Povratak / Back

DOKAZI O HRVATSKOM IMENU U SVIETU

 

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.170)

Poljski ljetopisac Boguhval iz 1250. piše da je Panonija pradomovina Slavena.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.169)

Car Karlo IV. odlučio je 1347. naseliti hrvatske glagoljaše u pražkom samostanu Emausu. Karlo IV. polazio je od toga da je Jeronim s hebrejskoga preveo Sveto pismo na latinski i na slavenski jezik, i da je govor češkoga kraljevstva potekao od toga slavenskoga jezika kojim se služe dolazeći glagoljaši (Katičić 1998: 102-103).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.169, 170)

Pod utjecajem legende o sv. Jeronimu češki redovnik Jan iz Holešova izvodi 1397. zaključak - u razpravi o češkoj crkvenoj pjesmi ,,Hospodine, pomiluj ny (Gospodine, smiluj nam se)'', koju neki slavisti smatraju prvim djelom slavenske filologije (Baecklund 1942: 127) - da su Česi rodom i jezikom podrietlom Hrvati (,,nos Bohemi et genere et lingwa originaliter processimus a Charvatis, ut nostre chronice dicunt seu testantur, et ideo nostrum boemicale ydioma de genere suo est charvaticum ydioma''). (Baecklund 1942: 127-128, Hercigonja 1975: 63). Jan smatra češki jezik mlađim razvojnim stupnjem hrvatskoga jezika, a pod hrvatskim razumieva hrvatsku inačicu crkvenoslavenskoga.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.87)

Njemački hodočastnik M. Seydlitz 1557. kaže da se zatočenim hodočastnicima u Palestini, među kojima je bio i on sam, tamošnji aga paša od Damaska, odreknuti kršćanin, obratio na ,,hrvatskom'' (,,Crabatisch'') (Kužić 2013: 182, 471).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.214)

Pijale-paša (1515.-1578.) je bio zapovjednik osmanske mornarice. U poviestopisu Osmanskog carstva je zapamćen kano ,,Hrvat'', a što je u 19.st. preneseno i u suvremene opise poviesti Osmanskoga Carstva nastale na Zapadu (usp. Hammer 1828: 182). Za Pijale-pašu smatra se da je rodom bio s Pelješca (Dubrovačka republika), nu to nije potvrđeno.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.166, 167)

Slovenski reformator i prevoditelj Biblije Primož Trubar (1508.-1586.) u predgovoru prvoga diela svojega prievoda Novoga zavjeta iz 1557. tvrdi da se hrvatskim jezikom (,,die Crobatische Sprach'') ne govori samo u cieloj Hrvatskoj i Dalmaciji, nego da njime govori i puno ,,Turaka'' (,,vil Turcken'') (slavensko muslimansko stanovničtvo). Od mnogih je čuo da se hrvatski govori i piše i na dvoru turskoga cara u Carigradu (Sakrausky 1989: 92).

Primož Trubar je vjerovao kako je hrvatski jezik spona Iztoka i Zapada i da je hrvatski najrazprostranjeniji i najvažniji među južnoslavenskim jezicima.

U predgovoru hrvatskoga glagoljičnoga Novoga zavjeta Trubar spominje u skladu s tim da se pravoslavna liturgija kršćana u Srbiji (,,Seruia oder Sirffey'') i u Bosni, koji sami za sebe kažu da su ,,grčke vjere'', održava ,,na njihovu običnom srpskom i hrvatskom jeziku'' (,,in jrer gemeinen Syrfischen vnnd Crobatischen Sprach'' (Sakrausky 1989: 205-206; usp. ,,in gemeiner Syruischen Sprach'', 206-207)).

Trubarova predočba o jezičnoj razslojenosti jezika koji je smatrao hrvatskim može se izčitati iz najave da bi mu trebala dva Hrvata (,,zween Crobaten'') koji dobro govore ,,dalmatinski'' i ,,bosanski'' (,,Dalmatinisch vnd Bosnarisch''). Za dotičnu dvojicu Hrvata očekuje da dobro znaju pisati hrvatski i ćirilski (,,Crobatisch vnd Cylurisch'') (Sakeausky 1989: 97). Pisati hrvatski mu znači pisati glagoljicom.

Trubar spominje da svatko zna da se hrvatski jezik piše dvama različitim hrvatskim slovima (,,mit zweierley Chrobatischen Buchstaben''), što znači glagoljicom i ćirilicom (Sakrausky 1989: 92).

Spominjući jednoga hrvatskoga svećenika iz Dalmacije (,,einem Crobatischen /Priester/ auB Dalmatia'') koji je navodno donio cielu ,,hrvatski'' napisanu Bibliju (,,ein gantze Crobatische geschribne Bibel''), nadodaje da je Biblija pisana ,,hrvatskim slovima'', što znači glagoljicom.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.170)

Poljski kardinal Hozije u spisu ,,De sacro vernaculo legendo'' (1573.) obraćajući se Poljacima kaže da ako bi bilo potrebno bogoslužje izvoditi na narodnom jeziku, trebalo bi usvojiti slavenski ili dalmatinski (,,Sclavorum aut Dalmatarum''). To obrazlaže starinom i elegancijom toga jezika, a na kraju spominje da je sv. Jeronim n nj preveo Sveto pismo (Graciotti 1979: 209-210).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.175)

Prema Slovencu Adamu Bohoriču glavno je pismo hrvatskoga jezika glagoljica. Nju je, smatra, stvorio sv. Jeronim za ,,svoje sunarodnjake Dalmatince i Hrvate'' (1584: 15). Glagoljicu zove ,,glagoljskim ili hrvatskim pismom'', ili samo ,,hrvatskim pismom'' (1584: 19, 22). U zaglavlju stranica na kojima proslovom Otčenaša oprimjeruje glagoljicu, piše ,,Orthographia Croatica'', a u kazalu istoznačno ,,de Ortographia Glagolitica''. Miešanje i vezivanje naziva ,,croatica'' i ,,glagolitica'' Bohorič prenosi na jezičnu razinu pak u svojoj petoj tablici - u kojoj latiničnim preslovljavanjem Otčenaša oprimjeruje jezike iz naslova svoje slovnice (1584: 35), hrvatski jezik pisan glagoljicom zove ,,hrvatski jezik'', a hrvatski jezik pisan ćirilicom zove ,,ćirilski jezik''.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.175)

Naziv uraške tiskare gdje su se tiskala slovenska i hrvatska protestantska izdanja: ,,Windische, Chrobatische und Cirulische Trukheray''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.87)

Marco Antonio Pigaffeta iz Vicenze bio je članom drugoga diplomatskoga poslanstva Antuna Vrančića u Carigrad 1567. godine. Svoj tada napisani putopis objavio je u Londonu 1585. (u prievodu ga je nanovo izdao Matković 1890b, usp. također Matković 1890a i 1884.). Govoreći o Carigradu, Pigaffeta bilježi da ondje gotovo svi Turci znadu ,,hrvatski'' (,,crovata lingua''), posebice vojnici (Matković 1890b: 89). U drugom surječju Pigaffeta tvrdi da i stanovnici Bugarske govore ,,hrvatski'' (,,croato''), a kano pojedine narode koji se ondje služe ,,hrvatskim'', spominje osim Bugara još Srbe i Rašane, Bosance, Hrvate, Slavene (,,Schiavoni''), i druge koji govore istim jezikom (Matković 1890b: 179).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.171)

Španjolac Alfonso Carrillo odgovorio je u anketi da hrvatski jezik smatra prikladniji od drugih narječja da se pomogne narodima Iztoka, očigledno također polazeći od predpostavke da je on na Iztoku najrazšireniji slavenski jezik. I on istoznačno rabi nazive ,,hrvatski'' i ,,ilirski'' (Krasić 2009: 203-204). Carrilo je potaknuo Fausta Vrančića da objavi 1595. svoj rječnik ,,Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmati[c]ae et Ungaricae''.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.171)

Ravnatelj slovačkoga isusovačkoga kolegija Teofil Kristek izjasnio se je 1599. u anketi provedenoj među rektorima isusovačkih kolegija o najprikladnijem slavenskom jeziku za uvođenje u isusovačke škole za ,,hrvatski'' (,,Croatica'') (Krasić 2009: 501-505). Kano prvi razlog navodi da se za taj jezik smatra da je najrazšireniji u turskim krajevima, osobito na dvorovima (Krasić 2009: 504). Potom obrazlaže: ,,On je zatim, kako se čini, majka i korijen drugih jezika. Treće, on je najslađi u izgovoru, bez hijata, sudara tvrdih suglasnika itd. Četvrto, jer se čini da je najbliži onomu prastarom jeziku koji nazivaju glagoljskim i za koji kažu da je njegovo pismo dao sv. Jeronim.'' (Krasić 2009: 504).

Kristek u nastavku hrvatski jezik zove i ,,ilirskim'' (,,Illyrica seu Croatica lingua'') (Krasić 2009: 505).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.116, 118)

Francuzki kralj Louis XIV. dao je ustrojiti 1643. tri vlastite hrvatske konjićke pukovnije koje su 1667. objedinjene u jednu pukovniju ,,Kraljevih Hrvata'' (,,Regiment Royal - Cravates cavalerie''). Ta je pukovnija kano vojni rod postojala sve do kraja XVIII. stoljeća, iako u njoj vjerojatno već krajem XVII.st. više nije bilo izvornih nositelja narodnog imena Hrvat.

Upečatljive marame koje su bile dio odore hrvatskih graničara u francuzkoj službi utjecale su na modni trend u Francuzkoj iz koje su se diljem svieta proširile ,,kravate'', odjevni ukrasni predmet nazvan prema Hrvatima.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.213)

Ruski grof i diplomat Petar Andrejevič Tolstoj (1645.-1729. (?)) putovao je 1697.-1699. Europom za diplomatske i obavještajne potrebe ruske diplomacije Petra Velikoga. Hrvate spominje prvi put kada nabraja pripadnike različitih naroda koji žive u Mletcima. Oni su jedini Slaveni koje je ondje uočio (odnosno koje spominje) (Tolstoj 1992: 54).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.118)

Hrvatske graničarske jedinice su se posebno okrutne pokazale spram njemačkih civila u Magdeburgu (usp. Schiller 1792: 199-200)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.206)

Prema Radoslavu Katičiću (Katičić 1989) na posljednjem je listu latiničnoga izdanja Budinićeva ,,Ispravnika za jereje'' (Mletci, 1709.) mletački knjižar Bartolo Occhi otisnuo katalog (popis) pod naslovom ,,Broj knjig hervatskih jimenovanih odzdola nahodi se u butiqi Bartula Occhi knjigara na Rivi od Hrvatov''. Kraljićeve ,,Pribogoljubne molitve'' izišle su pak 1734. ,,u Bnecih ... na Rivi slovinskoj''. Time se pokazuje da se Riva dei Schiavoni'' mogla prevoditi na dva načina: kano ,,Riva slovinska'' i kano ,,Riva od Hrvatov''.

U nastavku svoga proslova Katičić spominje jednu od Occhijevih knjiga čiji naslov glasi: ,,Način za moći naučiti jedan putnik Latinin slovinjski jezik, a Hervat italijanski''. Tu su istoznačnice rieči ,,slovinjski'' i ,,Hervat''.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.112)

Knjiga ,,Slika i opis jugozapadnih i iztočnih Venda, Ilira i Slavena'' od Francuza Balthazara Hacqueta (1739./40.-1815.).

Hrvat je prema Hacquetu među svojima obćenito gledano dobar čovjek, no prema nadređenima se ponaša kano rob jerbo gazdu, iako mu je pokoran, iza njegovih leđa izsmijava. Hrvat je siromašan i sklon je uzeti ono što mu ne pripada. Polusirov je (Hacquet 1801: 130). Iako je Hrvat siromašniji od Morlaka, u Hrvata nema prosjaka (1801: 131). Njegove kuće na Savi nalaze se zbog poplava uglavnom na visokim stupovima, poput čardaka na turskoj granici (1801: 134). Onemogućivanje pristupa kućama ljestvama koje se podižu u kuću nuždno je jerbo se Hrvati moraju braniti od Bosanaca i Servijera (1801: 134). Hrvati da poštuju svoje svećenike (1801: 135). Učenost je u njih slabo zastupljena pak se i na njihovu primjeru potvrđuje poslovica ,,Inter arma silent Musae'' (Među oružjem šute Muze). U takozvanih šizmatika, koji su podložni grčkoj religiji (1801: 135), postoji čudan običaj da se svakom strancu u vlastitoj kući baci rukohvat pšenice u lice (1801: 135). Nu praznovjerja u Hrvata nema mnogo, jer su oni vojnički narod. Hacquet pod Hrvatima misli i katolike i pravoslavce.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.121)

Francuzki Napoleonov general Auguste de Marmont (1774.-1852.) je napisao memoare. Marmont hrvatske graničare izključivo zove narodnim imenom Hrvat. U odnosu na Hrvate u sklopu francuzke vojske bilježi da mu je Napoleon po povratku iz Rusije rekao ,,da nikada nije imao hrabrijih i boljih vojnika u svakom smislu'' (Marmont 1984: 172).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.118-119)

Govoreći o lošoj slici koja je o hrvatskim vojnicima i XIX. st. nastala u Italiji, hrvatski političar Frano Supilo (1870.-1917.) primjećuje s gledišta hrvatsko-srbske nacionalne polarizacije s kraja XIX.st. da ,,ogromna većina tih elemenata, koji su takove uspomene hrvatskom imenu po Evropi ostavili, jer su dolazili kao hrvatske regimente i iz Hrvatske, nisu ni bili Hrvati, nego baš ovi hrvatski Srbi, za ironiju sudbine oni isti, koji su doma vlastodršcima toliko služili proti pravima Hrvatske'' (Supilo 2000: 224).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.119)

U Njemačkoj ima više mjesta sa starim kamenim križevima koji se zovu ,,Kroatenkreuz'', na pr. u Kevelaeru na granici s Nizozemskom, u šumi kod Altendambacha, kod Schwabisch Gmunda, između Birnthona i Ungelstettena, u Saarburgu.

O vojnoj nazočnosti nositelja narodnosti Hrvat u Njemačkoj u to doba svjedoči i niz zemljoslova kano na pr. ,,Kroatenberg'', ,,Kroatenweg'' i ,,Kroatenwuhne'' kod Magdeburga, ,,Kroatensteg'' kod Schwabisch Gmunda, ,,Kroatengasse'' u Wurzburgu, Kroatenstrase u Kevelaeru i Ilsenburgu, i t.d.

 

Free Web Hosting