DOKAZI
O HRVATSTVU DUKLJE I BOKE KOTORSKE KROZ POVIEST
- Ivan Skilica (Ivan Skilices) - druga
polovica 11. stoljeća, bizantski kroničar. Skilica je napisao Kratku povijest u kojoj
spominje Hrvate:
,Bugarske
starješine zamole Mihajla, tadašnjega vladara onih, koji se zovu Hrvati, a koji je stolovao
u Kotoru i Prapratnici, i koji je imao ne malo zemlje pod sobom,
da im pomogne i da s njima zajedno radi te da im dadne svoga sina kojega će oni
proglasiti carem Bugarske". (Napomena: Dukljanski kralj
Mihailo iz dinastije Vojislavljevići je ,,bugarskim starješinama" zaista poslao
svog sina Bodina i dukljansku
vojsku u kojoj su, osim Dukljana, bili
i Hrvati, koje je predvodio Bodinov doglavnik Petrilo)
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Izvor: Dr. Pavle Mijović:
,,Skiličine legende kao istorijski izvor''
Izvor: Dr. Radoslav Rotković:
,,Kraljevina Vojislavljevića XI XII vijeka''
- Skiličin nastavljač: ,,Prve godine toga cara (Mihajla VII. Duke),
indikacije prve, narod Srba, koje
također zovu i Hrvatima, izađe da pokori Bugarsku''. Kada govori o
vojnom djelovanju Bodinova doglavnika Petrila kaže: ,,Uhvatiše (Bizantinci) pak također i onoga, koji je iza Petrila u Hrvata po redu vladao, te ga okovana odvedoše
k caru''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.63)
Ivan Zonara (XII.st.) piše u
prvoj polovici XII.st. o ,,Hrvatima koje
neki nazivaju Srbima'' (Margetić 1998: 9)
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Izvor: Dr. Radoslav Rotković:
,,Kraljevina Vojislavljevića XI XII vijeka''
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.62)
Nikefor Brijenije Mlađi (1062.-1137.)(Njegovi Zapisi dok je živio u Draču
1072.-1075.), čiji se otac sukobio u tom ratu s Bodinom i Petrilom, pravi jasnu
distinkciju spominjući zasebno i Hrvate i Dukljane.
Nikefor Brijenije piše ο
Hrvatima i Dukljanima, koje razlikuje.
Bodin je, po naredbi
dukljanskog kralja Mihaila, predvodio vojsku od, kako kaže Brijenije, ,,Dukljana
i Hrvata''. Na drugom mjestu veli da oko 1072. ,,Hrvati i Dukljani
pobunivši se, cio Ilirik zlostavljahu'' u kojem je glavni grad bio Drač.
(Margetić 1998: 10)
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.63)
Niketa Honijat (bizantski
kroničar) početkom XIII.st. zapisuje da raški veliki župan Nemanja napada
Hrvatsku i sebi prisvaja vlast nad Kotorom (Margetić 1998: 14)
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Supetarski_kartular
Izvor: Novak, Viktor i Petar
Skok, Supetarski kartular, Zagreb 1952.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.68) (Švob 1956: 107, Šufflay 1925: 119-120)
- Supetarski zbornik se sastoji
od 15 pergamenskih listova. Prvi glavni dio napisan je oko godine 1105. lijepom
karolinškom minuskulom. Na zadnjem listu, nalaze se dva kasnija zapisa, pisana
nekaligrafskom karolinškom minuskulom. U njima se govori o sedam hrvatskih
banova, koji su birali hrvatske kraljeve, te o postavljanju banova iz 12
hrvatskih plemena. Kako se iz pisma mora zaključiti, ova su dva zapisa
nadopisana u Supetarski zbornik iz nekoga staroga izvornika koncem 13. ili
najkasnije početkom 14. stoljeća.
,,U prošlim vremenima u kraljevstvu
Hrvata bio je ovakav običaj: bilo je sedam banova, koji su birali kralja u Hrvatskoj, kada bi kralj umro
bez djece, naime ban Hrvatske prvi, ban bosanski drugi, ban Slavonije treći, ban Posige četvrti, ban Podravije peti, ban Albanije šesti, ban Sremi (Hl'mi, Hum) sedmi...''
izvorno: ,,Tempore transacto erat consuetudo in regno Croatorum: erant septem
bani qui eligerant regati in Croacia, quando rex sine liberis moriebatur,
scilicet banus Croaciae primus, banus bosniensis secundus, banus Sclavonie
tercius, banus Posige quartus, banus Podrauie quintus, banus Albanie sestus,
banus Sremi septimus...''
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Ljetopis popa Dukljanina iz 12.
stoljeća:
Sažeto: Prostor od Jadranskog
Mora do Drine, Save i Šar Planine bio je, u početku, pod jednim slavenskim
kraljem. Ovo slavensko kraljevstvo (lat. Regnum Sclavorum) podjelilo se kasnije
na dva dijela: na Primorje (lat. Maritima) i Srbiju (lat. Surbia) odnosno
Zagorje (lat. Transmontana). Na saboru na Duvanjskom polju, kralj Svatopuk
razdijelio je Primorje na dvije provincije: Bijelu Hrvatsku ili Donju Dalmaciju (lat. Croatia Alba, quae et
inferior Dalmatia) i Crvenu Hrvatsku
ili Gornju Dalmaciju (lat. Croatia Rubea, quae et Superior Dalmatia).
Bijela Hrvatska: ,,Poslije ovoga prema sadržaju privilegija,
koje su pročitane pred narodom, napisao je privilegije, podijelio pokrajine i
oblasti svoga kraljevstva, i njihove granice i krajeve na ovaj način: prema
toku voda koje teku s planina i ulijevaju se u more na južnoj strani imenova
Primorje, a prema vodama koje s planina teku ka sjevernoj strani i ulijevaju se
u veliku rijeku Dunav, nazvao je Srbija. Zatim je primorje podijelio u dvije
pokrajine: od mjesta Dalme đe kralj tada boravljaše, i đe je bio sabor, sve do
Vinodola nazva Bijelom Hrvatskom, za
koje se kaže i Donja Dalmacija''.
Crvena Hrvatska: ,,Isto tako od navedenog mjesta Dalme sve do
grada Bamblone, koji se sada zove Drač nazvao je Crvena Hrvatska, za koju se jos kaže Gornja Dalmacija. I kao što je
u donjoj Dalmaciji ustanovio Salonitansku crkvu kao mitropoliju, na isti način
u Gornjoj Dalmaciji su Dukljansku crkvu, prema drevnom pravu, uredili
mitropoliju''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.62)
Nakon što je Nemanja osvojio
Kotor i njegovo ozemlje, srbski kralj Stefan Uroš II. Milutin (1253.-1321.) u
dva navrata naziva se kraljem (i) ,,Hrvatske'' (,,kralj Dalmacije, Hrvatske, Dioklije, Srbije i Raše i gospodar sve
Primorske zemlje''). Taj naslov se može objasniti samo ako se predpostavi
da se je u to doba jedan dio nekadašnje Duklje ili Raške zvao ,,Hrvatska''
(Gluhak 1990: 189-190, Foretić 1969: 86).
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Andrea Dandolo, dužd mletački (1343. -
1354.), u svom djelu Chronicon venetum, koje se i danas čuva u izvorniku u
biblioteci sv. Marka u Mlecima, on donosi veoma vrijednih vijesti i o
najstarijoj prošlosti hrvatskog naroda.
(Andrea Dandolo 172 182 sl.; 2. izd. 156.)
,,Svetopulk,
kralj Dalmacije... na Duvanjskom polju krunjen je i kraljevstvo svoje Dalmacije
razdijeli na četiri dijela... Od polja naime Duvanjskoga do Istre nazva Bijelom Hrvatskom, i od toga polja do
Drača (u Albaniji) Crvenom Hrvatskom;
a planinski dio od rijeke Drine do Makedonije nazva Raškom, i od te rijeke
ovamo, Bosnom... Moderni pak cijelo primorje zovu Dalmacijom, a planinski dio Hrvatskom''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.19)
Pritužba koju je u Dubrovniku
podnio ,,Stanchus frater Cheruatini'' 26. srpnja 1372. zbog
toga što mu je Jura Balšić (,,Jura de
Balsa'') oplienio kuću u Svetom Srđu. Za sina tog Stanka, Stojana, zapisano
je da je 1388. živio u Skadru (Acta 1918: 69, br. 297, Šufflay 1925: 110).
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Glasoviti talijanski čovjekoljub Flavije
Biondo (Flavius Blondus, 1388. - 1463.) u svom poznatom djelu Povijesti:
,,...Raška
i Bosna se smatraju krajevima kraljevstva
Hrvatske''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.25)
Iz poreznog registra (upisnika)
Albanskog sandžaka iz 1431. koji je 1954. objavio turski povjestničar Halil
Inalcik (1916.-2016.). U upisniku se navode naselja ,,Asagi Hirvate'' (Donji Hrvati, u upisniku se to naselje zove i
samo ,,Hirvat'') i ,,Hirvatova'' (Inalcik 1987: 5, 95,
138). Danas se to naselje zove ,,Krutje'',
ali i inačicama ,,Kruatje'' i ,,Kruati''.
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Izvor: Chalcocondiles L.,: "Historiae
(de rebus turcicis)", u "Corpus scriptorum historiae byzantinae
48", Bonn, 1843.
Grčki pisac Laonik Halkokondyles (1432. -
1490.) po tadašnjem humanističkom imenovanju naroda klasičnim imenima,
podijelio je narode na Balkanskom poluotoku na Ilire, Tribale i Mezeje. Po
Halkokondilesu Iliri žive zapadno od
Drine do Jadranskoga mora, koje on po tadašnjem običaju zove Jonsko more, te od
Dubrovnika do Istre. Zemlje Sandaljeve (tadašnju Humsku zemlju, koja je
obuhvaćalo većinu Dukljaninove Crvene Hrvatske) kako Halkokondyles zove široku
oblast, kojom je u njegovo vrijeme vladao herceg Stjepan, sinovac i nasljednik
Sandaljev, smješta on u Ilirik. U
toj zemlji živi isti narod, kao onaj uz dalmatinsku obalu do Istre.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.19)
U
Paštrovića u XV. stoljeću je zabilježeno prezime ,,Hrvatović'' (Foretić 1969: 96), također ,,Horvačević'' u XVI. stoljeću, itd.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.80)
Talijanski
benediktinac Timotej Cisilla koji je u Boki Kotorskoj živio krajem XVI i na
početku XVII st. zapisao je glede kotorskih građana da u njih ,,odielo ugarsko
t.j. hrvatsko nije se još posve odmetnulo'' (Vulović 1892: 20).
- Mario
Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.19)
Kotoranin Marijan Bolica
zapisuje 1614. među bratstvima iz Skadarskoga sandžaka koja žive ,,alla
serviana'' (što znači po pravoslavnoj vjeri) i koja su u vojnoj službi
Osmanskoga Carstva, bratstvo Hrvatinić (Haruatinich) (Lenormant 1866: 327).
Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.223)
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Na početku svoga djela ,,Pjesni duhovne od
pohvala Božjih'' (Rim 1617.) Bartol Kašić je otisnuo pohvalnu pjesmu, koju je
njemu u čast spjevao Maro Dragović, vlastelin kotorski, u kojoj se kaže: ,,Kada s' navijestio u pjesnieh svud glas
tvoj, - Naši Dalmatini i vas rod Harvacki. - Daržat će u cini pjevanja glas
rajski; - Od našega mora do mora ledena - Živit od govora dika će plemena
(Stojković 1919: 220)''.
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
- https://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/evlije.html
Fehim Spaho: Hrvati u Evlija Čelebijinu
putopisu
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.19)
(Evlija Čelebija - 1611.-1670.)
Turski putopisac Evlija Čelebi
godine 1664. u svom ,,Putopisu''
(ili: “Kronika putnika”) piše: ,,Veliku
većinu stanovnika u Herceg-Novome čine Arnauti, Bošnjaci i Hrvati'' (za Bošnjake na drugom mjestu kaže, da govore
hrvatski: ,,Jezik bošnjačkog i hrvatskog naroda'')
...
Iz grada Risna poslana je tada
vojska da upokori odmetnike po planinama Pive i Nikšića, kojoj se priključio i
Evlija. Najprije su stigli u nahiju Pivu. Tu kaže, da su to ,,sve čisti, pravi Hrvati'', ter za stanovničtvo nahije Pive kaže: ,,pravi hrvatski dušmanin koji živi u
nepristupačnim planinama'' (Čelebi 1967: 444). Ovdje Evlija označuje dakle
jugoiztočne krajeve Crvene Hrvatske.
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Savić Marković Štedimlija,
Crvena Hrvatska, Laus, Split, 1991. (pretisak izdanja iz 1937.)
Najstariji sačuvani prijepis je
na latinskom jeziku, a datira iz oko 1650. godine, dok je po mogućem starijem
izvorniku Mavro Orbini 1601. objavio knjigu na talijanskom, Il regno degli
Slavi. Orbini je upotrijebio ne samo Dukljaninov Ljetopis, nego i mnoge druge,
kasnije izgubljene izvore. On spominje ,,Dioclea
che fu la metropoli della Croatia Rubea'',
diobu na Bijelu i Crvenu Hrvatsku (,,Croazija Alba'', ,,Croazija Rossa'').
To čine i neki dubrovački pisci, kao što su Jakov Lukarić i Resti. Dukljaninov
je izričaj Crvene Hrvatske bio dobro prihvaćen od ovih, kasnijih pisaca i
analista kao istinit.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bokeljski_Hrvati
Ban Petar Zrinski doplovio je
do Perasta na svome brigantinu u svibnju 1654., samo dva tjedna nakon pobjede
nad Turcima. Gradić ga je dočekao urešen zastavama, sagovima i cvijećem.
Navodno je ban rekao: ,,Dođoh samo zato
da vidim slavni, sretni i plemeniti Perast''. Knez u Perastu tada je bio
Krsto Vuković. Tom prigodom darovao je Zrinski jednu prekrasnu sablju
Peraštanima da ih sjeća na njihovo junaštvo.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.222)
Pisar kapetana iz Perasta Vicka
(Vičenca) Bujevića (ugostio ruskog diplomata Tolstoja), Julije Balović (Perast)
(Šimunković 2004: 32) je 1693. napisao pomorski priručnik (Luetić 1954,
Šimunković 2004) u kojem svoj materinski jezik na talijanskom zove ,,Slavo'' i
,,Slavo-Ilirico'' (Šimunković 2004: 26, 84). U rječničkom dielu toga priručnika
talijanski narodozov ,,Slavo'' Balović prevodi na hrvatski narodozov ,,Hrvat''.
To je zato što su Mletčani dalmatinske Hrvate redovno nazivali Slavenima, a oni
sami sebe Hrvatima.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bokeljski_Hrvati
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Rus P. A. Tolstoj godine 1698. u
južnom dijelu južne Hrvatske (Dubrovačka Republika i Boka Kotorska) nalazi
Hrvate: ,,V Dalmacii….Raguzane... nazivajutsja Hervati''; od
Herceg-Novoga do Perasta primorski brjegovi su ,,zaselenni Horvatami''
(naseljeni Hrvatima).
Tolstoj tako piše da je ,,daljše od Ercegnovog put ležal mimo
beregov zaselenih Horvatima do
Perasti v albanskom knjaževstve''
Zanimljivo je da Tolstoj Srbe
od Hrvata ne razlučuje po vjeri jer uz njihova etnička imena osjeća potrebnim
reći i koje su vjere bili, misleći pri tom da bi oni mogli biti i jedne i druge
vjere bez obzira na narodnost. Ta spoznaja baca sasvim novo svjetlo na
etnogenezu Boke kotorske, a posebno kad se zamijeti da Tolstoj sasvim prirodnim
smatra što bokeljski Srbi ,,platje nosjat
hrvatskoje'', da su im žene ,,podobni hervackim ženam v platje i v obiknostjah''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.219)
Ruski grof i diplomat Petar Andrejevič Tolstoj (1645.-1729. (?)) putovao je 1697.-1699. Europom za diplomatske i obavještajne potrebe ruske diplomacije Petra Velikoga.
Stigavši iz Dubrovnika u
Perast, Petar Andrejevič Tolstoj zapisao je da se to mjesto nalazi u mletaćkoj
državi i da u njemu žive ,,Hrvati''. Tolstoj tvrdi da u Perastu ima i mnogo
Srba grčke vjere, iako ondje nema grčke crkve. Smatra da su ti Srbi u mletačkoj
državi nedavno izbjegli iz države turskog sultana. Spominjući Srbe u Perastu,
Tolstoj ne kaže da se oni sami nazivaju Srbima, već kaže da nose hrvatske
nošnje i da njihove žene i kćeri u svemu sliče hrvatskim ženama, kako u odjeći,
tako i u ponašanju prema mužkarcima (1992: 116).
- Hrvatski pisac i povjestničar
Pavao Ritter Vitezović piše 1699. u spomenici pod naslovom ,,Responsio ad
postulata'' (Odgovor na pitanja):
,,1. Primorska Hrvatska (Croatia maritima) obuhvaća područje
svih rijeka, koje se slijevaju u Jadransko more. Toj Hrvatskoj pripada cijela
Humska zemlja ili Hercegovina, Zeta do Skadarskoga jezera, zemljište Dubrovačke
republike, Hlivno i Rama. 2. Zagorska ili međuzemna Hrvatska (Croatia
mediterranea), koja obuhvaća uz staru Hrvatsku (propria Croatia) i Bosnu. Prva
obuhvaća predjele od Mosora i Velebita do Petrove Gore, a Bosna krajeve od Gore
Borove do Drine, s većim mjestima: Vrhbosna ili Sarajevo, Visoko, Sutiska,
Bobovac i Soli (Gornja i Donja Tuzla). 3. Međuriječna ili Savska Hrvatska
(Croatia interamnis sive Savia), zvana Slavonija, od Save do Mure, Drave i
Dunava.''
U toj žalobnoj pjesmi, koju je
pjesnik predao grofu Marsigli na njegovu odlasku iz Hrvatske, Ritter-Vitezović
izriče čvrstu nadu da će brzo doći do novoga rata, u kojemu će se Hrvatskoj
povratiti hrvatske zemlje: Bosna, Srijem i slobodna Rama. Hrvatska, na usta
pjesnika, dovikuje grofu Marsigli:
,,Putuj dakle sretno, pa kad opet dođeš
Da mi povratiš Bosnu i srijemska sela...
i slobodnu Ramu svome kralju.''
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.222)
Kristo Mažarović (ili
Mazarović), koji je bio iz Perasta, izdao je 1712. u Mletcima treće izdanje
knjige ,,Cviet od kriposti...'', koja je većim dielom nastala kano prievod, u
,,jezik ilirički aliti slovinski''. Na kraju te knjige otisnute bosančicom
nalazi se kataložki naslov u kojem se ime ,,Hrvati'' prevodi mletačkim
narodozovom izvedenim od ,,S(c)lavi'': ,,Broj knjig' hervatskih' u Butigi
Bartola Okki knjigara na rivi od' Harvatov' (dei Schiavoni)'' (Kukuljević 1860:
12, usp. daljnje slične primjere u Mandić 1973: 276-277). Iz te se knjige može
dakle izčitati da oni koji se zovu ,,Hrvati'' svoj jezik zovu ,,ilirički'' i ,,slovinski''.
http://www.laudato.hr/ispisi-snimi.aspx?NewsID=30458
http://www.hrvaticg.com/wp-content/uploads/2018/11/HG-157-158-2.pdf
(str.30)
Godine 1740. nailazimo na
Antuna Paskvalija, pripadnika kotorskog plemstva koji se ćirilicom, jednim od
tri hrvatska pisma, potpisuje kao ,,istomačitelj
od jezika harvatskoga'' (IAK, UP LXI, 1144).
https://zdjp.si/wp-content/uploads/2018/10/AH_26-2018-2_%C4%8Corali%C4%87-Markulin.pdf
(str.396)
,,Nadalje, u 17. i 18. stoljeću spominju se
Antun Paskvali koji je bio prevoditelj slavenskih jezika u Kotoru,...''
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 223)
U dvojezičnom proglasu o
zemljištnim knjigama i naplati poreza za mletačku Dalmaciju i Albaniju (t.j.
Boku kotorsku) od 17. kolovoza 1750. kaže se da se proglas obznanjuje u svakom
selu spomenutih država, a osim na talijanskom da se izdaje uzporedno i na
ilirskom (Illirico), kako se nitko ne bi mogao izgovoriti nerazumievanjem
talijanskoga. Međutim, u uzporednom proslovu na ,,ilirskom'' taj se jezik ne
zove ,,ilirskim'', već ,,hrvatskim'' (harvacki yexik). (Burić-Šarić Šušak 2013:
11).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 220)
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka
«Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Andrija Kačić Miošić je u svom djelu ,,Korabljica'' (Mletci 1760.)
zabilježio. ta je ,,kraljeva u Dalmaciji i rvatskoj zemlji Budimir,
kralj sveti''; također je zabilježio, da je ,,kralj Bodin isto vrime kraljevao u Dalmaciji i rvatskoj zemlji''. Po Kačiću Hrvati su i Dubrovčani
i Peraštani i Kotorani (,,Ter pokriva Boku od Kotora./ Kojano je dika ot Rvata''). U ,,Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga'' (64. izd., Split
1983., 112.) Kačić veli, da je Hrvatsko kraljevstvo obuhvaćalo Karniju, Karintiju i Stiriju
(Karantanska Hrvatska), čitavu dolnju Dalmaciju od Istre to Cetine, Bosnu
i sve zemlje do Dunava. i svi oni koji su u tim zemljama živjeli ,,zovu se Hrvati zarad zemlje Kroacije
oliti Hrvatije''. Pod rečenim Hrvatskim kraljevstvom Kačić razumijeva
samo nekadašnju Bijelu Hrvatsku, tok je u “Korabljici” zabilježio i druge
hrvatske krajeve južno od Cetine. Zanimljivo je to, da Kačić Hrvatsku zove
Hrvatija, dakle isto kako su iranski Hrvati zvali svoju Harahvatiš
(Harauvatija, Harvatija).
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bokeljski_Hrvati
Fra Andrija Kačić Miošić ovako
je pjevao:
,,Ej Kotore, gnizdo sokolovo,
na visokoj grani savijeno,
di se legu zmaji i sokoli,
koji caru puno dodijaše!
Svijeno je na jeli zelenoj
ter pokriva Buku od Kotora,
kojano je dika od Rvata
i vitežko srce od junaka...''
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 77-78)
Srbski pisac i
skupljač narodnih pjesama Simo Milutinović Sarajlija (1791.-1847.) zapisao je u
Crnoj Gori od popa Gaše Pipera crnogorsku narodnu pjesmu ,,Beg Ljubović'' u
kojoj se ponavljaju pojmovi Hrvatka (hrabra muslimanska Hrvatica) i Hrvo.
Ljubović beg zaprosio je Hajkumu ,,Nadaleko
liepu đevojku, - Nadaleko u Hrvatu gradu - U onoga Hrvat-dizdar-age.'' (dizdar=zapovjednik utvrde)(Milutinović
1837: 190-193, br.107.) (više iz pjesme piše na str. 77-78 knjige Grčevića)
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.134)
Janko Drašković 1832. u
,,Disertatiji iliti razgovoru...'' za razliku od Gaja i Babukića u Hrvate ne
ubraja Srbe, nego među ostalim Hrvate-Krajišnike, Bosance i Crnogorce.
- Mario Grčević: IME
>>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.157-158)
Zapis V.Jagića o putovanju Vuka
Karadžića, Lj. Gaja i A. Mažuranića:
,,K. [=Karadžić], Gaj i Antun Mažuranić zajedno su putovali u
lipnju 1841. po Dalmaciji; na povratku svratili su se kod A. Vakanovića u
Karlovcu. U spisima V. Jagića (SKZ) nalazi se zapis Jagićev o pripovijedanju
Mažuranićevu o tom putu. Zapis glasi: ,Putujući g. 1841. Mž. i Vuk etc Gaj po
Crnoj Gori čuli su svuda da jim se odgovaralo, da govore jezikom hrvatskim -
kad je Vuk budući nezadovoljan rekao, da će niže Cetinja Srbi naći, dodju
brodom na Korčulu, i opet jim se odgovorilo, da se ondje hrvatski govori.' '' [...] (Horvat-Ravlić 1956:240)
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U
ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 123-124)
Crnogorski vladika Petar P.
Njegoš ponudio je banu Josipu Jelačiću posredstvom guvernera Dalmacije 1848. poslati
kano pomoć jedinicu od 2000 Crnogoraca. U povodu toga Njegoš Jelačićeve
sljedbenike i vojnike 17. XI. 1848. zove ,,Hrvatima''. Njegoševo pismo:
,,Istina je, da su Crnogorci spremni, da budu u pomoći svojoj braći Hrvatima,
jedno po jednoplemenosti, a drugo po njihovoj prirođenoj naklonosti vojničke
trudove snositi.'' (Njegoš 2011: 151).
Dieleći Jelačićevo razočaranje
krajem 1848. napisao mu je Njegoš 20. XII. 1848. ove rieči: ,,Tebe je tajna sudbina na čelo Južnih
Slavjanah postavila, tebe sreća s divnima naprednostima vjenčaje, ali se vidi
sve Tvoje izopačuju. Spasa si prestol, dinastiju i sve njezine posljedovatelje;
učinio si im uslugu kakvu im, niko jošte nije učinio od njina postanja, pa
Tvoji zadužnici poslije nekoliko dana mjesto zahvale nameću Dalmaciji stari
gvozdeni jaram.'' (Njegoš 2011: 63).
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo
Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
Predstavnici crnogorskih plemena Paštrovića,
Grbljana i Brajića sami su sebe u Turskoj zvali Hrvati i hrvat-baše (“Dubrovnik”, 6-1987., 19.) U Crnoj Gori, u
srezu cetinjskom ima i toponim Rvaši.
(Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA
(str. 51))
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo
Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 21)
Ivan Franjo Jukić u svom opisu puta u Carigrad godine 1852. dopunjuje Tolstojeve podatke o Hrvatima u Crnoj Gori: ,,...Parobrod je bio pun putnika. . . Mornari su svi bili Hrvati i Dalmatini, te su me hranili i pojili, [...] sve od svoje hrane i pazili me kao naši ljudi. Bilo je dosta Hrvata iz Bara i Spiča, koji su išli na radnju u Carigrad.''
,,... jer u Carigradu ima katolikah našeg jezika ljudih izobila, koji su pod imenom Hrvatah poznati; iz Dalmacije i Arbanaske ovdje...'' (Jukić 1973 (II): 582)
Neki Crnogorci
u Carigradu odgovorili su dopisniku zagrebačkoga “Srbobrana”: ,,Mi govorimo hrvatskim jezikom, ali smo Crnogorci... poglavica nam se zove Hrvat-baša'' (M. Vego, Povijest
Humske zemlje I, Samobor 1937., 65.).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 219)
Znameniti hrvatski povjestničar i jezikoslovac Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1889.) napisao je 1856. Šimi Ljubiću da se u Dalmaciji ,,snova osviedočio da je kod konservativnog [starosjedilačkoga] našeg naroda sve do Arbanije ime hrvatsko jedino živo i narodno.''(Vince 1990: 290).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 15)
U današnjoj Podgorici, glavnom gradu Crne Gore, na Morači kod mosta Vake Đurovića (stari most se zvao Vezirov most), postojalo je mjesto, vjerojatno selo, koje se je zvalo ,,Rvatska Stubica''. Nastanak tog imena je pokušao na pristran način pojasniti prosrbski Crnogorac Andrija Jovićević (1870.-1939.)
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.18 i 19)
Sjeveroiztočno od Rieke Crnojevića (na Skadarskom jezeru), na prostoru negdašnje Riečke nahije, danas također u Crnoj Gori, nalazi se ,,Rvaško polje'' na kojem se jedno selo zove ,,Rvaši'' (Jovićević 1911: 434-436, 493, 534-535, Barjaktarović 1982: 89).
Blizu Nikšića postojalo je selo ,,Rvat(i)'', a jedno od četiriju bratstava plemena Nikšića zvalo se ,,Rvaćani''. U Kolašinu, središtnjem dielu Crne Gore, jedan od poznatih muslimanskih rodova zvao se je ,,Rvati'' (Barjaktarović 1982: 89).
U Stolivu u bokokotorskom zaljevu postoji rod s prezimenom ,,Hrvatić'' (Nakićenović 1913: 99); da su u Baru i Šušnju zabilježena prezimena ,,Hrvat'' i ,,Hrvatin'' (Vidović 2019), da se u Miljevcima kod Sutomora jedno bratstvo zove ,,Hrvatine'' (Nakićenović 1913: 443, 447, i Planinar 1905: 30).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 15 i 16)
Prosrbski
Crnogorac Andrija Jovićević (1870.-1939.): ,,Crnogorci
su se u ono doba (18.st.) zvali u Carigradu Rvatima, jer kao Crnogorci koji su
u večitoj borbi s Turcima, ne bi mogli opstati među Turcima. Starešina nad
Crnogorcima u Carigradu do skora se zvao rvatbaša.'' (Jovićević 1926: 390-391)
Ljubomir Nenadović (1826.-1895.), srbski književnik, državničar i srbijanski ministar prosvjete: ,,Za vreme mog bavljenja u Carigradu [1858./59.], bilo je oko četiri hiljade Crnogoraca u Carigradu i okolici. Svi su zarađivali svojim trudom lepih novaca i slali ih svojim kućama. Imali su svoga starešinu, koji se u tadašnje vreme zvaše Hrvatbaša, što će reći: glavar Hrvata, jer u Carigradu Crnogorce ne zovu drukče nego Hrvatima. Pitao sam odkuda dolazi to? I kazaše mi: da su se sami Crnogorci, kad su u starija vremena tamo počeli dolaziti, tako nazivali[...]'' (Nenadović 1889: 147, usp. i Dragičević 1939)
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.219)
Panslavistički okrenuti Fran Kurelac objavio je 1862. u ,,Fluminensiji'', nakon što je obišao ,,batinom u ruci pješke sva naša i najzabitija sela''. (Vulović 1892: 7), da ,,se uverio da u Dalmaciji, Dubrovniku i Kotoru Srbina starosedioca nikde nejma'', da ,,uz morje vse je Hrvat, i vsaka beseda, čto ju Vuk ima u svom rečniku zapisanu kao južnu ili jugozapadnu, ta se govori ne samo po primorju Hrvatskom nego i po vsoj Dalmaciji, zemlji pra-Hrvatskoj''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.17)
Priobćenje crnogorskog zastupnika i vojnoga ministra Ilije Plamenca od 18. V. 1863. iz Rieke Crnojevića crnogorskome konzulu u Skadru Ivanu Vacliku o obaviestima koje je dobio od Laze Šainovića. Šainović je bio jedan od trojice pravoslavnih Crnogoraca koji su u Carigradu za crkvu u Dečanima - prema vlastitu izkazu u Plamenčevu zapisu - ,,od Ervata cernogorskija i zeckija i drugija koi su tamo'' skupljali novac. Dotično pismo Ilije Plamenca koje je Risto Dragičević pronašao u Državnoj pismohrani u Cetinju dokazuje da su se pojedini pravoslavci s prostora današnje Crne Gore vezano uz Carigrad još 1863. nazivali Hrvatima.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.17)
U turskoj enciklopediji (zbirci znanja) ,,Kamus-ul-Alam'' (I.-IV., 1889.-1894.) piše (prema K. Draganoviću): ,,Crnogorci, premda se Hrvatima zovu, nijesu to, jer oni pripadaju srpskom miletu.<str. 2036.'' (Draganović-Mandić [1940.] 1991: 26).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.17)
Adolfo Veber Tkakčević (1825.-1889.) čuo je u Carigradu (1884.) za crnogorske pravoslavne Hrvate (Veber 1886: 168-171). Nakon što je njegova sugovornica, neka carigradska Hrvatica katolkinja, po zanimanju kućanica, više puta crnogorske pravoslavce nazvala Hrvatima, Veber ju je upitao: ,,Kako to, Hrvati, ta oni sebe, ako su pravoslavni, kod kuće zovu Srblji.'' (1886: 171). Sugovornica mu je odgovorila: ,,Ne znam, moj reverendissimo, kako se ko kod kuće sada zove, jer sam već odamna u Carigradu; al ovdi svi, bili vlasi ili katolici, nezovu sebe drugačije, nego Hrvati! Pa to je ime od starine!''. Veber nadodaje da ,,Toga domjenka nebih priobćio, bojeći se prigovora, da na rieč obične žene tako važnu stvar pripoviedam [...]. Ali mi je sve to malne doslovce potvrdio i starješina hrvatski, s kojim sam se slučajno sastao u Fanaru.'' (1886: 171).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.17)
Hrvatski jezikoslovac panslavističke usmjerenosti Fran Kurelac (1811.-1874.) izrekao je pak ,,da je Crna Gora u korenu svom pravi pravcati Hrvat'' (Kurelac 1862: 218).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 95)
Izkaz jednog pravoslavca iz Crne Gore u XIX. stoljeću, kada kaže: ,,mi smo Hrvati, ali smo srpske vjere, pa nam je i jezik srpski.'' (Strčić 1987: 163).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.20)
Jako Baltić (1813.-1887.), bosanski franjevac koji sam sebe nije nazivao Hrvatom:
,,Ove godine u misecu studenom [1849.] ja sam izišo iz Carigrada. Ondi sam bijo dvi godine služio Hrvate i druge Slavljane. U Carigradu mlogo ima katolika slavljanskih, Hrvata koji dolaze iz Albanie, od Skadra i Bara, službu čine i rade u Carigradu i kad novac steknu, vraćahu se u otačbinu. Ovih je se broilo u moje vrime do šest hiljada. Ima mlogo Dalmatina, bogatih trgovaca [...]. [...] Među Slavljanim ondašnjim najpošteniji su Hrvati, u kakvim zlim prigodam se nalaze, sa svim tim svoj pošteni značaj uzdrže. samo jim se mora zamiriti, što su na osvetu i dvoboj mlogo prignuti. Je li tko u čemu uvridio, oli ranio, oli ubijo Hrvata, taj nek se nada neodvlačno osveti. [...] Hrvati s Crnogorcim ne gledahu se lipo, s njima se često pu pobiju. Ovo turcim nije mrsko nego uživahu.'' (Baltić 2003: 220-221)
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.220)
Skupljač narodnog blaga i učitelj rodom iz Perasta Srećko Vulović (1840.-1900.) tvrdi krajem 19.st. da u njegovu djetinjstvu u katolika i pravoslavaca etnička imena Hrvat i Srbin nisu bila u uporabi. Kaže da su Hrvati i Srbi svoj jezik zvali ,,naškim'', a pravoslavci da su sami sebe nazivali ,,rišćanima'' (Vulović 1892: 11). Vulovića je godine 1875. Mihovil Pavlinović (1831.-1887.) potaknuo na proučavanje poviesti njegova kraja s obzirom na narodnu pripadnost stanovničtva i poručio mu: ,,Stecite sviest hrvatsku; jer je to starodavno zemljište hrvatsko, na koje se utekoše Srbi, prije od Bugara, pa od Turaka. Hrvati su ostali vjerni latinskome obredu i vjeri katoličkoj, tamo u Boki i Zeti uz Arbaniju.''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.17)
Štedimlija tvrdi kako je dopisnik lista Srbobran u Carigradu od neke skupine Crnogoraca čuo da im se poglavica zove Hrvat-baša, ter da oni nisu Srbi, nego Crnogorci, a da govore ,,hrvatski'' (Štedimlija 1937, usp. Vego 1937: 65).
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.150-158)
Luka na otoku Ellis kod New Yorka je bila najvažnija useljenička točka preko koje je u XIX. i XX. st. ušla u SAD većina useljenika. Podatci o useljenicima u razdoblju 1892.-1924. u uneseni u računalnu osnovicu, te se mogu pretraživati na svemrežju www.ellisisland.org.
Tu ima dosta zapisa koji svjedoče o Hrvatima pravoslavcima koji su se tad tako izjasnili.
- Većina doseljenika iz Crne Gore izjašnjava se Crnogorcima, a mali dio Srbima.
11.IV.1912. iz mjesta ,,Kocane'' (Crna Gora) dolazi ,,Gepo Djukanovic'' koji se izjašnjava Hrvatom. ,,Mirko M. Nikitch'' stiže 13. III. 1906. iz mjesta ,,Ouskok'' (Uskok) (Crna Gora). Po narodnosti se izjasnio Hrvat.
21.IX.1921. tri osobe iz Crne Gore (,,Blazo Vuscovich'', ,,Iovan Vuscovich'', ,,Milo Damianovich'', po narodnosti se izjašnjavaju Srbima kojima je materinski jezik ,,hrvatski''.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.16)
Savić Marković Štedimlija (1906.-1971.), bio je crnogorski književnik, povjestničar i državničar koji je bio poznat po svojim crnogorskim autonomističkim i prohrvatskim stavovima zbog kojih je bio u nemilosti jugoslavenskih vlasti.