HRVATI KAO RATNICI

 

 

Prihvacanjem kršcanske vjere, Hrvati su potpisali 680. proturatni ugovor sa Svetom Stolicom. U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti Hrvati su obecali papi; da ni s kim nece prvi zaratiti, da tude zemlje nece osvajati, nego da ce samo svoje braniti.

O tom ugovoru, bizantski car Konstantin VII. zapisao je sljedece: "Ovi pokršteni Hrvati ne ratuju rado izvan granica svoje zemlje, jer su dobili neko prorocanstvo ili zapovijed od rimskoga pape Agatona, koji je u doba cara Heraklija, cara Romeja, poslao svecenike i pokrstio ih. Nakon što su primili kršcanstvo, Hrvati su dali potpisanu obvezu i neopozivu zakletvu sv. Petru, da nikada nece s oružjem provaliti u tudu zemlju, nego da ce živjeti u miru sa svima koji to žele, primivši za uzvrat od rimskoga pape ovaj blagoslov: 'Ako bi ikada neki drugi narodi navalili i poveli rat na zemlju Hrvata, neka za njih ratuje i zaštiti ih Bog Hrvata, a pobjedu im donese Petar, Kristov ucenik'." I doista možemo biti ponosni jer u slavnoj i dugoj hrvatskoj povijesti, Hrvati nikada nisu bili osvajaci na tude zemlje, nego su uvijek bili i ostali "svoj na svome" i "svoj za svoje".

Turski filozof Kjafija u svojoj knjizi "Nizam ul Alem" ("Uredba svijeta") piše o Hrvatima kao idealnim ratnicima i junacima koji preziru kukavice, te savjetuje svojim Turcima da se od Hrvata nauce ratnom umijecu ukoliko žele pobjedivati. Turci su pored hrabrosti osobito cijenili i hrvatski viteški duh, koji nikada nece povrijediti nenaoružanog ili zarobljenog neprijatelja, a dano obecanje ce uvijek ispuniti.

Hrvatski ratnici su zbog velike hrabrosti i sjajnog ratnog umijeca bili veoma traženi od mnogih europskih vladara, koji su organizirali specijalne jedinice hrvatskih ratnika u sklopu svoje vojske. Tako je u 30-godišnjem ratu (1618.-1648.) na zahtjev kardinala Richelieua, vitez Bonnet ustrojio od hrvatskih jahaca lako francusko konjaništvo. Francuski kralj Luj XIII. dao je osnovati gardu "Royal cravatos" koju su cinili Hrvati koji su nosili marame oko vrata, po cemu su kasnije kravate i dobile naziv, a pocetkom 19. st. osnovana ja "Regiments croats". Maršal Marmont zabilježio je izjave vojskovode i cara Napoleona I. koji je rekao: "Ja nikada nisam imao hrabrijih i boljih vojnika" i "Hrvati to su najbolji vojnici svijeta. Kad bih imao samo 100 000 Hrvata, osvojio bih citav svijet". Friderich Veliki je pak rekao da su Hrvati nenadmašivi majstori ratovanja.

Naša slavna i krvlju ispisana hrvatska povijest nikada nece zaboraviti hrvatske junake, cijoj su se hrabrosti, ratnom umijecu i viteškom duhu divili i cudom cudili svi, pa i sami neprijatelji. Ni dan danas, povjesnicari i vojni strucnjaci ne mogu shvatiti a pogotovo objasniti, kako su cesto puta u vrijeme turskih osvajanja, ponekad i preko 100 puta brojcano slabiji Hrvati uspijevali razbiti neprijatelje. Ovdje su navedeni samo neki od najpoznatijih, ali prisjecajuci se njih mislimo i na sve ostale, imenima znane i neznane hrvatske junake koji su dali najvece žrtve za Hrvatsku i hrvatski narod, kao i za kršcansku Europu. Najvece priznanje Hrvati su dobili god. 1519. od pape Lava X. (Giovanni Medici), koji je našem narodu dao zasluženi naslov "Predzide kršcanstva"