Povratak / Back

DOKAZI O HRVATIMA U RAŠKOJ, SANDŽAKU, MAKEDONIJI, UŽOJ SRBIJI...

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.54, 55, 56, 57)

Od 1186. kad su ugovorom s Raškom Dubrovčani dobili pravo trgovanja po Srbiji, počinje u Srbiju dolaziti dubrovački i dalmatinski trgovci, graditelji, rudari i šumari i tamo se naseljavati.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.49)

U povelji srbskog kralja Štefana Uroša II. Milutina (1282.-1321.), poznatoj kano ,,Svetostefanska hrisovulja'' (usp. Kovačević 1890: 8) spominje se ime ,,Hrvatin''. To ime je također spomenuto i u ,,Dečanskim hrisovuljama'' iz XIV. stoljeća.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.26)

Hrvatski povjestničar Stjepan Antoljnjak (1909.-1997.) pokazao je da su u Bitci na Kosovu polju (1389.) na strani kneza Lazara sudjelovali ne samo ,,Hrvati pod vodstvom Vlatka Vukovića, Tvrdkovog namjestnika i vojvode u predjelima Dalmacije i Hrvatske, već i ratnici vranskog priora i bana Ivana Paližne, podrietlom Hrvata'' (Antoljak 1989: 54).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.61)

Oporuka iz 1402. koju je u Novom Brdu ostavio Tasovac, ,,brat Hrvatinov'' (Foretić 1969: 94)

 

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska

Glasoviti talijanski čovjekoljub Flavije Biondo (Flavius Blondus, 1388. - 1463.) u svom poznatom djelu Poviesti:

,,...Raška i Bosna se smatraju krajevima kraljevstva Hrvatske''.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.22, 23)

U turskim defterima iz 1455. za Oblast Brankovića, koja je obuhvaćala gradove i naselja Prizren, Skoplje, Peć, Prištinu, Zvečan i Sjenicu, zapisani su sljedeći antroponimi (čovjekozovi) tamošnjega stanovničtva; ,,Hrvatin, Hrvajin, Hrvanica, Hrviša, Hrvoje, Hrvojin, Hrvojica, Hrvonja, Hrvimir'' (Grković 1977: 204; 2001: 743). Prema navodu Maria Grčevića, ta se imena pojavljuju i u starijim srbskim srednjovjekovnim vrelima.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.82)

Mustafa Ali Hrvatom izriekom zove velikog vezira Mahmud-pašu (Abogovića, Angelinovića) (1420.-1474.) (Bašagić 1912: 11) koji je podrietlom bio slavenizirani Grk kojega su Osmanlije kano dječaka u svoje redove priveli u Novom Brdu na Kosovu. Tu se ne može raditi o nekoj zabuni jer se u knjigama o Mahmud-paši obćenito polazi od toga da je on sam u podpisu jednoga pisma napisao da je ,,Hrvat'' (Stavrides 2001: 73) i jer ga (prema Bašagiću) ,,Svi turski historici zovu [...] Hrvat.'' (Bašagić 1994: 40). Ćiro Truhelka zove ga ,,Abagović Hrvat'' (Truhelka 1911: 26).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.29, 34)

Na širem prostoru Užica i Čačka živjelo je prema turskim katastarskim popisima iz XV. i XVI. st. puno stanovnika kojima je ime bilo izvedeno od rieči ,,Hrvat'':

U selu Petnici na prostoru današnje obćine Čačak živio je Đurađ, sin Hrvatina. U selu Puhovu na prostoru današnje obćine Lučani živio je Hrvatin, sin Petka. U selu Guberevcima u Dragačevu živjele su dvie osobe koje su se zvale Hrvoje. U selu Ježevici u općini Čačak živio je Stojan, sin Hrvojića. U istom selu je postojao manastir u kojem je živio kaluđer Hrvoje. (Aličić: 121, 143, 152).

U selu Prislonici u općini Čačak živio je Branko, sin Hrvojina. U selu Nevadu (Nevade) u općini Gornji Milanovac živio je Jovan, sin Hrvatina. Na prostoru općine Gornji Milanovac živio je i Petri, sin Hrve, u selu koje se nekoć zvalo Andretinica. U danas nepoznatom selu Gornji Milić, u Rudničkoj Moravi, živio je Đurađ, sin Hrvatina. U selu Gorici, koje ,,pripada Užicu'', živio je Dimitrije, sin Hrve. U Gojnoj Gori na prostoru današnje općine Gornji Milanovac živio je Radosav, sin Hrvatina. U selu ,,Ržanova, danas varošica Arilje'', živio je Radovan, sin Hrvoja. (Aličić: 167, 257, 338, 312, 392, 409, 463)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.166, 167)

U predgovoru hrvatskoga glagoljičnoga Novoga zavjeta Trubar spominje u skladu s tim da se pravoslavna liturgija kršćana u Srbiji (,,Seruia oder Sirffey'') i u Bosni, koji sami za sebe kažu da su ,,grčke vjere'', održava ,,na njihovu običnom srpskom i hrvatskom jeziku'' (,,in jrer gemeinen Syrfischen vnnd Crobatischen Sprach'' (Sakrausky 1989: 205-206; usp. ,,in gemeiner Syruischen Sprach'', 206-207)).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.29, 30)

Srbski etnolog Stanoje M. Mijatović (1868.-1946.) zapisao je da se u selu ,,Veliko Popoviće'' u Resavi s iztočne strane Morave (danas Veliki Popović u obćini Despotovac) jedan od šest zaselaka zove ,,Rvatska'' (,,Rvatska Mala''). Jedno od tamošnjih četiriju seoskih vrela zove se ,,Rvatski Kladenac''. Jedan tamošnji rod koji slavi Mitrovdan i ima 12 domaćinstava zove se ,,Rvati''. Mijatović polazi od toga da je taj rod zasnovao ,,Stari Nikola Rvat, koji je umro 1673. godine'', kako ,,stoji na njegovu nadgrobnu spomeniku.''

Četrdeset kilometara zapadno od Velikoga Popovića i dvadeset km sjeveroiztočno od Kragujevca u općini Batočina nalazi se selo Žirovnica kojega se jedan zaselak zove ,,Rvati'' i ,,Rvatski Kraj''

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.27, 28)

Iz popisa spahijske vojske Bosanskog sandžaka koji je izrađen oko 1526. (Aličić 1976.):

U selu Srđani za koje se kaže da pripada Rasu (danas Stari Ras na Sandžaku). Tamošnji Aferidun-beg imao je 30 merdova (podanika):...dvojicu Mađara, dvojicu Ungurusa (?), šestoricu s oznakom ,,Bosna'' i trojicu s oznakom ,,Hrvat''.

U selu Viduhovo koje pripada Rasu, Sinan-beg je imao osam merdova od kojih jedan ima oznaku ,,Hrvat'', a ostali ,,Bosna''.

U selu Šare koje pripada Rasu, beg Mehmed je imao deset merdova: dvojicu ,,Hrvata'', a ostale s oznakom ,,Bosna''.

U selu Slavogošte koje pripada Sjenici, dva su merda: jedan s oznakom ,,Bosna'', a drugi s oznakom ,,Hrvat''.

U selu Vidobrenićima koje pripada Zvečanu, tamošnji beg Mustafa imao je devet merdova: trojicu ,,Hrvata'', trojicu s oznakom ,,Bosna'', jednoga Albanca (Arnaut), i jednoga Ungurusa.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.23)

U XVI. stoljeću u Srbiji su zabilježena imena pravoslavnih svećenika ,,Hrvoje'', a to se ime našlo na jednom srbijanskom popisu srbsko-pravoslavnih imena s kraja XIX. stoljeća (Mihailo 1898: 207).

U XV. i XVI. stoljeću u makedonskom govornom području su zabilježena sljedeća imena: ,,Hrvad, Hrv, Hrvadin, Hrvoe i Hrvoj'' (Ivanova 2006: 462-463, Vidović 2019.)

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.21, 22, 31, 32, 48-53)

Na str.48-53 Srbin D. Lapčević pojašnjava nastanak starih raških sela ,,Rvatska'' i ,,Rvati'' ter druge spomene hrvatskog imena u Srbiji.

U srbskim vladarskim poveljama zapisano je 1363. za dva srbijanska naselja da se zovu ,,Hrvati'' (Purković 1940: 154). Treba predpostaviti da je jedno od njih današnje selo ,,Rvati'' u obćini Raška blizu Novog Pazara.

Tridesetak kilometara jugoiztočno od ,,Rvata'' kod Novog Pazara nalazi se na Kosovu selo ,,Rvatska'' (Revatske). Za nj Turci bilježe 1455. da se zove ,,Hrvačka'' (Šabanović 1964: 29).

,,Rvatske bačije'' na planini Kopaonik na 1639 m. U srbijanskom spisu ,,Uredba o utvrđivanju Prostornog plana područja posebne namene Nacionalnog parka Kopaonik'' iz 2009. to se mjesto zove ,,Đorđevića bačije'', ali u zagradama se nadodaje ,,Rvatske bačije''. S druge strane u spisima mjestnih planinarskih družtava, mjesto je poznato samo pod svojim starim hrvatskim nazivom.

(str. 24)

,,Arvati''/,,Hrvati'' kod Bitolja u Makedoniji. Zapis bugarskoga nadbiskupa Bazilija s početka XIII. st. Čekajući na dopuštenje za prielaz kroz bizantski Drač na putu prema Papi, on je boravio u kolovozu 1203. u ,,selu Hrvata'' (,,in villa Cravatochori'') (Acta I 1913: 41, br. 127). Milan Šufflay (1879.-1931.) smatra da je to selo isto s mjestom ,,Hrvati'' u Donjoj Prespi. (Šufflay 1925: 110). U tom selu danas žive Albanci i Makedonci.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.44, 45, 46)

Srbski povjestničar Relja Novaković (1911.-2003.), koji je rođen u Obrenovcu, pronašao je na jednom zemljovidu iz XVIII. stoljeća: ,,naziv Arvati na levoj obali donje Tamnave (danas Rvati), samo što je na karti selo zabeleženo južno umesto severno od Paleža.'' (Novaković 1987: 76) (Palež je danas dio Obrenovca). U Obrenovcu postoji dugačka ulica koja se zove ,,Rvaćanska''.

Srbski zemljopisac i etnolog Ljubomir Pavlović (1865.-1936.) započinje njihov opis ovako: ,,Sremci, Banaćani, Hrvaćani, Ličani i Bačvani, poznatiji pod imenom Lale i Hrvaćani, smatraju se kao nešto zasebno.'' (Pavlović 1912: 630).

Srbski zemljopisac Jovan Cvijić (1865.-1927.) u svojoj knjizi ,,Balkansko poluostrvo...'' spominje ,,Hrvaćane'' (str. 360.) kano one koji su ,,u Šumadiji i podrinjsko-valjevskim krajevima'' prvi pravili criep.

Pavlović spominje pravoslavnu obitelj koja se preziva ,,Hrvati'' u selu ,,Krtinska'' (okolica Obrenovca) uz napomenu: ,,uljezi u Šindriće Hrvati po narodnosti i danas'' (1912: 608) Izpada da je 1912. u Srbiji još uviek bilo pravoslavaca koji su se držali Hrvatima.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.42, 43)

Dana 22. veljače 1824. javljeno je knezu Mitru Kojiću u Beogradu da su došla dva čovjeka ,,iz Kroacije, imenom Jovan Prica i Kosta Mezinjanin'' kano predstavnici devet obitelji koje se žele naseliti na aliji zvanoj Karačaj (?) (Đorđević 1926: 1-3).

Živko Milosavljević piše knezu Milošu 24. ožujka glede ,,ovih Arvata'' da ih je na njihovu želju htio naseliti u Stepašinovac, no na što su mu dolazili ,,Ripnjani, i tuže se da im je sa svim onde dosadno, ako sednu onde Arvati. Ja im nisam ništa mogo odkazati, no ovi su Arvati poiskavali pismo doći k Vašemu blagorodiju.'' (Đorđević 1926: 1-3).

Dana 29. travnja 1824. dano je ,,objavlenije Hrvatima: Jovanu Pricu i Kosti Mazinjaninu da im je slobodno s 10 kuća u mestu Stepašinoviću'' (,,u selu Ripnju'') naseliti se. Tako je nastalo naselje podno Avale poznato kano ,,Rvatsko Selo'', i to kano dio sela Ripnja, koje je danas prigradsko naselje u obćini Voždovac južno od Beograda.

Dana 26. travnja 1826. piše Petar Mihailović knezu Milošu o zemlji ,,koja se ispod rvatskoga sela nalazi, i koju su oni ljudi radi orati'' (Đorđević 1926: 1-3). Nije sigurno je li rieč o zaseoku sela Ripnja ili o nekom drugom selu.

Knez Miloš razselio je 20-ih godina i ,,Hrvatsko Selo'' koje se nalazilo na Savi na Adi Ciganliji i preselio ga u Rucku, selo na Savi blizu Obrenovca (Nikolić 1903: 955, Lukić 2012: 244). Prema podatcima iz popisne knjige srbijanskoga stanovničtva iz 1863. godine u selu Rucki boravio je petnaistogodištnji Stevan Nikolić kano ,,sluga iz Rvatske'' (Lukić 2012: 172), a u obližnjem selu Ostružnica, koje se nalazi također na Savi odprilike između Obrenovca i Beograda, boravio je sedamnaistogodištnji Stevan Petrović, također ,,sluga iz Rvatske'' (Lukić 2012: 113). (Moguće da se ime ,,Rvatska'' odnosi na neko obližnje selo).

U topografskom rječniku od A.V. Bogića koji je bio pisar Sreza vračarskog, opisuje se natuknica ,,Arvatsko Selo'': ,,brdovito mjesto pod srednjim njivama i vinogradima u ataru sela Žarkova na sjevernoj strani. Znaju ljudi kad su se tu bili naselili neki Hrvati, pa su krenuti, jer nije moglo tu da bude selo. I odonda se tako prozvalo.'' (Bogić 1866: 97)

U selo Rucku se je iz ,,Hrvata blizu Obrenovca'' preselio Mihajlo Simić (Lukić 2012: 165). Toponim ,,Rvati'' u Obrenovcu jedan je od toponima za koji Tatomir Vukanović smatra da svjedoče o prodoru hrvatskih srednjovjekovnih etničkih skupina u Srbiju.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.41)

Šire područje Beograda:

U pismohranskoj građi za selo Žarkovo, koje je danas beogradsko naselje, na popisu aračkih glava za 1832.-1833. godinu nalazi se ,,Sima Rvat'', a na popisu za Ostružnicu ,,Pavle Rvat'' (i sinovi Petar i Blagoje). Na popisu davatelja spahijskoga prihoda u Pećanima nalazi se ,,Miailo Rvat''. Prema popisnoj knjizi stanovničtva iz 1863. u Velikoj Moštanici živio je Nikola Studen Rvat. Obitelji Đurđevića koja je imala šest kuća, mater je bila ,,Rvatuša'' (Lukić 2012: 26, 100, 176, 177, 148, 124).

Zanimljivo je kako, kad bi se iz bilo kojeg područja Hrvatske ljudi doselili u Srbiju, da onda to neko mjesto ne bi dobilo naziv po tom području Hrvatske nego upravo po hrvatskom imenu. Također, prilikom doselitbe u Srbiju u 19.st., malo je vjerojatno da su si ljudi mienjali prezimena u hrvatski naziv, već su prezimena s hrvatskim imenom očito došla još iz Raške gdje su taj naziv dobila još u srednjem vieku..

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.61)

Ivan Franjo Jukić koji je iz Bosne, piše 1852. u svom putopisu ,,Putovanje iz Sarajeva u Carigrad'': ,,Janjevo ima do 300 kućah, od kojih su polovica katolici, govore bosanski, a sebe Hrvati nazivlju, Turci pak arnautski govore i Arnauti se zovu.'' (Jukić 1973 (II): 463).

,,Janjeva, varoš kod Ibra, na kraju Kosova, na podnožju rožajske planine; ima do 2.000 stanovnikah, većom stranom katolikah, koji se Hrvati zovu, ljudi pobožni, dobri kujundžie i puškari,...'' (1973 (II): 402)

Budući da se Jukić sam nije nazivao Hrvatom, težko da bi pogodovao Hrvatima.

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.23)

U krugu makedonskih i bugarskih narodnih pjesama o Kraljeviću Marku postoje dvie pjesme u kojima je rieč o djevojci ,,Arvatki'' koja stoluje u ,,Arvat-gradu'' u ,,arvatskoj zemlji'' i koja razpolaže nadnaravnim snagama (usp. pjesme ,,Krali Marko i Arvatka devojka'' i ,,Arvatka devojka i triese junaci'', Jordanov 1901: LXXX-LXXXIV, 137-150).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str. 37, 38, 39, 40)

Josip (Josif) Runjanin (1821.-1878.) je bio Hrvat pravoslavac. Obitelj Runjanin je bila vlaško-cincarskog podrietla iz sela Runjanin pored Loznice u Srbiji koja je izbjegla tiekom 18.st. u Habsburžku Monarhiju. Josip je rođen u Vinkovcima i kršten u tamošnjoj pravoslavnoj crkvi. Nema podataka da je Josip Runjanin ikada rekao da je Srbin. Njegova kći Wilhelmina Runjanin u razgovoru sa slovenskim novinarom Antonom Kosijem je izjavila da je sramotno to što je živeći u tuđini zaboravila hrvatski. To joj težko pada jer da su svi njezini predci s otčeve i majčine strane bili ,,Hrvati'' i jer su u obitelji i u tuđini govorili ,,hrvatski'' (Kosi 1936).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.23)

Ime ,,Hrvoje'', se našlo na jednom srbijanskom popisu srbsko-pravoslavnih imena s kraja XIX. stoljeća (Mihailo 1898: 207).

 

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.53, 54)

Tatomir Vukanović: ,,Etnogeneza južnih Slovena'' piše da ,,Jedan broj nemačkih Sasa koji se nalazio u regiji makedonskih kratovskih rudnika, iselivši se u novobrdsku rudarsku zonu, asimilovao se u Hrvate.'' Smatra da su se ,,i brojni saski rudari novobrdske rudarske regije, a delom i kopaoničke'' asimilirali ,,u Hrvate, a u manjoj meri i arbanaške katolike.'' Tragovi tih Hrvata očuvali su se ,,do današnjih dana na Kosovu, i to u Janjevu i Letničkoj župi, a mestimično i u nekim kosovskim gradskim naseljima...'' (Vukanović 1974: 227).