se je 1599. u anketi provedenoj među rektorima isusovačkih kolegija o najprikladnijem slavenskom jeziku za uvođenje u isusovačke škole za ,,hrvatski'' (,,Croatica'') (Krasić 2009: 501-505). Kano prvi razlog navodi da se za taj jezik smatra da je najrazšireniji u turskim krajevima, osobito na dvorovima (Krasić 2009: 504).

 

https://hr.wikipedia.org/wiki/Islam_u_Hrvata

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.71)

Mehmed Handžić osvrnuo se u »Obzoru« od 11. srpnja 1938. na orijentalne rukopise Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Govoreći o spisu banjalučkog muderiza Muslihudin bin Ali-ja (»Munjetul-talibin ve gunjetur ragibin), pisanu godine 1609., navodi iz njegova predgovora ove riječi: Ali bilježi da je njegov tekst ,,nikao na krajnjoj granici Ruma [europske Turske] u pokrajini Hrvata''. U nastavku kaže: ,,Nego kada čuvari tvrđava poviču: ,Alahu ekber' zapazi se medju nevjernicima prema nama opetovani strah.''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.95)

Godine 1618. sarajevski kadija Avdula Efendić zabranio je ,,hrvatskim memurima'' da ,,od fratara'' kupe ,,resuma'' (davanja) (Matasović 1927: 130, br.265). Smatra se da ,,hrvatski memuri'' nisu muslimanski poreznici već predstavnici Pravoslavne crkve, kojima su osmanske vlasti stavljale na razpolaganje vojne postrojbe, s kojima su i od katolika prikupljali davanja.

 

- https://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/evlije.html

Fehim Spaho: Hrvati u Evlija Čelebijinu putopisu

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.71)

(Evlija Čelebija - 1611.-1683.?)

- Za Sarajevo najprije navodi, kako tamošnje stanovničtvo govori bošnjački, turski, srbski, latinski, hrvatski i bugarski, da onda poslije kao da poistovjećuje bošnjački i hrvatski jezik kao jedan te isti, kojim se u tim krajevima govori. On na tome mjestu veli od rieči do rieči: ,,Jezik bošnjačkog i hrvatskog naroda. Narod ovog kraja sviet zove Bošnjacima. Ali im je draže, ako im se kaže "Bosanci" (Bosnavi). I zaista jezik im, a i oni sami čisti su ljudi, koji (sve) izpravno prosuđuju. Jezik im je blizak latinskome''. (Čelebi 1967: 120)

- Pri opisivanju Livna (Hlivna), spominje Hrvate kao stanovnike toga grada pred dolazak Turaka.

- Za grad Bihać veli, da ga je izgradio Zrinski, a za vlade Murada III. opsjednuo ga je bosanski namjesnik Hasan paša, pa su ga Hrvati predali na vjeru.

- Bilježi da su mu na putovanju iz Beograda u Hercegovinu u Jeleču u blizini Foče na Drini tamošnje gazije dale kao pratnju 50 naoružanih ,,hrvatskih momaka'' (Čelebi 1967: 407).

- U sjevernoj Hercegovini kod Gatačkoga polja Čelebi bilježi da je u vojni odred određeno ,,tri stotine pouzdanih i vrijednih hrvatskih gazija'' (Čelebi 1967: 449).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.204)

Dubrovčanin Stjepan Gradić (1613.-1683.) ocjenjuje jezik svojega sugrađanina Junija Palmotića (1607.-1657.) ovako:

,,Veoma se brinuo, osobito u tom epu, da mu jezik bude pravilan i čist od ostalih mana, a osobito od stranih riječi. Kako je pak zapažao da je slavenski jezik zbog prostranstva zemalja i raznolikosti naroda koje obuhvaća nekako razdijeljen na više narječja, nije se povodio za načinom govora kojim se služe njegovi sugrađani - oni, kako sam već rekao, nip o podrijetlu nisu Slaveni, a zbog neprekidnih veza s Talijanima i s ostalim stranim narodima uživaju u govoru puno stranih riječi i fraza - nego onim kojim se služe Bosanci. Ti se naime ljudi koliko tjelesnim izgledom i dostojanstvom, toliko i načinom govora čine od prirode stvorenima za ozbiljnost i ljepotu. Njihov se govor mnogo više približava uobičajenom jeziku daleke Podolije i Rusije negoli onome kojim se služe Česi i Poljaci što leže među njima.''

...

,,Ako ostali Dalmatinci i Hrvati ili drugi koji naši ljudi naiđu u tom djelu na govor koji se ponešto razlikuje od onoga kojim se sami služe, treba da smatraju da taj veoma vrstan pjesnik zaslužuje onaj isti oprost kojim su Atenjani počastili Pindara, Kalimaha, Teokrita i dorske pjesnike, odnosno nauzvrat Sicilci Beoćani i Lakonci Atičane Sofokla, Euripida i Aristofana.'' (Hrvatski latinisti 1970: 120-121)

Gradiću pojam ,,Dalmatinci i Hrvati'' ne označava dva naroda, već je to stari poviestni naziv koji se službeno rabio još iz doba hrvatske kraljevine (,,Dalmatia et Croatia'' ili ,,Croatia et Dalmatia'').

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.79)

Izvješće stanovitog Pavla iz Rovinja iz 1640. o svom putovanju bosanskim pašalukom: On se je iz straha pred Turcima preoblačio po običaju zemlje ,,na hrvatski način'' (,,alla croata''). Da bi se prikrio, nosio je ,,hrvatsku kabanicu s turskom kapom'' (,,croatta con la gabanizza e bereta turchesca'') (Zlatović 1890: 20, Mandić 1982: 379). Pavao je vjerojatno pobrkao kapu i kabanicu, jerbo je u zapadnoj i središtnjoj Bosni poznata samo hrvatska kapa (,,hrvatka'', ,,hrvaćanka'', ,,arvatka'') a ne i kabanica.

Najstariju viest o hrvatskoj kapi donosi Čelebi dok opisuje turski dio sjeverne Dalmacije gdje kaže: ,,na glavu oblače hrvatske kapice [...] od crvene čohe'' (Gušić 1973: 40)

Dominik Mandić u članku ,,Vlaška teza o B.-H. stećcima'' iz 1966. postavlja i argumentira tezu o ,,hrvatskom narodnom odijelu'' koje se u Bosni očuvalo do početka XVIII.st. (Mužić 2010: 163-174; 169).

Ivan Franjo Jukić je za hrvatsku kapu napisao da su ju nosili oni koji ,,od Hrvata ne znaju ni imena''. (On je inače volio tezu da Hrvata nije bilo u Bosni, ali je priznavao postojanje kape hrvatke)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.90)

Hasan Kaimi iz Sarajeva u pjesmi o Kandijskom ratu (1645.-1669.) iz 1669. poručuje Mletčanima: ,,Oj vi vlasi mletački, Nemojte se kladiti, a Hrvate paliti; Za to ćete platiti, Kad vam ode Kandija.'' (Kaimi 1889: 94). U drugoj inačici iste pjesme kaže se: ,,Nemojte se kladiti, A Hrvate mlatiti. Zlatom ćete platiti...'' U toj drugoj inačici postoji kitica koje nema u prvoj: ,,Turci koze mlate, A Hrvate plate, A gradove zlate, Kad vam ode Kandija'' (Hadžijahić 1938: 5)

U jednoj drugoj pjesmi Kaimi pjeva ovako:

,,O Hrvati čujte i počujte me

Islamu se prignite, Allahu se dignite.

Ne budite din dušmani, prihvatite lijep Kur'han

Svim nam Allah pomogo, a dušmane odmogo'' (Mandić 1982: 423)

 

- Hrvatski pisac i povjestničar Pavao Ritter Vitezović piše 1699. u spomenici pod naslovom ,,Responsio ad postulata'' (Odgovor na pitanja):

,,1. Primorska Hrvatska (Croatia maritima) obuhvaća područje svih rijeka, koje se slijevaju u Jadransko more. Toj Hrvatskoj pripada cijela Humska zemlja ili Hercegovina, Zeta do Skadarskoga jezera, zemljište Dubrovačke republike, Hlivno i Rama. 2. Zagorska ili međuzemna Hrvatska (Croatia mediterranea), koja obuhvaća uz staru Hrvatsku (propria Croatia) i Bosnu. Prva obuhvaća predjele od Mosora i Velebita do Petrove Gore, a Bosna krajeve od Gore Borove do Drine, s većim mjestima: Vrhbosna ili Sarajevo, Visoko, Sutiska, Bobovac i Soli (Gornja i Donja Tuzla). 3. Međuriječna ili Savska Hrvatska (Croatia interamnis sive Savia), zvana Slavonija, od Save do Mure, Drave i Dunava.''

U toj žalobnoj pjesmi, koju je pjesnik predao grofu Marsigli na njegovu odlasku iz Hrvatske, Ritter-Vitezović izriče čvrstu nadu da će brzo doći do novoga rata, u kojemu će se Hrvatskoj povratiti hrvatske zemlje: Bosna, Srijem i slobodna Rama. Hrvatska, na usta pjesnika, dovikuje grofu Marsigli:

,,Putuj dakle sretno, pa kad opet dođeš

Da mi povratiš Bosnu i srijemska sela...

i slobodnu Ramu svome kralju.''

 

- http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35541

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_ime_u_Bosni_i_Hercegovini

- Stari bosanski ljetopisac fra Nikola Lašvanin (? Lašva, BiH, oko 1703 – Jajce, BiH, 2. IX. 1750), bilježi u svojoj kronici (rukopis su objavili J. Jelenić (1914–15) i I. Gavran (1981)), da je ,,Rama u gornjoj hrvatskoj zemlji, koja se sada Bosna imenuje'' (Jelenić, Kultura i bos. fraj., I., 72) (Kronika aliti uspomena od vikova svega svijeta). Isti bilježi borbu katolika u Livnu protiv srpskog ,,pacare Stanislava'', koji je turskim fermanom htio katolike sebi podložiti i uzeti od njih silom vjerski porez. Međutim se domaći narod junački oprije i razori čak i mescemu. Lašvanin o tom veli:

,,Izajde vladika s velikim opravama da podloži sve krstjanstvo od Bosne na svoj rit aliti pod svoj jaram grčki. I najprvo dojde u Livno ali malo ne poginu.''

Naime, ondje na nj

,,Navališe Hrvaćani i njihove mlade žene,

S palicama i s kamenjem...''

(Jelenić, spom. dj., I., 193).

Bošnjaci-katolici u Livnu po Lašvaninu su Hrvačani, Hrvati.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.120)

Carl Christian Viktor (1790: 128) njemačkom čitateljstvu opisuje kako su ,,turski Hrvati'' pod zaštitom ,,paša i sandžaka'' upadali na carevu zemlju i ondje pljačkali sela, a ,,carevi Hrvati'' zauzvrat progonili te razbojnike i pljačkali sela ,,turskih Hrvata''.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.134)

Janko Drašković 1832. u ,,Disertatiji iliti razgovoru...'' za razliku od Gaja i Babukića u Hrvate ne ubraja Srbe, nego među ostalim Hrvate-Krajišnike, Bosance i Crnogorce.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.133)

Vjekoslav Babukić i 1. broju Danice 1835.:

,,Lipo ti je Danicsino lice,

Josh je lipshe njejno dobro serdce;

Koje ljubi sve stare Horvate,

Serblje, Bosnu, Hercegovce brate.

 

Ljubi ono drage josh Slavonce,

Shtajerce i Krajnce, Gorotance;

Jer su ovo bratja od starine,

Sini drage jedne domovine.

 

Svi su ovo Horvatjani bili;

Zdravi bili, rujno vince pili!''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.133)

Ljudevit Gaj u pjesmi ,,Horvatov szloga'' 1835.:

,,Josh Horvatzka ni propala,

Dok mi sivimo;

Viszoko sze bude ztala,

Kad ju zbudimo;

 

Ak' je dugo tverdo zpala,

Jachja hoche bit',

Ak' je szada vu sznu mala,

Che sze proztranit'.

...

V kolu jeszu vszi Horvati

Ztare Dersave:

Ztaroj Szlavi verni szvati

 

Z Like, Kerbave,

Krajnci, Stajer, Gorotanczi

Y Szlavonija,

Boszna, Szerbl' ji, Iztrijanczi

 

Ter Dalmaczija.

Vszi Horvati sze rukuju,

Y zpoznavaju,

Iztinzki sze szad kushuju,...''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.125)

Hrvatski putopisac Ivan Franjo Jukić 1842.: Hrvatsko ime kano narodnostno ime jednostavnoga katoličkoga bosanskoga puka Jukić je uočio u fočanskoj ravnici kraj Dervente. Kaže da se radi o doseljenicima iz ,,ljubuške i vrgoračke krajine'' (1973: 37). Jukić je za te ,,Hrvaćane'' čuo da se ,,ne boje ni Turčina ni fratra''.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.125)

Slovački jezikoslovac Pavol Jozef Šafarik (1795.-1861.) piše 1842.: ,,Narodno ime ,Hrvati' prostire se daleko izvan granica koje smo odredili hrvatskomu narječju jer se žitelji istarskoga poluotoka, počevši od rijeke Raše (Arsa), zatim žitelji cijeloga Primorja i njegova otočja (,Čakavci'), sve do rijeke Cetine (Boduli), čak do same Neretve pa odatle prema istoku u Tursku Hrvatsku, zovu sve do danas onako kako su se zvali i u vrijeme Konstantina Porfirogeneta, ,Hrvatima'. Od nas su prema glavnim obilježjima svojih narječja pribrojeni u Srbe'' [...]. (usp. Šafarik 1842: 64)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.158)

Na putovanje Karadžića, Gaja i Mažuranića podsjeća Bogoslav Šulek u ,,Nevenu'' 1856.: da narod svoj jezik hrvatskim imenom ,,i u Dalmaciji zove, o tom se je g. V.K. sam uvjerio, putujuć onuda prije njekoliko godinah s g. A.M.; a da ga u zapadnoj strani Bosne i Hercegovine također hrvatskim zovu, to su nam i ovih danah vjere dostojni svjedoci zasvjedočavali.'' (Šulek 1856: 198).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.125, 126)

Ivan Kukuljević Sakcinski 1858.: ,,U staro doba činila je Pliva granicu hervatskoga kraljevstva i nahija plivanska biaše županija hervatska. Sad je već odavna izčezlo tuda ime hervatsko, ali još zovu nieke stanovnike Hervatjanima, što se, kako vele, neboje ni fratra ni Turčina, a to će bogme u Bosni mnogo reći.'' (Kukuljević 1858: 68-69)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.132)

Šime Ljubić (1822.-1896.), jedan od osnivača hrvatskog poviestopisa, tvrdi 1864.: ,,Njeki da to bolje kvare u jugu bratimstvo i slogu, bezočno tvrde, da svi štokavci su Srbi, a čakavci Hrvati; i tako još da Katolik je Hrvat, a Grk Srbin, kad jasno je, da i Hrvati, već od najstarijeg vriemena kako i danas, govore izmienice ča i što, i da ima pravoslavnika ne malo po krajini, u Bosni i Dalmaciji, koji se zovu Hrvati, i tako katolika i u istoj srbskoj lneževini, koji se zovu Srbi.'' (Ljubić 1864: 71)

 

https://hr.wikipedia.org/wiki/Islam_u_Hrvata

IMENA MJESTA S HRVATSKIM IMENOM

Isto tako i imena sela, mahala i brda, osobito u istočnoj Bosni. Cijeli jedan gradski kotar Šeher Sarajeva naziva još i danas Hrvatin. Neki pokušaše to ime izvesti iz perzijske riječi »hur-vatan« tj. slobodni dom. Prvotno se nije nikakva mahala nazivala tim imenom već izvjesna pećina (Hrvatin megara) i vrelo, koje izbija iz nje. A da neko jedno vrelo i pećinu u Sarajevu, sredovjekovnoj Vrhbosni, nazove »slobodnim domom«, to je i odviše smiješno tumačenje. Imena brojnih sela, zaselaka i brda, osobito u istočnoj Bosni, izvode se od imena Hrvat. Tako se kod Zvornika na Drini nalazi predio ,>Hrvatske njive« i selo Hrvačići, mahala Kalesija. U brčanskom kotaru Hrvati su kod Čelića, a u tuzlanskom opet zaseoci Hrvati kao dio Turskog Lukavca i Brnjicana, te dalje na jug dio Repnika; nad Repnikom je Hrvatsko brdo (kota 503). Hrvati su nadalje mahale sela Sladne i Babunica kod Gračanice, a Hrvatovići zaselak Donje Zeline u kotaru Gradačac. Isto tako postoje mahale Hrvati u selu Sokolovićima, rodnom mjestu velikog vezira Mehmeda Sokolovića (navodnog rođaka prvog patrijarha Pećke patrijarhije Makarija (Mario Grčević 2019: str.94)), i Hrvatinovići u Tešnju. Hrvatskim brdom zove se jedno brdo jugozapadno od Travnika. Sva navedena sela i zaseoci pripadaju muslimanima.

 

https://hr.wikipedia.org/wiki/Islam_u_Hrvata

ZAPISANE PJESME I OBIČAJI U BOSNI I HERCEGOVINI:

,,Platno b'jeli rvacka djevojka U Krajini l'jepoj begovini, Begovini, u Hercegovini...''

U ovoj je pjesmi ta ,,rvacka djevojka'' sestra je Mustaj-bega hercegovačkog.

Iz bijelog grla muslimanke djevojke često se izvije i pjesma, koja ovako počinje:

,,Pošetala Arvatova Ajka, Pošetala preko Bazerdžana. Ona sreta Arvatova Muju. Tri puta je njega pobratila: Bogom brate Arvatović Mujo Naj ti ovu vezenu mahramu, Pa je podaj Sarajliji Ibri. Koliko je na mahrami grana, On'liko ga dopanulo rana!...''

Uz kolijevku pjeva majka svom novorođenču:

,,Majka sina u bešici nina, Ninajuć' ga pjesmu zapjevala:

Nini, paji, sine Rvatine, Resti majci do konja viteza, Do viteza i do bojnog koplja; Dušmani ti pod nogama bili Ko tvom đogi pod nogama klinci!''

U knjižici Ivana Zovke zabilježeno je, da narod zove Zapadnu Hercegovinu ,,Starom Ervackom''. Osim toga riječ ,,Nam Hrvat'' tj. koljenom Hrvat spominje se toliko puta po starim sidžilima i kjitabima npr. ,,Kjitab Sakj'' sarajevskog kadije Lukšića, kad se govori o kakvom priprostu Bošnjaku, čovjeku iz puka. Nalaze se narodne priče i pjesmice po Hercegovini, Duvnu i Krajini o ,,arvackom kralju'' i njegovim posjedima, o Krešim-kralju (Krešimiru), o banovima i banicama, koje su jedini Hrvati od svih drugih naroda imali. Mjestima kao Banbrdo, Bando, Banovidi, Banica, Banovac, Banja Luka i Banja Stijena obiluje Bosna i Hercegovina, osobito u gornjim krajevima. A Banja Luka i po Farlatiju i po samom dr. Vasi Glušcu jest stari oblik, koji bi danas trebalo izgovarati kao Banska Luka; a tako isto i Banska ili Banova Stijena. Nadalje je u Bosni poznat hrvatski stil kuća (,,arvacki tars'') i ,,kapa hrvatka'', koja se nekad nosila u Bosanskoj Krajini, a sačuvana je i danas u sarajevskom muzeju. Pod hrvatskim se barjakom bore ustaške postrojbe don Ivana Musića u Hercegovini i, u isto vrijeme, fra Stipe Krese u livanjskoj nahiji (1875.). Pod istom milom trobojnicom bitku vodi Ali-paša Rizvanbegović (Stočević) i Al-aga Dadić i Al-aga Voljavica. Hrvatska trobojnica toliko je bila omiljela ,,hercegovačkom caru'' Ali-paši Stočeviću, da ju je dao urezati u svoj skupocjeni sat, a njegovu bajraktaru Durakoviću, da su njegov trobojni barjak zatakli vrh mezara (groba), dok ga zub vremena nije uništio. U obitelji Kulenovića čuva se dragocjen obiteljski barjak crven-bijel-plave boje kao svetinja. Tim istim hrvatskim bojama bila je obojena džamija u Krupi, i munara Fetije u Bihaću i još po koja druga džamija u Bosni.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.71)

O ranom naseljavanju Hrvata u Sarajevu svjedoči ime gradske četvrti (Mahale) ,,H(a)rvatin'' iza Miljacke. Krajem XIX. st. ,,Hrvatin'' je bio jedan od sedam sarajevskih gradskih kotara (Statistički odjel 1896: 2). Danas mu je ime očuvano kano ime jedne tamošnje ulice (,,Hrvatin''). U ,,Bosanskoj vili'' za 1898. godinu (br.2., str.26) objavljen je proslov ,,Mrvice iz istorije Sarajeva''. Šeherćjina ćuprija-Hurvatan-Harvatin gdje srbski pisac pokušava to ime povezati od turske rieči ,,hur-vatan'' ali ovaj proslov dokazuje samo obrnuto: ,,Da je doista tako, dokazuje i narodna pjesma u današnjem broju, koja počinje riječima: ,Izvirala Harvatin vodica, jer u Harvatinu, baš ispod stare mešćeme, bila česma Harvatin, čuvena u svemu Sarajevu sa svoje dobre vode. Danas se na tome mjestu podiže franjevački dom i katolička crkva.'' Zgradu od klesana kamena oko ,,Hrvatin-megare'' (pećine) i njezine česme dao je napraviti Omer-aga 1770., a imenom ,,H(a)rvatin'' zvao se i potok kojemu je izvor bio u ,,Hrvatin-megari'' (Skarić 1985: 75, 147, Nametak 1968: 369).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.72)

Toponimi (mjestozovi) prema austro-ugarskom popisu stanovničtva BiH iz 1895. (Statistički odjel 1896), uz dopune s popisa stanovničtva iz 1879. (Popis 1879):

Kotar Prnjavor (okružje Banjaluka), ,,Horvaćani'' (1896: 208) (u popisu iz 1879. (1879: 36) to se pravoslavno selo zove ,,Hrvaćani Hristjanski'', od kraja XIX. stoljeća do sredine XX. stoljeća poznato i kano ,,Hrvaćani Srpski'', jedan zaselak toga sela zove se ,,Naseobine Hrvaćani'', u njem su krajem XIX.st. naseljeni Ukrajinci); kotar Kotor-Varoš, ,,Hrvaćani'' (1896: 194) (prema popisu iz 1879. (1879: 33) selo se zove ,,Hrvaćani Turski'', no u njem je živjelo 122 muslimana, 122 pravoslavca, 20 katolika i 12 židova); kotar Tešanj, Tešanj, ,,Hrvatinovići'' (1896: 222); kotar Gračanica, Babunović, ,,Hrvati'' (1896: 316); kotar Gračanica, Sladna, ,,Hrvati'' (1896: 320); kotar Gradačac, Zelinja Donja, ,,Horvatović'' (1896: 326) (u popisu iz 1879. (Popis 1879: 90) to se muslimansko selo zove ,,Hrvatovići''); kod Gradačca na zračnoj crti između Gornjega Lukavca i Zelinje Donje postoji i oronim ,,Hrvatsko Brdo'' (vidljivo i na Google maps); kotar Donja Tuzla, Falešić; Brnjičani, ,,Hrvati'' (1896: 284); kotar Donja Tuzla, Lukavac, ,,Hrvati'' (1896: 288); kotar Donja Tuzla, Banović; Repnik, ,,Hrvati'' (1896: 292), kotar Zvornik, Kalesija, ,,Hrvačići'' (1896: 378).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.35)

Selo Gornja Tolisa (blizu sela Zelinje Donje u kojem se nalazi zaselak ,,Horvatovići'') kod Gradačca u sjeveroiztočnoj Bosni sastavljeno je od zaseoka Kalajdžije (koje zauzima središtnji dio sela) i rubnoga zaseoka ,,Hrvaćani''. Radi se o pravoslavnom selu. (o njemu piše srbski etnolog Milenko S. Filipović (1902.-1969.) (usp. Filipović 1951: 83-84))

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.50)

Dragiša Lapčević: ,,Hrvati u Srbiji'', Čačanski glas 1933. (II:50, 1. str.)

U Vrbaskoj oblasti se nalaze sela ,,Hrvatce'', ,,Hrvaćani'', ,,Hrvaćani srpski'' i ,,Hrvaćani naseobine''. (Vrbaska oblast je u staroj Jugoslaviji bila oko Banje Luke)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.73)

Hrvatski povjestničar i vrstan poznavatelj BiH Krunoslav Draganović (1903.-1983.) navodi ,,Hrvatsko brdo'' jugozapadno od Travnika, predio ,,Hrvatske njive'' kod Zvornika na Drini, i mahalu ,,Hrvati'' u selu Sokolovićima, rodnom mjestu velikog vezira Mehmeda Sokolovića'' (Draganović 1991: 51). Ta mahala nije zabilježena u Grčeviću dostupnim austro-ugarskim vrelima. Vjerojatno je već prije austro-ugarskih popisa stanovničtva izgubila svoje žitelje i time nestala, a Draganović je razpolagao starijim podatcima iz vremena u kojem je BiH bila sastavni dio Osmanskog Carstva. Još dobar dio imena u BiH izvedenih od Hrvat se spominje u knjigama (usp. Zovko 1990: 44-45 i Lapčević 1933).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.74)

U zbirci Mehmed Dželaluddina Kurta »Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske)«, koju je objavio 1902. (Kurt 1902: 17, 201) nalazi se i pjesmica, koju je sabirač zapisao od svoje majke Nazife rodene Selimhodžić. Pjesmica počinje:

,,Pošetala Miza materina.

Ala pirga na pirgu,

Nek se pirga širi;

Ala Hrvat na Madžar'

Nek se Madžar ljuti.''

U njoj se domaći katolici zovu Mađarima, a muslimani Hrvatima (usp. Draganović 1991: 52).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.74)

- Vriedni učitelj Ivan Zovko sabrao je u knjižici »Hrvatstvo u narodnoj predaji i običajima po Herceg-Bosni« (Mostar 1899.) mnogo dragocjeno zrnce, koje sjeća na hrvatsku prošlost Bošnjaka, osobito muslimana. Po njemu narodna pjesma, osobito muslimanska, često uzima rieč Hrvat. Ona pjeva o »Hrvi od Hrvata«, "Hrvat-bajraktaru«, "Rvackoj djevojci«, »sinu Hrvatinu«. Šteta da ne možemo donieti cielih pjesama, koje su i liepe i značajne; tiesan prostor naše knjižice to nam ne dozvoljava. Zato donosimo barem kratke odlomke.

,,Platno b'jeli rvacka djevojka

U Krajini l'jepoj begovini,

Begovini, u Hercegovini..."

A ta ,,rvacka djevojka'' sestra je Mustajbega hercegovackog, veli nam ista pjesma.

Iz bielog grla muslimanke djevojke često se izvije i pjesma, koja ovako počinje:

,,Pošetala Arvatova Ajka,

Pošetala preko Bazerdzana.

Ona sreta Arvatova Muju.

Tri puta je njega pobratila:

Bogom brate Arvatović Mujo

Naj ti ovu vezenu mahramu,

Pa je podaj Sarajliji Ibri.

Koliko je na mahrami grana, On'liko ga dopanulo rana!...''

 Uz kolijevku pjeva majka svom čedu:

,,Majka sina u besici nina,

Ninajuć' ga pjesmu zapjevala:

»Nini, paji, sine Rvatine,

Resti majci do konja viteza,

Do viteza i do bojnog koplja;

Dušmani ti pod nogama bili

Ko tvom djogi pod nogama klinci!''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.75-78)

Muslimanska bosanska narodna pjesma deseterac ,,Hrvatka djevojka preobražava se u Hrvu Bajraktara'' (Andrić 1939: 38-53). Dielovi iz pjesme su navedeni na str. 75-77 u knjizi Grčevića. Druga inačica iste pjesme objavljena je pod naslovom ,,Arvatka divojka u carevoj vojsci'' u nizu ,,Pet stoljeća hrvatske književnosti'' (Bošković-Stulli 1964: 121-133).

Na početku pjesme opisuje se kako se djevojka imenom Hrvatka iz Hrvat-grada želi udati za Bećir-agu. On joj ljubav uzvraća i kaže: ,,Tako mene mati ne rodila

I tako mi sveca Muhameda

Ja ću poći ka Hrvatu gradu

Ka Hrvatu Hrvatki divojci''

...

,,A kad Bećir riči razumio,

Veoma se biše začudio,

Muhamedu svome zahvalio,

Što Bog dade i srića božija,

Da mu dade s divojkom junaka,

Baš junaka Hrvu barjaktara,

A divojku Hrvatkinju mladu,

Onda bilo, sad se spominjalo''

Muslimanska narodna pjesma ,,Zarobljenje Rakocija bana na Mrkalju'' (iz Foče), u kojoj u nabrajanju koga sve Aliji treba pozvati u svatove, Alija kaže da među inima treba pozvati i ,,od Hrvata Hrvat-bajraktara''. (Hormann 1990: br.63, 413-425) (na str. 76 u knjizi Grčevića)

Predaju o arvackoj kraljici zapisao je i skupljač narodnog blaga Ivan Zovko (1864.-1900.):

,,Stara je i ova predaja, koja se u narodu kotara konjičkog sačuvala. Ja sam tu predaju čuo i zabilježio od nekog Mehe Masleše iz sela Gjepa u kotaru konjičkom. On mi je pripovijedao, da je bila na Trešnjevcu gradu (danas gradina) arvacka kraljica i da je otale vladala. Odmah prema njoj u drugom gradu, koji se zvao ,Grad', bila je nakva druga kraljica. [...] Na tom gradu arvacke kraljice najprvo je puko top, a taj top bio je od trešnjevine (drveta od trešnje), po čem se onda i grad ,Trešnjevcem' prozvao. Na tom je gradu po predaji i top i puška za vrijeme fetha (pada, osvojenja) Herceg-Bosne, bila punjena izmegju ostalog i pijeskom. I ova tradicija mora da je stara'' [...]. (Zovko 1990: 72)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.75)

Zapis albanologa Lovre Mihačevića iz 1911. o susretu s osmanskim graničarom muslimanom koji je podrietlom iz Nevesinja (Hercegovina):

,,Na granici smo Albanije i Crne Gore. Samo rieka dieli ta dva područja. Poviše nas na briegu opazih tursku stražarnicu, pa dok bijah u razgovoru sa kafedžijom, ugledasmo, gdje od stražarnice odozgo ide k nama zapovjednik, okićen na prsima s ordenima. [...] Ja ga ipak pozdravih arbanaškim jezikom, a on mi isto tako odpozdravi. Pitam ga, kojim još jezikom govori, a on mi odpovrati: ,Ta kojim nego hrvatskim! Ja sam iz Nevesinja iz Hercegovine!' '' (Mihačević 1911: 16).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.83)

Bosansko-muslimanska narodna poslovica ,,Plećast kao Rvatin'' je zabilježena u XIX. st. (Zovko 1990: 56)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.138, 139)

Zbornik ,,Oblici nacionalnih pokreta u suvremenim državama (Austro-Ugarska, Rusija, Njemačka)'' koji je na ruskom jeziku izišao u Sankt-Peterburgu 1910. pod redakcijom ruskoga pravnika i povjestničara A. Kasteljanskoga. Poglavlja o južnim Slavenima napisali su u toj monografiji slovenski političari i pisci Etbin Kristan (1867.-1953. (Kasteljanskij 1910: 203-233) i Ivan Krek (1865.-1917.) (Janez Evangelist Krek, Kasteljanskij 1910: 234-250). Piše da se muslimani u BiH većim dielom smatraju Hrvatima, a manjim dielom Srbima. Neki se muslimani nazivaju Bošnjacima, a neznatna manjina Turcima (Kasteljanskij 1910: 223).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.155-156)

Luka na otoku Ellis kod New Yorka je bila najvažnija useljenička točka preko koje je u XIX. i XX. st. ušla u SAD većina useljenika. Podatci o useljenicima u razdoblju 1892.-1924. u uneseni u računalnu osnovicu, te se mogu pretraživati na svemrežju www.ellisisland.org.

Tu ima dosta zapisa koji svjedoče o Hrvatima pravoslavcima koji su se tad tako izjasnili.

- 30.3.1910. stiže ,,Nikola Ciganovic'' iz zapadnobosanskoga sela Mrkalji i kaže da je austrijskoga državljanstva, a hrvatske narodnosti. Hrvatima se 29.5.1912. izjašnjava četvero daljnjih pravoslavnih useljenika iz Mrkalja: Nikola i Jovan Ciganović, Jovo i Pavle Davidović. (str.155)

,,Vokan Micic'', ,,Vide Bubica'' i ,,Pero Bukvic'' stižu iz Sarajeva 1. 5. 1904. Za njih je zapisano da su ugarskoga državljanstva i hrvatske narodnosti. (str.155)

,,Jovo Karanovic'' upisan je 22.6.1913. Kaže da dolazi iz mjesta ,,Petrovic'' iz zemlje ,,Boznia'', ter da je Hrvat po narodnosti. 26. 4. 1912. stiže iz sela ,,Vlahovic'' u Hercegovini kod Ljubinja ,,Mahmutovic Hadzo'' i izjašnjava se Hrvatom. Na istom se popisu nalazi i ,,Lubolic Mihajlo'' iz Hercegovine, koji je upisan kano Hrvat. (str.155-156)

 

 

 

Free Web Hosting