Crna legija

Izvor: Wikipedija

Nadodao slike: TomislavM

 

Skoči na: orijentacija, traži

Rafael Boban, jedan od zapovjednika Crne legije. Navodno je je nakon rata otišao u američke Zelene beretke, daljnja sudbina mu je nepoznata.

Rafael Boban, jedan od zapovjednika Crne legije. Navodno je je nakon rata otišao u američke Zelene beretke, daljnja sudbina mu je nepoznata.

Crna legija je bila elitna jedinica Ustaške vojnice nastala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zapovjednik Crne legije je bio Jure Francetić a zamjenik mu je bio Rafael Boban. Sumnja se da su njeni pripadnici počinili velik broj ratnih zločina na području NDH.

Sadržaj

[sakrij]

Povijest

Kao službeni datum osnivanja se uzima 3. rujna 1941. iako je to u suprotnosti s nekim navodima. Službeni naziv te postrojbe je prilično nejasan pošto je u emigraciji izdano više različitih povijesnih knjiga koje se drastično razlikuju. Neke su tvrdile da je naziv bio 1. ustaški zdrug iliti Bojna grupa Jure Francetića. Prema knjizi Damira Juga Oružane snage NDH naziv je bio 1. ustaška pukovnija, ali taj naziv je nosila pukovnija pod zapovjedništvom Tomislava Rolfa u Kostajnici na Uni (danas Hrvatska i Bosanska Kostajnica). Prema knjizi Bitka za Kupres 1942. Davora Marijana naziv je bio Sarajevska ustaška pukovnija.

Njezin sastav je još veća zagonetka. Prema najraširenijoj verziji činile su je u početku dvije sarajevske ustaške bojne od oko 800 ljudi, pod zapovjedništvom Bećira Lokmića.

Jure Francetić

Nakon njegove pogibije zapovjedništvo je preuzeo povjerenik Glavnog ustaškog stana za Bosnu, sa činom satnika Ustaške vojnice, Jure Francetić, koji zajedno s Antom Vokićem obavlja popunjavanje i organiziranje ustaških postrojbi za borbe protiv ustanika u istočnoj Bosni.

Francetić drži govor seljacima u istočnoj Bosni 1941

Problem ove verzije je u tome da je Lokmić poginuo u srpnju 1942. godine kao časnik u 2. satniji I. ustaške bojne. Ponovno prema knjizi Davora Marijana osnivači su bili satnik Jure Francetić i poručnik Rafael Boban od I. ustaške stajaće djelatne i Pripremne bojne grada Sarajeva. U jugoslavenskoj literaturi navodi se kao elitna postrojba jačine pet bojni.

Nastanak

Nakon stvaranja NDH u istočnoj Bosni buknuo je partizansko-četnički ustanak protiv vlasti NDH. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim (Bošnjačkim) stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj etnički očišćen teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "Velikoj Srbiji". Nakon četničkih pokolja i terora u Foči i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, pristiglih u Sarajevo i visokomotiviranih za osvetu, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući i III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva Crnu legiju kao pukovnijsku ustašku formaciju.

IZOBRAZITELJI CRNE LEGIJE

Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svijetlozelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo.

Crna legija je bila dobro opremljena, naoružana i pokretna a izobrazbeni centar joj je bio na Koševu u Sarajevu. U početku je brojila 800 do 1200 ljudi da bi kasnije dosegla brojku od 1500 ljudi od kojih su ustrojene tri bojne. Početkom 1942. bila je opskrbljena kamionima, motociklima, sa nekoliko talijanskih tenkova i baterijom brdskog topništva.

Akcije u Bosni i Hercegovini

O uspješnim borbama koje je ta elitna ustaška postrojba vodila po raznim krajevima Bosne, a u početku i Hercegovine (poslije su nakon reokupacije demilitarizirane zone Talijani zabranili ustrojavanje i djelovanje ustaških postrojbi na tom području), svjedoče mnoga vojnička odličja dodjeljena njenim pripadnicima. Vojnički red "Željeznog trolista s hrastovim grančicama" bio je dodjeljen pričuvnom ustaškom natporučniku (kasnije pukovniku) Franji Sudaru "za hrabro vođenje I. bojne Crne legije u istočnoj Bosni od svibnja 1941., te u ostalim borbama kao zapovjedniku posade Nevesinja i kod Han Pieska". U prvim mjesecima 1942. Crna legija je uništila nekoliko tisuća četnika koji su palili i pljačkali istočnom Bosnom. Vodila je i mnogo uspješnih borbi s partizanskim jedinicama 1942. u zapadnoj Bosni kada je jedna bojna Crne legije pod zapovjedništvom Rafaela Bobana obranila Kupres od nekoliko partizanskih brigada. Kako je Crna legija pobjeđivala, tako su i Jure Francetić i Rafael Boban dobivali veće činove u Ustaškoj vojnici.

Kronologija akcija:

02./10. prosinca 1941.

PISMO FRANCETIĆA PAVELIĆU 1941

Pokušaj čišćenja planine Ozren od partizanskih i četničkih jedinica. U selu zvanom "Mala Jugoslavija" nedaleko Usore bilo je sjedište četničke komande pod zapovjedništvom samozvanog generala Čerkeza. U akciji su osim Crne legije sudjelovale i 8. (domobranska) djelatna pukovnija kao i četiri ustaške bojne. Iako je akcija bila neuspješna, od jedinica NDH, u borbi se najviše istakla Crna legija. Ustanici su pretrpjeli velike gubitke a i sam Čerkez je poginuo. 

CRNA LEGIJA ZIMI 41/42.

13./28. siječnja 1942.

U operaciji su osim Crne legije sudjelovale njemačka 342. i 718. pješačka divizija, talijanska divizija "Ravenna" kao i 4. i 5. domobranska divizija. Crna legija je poslana da zatvori prostor između Visokog i Vareša kako bi se spriječilo partizane u probijanju na zapad u srednju Bosnu. Sudjelovala je samo u ogranićenim akcijama. Iako se operacija ne može nazvati uspješnom partizani su natjerani na planinski teren.

28./30. siječnja 1942.

Nastavak prošle operacije nazvan je "Operacija Ozren". U operaciji su sudjelovale iste jedinice kao i u prošloj. Crna legija je iskorištena kao udarna jedinica djelujući u okolici Maglaja. Operacija Ozren je bila uspješna, partizani su istjerani iz njihovih utočišta i pretrpjeli su brojne gubitke.

Veljača-travanj 1942.

NAPAD NA ČETNIČKE POLOŽAJE KOD HAN PIJESKA 1942

Crna legija je djelovala samostalno protiv zaostalih četničkih grupa na Ozrenu i nije se angažirala u planiranim velikim operacijama do 15. ožujka kada je očistila Romaniju od četnika i zauzela položaj kod Han Pijeska kako bi učvrstila istočno krilo njemačke 718. divizije.

BOJNIK JURE FRANCETIĆ I SATNIK RAFAEL BOBAN, 1942. U SOKOLCU

Ova operacija, od Nijemaca zvana Trio I, započeta je od talijanskih divizija Taureneese, Pusteria i Sassari koje su htjele očistiti Crnu Goru, Sanđak i istoćnu Bosnu od ustanika i primiriti taj prostor. U operaciji su sudjelovale 3. i 4. (domobranska) granična bojna kao i 8., 13. i 15. (domobranska) pješačka pukovnija. U dijelu Operacije Trio I koji se odvijao na teritoriju NDH Crna legija je igrala dominantnu ulogu i najodgovornija je za uništavanje i razbijanje 4500 četnika koji su djelovali na prostoru istočne Bosne. Nakon Han Pijeska, (dok su Talijani zbijali svoje divizije i ne čekajući odobrenja njemačkog zapovjednika), Crna legija zauzima Vlasenicu a u Žepću zatječe gotovo sve stanovništvo pobijeno od četnika. U daljnjim borbama Crna legija osvaja Miliće, Kasabu, Drinjaču, Bratunac i Srebrenicu te 09.04. izbija na Drinu.

CRNA LEGIJA NA DRINI U PROLJEĆE 1942.

Slijedeći dan, na samu godišnjicu proglašenja NDH, Francetić šalje Paveliću čuturicu s vodom iz Drine. Nakon osiguravanja granice prema Srbiji i završetka operacije Trio I, 24.04. Crna legija je poslana u uništavanje manjih izoliranih džepova otpora sjeverno od Foče. U operaciji Trio I od Nijemaca je zarobljen i zapovjednik svih četničkih jedinica istočne Bosne major Jezdimir

 

MAJOR JEZDIMIR DANGIĆ, ZAPOVJEDNIK SVIH ČETNIČKIH JEDINICA ISTOČNE BOSNE

Dangić. Francetićev dio operacije je u ustaškom tisku bio poznat kao Pohod na Drinu a čitava operacija je u partizanskoj literaturi poznata kao Treća neprijateljska ofenziva. Rezultat operacije je bio drastićno smanjenje broja crnogorskih i istočnobosanskih četnika i partizana te uspostava kontrole NDH nad njenom istoćnom granicom ali i masovan bijeg srpskog stanovništva istočne Bosne u Srbiju.

Svibanj 1942.

Od 05. do 12. svibnja Talijani su sudjelovali u združenim operacijama s Nijemcima protiv partizana u okolici Foče, koja je bila u talijanskoj okupacijskoj zoni. S obzirom da Talijani nisu dopuštali djelovanje ustaških postrojbi u njihovoj interesnoj zoni Crna legija se morala povući prije početka operacije. Taj prazan prostor su iskoristili partizani da se iz Crne Gore probiju u Hercegovinu. Francetićeva legija se povukla u prostor između Vlasenice i Srebrenice i uništavala grupe otpora gdje god ih je srela. Nakon toga 1. i 2. bojna su poslane preko Mostara (gdje su zamalo zarobile četničkog vojvodu Jevđevića) u Dalmaciju na područje Biokova odakle su nakon manjih borbi s partizanima vraćene u Sarajevo. Odande su preko Bosanskog Broda pod Francetićevim zapovjedništvom upućene na Kozaru. 3. bojna je ostala u Sarajevu a nakon nekog vremena je upućena prema Bugojnu i Kupresu.

JURE I BOBAN U OKOLICI BUGOJNA LIPANJ 1942.


Lipanj-srpanj 1942.

Dok je većina legije bila zauzeta u prostoru Vlasenice/Srebrenice, njena rezerva, 4. bojna, je poslana iz Sarajeva na sjever gdje je sudjelovala u najvećoj antipartizanskoj operaciji 1942., Operaciji Zapadna Bosna (Operation West-Bosnien). Desetci tisuća Nijemaca, ustaša i domobrana su okupljeni početkom lipnja i poslani u planine zapadne Bosne da jednom zauvijek očiste to područje od partizana i četnika. Do kraja kolovoza ustanici su pretrpjeli odjekujući poraz i operacija je završena.

28. srpnja-19. kolovoza 1942.

CRNA LEGIJA ULAZI U BUGOJNO 1942.

3. bojna je pod Bobanovim zapovjedništvom poslana u obranu Kupresa koji je tada bio pod partizanskom opsadom.

BOJNIK RAFAEL BOBAN I DOMOBRANSKI PUKOVNIK FRANJO ŠIMIĆ NA KUPRESU 1942.

600 pripadnika Crne legije je zajedno sa domaćim ustaškim i domobranskim postrojbama pod zapovjedništvom pukovnika Franje Šimića gotovo mjesec dana branilo Kupres od četiri partizanske brigade. Partizani su izveli tri koncentrirana napada protiv 1500 branitelja tijekom noći 11./12. kolovoza, 14. kolovoza i 19. kolovoza. Iako su branitelji bili brojčano višestruko nadjačani grad je uspješno obranjen.

CRNA LEGIJA I KUPREŠKA MILICIJA 1942.

Partizanski gubitci su iznosili barem 1000 mrtvih.

17./25. kolovoza 1942.

Dok je 3. bojna Crne legije branila Kupres 1. i 2. bojna su sa Kozare upućene na prostor između Zvornika i Drinjače da unište koncentrirane partizanske snage u brdima sjeverno od Vlasenice.

CRNA LEGIJA U GORNJEM VAKUFU 1942.

Tijekom napada (Operacija Vlasenica), Crna legija je djelovala sa svojom uobičajenom žestinom protiv partizana i civila koji su im pomagali. Počinjeno je i nekoliko zločina nad nedužnim stanovništvom. Njemački časnici za vezu su preporučili svom zapovjedniku, generalu Fortneru, da raspusti Crnu legiju jer su smatrali da ti zločini samo štete njemačkim i hrvatskim interesima. Fortner se nije složio s time ali je naredio razoružavanje i hapšenje pripadnika jedne satnije Crne legije koja je samoinicijativno namjeravala napasti srpsko stanovništvo na Romaniji. Francetić je također uhapšen 25. kolovoza i slijedeći dan predan lokalnim vlastima NDH sa preporukom da bude ukoren zbog nekontroliranja svojih jedinica. Pavelić je odbio učiniti išta protiv Francetića i na iznenađenje generala Fortnera, 26. kolovoza imenovao Francetića zapovjednikom svih "stajaćih djelatnih sdrugova" Ustaške vojnice.

Listopad 1942.

Nakon Francetićevog promaknuća zapovjedništvo nad Crnom legijom je preuzeo ustaški pukovnik Ivan Stipković. Francetić je nakon toga pratio Pavelića u posjet hrvatskim legionarima na istočnom frontu i Adolfu Hitleru u Vinici.

JURE FRANCETIĆ PRIPREMA IZVIĐAČE CRNE LEGIJE ZA NAPAD NA LIVNO

Početkom listopada dvije bojne Crne legije, pod Francetićevim zapovjedništvom, iz Kupresa napadaju partizane u Livnu i 3. listopada osvajaju grad.

 

Smrt Jure Francetića i preustroj Crne legije

Nakon osvajanja Livna i boravka na području Kalnika, Francetić je 22. prosinca letio za Gospić gdje je morao preuzeti zapovjedništvo nad operativnim područjem Lika. Zrakoplov mu je morao prisilno sletjeti zbog kvara (postoje teorije o sabotaži) u blizini sela Moćile nedaleko od Slunja. U napadu partizana teško je ranjen i prevezen u Slunj gdje su ga partizanski liječnici bezuspješno pokušali spasiti. Umro je 27. ili 28. prosinca 1942. Nakon njegove smrti 1. i 2. bojna Crne legije su preustrojene u I. ustaški stajaći zdrug a 3. bojni (Bobanovoj) je pridodano nekoliko novonastalih ustaških bojni i od njih je ustrojen V. ustaški zdrug.

 

Prvi ustaški zdrug

Do kraja 1942. I. zdrug čisti Romaniju i Podromaniju. Na početku 1943. dio I. zdruga se borio u operaciji Weiss II dok je manji dio sudjelovao u višemjesečnim borbama sa četnicima i partizanima duž Drine. U drugoj polovici lipnja 1943. pretrpio je velike gubitke od partizanske operativne grupe koja se probila u istočnu Bosnu nakon neuspjeha operacije Schwarz. Izgubio je nekoliko mjesta i slijedećih mjeseci vodio mnoge gorke borbe sa četnicima i partizanima. Nakon Stipkovićeve pogibije u borbi u kolovozu 1943. zapovjedništvo je preuzeo bojnik Franjo Sudar koji je reorganizirao zdrug i ponovno od njega napravio prvorazrednu jedinicu.

Franjo Sudar na Kupresu, Muslimani su ga od milja nazvali Osman Beg

Tijekom prosinca zdrug je sudjelovao u operaciji Kugelblitz. U srpnju 1944. je vodio uspješne borbe oko Srebrenice i zajedno sa Nijemcima vodio proboj do Zvornika. Nakon borbi kod Kiseljaka i Busovače pred kraj 1944. zdrug je ušao u sastav 8. hrvatske divizije kojoj je zapovjednik bio general Domanik. Nakon povlačenja iz Sarajeva u travnju 1945. ostatci zdruga su 09. travnja stigli u Zagreb.

Peti ustaški zdrug

V. ustaški zdrug je premješten u jugozapadnu Bosnu a sjedište mu je bilo u Livnu.

PETI USTAŠKI ZDRUG PRED TOMISLAVGRADOM

Od kasne jeseni 1942. do sredine veljače 1943. u Tomislavgradu, Posušju, Livnu, Šujici, Jajcu i Imotskom, zdrug se sukobljavao sa partizanskim proleterskim brigadama.

PETI USTAŠKI ZDRUG U TOMISLAVGRADU U PROSINCU 1942.

Sudjelovao je u operaciji Weiss II i boreći se duž Neretve preoteo partizanima garnizone koji su izgubljeni u zimi 1942./1943. Na početku travnja 1943. osvojio je Glamoč i odbio izuzetno jak napad partizana iz zapadne Bosne. U siječnju 1944. po Pavelićevoj naredbi V. zdrug je premješten u Zagreb gdje se trebao odmoriti te popuniti ljudstvom, oružjem i opremom. Nakon toga je trebao biti upućen prema Tuzli koju su tada ugrožavali partizani. No po Bobanovom prijedlogu V. zdrug je upućen u Podravinu u borbu protiv partizana s Bilogore. Nijemci su za to namjeravali iskoristiti dvije mađarske divizije jer su Mađari smatrali da ustaške postrojbe nisu bile dovoljne za suzbijanje partizana. Želeći spriječiti ulazak mađarskih jedinica na teritorij NDH, Boban je zajedno sa Antom Moškovom i njegovim Poglavnikovim tjelesnim zdrugom, ne poštujući zapovjedi njemačkog generala Anleba, krenuo u akciju i uspješno ju izveo bez upotrebe mađarskih jedinica.

RAFAEL BOBAN 02

V. zdrug je nakon toga ušao u sastav 5. hrvatske divizije sa sjedištem u Bjelovaru. Zapovjednik divizije je bio Boban.

Kraj

CRNA LEGIJA 1

Pred slom NDH 5. divizija se pod Bobanovim zapovjedništvom povukla prema Austriji gdje se kod Bleiburga dio uspio probiti u sigurnost. Isto je bilo i sa prvim zdrugom. Preostali vojnici prvog i petog zdruga se nisu predali partizanima nego su se vratili u Hrvatsku i pod imenom Križari vodili gerilske borbe protiv jugoslavenskih komunističkih vlasti.

U čast Jure Francetića i Rafaela Bobana ispjevana je pjesma "Evo zore, evo dana".

Literatura

 

Free Web Hosting